Erotika

26 siječnja 2008

Vi klinci nemate pojma kako je nama starcima bilo dok smo još bili mladi. To je bilo u predinternetskom dobu. Siguran sam da bi ovo doba moglo dobiti novi naziv u povijesti. Kako imamo kameno, željezno, ovo-ono, industrijsko doba, tako bi ovo definitivno trebalo biti internetsko doba. Dakle mi, napaljeni tinejdžeri, da bi vidjeli malo kurca, trebalo smo se crvenjeti i odlaziti u drugi dio grada gdje nas teta na kiosku ne poznaje kako bismo mogli kupiti neki časopis koji se zvao Erotika. I dan danas mi je prva asocijacija na riječ "erotika" upravo taj časopis.

Ali nije mi bila namjera pisati o tom časopisu, jednostavno sam ga se sjetio jer mi je, kako upravo rekoh, to prva asocijacija na riječ "erotika".

Postoje one neke stvari, neke scene iz filmova, scene iz stvarnog života, neke reklame iz časopisa ili televizije, neki dijelovi knjiga koji su mi ostali vječno u sjećanju. Neki po ovome ili po onome, a neki po tome što su mi bili nevjerojatno sexy.

Ima tako jedna knjiga koju sam davno pročitao, slučajno sam je uzeo s police knjižnice, počeo čitati navečer i nisam ju ispustio iz ruku dok je nisam pročitao od korica do korica. Bilo je to možda prijek kojih dvadesetak godina, možda koja manje. Dosta sam toga pozaboravljao, ali radilo se o mladom muškarcu (a o čemu drugome bi mene knjiga mogla zainteresirati), mislim da je bilo riječ o studentu, koji odlazi iz svog grada (ljetni praznici?) u želji za pronalaskom samog sebe, u potrazi za nekim dubljim smislom, gdje se pridružuje nekom čudnom fratarskom redu usred ničega pustinje američkog (ili meksičkog) juga, gdje fratri dobar dio vremena provode potpuno goli. E pa sada i sami možete pretpostaviti zbog čega mi je ta knjiga bila toliko zanimljiva. Možda i zbog toga što mi je to vjerojatno bila jedna od prvih knjiga u kojoj se otvoreno pisalo o homoseksualnosti, a što je i najbolje u cijeloj priči, sasvim sam je slučajno uzeo s police knjižnice i dok je nisam počeo čitati nisam imao pojma o kakvoj se knjizi radi.

Još i dan danas često se sjetim te knjige, ali na žalost više se ne sjećam kako se knjiga zvala niti tko ju je napisao. Volio bih ju ponovno pročitati i vidjeti bi li na mene ponovno ostavila barem približno jak utisak. A dojam je bio, oh so sexy.

U knjizi nije bilo «sočnih» prizora seksa, ali iz svakog slova i svake rečenice vrvila je erotika. Ne kažu (pametni) ljudi da je prava erotika puno bolja i puno uzbudljivija od čiste hard-core pornografije. I dok pornić zaboravim onog trenutka kada završi (zapravo kada ja svršim), ti neki, zbog nekog čudnog i meni ne baš sasvim jasnog razloga, erotični mentalni ili vizualni prizori ostaju mi vječno u pamćenju.

Ima takvih primjera jako puno (što mogu kad me puno toga uzbuđuje). Evo još jednog primjera.

Volim Madonnu (to valjda ide u rok službe, protiv toga se ne mogu boriti), ali ne mogu reći da me ijedna njena pjesma baš ono pogađa u dušu (ipak je ona potrošna roba). Osim «Don't Tell Me», zapravo video spota za nju. Ali i taj spot pogađa neki drugi centar u mom mozgu, a ne onaj duševni. Radi se o nekom primitivnijem centru, koji kontrolira moje prljave strasti.

Mislim da neću pretjerati ako kažem da se radi o, za mene, jednom od najseksipilnijih glazbenih spotova kojeg sam ikada vidio. Neću sada ulaziti u nevažne detalje o tome da se ovdje radi o sasvim nelošem pjesmuljku s izvrsnom koreografijom (kombinacija country, vogue i break dancea), da je spot fenomenalno režiran i montiran, da se radi o jednostavnoj, a originalnoj ideji (platno i pokretna traka), a takve su obično i najbolje, koncentrirat ću se na važnije stvari.

