Unaprijed se ispričavam ako se netko bude osjećao pogođenim

29 srpnja 2008

Nisam se dugo sprdao na račun mojih posjetitelja, pa evo malo opet, da ne mislite kako sam vas zaboravio. Kada bih ranije pogledao popis ključnih riječi po kojima me ljudi pronalaze, čak je i meni dolazilo da se latim krunice. Zabrinuo sam se. Htio sam da me ljudi pronalaze putem ključnih riječi kao što su “smisao života”, “bitak”, “inteligencija”, “kultura”, “kako je nastao svemir”, “znanost”, “dubokoumno”, “profinjeno”, “istančano”, "nuklearna fizika" i sličnih pojmova.

Na žalost, istina je potpuno drugačija. “Kurac”, “jebanje”, “drkanje”, “kako da gledam porniće mukte”, “hoće li mi se osušiti mozak ako drkam jednom tjedno” i dalje debelo prevladavaju. Ne samo da debelo prevladavaju nego čine 95% (odokativno) ključnih riječi. Žalosno. Nije pomoglo niti uklanjanje onih prljavih postova. Barem da mi je jednom doživjeti da me netko pronađe putem npr. “emocionalna inteligencija”! Ali pretpostavljam da bi me netko našao po “kulturi” ili “korisnim savjetima” možda bih trebao o tome i nešto napisati? Zanimljiva teorija.

Evo opet malog izbora bisera po kojima su me pronalazili u zadnje vrijeme.

