Svi smo mi Gotovčevi (čast iznimkama)

11 prosinca 2008

I tako, Nives Celzijus po svemu sudeći neće dobiti nagradu Kiklop za hit godine. U upravi pulskog sajma knjige koji dodjeljuje nagradu prijete ostavkama ako nagradu dobije Nives, a čak i neki prijašnji dobitnici prijete da će vratiti svoju nagradu.

Ne razumijem u čemu je ovdje problem, radi se o nagradi za najprodavaniju knjigu, a ne za najbolju ili najvrjedniju. Što sada žele neki članovi uprave ili prijašnji dobitnici? Žele li da uprava zanemari ili krivotvori rezultate agencije za istraživanje Puls kako bi nagrada otišla u prihvatljivije ruke? Ne govori li to zapravo nešto o njihovom licemjerstvu i intelektualnom snobizmu? Ne govori li to da oni nisu ništa bolji od svih tih na koje gledaju s prezirom? Treba li opet uvesti komisiju za šund, kao što je nekada postojala u Jugoslaviji, koja će određivati što je dobro za narodne mase, a što nije? Sada se traži dlaka u jajetu, koja ranije nikome nije smetala, te se tvrdi da je istraživanje Pulsa nepotpuno, pa tako npr. u istraživanju nisu u dovoljnoj mjeri obuhvaćene knjižare. Kao da bi to uopće promijenilo rezultat.

Ili su možda oni ipak u pravu i postoji određena granica gdje se treba zaustaviti i reći dosta?

Sve to, i skandal s Kiklopom i činjenica da je Nivesina knjiga najprodavanija, zapravo govori u kakvom to društvu živimo odn. kakvi smo svi mi. Dovoljno je pogledati popis najčitanijih članaka kojeg svakodnevno objavljuju pojedini portali, pa se može vidjeti da redovito prva mjesta zauzimaju Gotovčevi, Pokoščevi i slični. I ja sam takav, gotovo da sam razočaran ako mi prođe dan bez neke vijesti o Simoni, Anti, Vlatki, a da o njezinom najnovijem bivšem dečku niti ne govorim. Nisam siguran bih li se toga trebao stidjeti ili ne? Btw, jeste li pročitali najnovi trač kako je najnoviji bivši Vlatkin dečko u stvari gej? Pa zar vam nije srce odmah brže zakucalo i niste li požurili kliknuti na tu vijest, pri tome preskočivši čak i onu da će u proračunu za iduću godinu zdravstvo dobiti 1,5 milijarde kuna manje?

U svoju obranu trebam reći da ne čitam samo takvu on-line literaturu. Čitam i o Obami, Sanaderu, gospodarskoj krizi, zaleti mi se i koji članak o sportu. Čak sam se poslije i vratio na onaj članak o smanjivanju novaca za zdravstvo. Možda je to čak i gore? Možda je bolje ne zamarati se problemima nad kojima možda i nemamo puno utjecaja? Možda je bolja nojevska politika zabijanja glave u pijesak?

Najbolji su mi komentari čitatelja ispod on-line članaka o tim tzv. pseudo javnim osobama koji stalno pljuju zbog objavljivanja istih, a redovito ih čitaju, vjerojatno pri tome naslađujući se detaljima nečijeg privatnog života. Takvi su mi ljudi još manje razumljivi od ovih koji prijete samospaljivanjem ukoliko Nives dobije nagradu Kiklop. Znam da ne otkrivam toplu vodu kada se pitam, jer se to pitaju i mnogi drugi, ali svejedno ne mogu izdržati a da ne ponovim: Pa zašto uopće otvaraju i čitaju članak ako vide da se radi o Simoni? Zar se radi o nekim mazohistima? Zašto uopće komentiraju i čitaju članke o petoj sezoni Big Brothera ako su još u drugoj epizodi prve sezone shvatili kako se radi o budalaštini? Odakle im ta silna potreba da komentiraju? Žele li svojim komentarima izvršiti pritisak na medije kako bi se objavljivale samo pametne stvari? Imaju li oni misiju sve nas posramiti što smo plitki i glupi, kako bi se barem pretvarali da ne čitamo takve stvari? Žele li oni ozdraviti bolesno društvo? Predstavljaju li oni zapravo glas razuma, jer na kraju krajeva, gdje bi došlo ovo društvo ako bi svi samo šutjeli i gutali što nam se servira? Ili možda svojim komentarima liječe neke komplekse? A možda se radi samo o besposličarima koji ništa drugo nemaju za raditi? Jesam li ja besposličar što pišem ovaj blog, jer na kraju krajeva, i ovo su samo obični komentari. Istina malo poduži, ali ipak komentari.