Uzmite četiri mrka frajera, nemojte ih brijati dva dana, obucite ih u karirane košulje, dobro popunjene traperice, kaubojske šešire i kožne čizme, dodajte malo prašine, kojeg konja, dajte im neka se malo bacakaju naokolo, jebozovno vrte dupetom i njišu bokovima, dižu noge, valjaju po prašini i jip-jip-hurej. Mada priznajem da niti ona verzija u crnim kožnjacima nije ništa manje napaljujuća. Meni stvarno malo toga treba da me nešto dirne u dušu.

Evo i spota za kojeg smatram da bi mogao ući u anale gay erotike. Mjuzikl verzija Brokeback Mountaina. Svi ste vjerojatno čuli da je jedan od dvojice glavnih glumaca iz tog filma, Heath Ledger, pronađen mrtav u svojoj sobi. Policija se još dvoumi je li riječ o ubojstvu ili samoubojstvu. Na neki čudan način, njegova smrt me i podsjetila na ovaj spot.

Upozoravam, gledanje na vlastitu odgovornost (ako ga kojim čudom do sada već niste vidjeli). Čak sam razmišljao da ovaj post stavim u 18+. Ako do sada niste bili gay, velike su šanse da postanete nakon što ovo odgledate. Madonna + kauboji i puf, odjednom ste gay.



Mogao bih taj spot bezbroj puta gledati. Kada kažem "spot", mislim zapravo na pastuhe u njemu. Madonna je uvijek znala što mi pederi volimo. Jedino mi dođe da kažem, miči se Madonna, samo mi zaklanjaš pogled. Draga si mi, ali što je – je.

Klikni za ostatak posta...

