James Lear: The Back Passage

08 studenoga 2008

Podnaslov: Dva dobra orgazma po poglavlju za mlađe čitatelje, jedan za one preko četrdeset godina

Knjige nas čine sretnima

Rezultati jedne britanske studije pokazali su da su obrazovani i načitani ljudi zadovoljniji, imućniji te imaju više sreće u ljubavi i obitelji. Posebno su stabilniji i sretniji muškarci koji puno čitaju u odnosu na one koji ne čitaju i to za velikih 43 posto. Skoro četvrtina odraslih muškaraca koji ne čitaju dovoljno, još uvijek žive s roditeljima, i nemaju svoj stan ili kuću. Studija je također pokazala da je oko 70 posto muškaraca i žena koji mnogo čitaju i imaju dobre komunikacijske vještine, živi u sretnom braku.

Masturbiranje pomaže našem zdravlju

Muškarci mogu smanjiti rizik od raka prostate redovitom masturbacijom. Kažu da se kemikalije koje uzrokuju rak sakupljaju u prostati ukoliko muškarci redovito ne ejakuliraju. Čak idu i dalje i tvrde da pravi seksualni odnos nema isti zaštitni efekt jer se njime mogu prenijeti spolno prenosive infekcije koje mogu kod muškaraca povećati rizik od raka, pa se tako taj rizik kod muškaraca koji su imali veliki broj partnera povećava i za 40%. Ali to smo već ranije raščistili.

Drugim riječima, ovaj post ima cilj učiniti vas sretnijim i zdravijim.

Ajmo sad za ozbač. Dosta je bilo s nekom pseudo ozbiljnom i pristojnom literaturom, ovo ja prava stvar. Radi se o pravoj poslastici za sve one koji su, kao i ja, uživali u atmosferi izvrsne britanske serije «Zvonili ste, milorde?» te za sve one koji uživaju u Agathi Christie i njezinoj gospođici Marple ili Sir Arthur Conan Doyleu i njegovom Sherlocku Holmseu, a možda još i više za one kojima nije važno o čemu je knjiga, sve dok u njoj ima vrućeg seksa. Radnja romana znakovita naslova The Back Passage (Stražnji prolaz) odvija se u engleskoj provinciji 1925. godine, u kući bogataške obitelji u koju na vikend dolazi mladi, dlakavi i mišićavi (već mi se vrti u glavi) amerikanac Edward Mitchell, student na Cambridgeu, koji ševi sve što ima kurac među nogama, a posebno ga privlači cimer s koledža "Boy" Morgan, zaručnik kućevlasnikove kćeri, na čiji poziv i dolazi u tu kuću. Mitcha su oduvijek privlačile misterije Sherlocka Holmsea i njegova pomoćnika Dr. Watsona i tada se, kao po narudžbi, dogodi ubojstvo u kući… Mitch se baca na rješavanje misterije, a svog vjernog pratitelja i pomoćnika pronalazi u Boy Morganu…

Ono što mogu obećati je da će vam se kurac dignuti već tamo negdje na drugoj ili trećoj stranici, te se neće spuštati sve do pred kraj knjige. Naravno, uz uvijet da se prije toga ne uspijete jednoručno olakšati, i to nekoliko puta. I sam autor svoju literaturu naziva «štivom za jednu ruku». Jednom rukom držite knjigu, a drugom… Mislim da je prilično jasno. Stoga knjigu nikako ne preporučam za čitanje na javnom mjestu ili, zamislite te strahote, na plaži. Mogla bi vas dovesti u zaista nezgodnu situaciju. Ako se pak ipak odlužite ponijeti ju na plažu, ne zaboravite mene pozvati da gledam.

I zaista, opisi seksa su mnogobrojni i redaju se jedan za drugim, kao u pravom pornografskom filmu. A o kakvim se samo opisima radi… Autor ima savršen osjećaj za stvaranje erotske atmosfere. Scene seksa su izuzetno napaljujuće, eksplicitne, životne, prljave, s pravom dozom humora na pravim mjestima, prava umjetnost erotike i pornografije. Osobno sam više vizualan tip, ali tu i tamo sam pokušao pročitati kakvu gay erotiku na internetu, no obično sam ostajao razočaran. Ali ne i ovaj put. Pritisak u gaćama je bio neizdrživ. Jednom sam čak skočio na već usnulog kućnog ljubimca koji nije znao što me je odjednom spopalo, ali nije se bunio.

