“Doborovoljni” apartheid

30 srpnja 2007

Dobro je primjetila jedna moja komentatorica kako o homoseksualcima pišem kao da se radi o posebnoj rasi, narodu, nekoj posebnoj vrsti. Napisala je i nešto s čime se ne slažem, a to je da ih izdižem tj. odvajam od drugih. Ne slažem se s time da ih (nas) izdižem, jer bi to značilo da smatram da su homoseksualci bolji od drugih ljudi. Mislim da se to nigdje iz mojih postova nije moglo tako protumačiti. Izdizati i odvajati nemaju isto značenje.

I zaista, čini se da se homoseksualci dobrovoljno getoiziraju i odvajaju od društva. I ne radi se tu samo o nekim "nepoćudnim" stvarima. Pojava polako dolazi do izražaja i kod nas, mada je to vani puno više izraženo.



Uzmimo npr. koncept Queer festivala. Koja je njegova svrha? Pretpostavljam da je slična kao i samog Pride-a. Izvući gay ljude i “gay kulturu” na svijetlo dana i upozoriti širu javnost da smo tu. U redu, ali da li to znači da je gay kultura drugačija od one neke druge, str8 kulture? Znači li to da su gay filmovi drugačiji od ostalih? Da li se gay filmovi vrednuju po nekim drugim kriterijima? Da li homoseksualci izabiru koji će film gledati po njegovom “gayizmu”? Ako je tako, da li je onda queer festival namijenjen homoseksualnoj ili hetero publici?

To je samo jedan primjer. Ima ih bezbroj. Postoji mnoštvo turističkih agencija specijaliziranih samo za gay klijentelu. I kod nas se prošle godine otvorila prva takva agencija, Gay Dubrovnik. Navodno im je posao dosta dobro krenuo, posebice na američkom tržištu koje je i naviklo usko specijalizirati se za kojekakve stvari, pa tako i za homoseksualce.

Tu su novine i časopisi namijenjeni homoseksualcima. Ne radi su samo o časopisima lakše tematike, nego i ozbiljnim news magazinima i novinama. Zar ne bi vijest trebala biti vijest bez obzira kome je namijenjena? Da li članak o situaciji u Iraku, burzovnom izvješću ili o globalnom zagrijavanju zahtijeva poseban način pisanja ako ga čitaju gay oči i probavlja gay mozak?

Postoji čak i web site o automobilima namijenjen isključivo homoseksualcima. Gaywheels – the gay friendly automotive resource. Gay friendly? Po čemu? Ne znam kako vi, ali kada ja pregledavam obične auto web site-ove, svaki put se na smrt preplašim od silnog heteroseksualizma. Na svu sreću, kao i svakog pravog pedera, automobili me ne zanimaju previše. Više me zanima tko je za upravljačem. Možda GayWheels više pažnje posvećuje dizajnu, bojama, interijeru automobila, a manje tehničkim karakteristikama? Možda je u tome ključ. Inače, GayWheels objavio je top 10 najtraženijih automobila na njihovoj internoj tražilici. Ispada da je homoseksualcima najomiljeniji automobil Toyota Yaris. A ja uvijek nekako mislio da je to pomalo ženakast auto. Možda i nisam bio daleko od istine.

Tu su dalje i gay agencije za nekretnine, gay dućani (ne samo s porno ponudom), gay barovi i klubovi, gay liječnici, gay fitness centri, gay hoteli, gay kampovi, gay televizije, gay radio stanice, gay osiguravateljske kuće, gay ovo i ono, pa čak i gay games ili neka vrsta gay olimpijskih igara.

Na kraju krajeva i mi, gay blogeri, stalno prevrćemo iz šupljeg u prazno gay teme, što god to bilo.

Zar smo zaista toliko različiti od svih ostalih da je potrebna tolika razina segregacije?

Znate što ću vam reći? Mislim da i jesmo. Samo tu se ne radi o različitosti u smislu druge vrste, rase ili drugog naroda. Meni se čini da smo mi homoseksualci zapravo neka vrsta trećeg spola. Ni tu ni tamo, ni v rit ni mimo. OK, više v rit, manje mimo, ali glavno da me razumijete. Zaista sam uvjeren da se kod nas radi o nekem trećem mentalnom sklopu. Možda će se neki ovime osjećati uvrijeđeni. Možda će netko reći, glupost, ja sam muškarac (ili žena) kao i svi ostali. Razlikujem se jedino u tome što me u fizičkom smislu privlače drugi muškarci (ili druge žene). I ja ću za sebe uvijek to reći. Ali je li to zaista tako? Pogledajmo istini u oči. Ti si rasan muškarac homoseksualac, baviš se sportom i u slobodno vrijeme nosiš vreće cementa iz zabave. Ali jesi li baš u potpunosti isti kao i tvoji strejt frendovi?

Što je onda sa transeksualcima i transrodnim osobama? Jesu li oni četvrti spol? Koliko spolova zapravo ima? Uf, prekomplicirano za mene.

Gledajući homoseksualce kao cjelinu, generalizirajući stvar, mi zaista imamo svoje neke posebne interese. Radi se o nekoj kombinaciji stvari koje zanimaju muškarce i stvari koje zanimaju žene. Pa kada postoje specijalizirani časopisi za muškarce i oni za žene, čini mi se logičnim da postoje i časopisi za homoseksualce. Homoseksualce će manje zanimati automobili i sport, a više neki lifestyle i show biz. Homoseksualce će više zanimati seks, seks i samo seks, a manje osjećajnost i romantičarstvo. Pa i u pop kulturi postoje određene stvari koje su nekako popularnije među homoseksualcima, od glazbe do filmova. Čak se i za neka zanimanja govori kako su tipično gay. Jesu li to sve samo predrasude ili ima nešto u tome?

Gay populacija ima i neke svoje posebne potrebe, pa djelomično i od tuda ta specijalizacija. Kada bih kupovao kuću ili stan, volio bih da kod nas postoji specijalizirana agencija za homoseksualce, jer bih imao neke posebne zahtijeve u smislu privatnosti nekretnine ili da mi nikada neće trebati dječja soba (nikad ne reci nikad) i ne želim nekome objašnjavati zašto. Kada putujem s partnerom, volio bih stvari organizirati preko gay turističke agencije gdje mi ne bi bilo neugodno raspitivati se o gay ponudi u destinaciji, gay mjestima za izlaske, gay plažama, a da o rezervaciji sobe s bračnim krevetom i ne govorim.

Sve to me, po tko zna koji put, dovodi do pitanja neprihvaćanja homoseksualca u društvu i homofobije, što je zapravo pravi uzrok nastanka većeg dijela tog "dobrovoljnog" apartheida. Možda samo na prvi pogled dobrovoljnog, ali radi se o prisilnom apartheidu. Društvo nam ne dozvoljava biti ono što jesmo i tjera nas na margine, u izolaciju. Koliko ste samo puta čuli izjavu “Nemam ništa protiv homoseksualca, ali neka se drže unutar svoja četiri zida”. Na žalost, mi to i radimo.

Mi se ne možemo ponašati slobodno kao ostali ljudi. Ja se ne mogu prošetati sa svojim partnerom držeći se za ruke, ne mogu ga poljubiti (u obraz) u javnosti, ne mogu prema njemu pokazati ni najmanje neke romantičarske naklonosti. Jednostavno u javnosti ne možemo funkcionirati kao par. Zbog toga gay barovi, gay klubovi, gay fitness centri. Zbog toga tražimo turističke destinacije popularnije među homoseksualcima, zbog toga bismo voljeli imate “svoje” turističke agnecije, “svoje” agente za nekretnine.

Ne izdižem homoseksualce, ali ih na neki način izdvajam. Naravno da smo svi mi u biti jednaki, bili mi homoskesualci ili heteroseksualci. Osnovni mentalni sklop nam je svima isti. Moralne vrijednosti su nam jednake. Pogledi na život su nam jednaki. U pitanju su samo male nijanse koje nas dijele kao pojedince, ali i kao određene skupine u društvu sa svim svojim potrebama i različitostima.

Klikni za ostatak posta...

Teorija šest piva

26 srpnja 2007

Znate onu staru pitalicu, “Što čini razliku između gay i hetero muškarca?” Odgovor je: “Šest piva.”



Neki su se zapitali je li to doista istina, pa su si dali truda i proveli pravi znanstveni eksperiment ne bi li potvrdili ili odbacili teoriju po kojoj heteroseksualni muškarci više i nisu toliko hetero nakon konzumacije samo šest piva. Opet jedna stara: "Što trijezan misli, pijan govori." ili u ovom slučaju "Što trijezan misli, pijan radi."

Dakle, dotični znanstvenici izvršili su eksperiment u kontroliranim uvjetima, a pokusni kunići su im bila dva čistokrvna hetero frajera Bill i Jason. Obadvojica su mladi i vole sport. Ponudili su im svakome šest besplatnih piva, Playboy časopise i kabelski sportski TV program kao nagradu za sudjelovanje u eksperimentu. Naravno da su obojica pristali. Tko bi mogao odbiti takvu ponudu.



Kada se dvojac upoznao, odmah su se svidjeli jedan drugom jer su imali zajednički interes – sport. Momci su odmah navalili na pivu, a kada su otkrili CD-ove s hard rockom i Playboy časopise, ubrzo su zaboravili na utakmicu na televiziji. Nakon trećeg piva postalo im je polako prilično vruće, pa su se i raskomotili. Uglavnom, da sada sve ne prepričavam, cijeli vam je eksperiment lijepo opisan i dokumentiran fotografijama skrivene kamere, pa si izvolite sami pogledati OVDJE. Da vam ne pokvarim znatiželju, neću vam ni reći kako je eksperiment završio, osim da su dečki morali na kraju zapaliti cigaretu. No mislim da je to bilo očigledno i sasvim očekivano.

Sumnjičavi će reći, pa što, jedan eksperiment ništa ne dokazuje, a i uzorak nije bio reprezentativan. No nedavno se dogodio još jedan sličan eksperiment, od ništa manje respektabilne institucije – britanske televizije ITV, poznate po izvrsnim znanstvenim programima.