Draga Jasna

18 siječnja 2008

Kada se Jasna već toliko potrudila napisati svoj komentar, red je da se i ja malo potrudim oko odgovora. I ne brini Jasna, nisi me ničim uvrijedila, dapače, mislim da razmišljaš u pravom smjeru, postavljaš si logična pitanja i zapravo se čudim koliko si duboko ušla u temu. Ako je istina kako kažeš da te na razmišljanja ponukao moj blog, ne znam što da kažem osim da mi je drago i da mi je ego upravo malo narastao. Barem neke koristi od svega ovoga.
Na većinu tvojih pitanja već sam ranije odgovorio u mojim prijašnjim postovima, ali naravno da ne očekujem da pročitaš sve te brljotine. Uostalom, tko bi pri zdravoj pameti to pročitao? Ej vi koji kojim slučajem i jeste pročitali skoro sve moje postove, nemojte se ljutiti, to se ja samo šalim i ponovno pokazujem svoje lažno skromno lice.
Dakle Jasna, evo kratkih odgovora na tvoja pitanja.
Kako to da neke muškarce privlače drugi muškarci?
E da je i meni znati odgovor na to pitanje. Najviše me ljute razmišljanja i izjave da je to životni stil ili stvar izbora. Nisam ekspert po tom pitanju, mogu govoriti samo u svoje pitanje. Nemam pojma zašto sam to što jesam. Znam samo da sam oduvijek takav, zapravo od kada su me počele zanimati takve stvari, dakle od ranog puberteta. Možda je u pitanju genetika, možda nešto drugo, možda kombinacija poklopljenih više različitih stvari, nemam pojma, Znam samo da sam odrastao u normalnoj obitelji i ne mogu se prisjetiti bilo čega u djetinjstvu što bi mogao biti uzrok mojoj homoseksualnosti. Vjerojatno si u pravu, privlače me muškarci iz istog razloga kao i tebe.
Zašto ima toliko feminiziranih gayeva?
Tu me muči riječ «toliko». Koliko je to toliko? Znači li to da ih ima puno? Je li tvom dečku palo na pamet da su feminizirani gayevi lako uočljivi pa je to razlog što mu se čini da ih ima «toliko». Znaš li koliko ima gayeva koji se izgledom ili ponašanjem uopće ne razlikuju od strejt muškaraca? Ne znam ni ja točno koliko ih ima, ali znam da ih ima puno više i to jako puno više, samo što su oni tiha i uplašena većina koja se skriva u svojim mišjim rupama ili iza konvencionalnih brakova. Zašto se skrivaju? Trebam li na to uopće odgovoriti?
Osobno sam gotovo uvjeren da uzrok homoskesualnosti leži u nekom genetskom ili možda nekom drugom, ali svakako fizičkom poremećaju, bez obzira bio on u genima, mozgu ili lijevom bubregu. Naravno da za to nemam nikakvih dokaza. Možda takvim razmišljanjem samo pokušavam sebi olakšati dušu jer to onda znači da nisam sam sebi kriv što sam takav.
U tom nekom «poremećaju» donekle i vidim uzrok nečijoj feminiziranosti. Pretpostavljam da postoji razni stupnjevi seksualnosti ili seksualnog identiteta. Od potpuno heteroseksualnog to transseksualnog. Zamisli kako je osobama koji se rode s tijelom krivog spola? Žena u muškom tijelu ili obrnuto. Možda se i feminiziranost može gledati u tom pogledu, a možda ja samo lupetam glupost. Možda se između te dvije krajnosti nalaze i svi ostali, homoseksualci koji se osjećaju kao muškarci samo što eto vole drugu vrstu rupe, homoseksualci koji više naginju ženskome u sebi, ženstvene lezbijke, lezbijke prema kojima je John Wayne zanosna ljepotica, biseksualci, triseksualci, marsovci i svi ostali. A da homoseksualci vole feminizirane, većina će ti reći da ih ne voli. Dakle, ne znam koliko je njima lako naći partnera. Lako je meni pričati kada muškost naprosto pršti iz mene… Mo'š misliti.
Zašto su gayevi toliko okrenuti izgledu, odjeći, parfemima, profinjenim stvarima…?
Tu bih se složio da je «toliko» ovdje upotrebljeno ispravno. Nemam pojma koji bi odgovor bio. Pretpostavljam isti onaj kao i za feminizirnaost, dakle homoseksualci ipak vjerojatno imaju više dodirnih točaka s ženama nego hetero muškarci. Zbog toga često imaju dobra prijateljstva i odlično se razumiju s ženama. Zanimaju ih slične stvari. Osobno me parfemi i obleka ne privlače ništa više nego običnog hetero domestikusa. Možda se opet samo samozavaravam. Evo neki dan mi je kolegica na poslu udijelilila kompliment kako sam dobro obučen i kako sam savršeno uskladio boje. Naravno da sam, unatoč njezinoj dobroj namjeri, sasvim popizdio i sutradan došao na posao u kariranoj flanelskoj košulji i nekim starim hlačama s placa. Da više nikome na padne na pamet kako imam smisla za lijepo! Zapravo kada zamislim frajera u flanel košulji i starim hlačama, nije to ni tako loše? Pravo prokletsvo je biti gay, kada ti kažem…