Nemam pojma u čemu je stvar, kao što niti nemam pojma jesam li u stanju sebe obraniti od, kako oni kažu, općeg zaglupljivanja nacije. Još nedavno sam popljuvao Red Carpet Nove TV, ali sa žaljenjem moram ustvrditi da sam se navukao. Za razliku od stare, nova voditeljica mi se sviđa, a čak mi je i voditelj počeo biti manje iritantan. S Bijelim udovicama lijepo se nasmijem, a jedva čekam dan kada će uvesti i muške gole vijesti. U dilemi sam, jesam li to postao gluplji ili se Red Carpet promijenio? Samog sebe tješim da je ovo drugo. Govorim si da su postali svjesniji onoga čime se bave i da su se zapravo počeli zafrkavati, kako na račun sadržaja svoje emisije, tako i na svoj. Idu do kraja. Samosvjesni trash do krajnjih granica, pa tko izdrži. Sve je to samo sex, drugs & rock and roll, a to je ljude oduvijek zanimalo.

Slična stvar je i sa Trenutkom istine. Nije mi lako odrediti svoj stav prema toj emisiji. Pretpostavljam da emisija ima dobru gledanost. Kao i svi drugi, i sam se čudim što motivira ljude za sudjelovanje. Ne mogu vjerovati da se radi isključivo o novcima. Posebno mi je bila mučna jučerašnja emisija kada je voditeljica majstorski izvlačila vrlo osobne detalje odnosa kandidatkinje s njezinim roditeljima i to još u onim trenucima između pravih pitanja za novce. Djevojka se potpuno uživjela i odgovarala kao da vodi intimni razgovor s najboljom prijateljicom, a ne kao da je pred kamerama nacionalne komercijalne televizije kojoj su samo važni gledanost i profit. Bilo mi je mučno to gledati, ali svejedno sam gledao. Valjda je i kod mene u pitanju mazohizam.

Možda je nagon za tračanjem, trpanjem i zavirivanjem nosa u tuđe stvari sastavni dio ljudske osobnosti. U svakodnevnom životu vodim borbu sam sa sobom protiv nagona za tračanjem. Ponekad se jedva susprežem ne bih li nešto ispričao, ali svjesno u sebi donosim odluku, ne, neću to ispričati, to nije u redu. Trudim se suzbijati svoje porive za koje smatram da nisu dobri. Što je najgore, čak se ponekad osjećam i samodopadno kada se uspijem suzdržati od širenja tračeva. Eto, nešto što bi trebalo biti normalno i sastavni dio svakog ljudskog bića, mene čini ponosnim.

Ali takav sam u stvarnom životu. U ovom nekom virtualnom medijskom prostoru poznatih faca, ponekad je baš slasno zaviriti u nečije pikanterije. Jesam li zbog toga licemjeran? Pretpostavljam da jesam. Ili se opet opterećujem nečime što nije toga vrijedno i samo zapadam u klopku koju su nam smjestili upravo ti koji se bune zbog iznošenja svojih privatnih stvari u javnost, a zapravo im to odgovara i možda to sve skupa i sami potiču? Eto, konačno sam dobio odgovor. Mojim interesom za Simonu, Vlatku, a posebice njezinog najnovijeg bivšeg dečka, zapravo činim dobro djelo jer im pomažem u njihovim težnjama da budu slavni.

Netko ima kapacitet i sretan je dok čita sabrana djela najvećih svjetskih filozofa u povijesti čovječanstva, a netko nema takav kapacitet i sretniji je dok ga zabavlja saga o Gotovčevima. Trebaju li ovi prvi s omalovažavanjem gledati na ove druge ili ovi drugi imati strahopoštovanje prema ovim prvima? I je li uopće bitno kakav tko ima kapacitet?

Osim ako nemate jako veliku volju i samokontrolu, je li uopće moguće izbjeći banalnosti? Je li jedino rješenje baciti TV, ne kupovati novine, ne surfati po internetu? Ili je možda ipak bolje naći neku sredinu, svjesno i s razumijevanjem čitati banalnosti kao što se svjesno i s razumijevanjem čita stručna literatura o neurokirurgiji? Zabaviti se s najnovijim banalnostima koje nam serviraju mediji u pauzi razmišljanja o nastanku svemira? Ili obratno?

Zapravo se svodi na ono najstarije pitanje, tko smo i što smo, koja je naša bit? Je li naša bit proživjeti život što je moguće bezbolnije i mirnije, biti sretan s malim stvarima, ne previše razmišljati, pronaći neki svoj mir i ne opterećivati se stvarima za koje smatramo, opravdano ili ne, da ih ne možemo promijeniti? Ili se čovjek možda ne bi trebao svesti na puki reproduktivni stroj (tu sam već zakazao) i stroj za probavljanje hrane i potrošnju kisika, te bi ipak trebao malo mućnuti svojom glavom? Ali zašto bi mućkao? Koja je korist od toga? Je li bolje razmišljati, biti nesretan i živcirati se zbog onoga u što se pretvara naše društvo? Ili je bolje živjeti svoj mali život, ne razmišljati previše, čitati, između ostalog, Nivesine knjige i zapravo biti sretan?