Ovaj puta radi se o profesionalnim sportašima, ragbijašima kluba Sandbach RUFC, koje su kamere ITV-a pratile nakon utakmice od svlačionice i tuševa, pa do pijanki u lokalnim barovima. Teorija je ponovno potvrđena. Iako su se dečki pravili da se skidaju za okupljenu žensku publiku, zapravo su bili više zaniteresirani jedni za druge. Golotinja, ljubljenje bradavica, žvaljenje (s jezikom!!!), međusobno dodirivanje i lupkanje po goloj stražnjici... Ma sve je to normalno muško hetero druženje kad si dečki malo popijeju i kada ih ponese glazba Donne Summer.

Evo i spomenutog klipa koji je digao buru zadnjih dana na Internetu:



Kako vidite, znanost može sve objasniti.

I zato drugi puta kada budete išli van gaydar slobodno ostavite doma, a ponesite dovoljno love barem za 6 piva.

Klikni za ostatak posta...

Tvoja košulja plava

25 srpnja 2007

Ne, nisam se zaljubio u drota, ako ste to pomislili. I ne, nisu mi momci u plavom fetiš. Za mene je zgodan muškarac - zgodan muškarac, bez obzira imao na sebi plavu uniformu, traperice ili tange s tigrastim uzorkom. Dobro, ovo zadnje manje-više... Ali to nije tema ovog posta.



Tema je zapravo kako sam, do sada, uvijek nekako imao sreće sa policajcima. Mislim na one prometne. Većinom sam se nekako uspio izvući, bez da me kazne. Nadam se da se neću ureknuti ovom postom. Jesam, pravio sam prekršaje, brzo vozio, prolazio kroz crveno, krivo parkirao, you name it. I bivao uhvaćen. Nemojte misliti da sam jedan od onih arogantnih vozača što ne poštuju ni pravila ni bilo koga oko sebe. Upravo suprotno. Uglavnom sam prilično pažljiv i poštujem propise. Ali, kao i svatko, ponekad znam zastraniti.

Evo i neki dan mi se opet slično dogodilo, što me i potaklo da napišem riječ-dvije. Ne mogu sada baš ići u detalje, zamislite da jedan od te dvojice drotova zaluta na ovaj moj blog? Drugi put me sigurno ne bi tako lako pustili. S druge strane, ako se ne bi odmah ispovraćali i ugasili browser kada bi ugledali riječ “gay” ili, za slučaj da ne znaju što gay znači, neku od slika koje sam stavio, možda to i ne bi tako loše završilo? Možda njih dvojica upravo zajedno zagrljeni surfaju po Internetu? Možda bi mi pokucali na vrata s izlikom da moraju napraviti punu pretragu ili strip search? Opet moja prljava mašta. Sada sam u nedoumici. Ići u detalje ili ne. Jesu, bili su mi oba dvojica onako lagano jebozovni. Ali možda i nisu, tko će ga znati. Možda bih se razočarao. Možda je moj partner u pravu. Kada za nekog frajera kažem da mi je jebozovan, on obično kaže “Dragi, ima kurac.”. Ako niste skužili, time želi reći da se meni sviđa svatko tko ima kurac. Laž, čista laž. Ali opet ja malo odlutah dalje od prave teme...

Uglavnom, neću ići u detalje. Klasika situacija, prošao kroz žuto, drotovi se stvorili niotkuda, lagano rotirka, zaustavljanje sa strane i počinje natezanje. Na kraju su me pustili bez kazne, bez mita, skoro smo i na cugi završili. Gotovo da me nisu doma na večeru pozvali. OK, malo pretjerujem, ali nisam daleko od istine.

Osnovno vam je pravilo da se nikada, ama baš nikada ne isplati svađati s policajcima. Bez obzira bili vi u pravu ili ne. Njihova je uvijek zadnja i točka. Bio sam u situacijima kada sam bio siguran da nisam napravio prekršaj za koji su oni tvrdili da jesam. Ali nisam se svađao i nadmudrivao. Lijepo bih s ljudima porazgovarao, malo usput moljakao, i redovito bi me puštali bez kazne.

Mislim da je ključ uspjeha svake komunikacije način kako se odnosite prema dotičnom čovjeku. Ako se postavite nadmoćno, neprijateljski, bezobrazno, s nepoštivanjem, onda niti ne možete očekivati nešto dobro. U nekim situacijama to možda i može proći, ali ne i sa momcima u plavom i općenito sa svim službenicima koji rade za državu.

Nije da ja to sve radim svjesno. Barem nisam radio u početku. Nije da si kažem, e sada se ponašaj na ovaj način, jer tako zahtijeva situacija, pa ćeš se već izvući ili dobiti što želiš. Ipak, s vremenom sam skužio određeni uzorak, uzročno-posljedičnu vezu, i zaključio da puno toga ovisi od načina na koji se sam postavim. Ako, u ovom slučaju drot, i ima početni negativan stav prema meni, nekako sam ga uvijek uspijevao smekšati. OK, priznajem, sada već malo svjesno igram na tu kartu. APP ili ako prođe – prođe. I ne mislim da tu ima nešto loše ili licimjerno. Možda svjesno nastupam prijateljski ili pokušavam šarmirati, ali to ne znači da ja zapravo mislim nešto pedeseto i da u sebi mislim “Koji si ti glupan, sada ću te tako finski zajebati”. Ako zaista mislim da je netko glupan (ne u smislu inteligencije, nego karakternih osobina), onda mi ništa ne pomaže da se prema toj osobi prijateljski ponašam. Možda eventualno ravnodušno i hladnokrvno.

Zapravo sve što sam htio reći ovim postom je da treba poštivati sve ljude, bili oni drotovi ili prosjaci. I tako se treba prema njima ponašati. Ne možete očekivati da vam se nešto dobro dogodi ako se na prvu postavljate neprijateljski prema ljudima.

I prije nego što još više počnem srati i prijeđem u debelu patetiku, predlažem da se sada svi u prijateljskom duhu lijepo uhvatimo za ruke i u slow motionu potrčimo mirisnom livadom prema jutarnjem izlasku sunca, kako bi svi sretno i zadovoljno živjeli do kraja života. I bez kaznenih bodova.

Klikni za ostatak posta...

Zavarajte lopove

22 srpnja 2007

Vrijeme godišnjih odmora je početak sezone i za lopove. Često nam iz policije daju savjete putem medija kako se zaštititi od provala. Evo da se i ja priključim. Ovo što slijedi dobro će poslužiti, ne samo kako biste zaštitili vrijednosti koje ostavljate za sobom, nego i one koje ćete ponijeti na put.

Negdje ste na odmoru ili putovanju, spavate u jeftinom hotelu bez sefa, motelu, kampu, u privatnom apartmanu ili kod sumnjivih rođaka i ne znate gdje sakriti novce, kartice, dokumente i druge dragocjenosti koje ne želite ponijeti sa sobom na party u klub i izložiti se riziku da vam ih mazne neki zgodan džeparoš dok se pretvara da vas bari zabijajući vam jezik u usta i gurajući ruku u stražnji džep hlača. Sigurno ste se već našli u takvoj situaciji. Zahvaljujući maštovitom inovatoru, čini se da je sada došlo savršeno riješenje.

“Sef gaćice” su posebno dizajnirane gaćice koje će navodno odvratiti svakog provalnika od zavirivanja u njihov sadržaj. Najbolje od svega, ne morate ih niti posebno sakrivati. Možete ih ostaviti provalnicima ravno pred nos. Osim što su vizualno posebno prilagođene realističnim mrljama sa stražnje i donje strane, imaju i posebno skrojen sakriveni džepić u kojeg možete spremiti sitnije dragocjenosti. A ako ste i dalje sumnjičavi prema njihovoj efikasnosti, možete dodatno kupiti i realističan miris “Doo Drops”, u prijevodu nešto tipa “Kapljice kakice”, kako bi cijeli dojam bio što vjerniji. Proizvođač se zaklinje da je miris potpuno identičan pravom proljevu (dijareji).

Trenutno je dostupna samo jedna veličina gaćica, kao i boja. Bijela (s malo smeđe).
Gaćice možete kupiti za $19.95 ovdje.

A ako vam je to preskupo, ili preferirate samo ekološke proizvode bez umjetnih boja, vrlo lako možete i sami napraviti sličnu stvar. Ma vjerojatno već i jeste, samo što niste bili svjesni na koji način to možete iskoristiti.

Klikni za ostatak posta...

Mali Ivo

20 srpnja 2007

Mislim da sam već jednom o nečemu sličnome pisao, ne da mi se sada prekopavati po starim postovima, a možda sam samo namjeravao, pa nikada nisam. No nije niti važno.

Uglavnom, ne znam događa li se i vama da s nekim, koga ste tek upoznali, ono, baš nešto klikne. Govorim, naravno, o nekom muškarcu za koga ne znate je li gay ili strejt, s kojim ste se susreli u nekom ne-pederskom okruženju. Osjetite lagane leptiriće u trbuhu, a imate osjećaj da i druga strana isto osjeća. Ne mora tu niti biti nekog pravog upucavanja, niti čak naznaka upucavanja. Jednostavno nešto osjetite, vidite nešto u pogledu, netko vam se nasmiješi izuzetno toplo i prijateljski, primjetite reakciju kada se idući puta ponovno susretnete ili kada se pozdravljate, možda i za zauvijek.

Cijelo vrijeme osjeća se neka naelektriziranost u zraku, seksualna ili neka druga napetost. Dođe vam da ga pitate, čuj stari, ajde se prestani preseravati i reci mi jesi peder ili nisi. Samo ne znate kako biste to učinili. A jebem ti pederski život... Ma nije tu čak ni u pitanju da biste se željeli s nekim pofukati, evo znam za sebe da ne bih. Radi se samo o tome da bih htio znati vara li me moj instinkt ili ne.

Ne mogu to sasvim objasniti, to je neki poseban osjećaj, možda neka mala površna zaljubljenost, možda neka mala avanturica (ne u doslovnom smslu), mali slatki flert, možda nešto četvrto.

