Predispozicije

10 travnja 2007

Čitam da su u Francuskoj razapeli konzervativnog francuskog predsjedničkog kandidata Sarkozya, trenutno vodećeg po anketama, zbog njegove izjave da smatra da se ljudi rađaju kao pedofili.

I sam sam sklon takvom razmišljanju, barem u tome da neki ljudi imaju urođenu predispoziciju da postanu pedofili. Ne kažem da sam sigurno u pravu, ali sve mi nekako na to upućuje. Na svu sreću nemam iskustva s pedofilima i pedofilijom, niti u bližoj niti u daljnjoj okolini, ali takav sam dojam stekao kroz raznorazne medije, filmove i sl.

Nekako si mislim, pa dobro kojem bi to čovjeku palo na pamet zlostavljati dijete? Kakav to monstrum mora biti? To ne može biti normalan čovjek. Čini mi se nemogućim da nekome tek tako padne na pamet, e od sada ću zlostavljati djecu. To mora biti nešto duboko u čovjeku što ga tjera na takve gnjusne stvari, čovjek mora imati u sebi neke predispozicije takvim postati. U redu, često se dogodi da oni koji su bili sami zlostavljani na kraju i sami postanu zlostavljači djece, ali opet često to i nije slučaj, nego su pedofili jednostavno tako, bez nekog razloga ili neke traume iz djetinjstva.

Ali takva teorija je opasna i kuda ona vodi? Da li to znači da su ti ljudi nepopravljivi? Da će uvijek biti pedofili i da to u sebi ne mogu kontrolirati? Što onda napraviti s njima? Utući ih odmah i gotovo? Zatvoriti ih u samicu doživotno? Pokušati ih liječiti i nakon "uspješne" terapije vratiti ih u život, pa da se opet vrate zlostavljanju?

Ne radi se tu samo o pedofilima. Ova vijest o Sarkozyu me samo potakla da ovo napišem. Za mene smo mi ljudi velika misterija. Puno toga još ne znamo o sebi. Da li su ljudi već kod samog rođenja predodređeni za nešto? Neki za to da postanu kriminalci, neki za to da postanu znanstvenici, neki za to da postanu ubojice, neki za to da postanu umjetnici, neki za to da postanu pedofili? Ili jednostavno, zašto su neki ljudi zli, a neki dobri? Je li stvar u genima? I koliki je postotak urođen, a koliki stečen okolinom, odgojem?

Uzmimo rat za primjer. On sigurno u ljudima budi ono najgore u njima, sjetite se samo naše nedavne prošlosti. Dojučerašnji dobri susjedi odjednom su se počeli klati. Da li to znači da ipak nije stvar u genima? Ali nisu se svi klali, u nekima ni nastrašnije grozote rata nisu uspjele probuditi monstruma u njima. Da li to znači da ipak ima nešto u genima? Ili je stvar puno kompleksnija, miješavina jednog i drugog? Vjerojatno ovo zadnje...

Uvijek nekako krećem od sebe. Smatram se normalnom osobom i nikad ne reci nikad, ali ne mogu si zamisliti situaciju u kojoj bi nekoga ubio, opljačkao banku, zlostavljao nekoga, pogotovo dijete, mučio, ili jednostavno nekome namjerno nanio neko zlo iz čiste pakosti. Meni je to nespojivo sa samim sobom. Čini mi se da toga jednostavno nema u meni.

I što kada se konačno rasvijetli tajna gena i što sve oni nose sa sobom i što nam daju u naslijeđe? Zamislite tu strahotu da se embriji ili čak tek rođena djeca selektiraju na osnovu toga kakvi su im geni. Netko možda može imati predispozicije da postane kriminalac i idemo ga odmah ukloniti u samom početku. Zvuči kao scenario horor filma.

Bliska su mi takva razmišljanja, jer smatram da sam se ja rodio kao peder. Odrastao sam u normalnoj obitelji i ne pada mi na pamet niti jedna stavar koja je mogla na mene utjecati u ranoj mladosti da postanem to što jesam. Jednostavno nisam imao izbora. Takav sam od kada znam za sebe.

Na jednom forumu sam napisao da ponekad razmišljam da sam zapravo sretan što sam se rodio kao peder. Mogao sam se isto tako roditi i kao netko tko uživa da mu se drugi poseru u usta.

6 komentara:

Tomo kaže...

Eh Jony s ovom zadnjom rečenicom si stvarno otišao u krajnost. Pa ja vjerujem da svatko ima predispozicije za svašta i da te predispozicije / genetske može i ne mora iskoristiti ovisno o razvoju kroz najraniju mladost pa do punoljetnosti i kasnije.