I kao da sve to nije dosta, nisu samo opisi seksa zabavni, nego je i sama radnja zanimljiva, uvjerljiva i s neočekivanim obratima. Napisana je tečno, duhovito i s ponešto samoironije, a i sami likovi su zabavni, simpatični i ljudski. Koliko sam samo puta pomislio, ovaj glavni lik je napaljen i "perverzan" jednako koliko i ja. Pri tome se dakako nikako s njim ne uspoređujem i identificiram, niti tvrdim da sam i ja simpatičan, duhovit i zabavan, jednostavno se radi samo o tome da pri prvom susretu s bilo kojim muškarcem neki mali jezičak na skali u našem mozgu svakoga, neovisno o našoj volji, ocjenjuje s «fuckable» ili «not-fuckable».

Iako se ovdje zaista radi o literarnoj pornografiji, knjiga je daleko od banalnosti radnje pornografskih filmova ili jeftinih erotskih video krimića. Zamislite lijepo i inteligentno napisan krimić u stilu Agathe Christie s nevjerojatno napaljenim (muškim) likovima spremnih na sve, prljavim (u najboljem mogućem značenju) scenama seksa, u kojemu sve to skupa nekako savršeno funkcionira od prve do zadnje stranice. Seks, kurci, šupci, misterija, zabavna radnja, humor, što čovjek može više poželjeti? Ništa! Ostaje vam samo pustiti mozak na pašu i pripremiti papirnate maramice.


© Tom Pilston

Autor je 48-godišnji James Lear, pravim imenom Rupert Smith, amerikanac koji od 1978. godine živi u Engleskoj. Rupert je «ozbiljan» pisac i novinar koji piše za The Guardian, The Independent, The Times, The Los Angeles Times, Time Out, Gay Times i dr. Pod svojim pravim imenom Rupert Smith objavljuje «pristojne» knjige, a pod pseudonimom James Lear, ili kako to on lijepo naziva «nom de porn», ove druge, prljave i vjerojatno puno zanimljivije knjige. Do sada ih je objavio pet, mislim na ove prljave. Godine 2008. dobio je nagradu "Winner 2008 Erotic Awards "Best Writer".

Rupert se ispočetka bavio samo «ozbiljnim» pisanjem, te je, naravno, imao problema s pronalaženjem izdavača, sve dok mu jednog dana prijatelj nije predložio da počne pisati pornografiju za koju se uvijek nađe izdavač, a osim toga dobro se i prodaje. Na sreću, Rupert ga je poslušao, pa danas tako prodaje više knjiga od Alana Hollinghursta, što, dakako, ipak ništa ne govori o njegovoj kvaliteti.

Svoje prljave porno uratke odlučio je objavljivati pod pseudonimom, jer se ispočetka bojao reakcije BBC-a, za koji je u to vrijeme honorarno radio. Njegov «nom de porn» James Lear nastao je tako da je uzeo svoje srednje ime, a prezime od svoje omiljene disko zvijezde, Amande Lear. Zanimljivo je, a ujedno i komično, da gotovo uvijek kada priča o svojim erotskim knjigama govori u trećem licu: James Lear, on piše, njegove knjige… I dok Rupert Smith piše suvremenu humorističnu beletristiku, James Lear radnju smješta u prošlost i ima sasvim drugačije motive. Kao Rupert Smith želja mu je nasmijati nas, a kao James Lear nada se natjerati nas svršiti u gaće.

Ovako on vidi svoju literaturu:
Erotska literatura ima jasan cilj koji nije posebno profinjen. Romani Jamesa Leara zamišljeni su s točno određenom svrhom i to kao pomoć pri masturbaciji: dva dobra orgazma po poglavlju za mlađe čitatelje, jedan za one preko četrdeset godina. Svaki seksualni susret donosi čitatelju varijaciju na temu, pri tome zadržavajući njegov interes uvijek drugačijim detaljima. Radnja postoji kako bi čitatelja vodila od orgazma do orgazma.
Vjerujte mi, ni malo ne pretjeruje.
Glavni razlog zašto erotska literatura ostaje marginalizirana je to što joj je glavna inspiracija masturbiranje čitatelja. Lijepa beletristika je puna seksualnih scena koje su barem jednako prljave kao bilo što što sam ja napisao, ali u lijepoj beletristici one se «opravdavaju» nekim drugim razlozima. Pornjava se ne oslanja na takva okolišanja. Seks u romanima Jamesa Leara ima za svrhu uzbuđivati, a ne rasvjetljavati neki skriveni kutak ljudske psihe. Seks je tu iz čiste zabave, a na seks iz zabave se uvijek podozrivo gledalo.
Knjige u kojima se djeca zlostavljaju, žene ubijaju a muškarci brutalno maltretiraju pune police velikih knjižara. Knjige u kojima odrasli ljudi dobrovoljno uživaju jedni u drugima s ciljem zdrave zabave literarnih drkadžija, pak ne.
Moja ocjena za ovu knjigu je, pet zvjezdica, palac gore, vrhunska eksplicitna pornografija, literatura za svršit (doslovno) u gaće i istodobno za upišat se od smijeha (može opet u gaće). Čitajući ovu knjigu, dokazano je, učinit ćete nešto korisno za vlastitu sreću i zdravlje. Problem bi jedino moglo biti to što mislim da knjiga nije objavljena na hrvatskom, niti ju se može kod nas kupiti. Ali zato postoji internet i kreditne kartice.