Meni se to ne događa baš često, ali nedavno mi se opet dogodilo. I mogu reći da je to fenomenalan osjećaj. Evo još me to pomalo drži. Sva sreća da moj dragi ne zna za ovaj blog. Ne znam kako bi on reagirao da ovo pročita, iako sam mu zapravo i ispričao što mi se dogodilo, mada ne toliko iskreno kao što sada pokušavam biti. Njemu kada pričam sve to okrenem na šalu. Kao šalim se i kažem «Joj, šta sad radi moj Ivo» (to mu nije naravno pravo ime), ili «Da li i moj Ivo sada misli na mene» i slične zajebancije. Zna on da se ja zajebavam, ali ja u sebi mislim kako u svakoj zajebanciji ima pola istine.

Na žalost ne mogu otkriti previše detalja, ali da vam dam neki kontekst, bio sam nekoliko dana izvan grada na poslovnom putovanju. I tamo sam ga upoznao. Ivo je bio dosta mlađi od mene. Oni koji me čitaju znaju da preferiram one izned 30 godina. Zato me i začudilo kako me taj mali na prvi pogled osvojio. Možda postajem jedan od onih starih pedera koji namiguju mladim dečkima na nudističkim plažama i navlače iza grmlja ono što im je ostalo od kurca. Jeste primjetili kako starijim muškarcima kurac i muda postaju duži? Ne znam je li to u vezi s onime što kažu da i uši rastu kako više starite, ili se možda ipak radi o tome da se sve jednostavno omlohavi i produlji. Nego o čemu sam ono pisao? E da, mali Ivo.

Čim sam ga vidio nešto mi je prostrujalo kroz tijelo. Zemlja se protresla. Je, Ivo je zgodan, i to jako, ali to i nije ono najbitnije. Imao je nešto u pogledu i stavu cijelog tijela. Mladić od kojih dvadeset i koja godina, a već pravi muškarac.

Bili smo svega nekoliko puta u istom društvu, ali od toga nasamo dva puta i to po nekoliko sati. Naravno da nije bilo nikakvog otvorenog koketiranja, pa ni naznaka, ali cijelo vrijeme je nešto visilo u zraku. Tu i tamo koji pogled. Smiješak. A kakav li samo pogled Ivo ima... Reže do kostiju. Ali toplo i umiljato. Osim toga mali je nevjerojatno pristojan i kulturan i to ne na neki umjetan način, to je jednostavno u njemu. Siguran sam da je i izuzetno pošteno i iskreno stvorenje.

Priznajem, situacija je bila takva da je on trebao donekle i biti pristojan prema meni. Ne samo što sam dosta stariji od njega (fuck, u koje li sam to godine došao!), nego sam i po nekom poslovnom položaju na višoj ljestvici od njega. Nismo u istoj firmi, na neki način ja sam mu čak bio i klijent. Nemojte misliti da mi je nešto prodavao, pa je po poslovnoj dužnosti trebao biti ljubazan. Sve bi potpuno isto završilo i da je bio santa leda. Nije uopće trebao biti posebno ljubazan, o takvoj se situaciji radilo. Ali on je svejedno bio. I tako jebeno ugodno društvo. Jebem ti, mislim da sam se zaljubio, hehehe...

Vjerujte mi, ja to sve samo na teoretskoj razini. Ljubav prema mom partneru je puno više od brzinske zacopanosti i to ništa ne može uzdrmati. Ona je prerasla u nešto što te čini spremnim i život za nekoga dati. Znam da nikada ne treba reći nikada, ali to je što osjećam u ovom trenutku. Čak i da je mali Ivo puno hrabriji od mene i da mi je nešto konkretno i otvoreno rekao ili učinio ili naznačio, ne bi svejedno bilo ništa. Rekao bih mu, hvala, godi mi, ali sori bat jebiga, ja sam zauzet. Ili možda ne bih ništa rekao, nego odmah prešao na stvar? Hmmm... ma bih, rekao bih, siguran sam. Ili? :-)

U jednom trenutku, htio sam malo doliti ulje na vatru, sort of spik, pa sam mu nešto i rekao na način kako to obično muškarci ne govore jedan drugom. Ništa strašno, onako nešto malo finije i nježnije. Možda nježnije nije pravi izraz... ljubaznije? Nije se radilo o nikakvim aluzijama na bilo što, nikakve dvosmislene pederske poruke, da me ne shvatite krivo. Činilo mi se da mu nije zasmetalo, čak mu je bilo drago. A možda nije to niti primjetio. Možda sam si sve samo umislio.
No, on mi je uzvratio istom mjerom kada smo se pozdravljali, pred sam moj odlazak. Sjećam se da sam osjetio neku toplinu i pomislio, a-ne, ovo si dva strejt muškarca ne govore.

Nakon mog odlaska smo izmjenili još nekoliko sms-ova. Nisu bili u kontekstu onoga zbog čega sam uopće i bio tamo. To su bile više prijateljske obavijesti o određenim stvarima. Ali i te njegove sms poruke opet su bile takvog sadržaja kakvog si dva muškarca obično ne bi poslala. Ne znam, možda si ja to samo umišljam, možda je to zapravo sve bilo iz «respekta» prema meni kao nekome tko je za njega stariji odrastao muškarac. Fuck again! Ja se uopće ne osjećam tako. Čak se glupo i osjećam kada za sebe samo napišem «stariji odrastao muškarac».

I poslije mi je došlo da mu pošaljem sms. Ali nisam. To bi onda zaista bilo previše i na granici da zaserem jednu ovako lijepu i nevinu stvar. Ako je uopće bilo ičega. S njegove strane.

Nije to sve ni bitno, zašto, kako, zbog čega. Znam samo da mi je godilo i da mi je drago zbog svega. Jesam, priznajem, malo sam se zatreskao u malog. I šta tu ima loše? Znam da se moj dragi ne mora ništa bojati. To je samo jedna onako lagana pseudo avanturica, flert, nešto što vam može uljepšati dan, ili nekoliko narednih dana. Ma i više. Znam da će mi mali pasti na pamet još puno puta. Nije sad tu u pitanju ništa seksualno, ma čak ni nužno romantično. Jednostavno dođe mi drago kada pomislim da postoje takvi ljudi kao mali Ivo i još k tome da im se ja svidim (osim ako se nisam gadno zajebo u procjeni).

Netko me nedavno u komentaru na jedan post pitao, jesam li ikada prevario dečka? Da li ovo spada pod prevaru? Neki kažu da je emocionalna prevara i gora od tjelesne. Ali ja ovo ne smatram emocionalnom prevarom. Što mogu kad postoje ovakvi divni ljudi koji vas privuku poput magneta. Ajde me malo utješite, jer samom sebi govorim da to nije ništa strašno.

Zapravo mali Ivo i nije bio tako mali. Bio je pristojne veličine. Mislim na rast, da vas odmah razuvjerim. Perverznjaci jedni bolesno prljave mašte! Što vama sve neće pasti na pamet!

Klikni za ostatak posta...

Kreten, ali onaj istinski

17 srpnja 2007

Stvarno je ovaj svijet pun kretena. Jedan od najvećih u Hrvatskoj je onaj neki Dikan, poznatiji što je oženio, pa izbacio na ulicu, Pokosicu.

Nisam imao potrebu reagirati na tu naj trač sapunicu ljeta 2007., a još manje na dotičnog kretena. Pratio sam to manje-više nezainteresirano. Kada bih naišao na članak u novinama, priznajem, pročitao bih ga. Ali daleko od toga da me to nešto posebno zanimalo.

No ono što me potaklo da napišem ovaj post je njegovo pismo objavljeno u “24 sata” (kako čitam na gay.hr) da nije htio pristati gostovati u “Latinici” zbog toga što se ne osjeća ugodno u društvu homoseksualaca. Jednostavno mi se gadi ta njegova izjava. Ne toliko zbog toga što je homofob i što se ne osjeća ugodno u društvu pedera, nego što je u stanju nešto tako izjaviti za novine i pri tome, u nedostatku boljih argumenata, napasti konkretnog čovjeka nekakvim rekla-kazala tračevima koje je negdje načuo. Ali što očekivati od jednog takvog kretena. Možda se ne bi trebali obazirati na mišljenja ljudi poput njega, ali kada im novine daju prostora, onda mogu i ja.

Nije uopće bitno je li Latin gay ili nije. Ne poznam čovjeka. Što je i tko je njegova osobna stvar i samo je na njemu da odluči kako će se odnositi prema bilo kojem aspektu svog života. Iskreno, bilo bi mi drago da je gay i da to svima objavi. Čovjek je ugledan novinar, dobio i nagradu za novinara godine, emisija mu je na TV-u od stoljeća sedmog, uz čovjeka se ne vežu nikakvi skandali. Hoću reći, što se više takvih ljudi samovoljno outa, to se dijelom i mijenja percepcija kojom nas društvo doživljava. Dobar primjer je i Dražen Ilinčić. Ali naglasak je na “samovoljno”. Može Latin imati bilo kakve svoje osobne razloge za učiniti ovo ili ono. Bitno je da nije na nama da mu sudimo i odlučujemo umjesto njega.

Sasvim je druga priča slučaj američkog evangelističkog svećenika Teda Haggarda poznatog po svojim nebrojenim strastvenim homofobnim izjavama i propovjedima. Njega je outao muška prostitutka Mike Jones kojemu je Haggard plaćao za sex svaki mjesec i to pune tri godine. Jones je rekao da prve dvije godine uopće nije znao tko je Haggard dok ga jednom slučajno nije vidio na jednom crkvenom TV programu. Nakon toga kaže da nije više mogao podnijeti Haggardovo licemjerje propovjedajući jedno, a čineći drugo, i zato je izašao u javnost s cijelom pričom. Na kraju je Haggard dao ostavku na mjesto vođe evangelističke crkve. Nije priznao da je ikada imao seks s Jonesom, samo da je išao kod njega na masažu zbog zdravstvenih razloga. I to ni manje ni više nego kod muške prositutke iz drugoga grada. Lažima nikada kraja. U ovom slučaju, Haggard je dobio ono što je i zaslužio. Na stranu da je Jones objavio i knjigu o tome, pa je zapravo pitanje koja mu je bila stvarna namjera. No niti on nije bolje prošao. Izgubio je svoj pravi posao, a kao osoba koju zna cijela Amerika, nije više mogao raditi niti kao prostitutka. Obitelj nije htjela s njime više imati posla, a i većina gay organizacija se prilično hladno postavila prema njemu. A Haggard je nedugo nakon svega toga objavio da je postao potpuni heteroseksualac, u čemu mu je pomogao neki crkveni trotjedni seminar. Život je stvarno maštovitiji od svake sapunice.