Mi doživljavam zapravo stalno neke traume ajmo bolje reći ... mikro traume koje utječu na naše ponašanje. I kroz to prvo nesvjesno u najvišem obimu, a tek kasnije svjesno mijenjamo svoju osobnost i pretvaramo se u nešto (umjetnika, jebača, ili matematičara) što tek u krajnjem trenutku ovisi o genima kakvi ćemo biti u tome (dobar loš - matematičar, jebač, slikar, pjesnik)... hoću reći da mogu imati predispozicije za nešto, a ne moram ih nikad iskoristiti jer nisam bio pobuđen na to. Mogu imati gene za super pjesnika, a da sam loš matematičar i da nikad ne napišem pjesmu.
EH jesam li ga iskomplicirao....

I da Pedofili su monstruozni.

Anonimno kaže...

neznam baš jonasy. nekaj se moralo dogoditi u djetinjstvu, neka veća trauma a pod tim ciljam na seksualno zlostavljanje. mišljenja sam takvog da je osoba do nekih određenih godina gay a da mu se u nekim narednim godinama razvija ta trauma koju je stekel u tom svom nesretnom djetinjstvu te se pretvara u pedofilske sklonosti.
a dok sam za nas mišljenja da dijelom nosimo i gay-gen u sebi te našim razvojem i stjecanjem iskustava dolazimo do naše vrste seksualnosti.
moaram te pokuditi bully, ti napišeš da ti je to monstruozno, i meni je to nekaj najgadnijega ali onda još pedofil napišeš velikim slovom!!! ne ljutiš se valjda?!
jonasy samo nastavi sa takvim raznolikim temama. super!
varaždinec(26) ;)

T.A.D. kaže...

ne mogu biti pametan, malo mi je smijesno, ako je to vec rodjenjem nastalo, a opet gledam sebe, pa ja sma gay, nije se postalo ono "pala kisa i pretvorila te", i ako trazim opravdanje za sebe, da li opravdam pedofile?

u svakom slucaju, to je gnusno, i ne mogu shvatiti da ljudi rade sve i svasta da bi dosli do mladjarije (gledao sam Oprah jednom na tu temu, covjece ti ameri su lud narod)...

inace blog je super, citacu te redovno..

navrati i do mene ;)

pozdrav

Anonimno kaže...

Nešto najstrašnije je kad netko iskorištava i zloupotrebljava nečiju psihičku i fizičku nespremnost, ovdje na seks. I to samo na račun svoje sebičnosti i požude, ne razmišljajući o posljedicama i problemima koje će kasnije to dijete imati. Nisam pristalica da se pedofile premlaćuje ili ubija, već da se adekvatno liječe i trajno uklone iz društva. A povlačenje nekakvih paralela između homoseksualaca i pedofila je jednako povlačenju paralela između slona i nedjeljne mise. Nastranih, pokvarenih i bolesnih ljudi ima u svim segmentima svake rase, vjere, nacije i seksualne orijentacije. Hvala na pažnji, Smogovac.

Jonasy kaže...

Ej Varaždinec, nemoj i ti mišljenja sam takvog da je osoba do nekih određenih godina gay a da mu se u nekim narednim godinama razvija ta trauma koju je stekel u tom svom nesretnom djetinjstvu te se pretvara u pedofilske sklonosti.
Kako je Smogovac rekao, homoseksualnost i podofilija nemaju nikakve veze jedno s drugim. Postotak homoseksualca među pedofilima je jednak postotku homoseksualca u ukupnom stanovništvu. Znači heteroseksualni pedofili (muškarci koji zlostavljaju seksualno djevojčice) su u puno većem broju od od homoseksualnih pedofila.

A što se tiče moje zadnje rečenice, ne mislim da sam pretjerao. Možda to je neka vrsta krajnosti, ali je apsolutno točno. Ja sam peder, a netko drugi uživa kad mu seru u usta. Kako je meni to sa sranjem nezamislivo, tako je možda i toj osobi nezamisliv kurac u šupku.


Ad000nis, znam za tvoj blog. Nice. Lijepe fotografije :-). Samo tako dalje.

Anonimno kaže...

Naravno, dobro si rekao, kada radiš omjer homo i hetero ljudi među pedofilima, onda moraš uzet u račun i to da je hetero ljudi desetak puta više od homo. Tako da je logično da bi hetero pedofila trebalo biti deset puta više od homo. Ovo kaj je vž-dinac napisao o traumama je totalno promašena usporedba.