Za one koji žele saznati više:
Osobna stranica Ruperta Smitha
Rupertov alter ego Jamesa Lear na MySpaceu
Super članak Dirty, sexy money: The writer Rupert Smith on his lucrative porn-lit sideline iz The Indenpendenta


BONUS (za dodatno napaljivanje)

Sigurno ste primjetili izvrsnu fotografiju, s prikladno podignutom nogom, koja krasi naslovnicu knjige The Back Passage? Evo, za znatiželjne među vama, i verzije s neprikladno spuštenom nogom.



Potrudio sam se i za vas saznao (zapravo sam pročitao na koricama knjige) da se radi o djelu američkog fotografa Louisa LaSallea koji se specijalizirao za muške aktove. Odmah sam pohitao potražiti njegov web site. Nisam ostao razočaran jer obiluje, ali stvarno obiluje, do savršenstva isklesanim i napaljujućim muškim tijelima. Neka od tih tijela možda su malo i prešla granicu dobrog ukusa i ljepote, neki vlasnici tih tijela možda su podigli u teretani koji uteg previše, ali o ukusima se ne raspravlja. U skladu s cijelim ovim postom, nakon klika na donji link, slijedi nešto malo za zagrijavanje, a ostatak potražite na već spomenutom LaSalleovom site-u.



Ovo je samo mali izbor sa site-a Louisa LaSallea. Jedva sam suzio izbor na 20-tak radova. Imam problem kada treba odabrati samo nekoliko fotografija među morem zgodnih muškaraca. Što mogu kada ih sve želim sada i odmah!

Ajmo odmah, bez okolišanja, ravno u glavu...



Oh, my tickie ticker...







Ako ovaj gospodin na slici ispod, imenom Johnny Castle, nema najsavršeniji kurac koji sam ikada vidio, onda stvarno ne znam što je savršeno...










































Gotovo da je nepodnošljiva ovolika količina ljepote i testosterona. Ne osjećate li i vi kako vas steže nešto u vratu i, još više, u međunožju? Još puno komada umjetničkih fotografija potražite na site-u Louisa LaSallea.

6 komentara:

Anonimno kaže...

Sve je rečeno, opisano, pokazano, ogoljeno... Mislim da sam napokon našao razlog za umiranje ;-)

Anonimno kaže...

Di nalaziš te gay knjige na eng? Ovo ću potražit na netu ako imaza skinut... Iako sumnjam...

Jonasy kaže...

Da, možda sam bio nejasan. Kako kada god mogu pokušavam biti legalist, tako i knjige ne skidam na internetu nego ih naručim. E-bay, Amazon... Nisam nikada pokušavao, ali pretpostavljam da bi se nešto moglo naći na torrentsima.

Anonimno kaže...

Jonasy,nedavno sam te otkrio da se tako izrazim i ostao bez rijeci.vratio sam se u arhivu..i satima prikovan ostao-jem..svaka cast.jedino je bed sto sam poceo ozbiljno zanemarivati pripremanje ispita iz upravnog prava.pozdrav od jednog gay-a,pedera koji je u sestogodisnjoj vezi sa deckom,partnerom s tim da se nismo outali.svako dobro!

Jonasy kaže...

Hvala na lijepim riječima, ali nemoj mene kriviti ako zvizneš ispit! Zapravo, preporučio bih ti da me se odmah okaneš i počneš učiti. Trebat će ti.
Pozdravi dečka/partnera :-).

Anonimno kaže...

baš se lijepo potrudiš oko svakog posta! predivan blog! divan si!

JEDAN REDOVITI POSJETITELJ TVOG BLOGA