Ali da se vratim onom kretenu s početka. Još mi je i gora njegova izjava:
U važnijim emisijama na HTV-a trebalo bi ipak obratiti pozornost na to da se mogućnost stvaranja mišljenja kod publike ne daje olako u ruke, na žalost teže oboljelim osobama.
Nikada u crkvi, koja nam je dobar tisućljetni primjer, niste vidjeli grbavog, šepavog, a svakako teško oboljelog svećenika na propovjedaonici, jer to bi za vjernike i stvaranje mišljenja kod puka bilo preopasno.

Ako i zanemarim njegovo mišljenje da je nečija moguća homoseksualnost zapravo (psihička) bolest i da time apriori utječe na iskrivljene poglede na svijet te osobe, ali spominjati nečiju hendikepiranost (šepavi, grbavi) kao razlog da se nekoga automatski diskvalificira, mislim da nije na razini normalnog bića. Što je najgore u svemu, vjerojatno je i u pravu glede stava crkve prema hendikepiranim svećenicima. Što opet dovoljno govori kakva je to organizacija. Izvana gladac- izunutra jadac.

Klikni za ostatak posta...

Podivljalo sunce

16 srpnja 2007

Već teško dišem, a prognoza nije dobra. Najavljuju temperature idući tjedan i do 40°C. Kažu malo osvježenje doći će u subotu. Utješno. Pa to je znači pet dana krepavanja po žegi.

A nemamo klimu doma. Čista lijenost. U proljeće si mislim, ma gdje je još ljeto... Osim toga nekoliko zadnjih ljeta i nije baš bilo vruće. Ljudi kažu da su uključili klimu svega nekoliko dana u godini. Onda dođe ljeto i mislim si, ma sada je sigurno navala na klime i sigurno se mora čekati više dana da ti je dođu montirati. Taman kada prođe taj val vrućine. Ali izgleda da se ljeto ove godine ne šali.

Nije nam prevruće u stanu, ali svejedno ne možeš cijeli dan sve držati zabarikadirano. Mora se malo svježeg zraka udahnuti. Osim toga obadvojica pušimo. Sada pušimo samo u kuhinji. Ona je ionako najtoplija prostorija u stanu, pa ajde, tamo onda i nije šteta otvoriti prozor. Pušim ja i pred kompom. I to kao turčin. Cigareta se pali jedna za drugom, a da se to niti ne primjeti. I onda mi još nabiju zgradu preko puta, pa ne volim držati širom otvoren prozor uz dignute rolete, pogotovo po noći, a tada sam obično pred kompom.

Na svu sreću na poslu je OK, klima šljaka, a također i u automobilu. Samo da je bar i doma imamo... Jednostavno sam lijen zajebavati se s kupnjom i majstorima. Lijenosti moja okani me se.

Da sam bar na moru, na nekoj finoj plažici. Tamo je zrak drugačiji, lakše se podnosi vrućina. Nema ove zagrebačke sparine i asfalta. Zabava u trenucima dosade na poslu mi je pregledavanje Last minute putovanja. Kako bih rado kliknuo na neki od onih “Rezervirajte sada” gumba koji vode na daleka egzotična mjesta s pješčanim plažama. Ili barem do Ibize.

Bio sam ove godine već nekoliko puta na moru, ali samo na dan-dva-tri. To ne spada u godišnji. Nemam pojma kuda ću i kamo za godišnji, niti kada. Niti s kim. Ne pitajte me zašto ovaj moj ne želi ići. Nije ni meni sasvim jasno. Ma zapravo je, ali vam neću reći. Ali ne brinem se previše, jednostavno zapalim ili sam ili s nekim društvom. Rekao sam mu, ako ti ne želiš ići, nemoj mene spriječavati. I nikada nije. I nije u pitanju samo odlazak na more. Ako se njemu nekuda ne ide ne uzrujavam se previše. Odem sam ili si nađem društvo. I on je tako to i prihvatio. Da nije, bilo bi vatre. On ima dovoljno povjerenja u mene, a i ja u njega. Tu smo stvarno odličan par. Vjerujem mu bezgranično, a valjda i on meni.

Znate one testove za ovo ili ono, pa često bude pitanje “Od ponuđenih destinacija, najradije biste otputovali na...”. Ja uvijek izaberem pusti otok. Fakat mi je to jedna od najvećih želja. Ne mora baš biti sasvim pust, ali bar da nema kilometrima nikoga oko mene. Bilo bi mi ljepše s njim, ali ne bih imao ništa protiv i biti potpuno sam na nekom prekrasnom, mirnom mjestu s toplim morem, lijepom plažicom i puno hlada. Ne treba mi ni struja, ni telefon, ni internet, ni radio, ni televizor, ni auto. Dovoljan bi bio i frižider na plin, kuhalo, zalihe vode i neke jednostavne hrane, možda mali čamac, kakva mala koliba, koja knjiga, ne treba mi ni odjeća. Dapače, molim bez odjeće. I sve to kojih mjesec ili dva. Ali to valjda ima samo u filmovima.

To mi je jedna od neispunjenih želja. Da sutra dobijem novac na lutriji, prvo bih si kupio malu osamljenu kućicu na nekom našem otoku u pripizdini gornjoj, ali blizu mora i daleko od ljudi. Ako već takve nisu sve rasprodane. I onda bih si priuštio pustog otoka kada god to poželim.

U međuvremenu treba piti puno vode. Kažu da kada ste žedni, već je kasno. Već ste dehidrirali. Treba piti vodu prije nego ožednite.

Možda sutra odem malo gledati klima uređaje na internetu.

Klikni za ostatak posta...

Pokvareni umovi i prljave strasti (ključne riječi II)

15 srpnja 2007

Opet se vraćam temi o kojoj sam već pisao. Iako sam opet u uvodu namjeravao (lažno) cviliti o tome kako je i dalje 99% ključnih riječi po kojima me ljudi pronalaze vezano uz sex (a ja sve pišem samo o super ozbiljnim temama za hardcore intelektualce), na žalost cviljenje ovaj puta mora otpasti. Zašto? Pa zato što je moj blog izgubio nevinost i što sam pokazao moje pravo lice. Dakle, nisam ništa bolji niti moralniji od ovih koji dolutaju na moj blog. No to ste ionako svi već i znali.

I dalje se ne mogu načuditi mašti ljudi koji traže sex na internetu, i onda slučajno zalutaju na moj blog. Zaista su ljudi prilično maštoviti. Ovaj put sam radio malu selekciju. Izdvojio sam najbolje bisere koji su me nasmijali. Ne znam da li je tako veliko pomanjkanje odgovarajućih stranica na hrvatskom jeziku ili ja baš toliko prostačim da maj blog uvijek bude među rezultatima za “gay jebanje”. Dakle za one koje ne znaju, radi se o ključnim riječima po kojima su me neki od vas pronašli.

I da ne bude zabune, nije mi namjera ismijavati moje posjetitelje. Namjera mi je... Šta ja znam šta mi je namjera. Možda ismijavati moje posjetitelje? :-)

veličina penisa na faksu – za razliku od ostalih penisa, penisi na faksu su posebna vrsta penisa
gay jebanje. volim dok mi ulazi u dupe – i baš ti moj blog Google izlistao?
kako pravilno popusiti kurac? – to ti je nauka mali moj. Prvo stvar raspakiraš, pročitaš upute (uvijek gledaj da imaju i na hrvatskom). Za početak možeš početi vježbati i na krastavcu.
kako dobro popušiti kurac?...slike – e da, zaboravio sam, uputstva obavezno trebaju imati i slike. Slika govori više od 1000 riječi.
sex sa eunusima – bojim se da ti je to niš koristi...
žena u mom muškom tijelu traži sex – a da daš oglas negdje?
gay jebacki filmovi –jel to “jebački” u smislu “jebačko dobri”?
ne znam o bildanju zapravo ništa – ovo “zapravo” je posebno bitna ključna riječ za pretraživanje
erotske price gay silovanja - kinky
pa šta ako sam gay – pa ništa, sjeban si
muškarci s velikim kurčinama – kratko i jasno.
gde naci zgodne pedere? – e, to se svi mi pitamo.
neki besplatni pornic – evo čovjek je skroman. Nema posebnih želja, neki, bilokakav, samo da je pornić i da je besplatan.
kako postati strejt – bojim se da odgovor na to nećeš pronaći
je li zdravo drkati 3 puta tjedno – naravno da je, ali ne tako zdravo kao 4 puta tjedno
informacije o drkanju – izgleda da je drkanje popularno. Ajde da je napisao “informacije o masturbaciji” još bih svatio...
prvi put sam imao kurac u sebi – dobro i što sada? Nema više nazad.
prvo drkanje – evo opet ona zabrinuta mlada mama, jel tako Varaždinec ;-)
ženske tučnjave video klipovi – ovo mora da je neka lezba tražila
masturbiranje s prijateljem – u dvoje je ljepše
muski kurac slike – ima li i ženski kurac?
je li dobro često drkati – opet ovaj
gay slike slovenaca – koji si ti perverznjak! Tko bi to uopće htio gledati? (dragi moji slovenci, samo se šalim)
vježbe za penis download – prvo si kupiš lakše bućice, postupno povećavaš težinu i završiš recimo na ovome:


probao sam gay seks – i što sada? Što te još zanima?
sto je to masturbacija? – pa dobro odakle si ti? Iz sjemeništa? Kad bolje razmislim, ako jesi iz sjemeništa, onda je vrlo vjerojatno da znaš i puno više stvari od obične drkice.
ja sam varazdinec – pa dobro varaždinec ;-) znamo to već svi
pornografija gay free pičke – ovo je pravi slučaj za Freuda
necu vise da budem biseksualac – konačno jedan koji priznaje da su svi bipsići u stvari pederi (šalim se, dragi moji bipsići)
goli muškarci tjekom sexa – a šta bi trebali biti obučeni?
kako dobro drkati – ljudi moji, pa zar se vama sve mora baš nacrtati?
izdrkao sam – čestitam
kako se sjetiti lozinke – evo konačno i nešto nevezano uz sex, osim ako se ne radi o lozinki za ulaz na porno stranicu. Jedino bojim se da ti tu Internet neće pomoći.
jebanje u hrvatskoj – ne kužim što je točno ovaj htio pronaći
galerije slika lezbijki – ja svašta objavljujem, ali sve ima svoje granice...
četiri velika kurca ispred moga lica – samo ti sanjaj...
kako se penis gura na slici - ???
jebanje sex ljubljenje slike - ??? Jeli to neka nova moda u sexu, sex sa slikama, neka nova perverzija? Kako ja to još ne znam?
boli me glava nakon masturbiranja – čekaj malo, na koju glavu misliš?
dlakava guzica – imam jednu takvu doma
sa koliko se počne drkati – ja obično sa svih pet. Prstiju.
jebanje na silu – neka ljenčina, i na jebanje ga treba siliti.
vježbe za šupak – jedino puno prakse pomaže
kako postati časna sestra – draga djevojko, nadam se da se nisi šokirala kada si došla na moj blog
analni sex poslije poroda – izgleda da je mužu dosta apstinencije, pa se žena uspaničila
nudisti na kupanju (slike) – da ne bi bilo zabune, u zagradu je stavio što ga u stvari zanima
raširio mi je guzicu – drugi put pazi s kim se mrkaš
kako ostaviti decka – znam jednog blogera koji bi ti mogao pomoći
da ga razbijam od kurca – netko je strašno napaljen
sado mazo gay sex – lanci, bičevi, not my thing, ali svakom njegovo.
sta gurnuti u guzu gay – pusti mašti na volju, krastavci, svijeće, ali original je original!
koliko vam sperma odleti - ovisi da li sam popio Red Bull prije toga
muskarci puse kurac – ma da, tko ti je to rekao?
dobar gay blog – e ovaj je najbolji. Prava perverzija je zapravo da sam mu se ja našao u rezultatima.
sredstvo protiv mrava – i ravno odleti na moj post: Gay iskreno: homoseksualnost i crkva. Ima nešto u tome.
blog pušio mi je –ona – ovaj se želi svakako osigurati da mu se žene ne pojavljuju u rezultatima pretraživanja
volim bezobrazne slike – i ja, i ja
gay dečki van scene – svi to (uzalud) traže
homoseksualci nogometaši – sexy su mi te dvije riječi zajedno. Samo kad se sjetim onih nogometaških nogu, pada mi mrak na oči. Ali ne od zgražanja...
drkanje akne – ne, krivo su ti govorili, od akni bubuljice nestaju, a ne da se stvaraju
šupak blog o šupku – pa sad, možda i jesi došao na pravi blog
erotske fotografije pusenja kurca – postoje li uopće takve fotografije koje nisu erotske? Ili je to samo moja prljava mašta?
drkanje kurca za spermu – ovo mi zvuči kao ono kada uzgajaju zmije radi otrova. Zapravo zmije i jesu neki simbol kurca (nije se bez razloga Eva dala nagovoriti i to baš od zmije).
sexy macho muskarci BEZ GACA – za svaki slučaj napisao je “BEZ GAĆA” velikim slovima, valjda da Google bolje vidi što ga točno zanima. Sigurno je sigurno.
kako dugo drkati – ne znam kako vi, ja obično dok ne svršim. Nakon toga cijela stvar nekako mi gubi smisao.
besplatno gledanje mucenja pa onda jebanja – eto, uvijek kada pomislim zašto sam morao biti peder, sjetim se da ima i zajebanijih slučajeva od mene.
ja i drug drkamo jedan drugom – ajde bre, idi begaj...
gay ljetna vručina – najavljuju do 40°C idući tjedan. Što će ti više?
pokretna rampa za parkirališta – kinky. I ja se na to palim.
besplatni jebacki pornici privatnika - u pravu si, oni u državnim službama i tako imaju male plaće.
musliman trazi decka za sex kontakt vidi sliku - alo? Gdje je slika?
besplatne gay porno i muško i žensko slike i video –ma da, sad bi ti sve.
nekog da budem sretan - nećeš to na Google-u pronaći, osim ako tražiš sreću po imenu Desanka i koja traje pet minuta
imao sam kurac u guzi - a tko ovdje nije?
guzio je dečka žestoko - daj i meni njegov broj
od kud se mjeri veličina penisa – kreneš od koljena pa prema gore. Tako je rezultat puno bolji za samopouzdanje.
kako ne postati gay – korak broj 1: izbjegavati blogove poput mojeg
erotski filmovi o sexu – ja preferiram erotske filmove o kanarincima
sexsi slike dlakavih žena – awww
goli momci sa kurcinama – takvi su najbolji
muška nudistička plaža – ma ajde reci “pederska”, šta se stidiš

Klikni za ostatak posta...

Good luck, good luck

13 srpnja 2007



Osoba koja je namjeravala baciti Molotovljev koktel na sudionike zagrebačkog Pride-a ipak će biti kazneno progonjena, a ujedno je i prva osoba u Hrvatskoj koja je prijavljena zbog zločina iz mržnje. Unatoč tome što je prvotno dobio samo prekršajnu prijavu, Državno tužiteljstvo, vjerojatno i pod pritiskom “naših” udruga ali i jednog dijela javnosti, ipak je podiglo kaznenu prijavu. Zločinu iz mržnje dodali su i teški pokušaj dovođenja u opasnost općeopasnom radnjom. Da se to nije dogodilo, mislim da bi posljedice bile jako velike. Nadam se da će kazna biti adekvatna.

Ovu vijest popraćam s prigodnim video spotom.

Fenomenalni Basement Jaxx s još fenomenalnijom Lisom Kekaulaom u još više fenomenalnijoj uspješnici Good Luck, a sve to zapakirano u apsolutno fenomalan video spot. Uživajte.

Klikni za ostatak posta...

Do sada moj najpederskiji post

12 srpnja 2007

Radi se o seriji Seks i grad, a što drugo.



Već sam napisao da, ako se nešto meni sviđa, onda to mora biti popularno među pederima. Istina, ima i puno primjera da se meni nešto ne sviđa, a to je ipak kao ultra popularno među gay populacijom. Sada na brzinu na pamet mi padaju recimo Zvjezdane staze, Buffy ubojica vampira itd. Kod Buffy možda se radi i o generacijskom jazu, ali je zato Seks i grad taman za moju dobnu skupinu, ili je to bar bio u vrijeme emitiranja.

A šta da vam kažem, jako sam volio tu seriju. Mislim da nisam propustio niti jednu epizodu, a skoro niti moj dragi. Privlačili su me ti inteligentni, vrckasti, duhoviti dijalozi, odlično karakterizirani likovi, prikazi ljudske gluposti, potrage za ljubavlju, nagona za samouništenjem. Plus, iako se radilo o hetero seriji, gay teme su im uvijek bile bliske. Sjetite se samo nezaboravnog Stanforda. Simpa lik do boli.

Mislim da tu nema neke filozofije, serija je rađena za žene i pedere. Četiri žene koje stalno pričaju o seksu, muškarcima, provodu i odjeći. Treba li tome išta dodati? Zapravo mi se čini da su Carrie, Miranda, Samantha i Charlotte zapravo gay muškarci in drag. Četiri tetke opaka jezika koje stalno pričaju o seksu, muškarcima, provodu, shoppingu i odjeći. Zvuči poznato?

Možda niste znali da je producent serije, Darren Star, gay muškarac. Kako mu i samo ime kaže. Tko može svoje muško dijete nazvati Darren i onda očekivati da postane hetero muškarac? On je osobno režirao i napisao neke od epizoda. Mislim da to sve objašnjava. Iako je serija nastala prema knjizi žene (Candace Bushnell), sigurno u njoj ima autobiografskih elemenata Darrena i njegova tri gay frenda, samo su to odglumile žene. Što njegove autobiografske elemente još više čini autentičnima. Malo sam zločest, ali imam na to pravo. Zločestoća ili biti bitchy je još jedan u nizu stereotipova o pederima.
On je producirao i serije Beverly Hills 90210 i Melrose Place, opet primjeri serija jako popularnih među gayevima. Ima možda nešto istine u tome kako su pederi ovladali svijetom i provlače svoje neprirodne stavove cijeloj populaciji. Lobiji, masoni, pederi, tajna društva... sve je to ista bagra koju bi trebali zatući.

Sigurno ste negdje pročitali da se upravo snima i “Seksi i grad” cjelovečernji kino uradak. Cijeli internet bruji o tome, a da ne govorim o onom pederskom dijelu. Već vidim horde muških wannabe Carrie koji stoje u redu za kino ulaznice. A ja prvi među njima.

Ma zapravo svi su voljeli tu seriju, i žene i muškarci i pederi. Samo što pravi strejt muškarci i skriveni pederi to nisu otvoreno htjeli priznati. Kao i oni pederi koji za sebe vole misliti da su u potpunosti prave muškarčine, osim što se vole mrkati sa frajerima.

Strejt muškarcima je to valjda bilo nešto kao znanstveno-dokumentarna emisija o tome kako funkcionira ženski mozak, ne bi li ga možda barem malo pokušali shvatiti i na taj način odvukli što više komada u svoj krevet. Nisam baš sasvim siguran je li im serija u tome pomogla. Mislim da je baš suprotno. Serija je pokazala da su žene još kompliciranije no što se čine u stvarnosti. Možda zato što je peder napisao seriju?

A pederi ko pederi, uživali su u neprestanim razgovorima o muškarcima, seksu, avanturama, odjeći... i sami sebe u tome prepoznavali. Valjda se svatko od nas poistovjetio s nekim od likova. Siguran sam da bi velika većina potajno htjela biti Carrie, mada to nikada ne bi priznali, a oni samosvjesniji Mirande. Tužna istina je da smo svi zapravo Samanthe.

I onda u cijeloj toj novoj strci oko snimanja filma, kao dečko na devetku dođe repriza koju najavljuju na Novoj TV. Svaka čast, izabrali su odličan trenutak. A osim toga, baš sam se malo zaželio Carrie i društva.

Klikni za ostatak posta...

Beskičmeni bešćutni gad (ili kako biti sretan)

10 srpnja 2007

Ja sam vam jedan poprilično cool guy. I pri tome ne mislim ništa pretenciozno. Hoću reći da sam prilično hladan, ravnodušan... E sad nemojte me opet krivo shvatiti, ne mislim to u negativnom smislu. Onako, prilično sam smiren, ne uzrujavam se lako, stvari me ne izbacuju iz takta...