I znaš što još. Primjetio sam da mi se više sviđa glazba s ženskim vokalima. I pitam se ponekad zašto je to tako? Možda se lakše identificiram sa ženskim senzibilitetom, pa čak i ako je pjesma na portugalskom jeziku i ne razumijem niti riječ.
Zašto veliki broj gayeva sami dočekaju starost?
To ne tvrdim ja, tako sam negdje pročitao. Tako istraživanja govore. Ima sigurno više uzroka zašto je homoseksulacima teže ostvariti dugotrajnu vezu. I o tome sam pisao.
Probaj zamisliti kako bi tvoja veza završila kada bi svi, ama baš svi oko tebe bili protiv te veze i kako bi se od svakoga morala sakrivati? Biste li izdržali taj pritisak? Možda biste završili kao Romeo i Julija. Duboko sam uvjeren da homoseksualci teže ostvaruju duge veze jer im društvo to jednostavno ne dopušta. Većina homoseksualaca ne može prolaziti kroz sve one faze jedne veze koje su heteroseksualcima sasvim normalne i prirodne. Sjeti se svega onoga što ti i tvoj dečko radite izvan svoja četiri zida. E vidiš, sve to mi ne možemo ili barem ne možemo u potpunosti i na način kako to vi radite a da pri tome ne riskiramo da nas netko ne premlati ili ubije. Uvjeren sam da ne pretjerujem niti malo.
A tu je prisutno i ono što si i sama spomenula. Homoseksualci na kraju krajeva ipak jesu (nekakvi) muškarci, a muškarci često radije razmišljaju donjom glavom. Bi li se hetero muškarci drugačije ponašali kada bi žene imali jednak stav prema seksu kao i oni odn. bi li se onda svi ljudi drugačije ponašali? Mislim da bi odgovor bio potvrdan.
Goli tipovi na mom blogu?
Slažem se s tobom u potpunosti. I sam sebi pokušavam odgovoriti na to pitanje. Za sada nemam neki pametan odgovor osim da mi se sviđaju takve slike. Bih li se trebao suzdržati? Vjerujem da bih trebao. Ali opet, zašto bih se trebao suzdržati? Zato što to kao nije moralno? Kome ja time nanosim štetu? Kvarim li nekoga? Možda… Iskreno, brine me što je blog dostupan svima. Razmišljao sam da pobrišem sve te prostačke postove. I ne radi se tu o tome vole li to moji čitatelji ili ne, radi se samo o meni i mojoj savjesti. Ali kada me uhvate takvi napadaji čistunstva, zapitam se zašto bježati od toga? Nije li to dio mene? Što znači previše seksualnosti? Može neki blog biti samo o seksualnosti. Ja sam odabrao da bude mješavina svega.
I slažem se s tobom da je to možda u neku ruku infantilno. 16 godina :-). Ima nešto u tome… Ma pobrisati ću sve te postove kad-tad.
Vjerovala ti meni ili ne, unatoč utisku kojeg netko može dobiti posjećujući moj blog, meni seks uopće nije najbitnija stvar na svijetu. Niti druga najbitnija, ni treća, ni četvrta, ni peta… Ma siguran sam da je još niže na ljestvici… Trebao bih sada napraviti neku listu mojih životnih prioriteta... Za mene je seks, pa šta ja znam, zabava, užitak… ima puno važnijih stvari. I opet, možda mi nije za povjerovati, možda opet samog sebe zavaravam, ali ipak mislim da nisam opterećen seksom. Ali i ako jesam, barem si postavljam pitanja. I to je nešto. Ili se opet samozavaravam?
Najbolji prijatelj?
Zašto mu ne kažem? Kukavica sam. Bojim se. To je još jedan primjer u kakvom su (teškom) položaju homoseksualci. Cijeli život moraš o tome razmišljati, paziti na svoje ponašanje, pretvarati se, glumiti, sakrivati se. To su stvari koje su heteroseksualcima potpuno strane, o kojima ne razmišljaju i koje teško mogu shvatiti. Ne kažem da smo mi najnesretniji ljudi na svijetu, ali kada bolje promislim i nismo daleko od toga.
Kažeš da lažem prijatelju. Ne doživljavam to kao laganje. Ma koliko to god čudno zvučalo, nastojim prema njemu biti iskren, volim ga (ne u tom smislu), pomogao bih mu kada bih god mogao, iskreno se veselim njegovoj sreći… Pred njim sam ono što jesam, osim tog jednog dijela… Istina to je bitan dio. Hoću li mu i kada ću mu reći? Nastojim i sam sebi dati odgovor na to pitanje. Je li naše prijateljstvo čvrsto i iskreno? Traje 20 i više godina, pa vjerujem da je čvrsto. Je li iskreno? Pa čak i to. Unatoč svemu. Ipak ja nisam SAMO peder.
Nadam se da sam barem malo uspio odgovoriti na tvoja pitanja.
Hvala na javljanju i pozdrav.

Klikni za ostatak posta...