Nivesinu knjigu nisam pročitao, niti ju imam namjeru čitati. Ovaj puta ne radi se o svjesnoj samokontroli, nego me jednostavno ne zanima. Za mene je jedna stvar potrošiti tri minute na TV prilog, a druga udubiti se u štivo koje ipak zahtijeva određenu malo dulju potrošnju vremena. Znam, opet sam licemjeran, ali to je valjda manje strašno ako sam svjestan toga. Iako bih vrlo lako s snobovskim prijezirom mogao pogledati na one koji nisu toliko napredni kao ja, neću to učiniti jer sam se nedavno opekao na sličnu temu. Čovjek uči na svojim greškama.

A kada sam već gore spomenuo prijedlog Novoj TV da uvede i gole muške vijesti, evo sada ovdje dolje kako to izgleda preko bare.








A ovdje imate još o-ho-ho klipića na istu tematiku. Pa 'ko voli...

7 komentara:

goodpunky kaže...

Dobro si ovo sve opisao. I moram ti reći da se slažem stobom. Naime, svi mi volimo takve vrste vijesti, samo je važno kako ko doživljava to. Ja ih samo pročitam tek-tako, bez onog komentarisanja i naglabanja... Ali ruku na srce, ja nikad neću razumijeti onu Simonicu i Anticu. Štoviše, ti me ljudi zbunjuju i ponekad se zapitam ko je ovdje lud, mi ili oni??? Oni prodaju svoje gluposti, a mi padamo na to....
pozzz

Anonimno kaže...

Ni ja nisam htio pročitat Nivesinu knjigu dok ju frendica nije kupila i dala meni da pročitam. Probaj... Iznenadio bi se čak kako je dobro napisana. Ja sam se u svakom slučaju jako iznenadio i promijenio djelomično mišljenje o Nives kao ispraznoj glupačetini. Ima tu dosta ispod površine. A i nije velika tako da bi ju uspio pročitat jako brzo. A i to oduzimanje nagrade Nives je užasno nepravedno a i slažem se sa tobom da se ne radi o najvrjednijoj nego o najčitanijoj knjizi. Pa što onda ako je to Nives? Mislim bože sačuvaj pa ima i gorih stvari od 'Gole Istine'.
Ove gay vijesti bi i gledao da ih vodi netko atraktivniji :lol: Ova mature tetka mi je presmiješna :lol:

Anonimno kaže...

Pozdrav ponovo! Htio bih iskoristiti priliku da te još jednom pohvalim za blog i postove. posebno mi se sviđaju oni postovi u kojima razrađuješ tematiku homoseksualnosti. Iskoristit ću priliku da te zamolim da skokneš na moj blog:boki-zeleniblog.blogspot.com i udjeliš kakav savjet.

Anonimno kaže...

Nevjerojatno je koliko sami sebi uskačemo u usta, a sami smo si krivi. Trebali su postaviti jasna pravila, pa čak i ako to jesu ta po kojima bi Nives dobila nagradu, "a jeb'o nas, nemamo sreće", riječima TBF-a...

Anonimno kaže...

ah, to ti je ista stvar ko sada na facebooku di su 3 grupe koje pozivaju na ubojstvo nekog gay klinca u bosni i nekog iz beograda, broje preko 14 000 članova, nikako da ih se ugasi, a najbolja fora od svega je, slike su mu ukradene sa profila stavljene u formiranu grupu, da bi vidio ostale slike maloga moraš kliknuti na link koji je u grupi, svi ti borci za čišćenje svijeta od pedera su kliknuli na link, niko ih nije terao da kliknu i onda iza toga vrište ubit zaklat, nabit na kolac, svaka čast kontra grupi i ljudima koji su isprobali sve moguće i ne odustaju od borbe da se grupe zatvore i useri koji su naglasniji u pozivu na linč kazne. srbi, hrvati i bosanci ujedinjeni u nakani da ubiju djete od 17 godina.čak su neki išli toliko daleko da su iz srbije sjeli u auto i išli za hr da ubiju jednog dečka koji je u toj grupi bio sam protiv njih 14 000. klinac je u strahu, nije išao u školu 3 dana ni ne bude, vlasti srbije i bosne su obavještene, niko kurcem nije mrdnuo. sad što rade borci kontra grupe, love strane kontakte, pišu direktno osnivaču i adminima face-a. što i reči na to sve. to je dokaz u kakvom primitivnom društvu živimo. nešto ti se gadi i mrziš ali dobrovoljno klikneš upravo na to i čitaš i gledaš.....

Anonimno kaže...

gdje ti mogu pisati privat i nesto te pitati?

Jonasy kaže...

U principu se ne dopisujem privat, ali ako želiš možeš ostaviti svoj mail pa ću ti se ja javiti.