Ponekad razmišljam o tome. Pada mi na pamet da je to možda sve samo varka i fasada. Pomišljam da nisam iskren prema samom sebi. Možda sam skrivajući svoju homoseksualnost postao tako dobar glumac, da sam i samoga sebe uspio uvjeriti da sam totalno cool i ne dozvoljavati da me stvari uzrujavaju. Ali kada pomislim na to da se samo zavaravam, odmah mi pada na pamet misao da to nije moguće, jer mene zaista sitnice ne uzrujavaju. Pa čak niti malo veće sitnice. Ali zaista.

Možda nisam dovoljno inteligentan da u svemu i svakomu tražim skriveno ili dublje značenje. A možda jednostavno nisam izgrađen kao osoba. Možda sam prazna ljuska koja nema svoje mišljenje. I dok se drugi uzrujavaju oko politike, tv programa, loše usluge u dućanu ili restoranu, mene takve stvari ostavljaju poprilično hladnokrvnim. Uzrujavati se zbog tv programa? Daj molim te...

I u procjenjivanju ljudi sam poprilično površan. I dok neki ljudi stalno analiziraju tuđe postupke i pokrete, traže skrivena značenja, traže eventualne urote ili skrivene namjere, ja uglavnom prihvaćam ljude onakve kakvi jesu. Ili onakvima kakvi se prikazuju. I na osnovu toga odlučujem s kime ću se družiti. Naravno da mi se ne sviđaju svi ljudi. Netko mi je odmah na prvu ruku simpatičan, a netko tek na drugu. Ili četvrtu. A netko mi nikada niti ne postane simpatičan. Ove zadnje jednostavno izbjegavam. Možda imam u sebi ugrađen neki poseban instrument koji mi pomaže birati s kime ću se družiti (ili s kime ću se jebati, ako baš želite). Možda imam u sebi neku bio-energiju, možda neki goodguydar. Možda da si kupim visak pa da počnem i vodu za bunare otkrivati?

Meni je teško prihvatiti da ljudi mogu imati skriveni maliciozni plan i da su ga do te mjere unaprijed razradili da će pokušati nizom svojih malih postupaka doći do željenog cilja. To mi više liči na scenarij nekog filma ili sapunice. Pri tome mislim na svakodnevne međuljudske odnose, a ne na Hitlera ili bacače Molotovljevih koktela. Slažem se, ljudi te mogu zajebati, ali čini mi se da je to radije u neku ruku pitanje trenutka, iskorištene neplanirane prilike, a manje nekog dubokoumnog zloćudnog plana. Naivac? Možda sam samo do sada imao sreće.

Nisam niti jedan od onih koji se brinu oko svega, sve propituju, pitaju se bi li možda bilo bolje da su napravili ovo ili ono, da su poševili ovog ili onog tipa, da li ih dečko vara ili ne, da su prihvatili ovaj posao umjesto onog, da su rekli ovo ili ono jer je možda netko ono krivo shvatio... Ja se ne brinem previše oko takvih stvari.

Dečko mi ode na nekoliko dana. Prođe cijeli dan da mi se ne javi, i onda kada se toga sjetim pomislim, koja sam ja stoka, nije mi se cijeli dan javio, a ja se uopće ne brinem je li ga vlak zgazio, je li mu se odlijepio džon od cipele, a nije ponio rezervne, je li uspio napraviti ono što je htio, je li možda poševio nešto sa strane. Bušćutni sam gad. Više se zapravo brinem da se on ne brine, pa kada ja nekuda odem, obavezno mu se moram javljati da sam sretno stigao, da je ovo, da je ono, da nisam gladan niti žedan, da mi nije hladno niti vruće.

Usprkos mom ranijem postu o starim pederima, čak se niti ne brinem previše o budućnosti. Propitujem se, ali ne dozvoljavam da me to previše opterećuje. Oduvijek sam takav bio. Nikada ne planiram daleko u budućnost. Više sam tipa petodnevka nego petoljetka. Mada nisam cvrčak u onoj priči o cvrčku i mravu, možda će mi se to jednog dana obiti o glavu. Niti o prošlosti ne razbijam glavu previše. Što je bilo, bilo je. OK, bilo je i suprotnih primjera u mom životu, ali to su ipak iznimke, a ne pravilo. I kada me nešto brine, recimo čeka me nešto neugodno idući dan, uvijek pokušavam takve misli otjerati od sebe. Radije se prepustim sanjarenju, pa što bude.

Iako sam sucker za tuđu patnju (redovito uplaćujem kojekakve male iznose za humanitarne akcije, na TV-u me jako pogađa tuđa nepravda i nesreća, pogotovo kada su djeca, bolesni i hendikepirani u pitanju, posebno me pogađa maltretiranje životnija, ponekad dajem koju kunu prosjacima, pa čak i onima koji su svaki dan na istom mjestu i za koje je očito da će sve potrošiti na najjeftiniju brlju iz lokalnog birca), zapravo za sebe mislim da sam prilično hladna osoba. Što me dovodi na sam početak ovog posta i one moje ograde “nemojte me krivo shvatiti...”. Možda to nisam trebao napisati. Kada mi netko nešto ispriča da mu (joj) se nešto ružno dogodilo, ponekad se moram praviti da suosjećam. Nisam baš neko rame za plakanje (unatoč teretani). Ili ako se netko nekome razboli, ponekad se moram tjerati prisjetiti se priupitati za zdravlje te osobe. A sve to kako ne bih ispao hladan i bešćutan gad. Jednostavno, ako mi netko ili nešto nije važno u životu, teško će dobiti moje iskreno suosjećanje.

Ali kada god zažalim što sam takav, odmah i pomislim da sam zapravo sretan zbog toga. Da, sretan sam i ne razmišljam previše. I dok se drugi ljudi živciraju kada konobara dugo nema, ja mirno pušim svoju cigaretu i ne razmišljam o tome. Na kraju krajeva, nikuda mi se ne žuri. Dok drugi ljudi nervozno stišću daljinski ne bi li pronašli nešto zanimljivo na TV-u, ja gledam emisiju o starim običajima iz Podravine. Ili dođem ovdje i laprdam o glupostima.

Jednostavno smatram da mi je život lakši jer sam (možda) hendikepiran po pitanju emocija, stava, sposobnosti dubokog analiziranja stvari i ljudi, živciranja ili šta ja znam čega. Pada mi na pamet da je možda ključ (dosadašnjeg) uspjeha moje dugogodišnje veze upravo u tome što ja ne analiziram baš svaku riječ, svaki pokret, svaku gestu. Daleko da nema ama baš ništa što me ne živcira na mom partneru. Ima i te kako. Itekako se mi posvađamo. Ali te su svađe redom kratka vijeka. Kako se brzo posvađamo, još se brže, barem ja, i odljutimo. Prihvaćam ga kakav je. Ne pokušavam ga promijeniti, barem se ne trudim jako u tome. Ali ne dam se niti ja mijenjati. Kako rekoh, what you see is what you get.

Na neki način i prihvaćam sebe kakav jesam. Ne tražim previše, ne očekujem previše, nisam previše ambiciozan, nisam ljubomoran niti zavidan, zadovoljan sam s onim što imam. Zapravo mislim da sam svega nekoliko puta bio nekome baš zaista zavidan na nečemu. To i dan danas pamtim i stidim se toga. Zavist je loša stvar. Isto kao i samohvala.

Moj savjet je da treba prestati toliko razmišljati i analizirati. To je, mislim, ključ do sretnijeg života. I treba biti sretan onim što se ima. Uvijek može biti gore. Ne treba tračati. Treba tjerati zle misli od sebe. Neki kažu da su misli toliko jake da se razmišljajući o lošim ili zlim stvarima automatski povezujete na nekoj višoj razini sa svim ljudima koji tako razmišljaju. Vrijedi i obrnuto. Ako mislite o dobrim stvarima, povezujete se s ljudima koji dobro razmišljaju. Ne znam je li to istina. Ne želim se time opterećivati. Rekao sam da ne volim previše razmišljati.

Meni takav stav jednostavo odgovara. Ne zbog toga što sam to negdje pročitao, nego zbog toga što sam takav. Ne tjeram zle misli od sebe zbog bojazni da ću se povezati sa zlim ljudima, nego jednostavno zbog toga što mi to tako odgovara i što se tako osjećam ugodnije u svojoj koži. Ima nešto i u iskustvu. Više puta mi se dogodilo da sam pomislio nešto loše o nekome, pa mi se to s kamatama vratilo. Ili sam pomislio nešto samodopadno o samom sebi, i pljus, kazna stiže u vidu praktične negacije moje samodopadne misli. Zbog toga nastojim biti oprezniji s onime o čemu razmišljam. Možda ja ipak vjerujem u taj bull shit?

Neki ljudi stalno čeprkaju po svemu i svačemu, tjeraju mak na konac, duboko analiziraju sve oko sebe. Zašto to čine? Traže istinu? Misle da istina oslobađa? Jeli to baš tako? Zašto si ne mogu pomoći prestati toliko razmišljati? Možda zato jer su ljudi?

Mislim da bismo se svi trebali potruditi biti bolji ljudi. Savršenstvo ne postoji. Bitno je pokušati i ne odustati. Živjeti onako kako vam odgovara, ali pustiti i druge da žive.

Nisam ja ipak robot. I ne držim se baš uvijek svih ovih mojih, nazovimo to, pravila. Znam i ja nekoga otračati. Ali mi poslije bude krivo. Evo, ne samo što sam beskičmeni beščutnjak, nego sam i licimjer.

Znam se ja itekako uzrujati oko sitnica. Recimo u autu. Ili oko malo važnijih stvari, recimo kada smo u pitanju mi – homoseksualci, ili kad moj dragi prdi pa užasno smrdi (smujdi, smujdi, užasno smujdi)... Šta ja znam, sada mi više ništa drugo ne pada na pamet. :-( Stvarno sam beskičmenjak bez stava, koji je usput još tako zakomplicirao ovaj post da više niti ne znam što je zapravo htio reći. Ali kada sam se već toliko raspisao, šteta da sada to sve obrišem. Jedino se nadam da nisam bio prepotentan i samodopadan u mojoj superiornosti dijeljenja savjeta. Iskreno to mislim. Da mi se ne bi obilo o glavu. I nemojte me hvatati za svaku riječ. Rekoh, nisam robot. Imam pravo na greške.