lizanje smrdljivih stopala – mislim, ono...
vježbe za oralno samozadovoljavanje – mislim, i ovo također... Pa dajte ljudi prestanite tražiti gluposti po internetu, primite se prakse. Samo vježba pomaže, a u ovom slučaju, ako se već niste rodili kao čovjek-guma, samo bi joga mogla biti od koristi.
kako si pederi puše kurac – čuj, priznajem, kada si već uporan, pokušao sam samom sebi popušiti (a tko nije?), ali nisam uspio
besplatne stvari da se mogu skidati – zavisi na kakve stvari misliš
kako drzati penis u gacama – za početak, kupi svoj broj gaća, a ne tri broja veće
misicavi gay muskarci i jebanje do jaja – ovaj mi čita misli
savjeti za drkanje – pa dobro, dokle više s tim drkanjem?
kurac u usta – da, i?
misicavi gay ljudi – hehehe, “ljudi”. Dobro da me netko još nije pronašao preko “mišićave gay patke”. Od sada, možda će se i to dogoditi!
erotske tetkice - sorry, ali meni ove dvije riječi nikako ne idu zajedno, u bilo kojoj kombinaciji
ogroman kurac – kad ga nađeš, javi. Mislim da bi bilo prilično zainteresiranih.
sperma odleti – moraš biti pažljiviji, pažljivije ciljaj.
sve vrste penisa – nema toga. Svaki je na neki divan način poseban i jedinstven.
porno slike jebanja u guzu – pretpostavljam, za razliku od neporno slika jebanja u guzu
kako dati ime blogu – ako ni to ne znaš sam smisliti, bolje da niti ne kreneš sa svojim blogom. Evo vidiš kako sam ja super ime smislio. I presretan sam s njime.
croatian gay server – sad bi već i strojevi trebali biti “gay”! Dosta više s tom modom pederluka!
kako imati veliki penis – zar ti baš ja moram priopćiti žalosnu stvarnost?
pornografija kurca – možda je mislio na anatomiju?
nadareni frajeri – nadareni za što? Zborsko pjevanje?
živi prikaz ženskog spolovila – i to na internetu tražiš? Probaj nudističku plažu, ako već nikako drugačije ne ide.
vrste penisa – paaa, ima ih puno. Veliki, mali, debeli, tanki, ravni, savinuti, obrezani, neobrezani, mirišljavi, smrdljivi, slatki, gorki, slasni, žilavi, glatki, kvrgavi... Ali kako rekoh, svaki je drugačiji.
homoseksualac me jebao – a ne, jebati će te valjda strejter
daj da vidim nečiji blogspot – eto, i Google se odlučio dati ti baš moj. I, kako ti se sviđa?
gay fotografije penisa – drago mi je da se među posjetiteljima nađe i koji pristojan momak
gej guze i penisi – evo opet ovaj finjak, valjda je malo modificirao pojam radi boljih rezultata
kako prihvatiti sebe kao gay osobu – nemoj previše o tome razmišljati
moj dečko ima veličinu penisa 12 dali je to dovoljno za postizanje orgazma – ako se radi o inčima, onda itekako! (1 inč= otprilike 2,5 cm)
jebao je zgodne dečke – kriv sam, priznajem
brzi kurac – moj na 100m trči 9 sekundi, ne znam kako vaš?
dlaka na prstu – čuj, krivom prstu i dlaka smeta
besplatni kratkotrajni pornići – čovjek jednostavno nema strpljenja
izbjeljivanje anusa – kada sam pisao ovaj post nisam niti slutio da će nekome zaista i biti koristan
vruće muške svlačionice – osobno preferiram kada su samo ugodne temperirane, da ne kažem tople
brisanje guzice – moji korisni savjeti konačno pronalaze zadovoljnu publiku. Nisam niti slutio da mi je taj post među najpopularnijima.
pjesmice za laku noć – neugodno mi je i pri samoj pomisli što si je mislila osoba koja je ovo tražila i kod mene završila
drkanje – zamislite, na Google-u sam prvi kada ovo upišete. Ma gdje će mi biti kraj!
jela od rukole – e dragi moji, moj fenomenalan recept je glavni izvor informacija za sve koji traže jela od rukole
kolika je potrebna duzina penisa za porno film – bolje se ti knjige uhvati.
upute kako dobro popusiti – mislim da još nitko nije objavio takav priručnik, a možda i je? Dobra ideja, pretpostavljam da bi se radilo o bestseleru.
gay dečki split – pa zar ne znaš da nema toga u Dalmaciji?
da li se drkanje mome drugu smatra za gay – hehehe, nekog lagano panika hvata. Iskreno, ne bih znao. Znam samo da to baš i nije nešto posebno strejt.
kako zastiti outlook express od napaljene poste – što ja znam, možda malo manje gledati pornjavu na webu?
veci ili deblji kurac – može li i jedno i drugo ili je to previše za tražiti?
šef zaljubljen u tebe – je, samo ti sanjaj.
kako napraviti da sperma počne špricati – čuj, mogao bih o tome roman na 400 stranica napisati, ali odlučio sam biti fin
slike od moga kurca – frka? Bojiš se da ne osvaneš u 24 sata?
jesu li turci gay – koliko sam ja čuo, svi do jednoga!
vježbe penisa free download na hrvatskom – a jel može s titlovima?
goli pederi koji se seksaju slike – ovo mi se čini kao traženje materijala za magistarski rad. Kakav li je samo u krevetu?
vježbe za ljenčine – vidiš, nikada mi nije na pamet palo to na internetu tražiti. A nije da mi ne bi trebalo. Javi ako nešto korisno nađeš.
slike velike kurcine u gacama pedera – opet ponavljam, javi kada nešto pronađeš
supruga je lezba – a možda ju jednostavno ne znaš zagrijati? A možda se ja ne bih trebao s ovim ismijavati?
apstinencija od drkanja – moj jedini kometar je, ali zašto?
odvikavanje od drkanja – izgleda da ovaj ozbiljno misli
muž masturbira – a tu smo znači, nije "ovaj", nego "ova"… Bojim se da je jedino rješenje: škare!
erotska masaža zabok – je li to tipfeler? Možda bi trebali biti “erotska masaža za bok”? U Zaboku erotska masaža? Nemoguće!
porno galerija slika bez virusa – e ovo se zove safe sex!
peder se povukao sa gay scene – ajde da se gay povukao s pederske scene, to bih još razumio…
muški goli i da im se vidi piša – moj jedini komentar je: LOL. Roditelji bi stvarno trebali malo pripaziti što im djeca rade za kompom.
klip na dezel automobilu – a kažu da se mi pederi ne razumijemo u automobile, kad ono, kod mene i automehaničari svršavaju završavaju. Ipak, bojim se da sam "klip" spominjao u nekom sasvim drugom kontekstu... A "dezel" sam valjda fulao "dezen" kada sam pisao o presvlakama sjedala u automobilima (mislim).
porno glumac s najvećim kurcem je – jel to pitanje iz milijunaša?
simptomi homoseksualnosti kod muškaraca – pa uglavnom se radi o prostim stvarima, a ja o tome ne pišem.
ponekad poželim da sam gay – pazi što želiš, moglo bi ti se i ostvariti
bb arsen – možete li vjerovati da još uvijek netko njega traži? Ah moj Arsen, da mi ga je opet vidjeti, pa makar na sekundu...
dlakavi penisi gay – awww, dlakavi penisi, fuj…
drkanje utjece na rast penisa – i sada mi to tek kažeš?
muskarci,pederi,sex,gay,slike,video – ma sad bi ti odmah sve odjednom…
pušiti kurac heteroseksualcu – bojim se da, ako je zaista hetero, to baš i ne bi bilo neki poseban doživljaj.
diže mi se na žene, a opet mislim da sam peder – znaš li uopće što je to peder? Ili misliš na pedera u duši?
kako prepoznati jesi li gay ili hetero – sudeći po ovome iznad, vrlo teško
hoce li mi se supak skupit nakon jebanja – zavisi da li se jebeš na 40 ili 90 stupnjeva
fotografije pimpača – razumijem kada netko traži “fotografije kurca” ili “fotografije penisa”, ali “pimpača”? Što očekuje u rezultatima? Crtić?
mlade bezobrazne pickice – evo vidite kakvi su vam ti strejt muškarci. Sve perverznjak do perverznjaka.
jebanje snahe – da ne bi možda i ovi htjeli paradirat na trgu?
seks seks i samo seks sa golim ženama - nekome je stvarno prigustilo
može li žena zatrudnjeti sa životinjom – Jesi probala pa ne ide?
kako se obući po vrućini – pa, što ja znam, lagano?
blogovi genijalaca – Đe me nađe! Ali tek sam na drugoj stranici rezultata na Googleu! Napredujem, polako, ali sigurno.