Posvećujem ovaj post nekome tko me i potakao da sve ovo izlaprdam.





(kuc, kuc, kuc)

Klikni za ostatak posta...

Dan poslije

08 srpnja 2007

Ništa, Zagreb Pride 2007. je prošao. Organizatori i mediji kažu da je bilo najveselije i najšarenije do sada, broj sudionika je opet bio jednak broju policije koja je štitila povorku, većina ljudi sa strane je nezainteresirano pratila povorku, šest incidenata nakon Pride-a, nekoliko pretučenih... To bi otprilike bio sažetak prošle subote. Nadao sam se da ipak neće biti nasilnih incidenata, ali valjda je moglo biti i gore. Svejedno je gorak okus u ustima.

Iako smo još debelo homofobno društvo, mali pomaci su ipak vidljivi. I dok su još prije nekoliko godina sudionici bili izloženi psovkama i pljuvanju prolaznika, sada se to sve ipak svodi na izolirane kreature i psihijatrijske slučaje koje valjda liječe neke svoje komplekse izvikujući pogrde. Tu su i neizostavni malodobni skinheadi koji su također na dobrom putu da i sami postanu psihijatrijski slučaji, alkoholičari i zlostavljači obitelji. Trebao bi im netko pomoći, nakon što ih se prikladno kazni.

Ma kako sam već napisao, nije me briga što netko misli o meni, da li me mrzi što sam peder, da li mu se gadim, sve dok me ne diraju i dok me ostavljaju na miru, kako i ja njih ne diram i ostavljam na miru. Homofobija je prisutna svugdje u svijetu, možda čak i na istoj razini. Razlika je u tome što se kod nas još ljudi moraju naučiti na različitosti i prihvatiti drugačije bez obzira slažu li se s njima ili ne. Može policija biti pritajeno homofobna, ali to me ne zanima sve dok dobro rade svoj posao (ne tvrdim da sada rade dobro svoj posao). Može i vlada biti pritajeno homofobna, ali to me ne zanima sve dok to ne izriče na glas i sve dok se postavlja barem fer prema nama (ne tvrdim da je naša vlada takva). Policija ipak donekle radi svoj posao, preko kurca, ali ipak nešto bolje nego prije nekoliko godina.
Žalosno je i tragično da su oni koji su htjeli baciti Molotovljeve koktele dobili samo prekršajnu prijavu. Već i to dovoljno govori kakvo smo društvo.

I zato mislim da nam je potreban Pride. Trebaju se naviknuti na nas. Iako zvuči patetično, još jednom se zahvaljujem svima onima koji se izlažu batinama i koji se hrabro bore za prava nas, kukavičke većine tihih pedera.
Nadam se da će se u idućim godinama povećavati broj sudionika, a smanjivati broj policije i incidenata.

Foto galerija s Gay.hr
Članak na Radio101.hr
Članak na Index.hr
Galerija na Vecernji.hr

Klikni za ostatak posta...

I dalje smo Balkan...

07 srpnja 2007

... Poljska, Rusija, Nigerija, Tunguzija...



Niti jedan ZG Pride ne može proći bez incidenata. Svi javljaju da je policija spriječila napad Molotovljem koktelima na povorku.
24 sata
Index
Žalostan sam. I dalje smo zadrto homofobno društvo. Što li se samo odvija u tim umovima? U redu, možeš mrziti pedere, ali što nekoga može natjerati da napravi Molotovljev koktel i ode s namjerom da ga baci na povorku? Kakav to mentalni sklop mora biti? Što time žele postići? Spasiti Hrvatsku od pedera, nemorala, propasti? Ispasti face i pravi frajeri u očima svoji frendova? Fakat ne kužim...
No barem je policija, za razliku od nekih drugih zemalja, odradila svoje i spriječila napad. Sudionici Pride-a vjerojatno niti ne znaju što se događalo... Stvarno se nadam da neće biti novih incidenata.

Večernji javlja da se okupilo 300-tinjak sudionika koje čuva 300 specijalaca. Opet - žalosno. Ali zbog toga je i bitan Pride. Hvala svima koji su tamo otišli, za razliku od nas kukavica, hvala im što su pokazali da smo tu i da ne mislimo nikamo drugdje otići. Doći će jednom dan kada će 1000 sudionika čuvati 10 policajaca.

Klikni za ostatak posta...

Tetovaže

06 srpnja 2007

Vjerojatno bih na prvu ruku odmah rekao da mi tetovaže nisu privlačne niti lijepe, ali ne bih bio sasvim iskren. Moram priznati da ipak ima nešto u njima, nešto seksi, zabranjeno, privlačno, požudno, gotovo da pozivaju na seks. Ponekad mi izgledaju odbojno, ali ponekad i privlačno. Zapravo ako mi je frajer napet, onda su mi i tetovaže na njemu napete. Priznajem da mi ideja neke male tetovaže na mišićavoj, lagano dlakavoj guzici posebno zvuči izuzetno seksi.

Svima je nama jednom ili dva puta palo na pamet da si napravimo kakvu malu tetovažicu. I meni je, posebno kada bi vidio nekog seksi frajera s tetovažom. No brzo bih se ohladio, jer znam da bih kad tad zbog toga požalio.

Čini se da su tetovaže među gay populacijom popularnije nego među strejterima. Nemam pojma zašto je to tako. Iako ni tetovaže ni piercing nisu sami po sebi isključivo vezani uz gay kulturu, sigurno je da su upravo homoseksualni muškarci pridonijeli njihovoj popularizaciji i da su bili među prvima koji su ih uvrstili u određenu vrstu fetiša pretvarajući ih dijelom seksualne igre. Pa i danas, gotovo da nema macho mišićavog glumca u gay porno filmovima koji na sebi nema neku tetovažu. Valjda to daje neki opasni, macho izgled koji je toliko tražen u gay industriji. Kažem valjda, jer meni to baš i nije sasvim jasno.

Očito je da se ljudi tetoviraju jer smatraju da su tako više seksi, a nekima je to možda i način iskazivanja određene pobune protiv društvenih normi koje ih okružuju ili znak odrastanja (odjebite starci, tetovirao sam se, nisam više mala beba). Nekima možda i znak određene pripadnosti nekomu (znate one legendarne tetovaže sa ženskim imenima) ili nečemu. A nekima je to samo obična dekoracija.

Neki idu i u ekstreme. Tu se vjerojatno već radi o debelom fetišu o kojemu bi psihijatri mogli puno više reći.



Kažu da tetovaže nose i neku poruku o seksualnim preferencama onoga koji ih ima. Slično kao i s naušnicama. Znate ono, tko ima naušnicu na desnom uhu, taj je peder. Danas se to već malo izlizalo, jer se više ne zna tko sve gdje ima peircing, muško, žensko, gay, strejt, uši, nos, jezik, bradavice, genitalije...

Slično je i s tetovažama. Navodno onaj tko ima tetovažu oko lijeve nadlaktice ili bicepsa (one kao fol ratničko/plemenske oznake ili bodljikave žice) taj je aktivan u seksu tj. radije ga voli ugurati. Slično tome oni koji imaju tetovažu s desne strane, ti su pasivci tj. radije ga vole primiti. Isto vrijedi i za piercing bradavica.

Ako netko već želi biti originalan i drugačiji od drugih, predlažem neka onda to zaista i bude i neka si napravi npr. ovakvu tetovažu dolje, umjesto onih već sto puta viđenih. Pažnja okupljene publike npr. na plaži biti će zagarantirana. Samo kao i sa svim ostalim tetovažama, vjerojatnost je da će vam brzo dosaditi, a uklanjanje tetovaže je dugotrajan i ne tako ugodan proces.

Klikni za ostatak posta...

Gej pajada pedeja

01 srpnja 2007



Ne znam što da mislim o toj gej pajadi pedeja. Naravno da ne idem tamo, niti blizu, previše me strah. Ja sam duboki klozet kejs. Ali svake godine me strah te pajade. Strah me da ne bude incidenata s bilo koje strane. Strah me da neki kreteni skinheadi ne naprave frku i da dečki i cure ne dobiju batina, ali strah me i da “naši” ne rade ekscese, da se ne prenemažu, provociraju, oblače kojekakve kostime i slične stvari.

Sjećam se kada je bio prvi Zagreb Pride, stalno sam pratio teletext da vidim što se događa. Prva vijest je bila kako sve protiče u redu, ali druga je bila da je došlo do neke gužve, da je netko bacio suzavac... Odmah me stislo u želucu. Stvarnost me ponovno zapljusnula: naše društvo je izrazito homofobno.

Imam dvojake osjećaje prema Pride-u. S jedne strane me smeta što se tamo okupljaju kojekakvi likovi i onda ispada da smo svi pederi takvi. Ali istina je da među nama stvarno ima takvih likova i zašto se onda pretvarati da je drugačije? Osim toga koga oni ugrožavaju? Možda ugrožavaju samo mene koji za sebe voli misliti da je potpuno obična jedinka ovog društva koji se u ničemu ne razlikuje od ostalih, osim što me privlači vlastiti spol i što živim s jednim pripadnikom istog. A javnost gleda njih i misli da su svi pedeji razvratni egzibicionisti koji samo pogledom mogu njihove sinove pretvoriti u pedere i koji u ničemu ne doprinose društvu.

Vani su Pride-ovi postali turističke atrakcije, freak show-ovi napumpanih mišića, travestita, golotinje i egzibicionista. Privlače milijune turista koji se dolaze zabaviti gledajući kojekakve kreature. Tamo su, čini mi se, parade izgubile svoju osnovnu namjenu. Tamo je cilj šokirati, zabaviti, vidjeti i biti primjećen. Oni obični, dosadni, nezanimljivi pederi, koji su zapravo većina, ostaju sa strane, njih kamere ne snimaju. Kod nas se ipak još uvijek radi o osnovnim stvarima, pitanjima ljudskih prava. Mnoge zemlje su daleko odmakle od nas u društvenom prihvaćanju homoseksualnosti, ali daleko od toga da tamo nema homofobije i to one u najgorem obliku. Ali tamo je to više izuzetak nego pravilo.

S druge strane mislim da je Pride važan. Ako ćemo iskreno, čini mi se da se ipak u Hrvatskoj dosta toga promijenilo od prvog Pride-a. I dalje te neko može utući na ulici, ali homoseksualnost više nije toliki bauk.
Pride je pomogao da i mi izađemo na svjetlost dana i da se o nama počelo ozbiljno diskutirati. Koliko je bilo samo emisija u udarnim terminima gdje se ipak konstruktivno razgovaralo o homoseksualizmu. Pride je ipak pomogao da se o nama počne pričati i to ne samo u negativnom smislu.
Pride je pomogao da je država donijela zakone koji zabranjuju diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije (na stranu koliko se oni zaista i provode, ali barem se nešto kreće).
Pride je pomogao da je donesen i simbolični Zakon o istospolnim zajednicama.
Pride je pomogao da krene hvaljena manifestacija Queer Zagreb.
Pride je pomogao da je nekoliko osoba iz javnog života priznalo svoju seksualnu orijentaciju.
Pride je pomogao da se neke stvari promjene i u medijima. Da, i dalje se provode hajke (sjetite se Hvara od prošle godine), ali ipak većina razumnih novinara i ljudi osuđuje takve stvari. Opet se samo prisjetite koliko je bilo negativnih komenatara prošle godine na pisanja Večernjeg i Slobodne Dalamacije vezano uz gay turiste u Hvaru.
Pride je pomogao da je danas gotovo postalo nekulturno u javnosti reći nešto loše o pederima. Na stranu što netko zaista misli. Mene ne zanima što netko misli o meni, mene zanima da se osjećam sigurno i da me neko neće izmasakrirati što sam se rodio kao gej pedej.
Pride je pomogao i da se vidi tko je kakav, a tu mislim na političare. Oni mogu biti ovakvi ili onakvi, mogu misliti jedno, a govoriti drugo, mogu misliti prvenstveno na sebe i svoje izborne rezultate, ali ipak je bitno ono što izgovore i što naprave. I zato ću i ovaj puta odlučiti za koga ću glasati i na osnovu odnosa politčara i njihove stranke prema “nama”. Žao mi je ako se to nekome ne sviđa, ali to je moj život.

Glupa su mi razmišljanja onih koji kažu, nemam ništa protiv pedera, ali me smeta taj njihov Pride. Zašto nekome naturati na nos svoju seksualnost? I mnogi homoseksualci tako razmišljaju. Ali ovdje se ne radi o naturanju na nos nečije seksualne orijentacije, ovdje se radi o naturanju na nos činjenice da su homoseksualci u društvu ne građani drugog reda, nego građani sedamnastog reda. Radi se o stvari da pederi nisu samo neke utvare koje žive po noći u parkovima i javnim WC-ima, nego su pederi obični ljudi koji se kao i svi muče kako preživjeti svaki idući dan, koji nikoga ne ugrožavaju (pa ni same temelje društva, obitelji, katoličke vjere i tko zna čega sve ne), koji vole, koji studiraju, koji rade, koji plaćaju poreze, koji žive kraj vas, a možda su i vaša rođena djeca. I koji zaslužuju život dostojan čovjeka.

I onda ni ove godine ne idem na gej pajadu pedeja. Ali iskreno, volio bih. Volio bih da mogu bez straha otići tamo i pokazati, ne da sam ponosan što sam peder, jer tu nema zašto biti ponosan, nego pokazati da sam tu, da sam normalan, da sam peder, da nikoga ne ugrožavam i ujedno podržati sve one koji se hrabro bore za naša prava. Ali nemam dovoljno muda i ne znam se tući... Na kraju krajeva, ipak sam samo peder.

A vi koji imate muda i koji se znate tući, otiđite 7.7.2007. na zagrebački Pride. Nadam se da vam šake ipak neće trebati. Jesmo li se bar malo odmaknuli? Hoće li ovaj puta biti više sudionika nego zaštitara?

Klikni za ostatak posta...

Veće je bolje

Prije koji tjedan čitam da se američke vlasti uhitile jednog od najgorih svjetskih spammera koji je unatrag nekoliko godina poslao milijune junk mailova i pri tome si priskrbio oko 800.000 dolara koristi. Taj teško zarađeni novac tužitelji mu sada žele oduzeti, a određena mu je kazna od 250.000 dolara, a prijeti mu i do 65 godina zatvora.

Pitam se jesam li i ja dobio koji e-mail od njega?

Ne znam kako se vi branite od spamma, ali postoje nekoliko osnovnih pravila. Iako mnogi naši provideri, poput T-Com-a, imaju ugrađenu zaštitu, pravu e-mail adresu koristite samo za slanje e-mailova ljudima koje vjerujete. Za sve ostalo koristite neki od besplatnih servisa koji imaju dobru anti spamm zaštitu, npr. Yahoo Mail. Nikada ne odgovarajte na spamm e-mail poruke, čak ni ako vam obećaju da će vas ukloniti s mailing liste, jer time samo potvrđujete da je mail account aktivan, što logično dovodi do slanja još većeg broja spamm poruka. Možete i nabaviti neki od dodataka za Outlook Express koji će filtrirati spamm poruke. Nikada ne ostavljajte svoju pravu e-mail adresu na kojekakvim forumima, usenet grupama i sl.

No nije mi bila namjera pisati o brobi protiv junk maila, nego o jednoj posebnoj vrsti junk e-maila koju ste sigurno i sami imali prilike upoznati.



To su one poruke koje obećavaju čuda dužini vašeg penisa. Evo malo sam zavirio u moj Junk Folder i pogledajte kakvih se e-mailova tamo našlo:

Who has the bigger penis?
Mine Is Bigger Then Yours
Be a real man, get a few more cms to your rod!
Get A Bigger Penis Today!
Produce Stronger, Rock Hard Erections.
Size Does Matter!
SuperSize It Today!
Do you want more inchees?
impressive growth
Spend your night like a pornstar
Impress Your Girlfriend
Time to grow
Give your woman something to work with (neki su i duhoviti)
Please your partner agony (opet ovaj šaljivđija)
Bigger then Its better
9 inches and you rock!
Don't Be Shy Over Your Size
Gain Up to 3+ Inches In Length.
Be like Ron Jeremy (To vam je ona mala debeljuca s velikom alatkom koju vjerojatne znate iz str8 pornića. Definitivno ne želim biti kao on.)
Ron Jeremy prescribes
2 more inches ? wow! big!
Is your penis big enough?
A bigger penis for you
Get A Bigger Penis Today!

Jeste li se ikada zapitali tko to odgovara na ovakve e-mailove? Možda oni koji imaju male penise? Možda isti oni koji odgovaraju na e-mailove tipa “Did Julia show you this?”, a unutra poruka kako je Julia probala taj proizvod na svom mužu i od tada je sretna kao nikada ranije. I zato probaj i ti jer i ti to zaslužuješ. Sve što ti je potrebno je dobra velika kurčina i zato samo pošalji $99.95 i “novo znanstveno otkriće” može biti tvoje.

Our tablets work wonders
No Pumps! No Surgery! No Exercises!
Magic in a bottle
NO.1 For Penis Enlargement Gel

Da, prije su to bile samo neke pumpe i aparati koji izgledaju kao strojevi za mučenje, ali sada su tu znanstvena otkrića u vidu tableta, gelova i još novije kojekakvih flastera što se nose zaljepljeni na ruci ili negdje drugdje i od kojih penis nazaustavljivo raste, a koji obično dolaze uz poruku “No exercise needed”. Bizarno i smiješno. Nema valjda potrebe za vježbama u vidu napornog podizanja do usta čaše s vodom i neizrecivog napora u vidu gutanja tableta. Sve će vam to pomoći da produžite penis za koji inč i da postignete 15% čvršću erekciju, uz obavezan dokaz iz “vodećih znanstvenih studija”. Čije vodeće studije, pitam se. Braće Grimm?

Da to sve zaista djeluje, zar bi takvim proizvodima uopće trebala reklama? Zar ti proizvodi, da zaista vrijede, ne bi u roku sekunde postali najpoznatiji na svijetu? Sjetite se samo Viagre. Ima li tko na ovoj kugli zemaljskoj tko nije čuo za Viagru? A kada ste zadnji put čuli za “Prosolution Penis Pills” ili “ProEnhance Penis Patch System” ili “HyperPenis Extender” ili “PenisPlus” ili “Vega XL (Penis Enlargement Capsule And Gel)”? Postoji još bezbroj jednako kreativnih imena.

Slično je i s tabletama i preparatima za mršavljenje. U ovom svijetu opsjednutom težinom i izgledom, zar ne bi onaj tko bi izmislio čudotvorne tablete za mršavljenje automatski postao i najbogatiji čovjek na svijetu? Ali ne, reklame s televizije i časopisa nam obečavaju neviđene rezultate. Dovoljno je da samo pogledate bočicu s tabletama i kile nestaju kao rukom odnešene (ali samo ako ste bočicu prije toga kupili, inače možete piljiti i piljiti koliko hoćete, no na žalost bez učinka).

I onda tko odgovara na takve poruke iz junk mailova? Vjerojatno ih ima, jer spamm posao cvjeta. Na kraju krajeva, veliki kurci, baš kao i velike sise, pokreću ovaj svijet. Svi ih vole.

I još nešto, nisam primjetio da mi se smanjio broj junk mailova od kada su uhapsili onoga s početka priče.

Klikni za ostatak posta...

Ljetna ideja

Ljeto je počelo. Sunce, more, plaže, vrući dečki koji samo čekaju na dobar provod, a vi opet suhog kurca, pardon my French. Sve ste probali, ali uzalud. Ne ide, pa ne ide, nikako da nekog zbarite. Vidim da su se već i neki blogeri počeli žaliti na previše zgodnih dečki na plažama, a premalo uspjeha. Možda vam jednostavo nedostaje ideja?
Ako do sada ništa nije pomoglo, možda ovo hoće. Kada drugi put odete na plažu, obucite ove kupaće. Uspjeh - zagarantiran!

Klikni za ostatak posta...