Vidim, nema mi druge nego i dalje se truditi na mojim tekstovima.

Klikni za ostatak posta...

Da se malo požalim

28 srpnja 2008

Baš sam na neki čudan način nezadovoljan u zadnje vrijeme. Nije to depresija, nisu to crne misli, nije to niti osjećaj nesreće, jer da moram negdje zaokružiti osjećam li se sretno, nesretno ili ravnodušno, zaokružio bih ipak sretno i to bez razmišljanja.

Ali opet je tu prisutno netko tinjajuće nezadovoljstvo. Imam osjećaj kao da ne živim svoj život punim plućima, kao da stalno čekam da moj život zaista i započne, kao da je sve ovo bila samo uvertira. Ne znam što bi se trebalo dogoditi, samo znam da se ponašam kao da će mi to pasti sa neba, a znam da neće. A godine idu. Uljuljao sam se u komociju svog života, možda čak i u kolotečinu i dosadu.

Možda cjepidlačim, možda tražim dlaku u jajetu, a možda me samo uhvatila ljetna fjaka. Razmišljao sam malo o sebi i svom životu, nema veze s knjigom koju sam nedavno čitao. Znam da se ne bih trebao previše žaliti, jer velikih problema u životu nemam (kuc, kuc, kuc). I zahvalan sam zbog toga, oh i te kako. I ne žalim se. Samo malo razmišljam. Znam da je štetno razmišljati, ali nije valjda i zabranjeno?

Čak se na neki način osjećam usamljeno. Cijeli život sam se na neki način osjećao osamljeno. Možda to ljudi oko mene nisu primjećivali, imao sam obitelj, društvo, izlazio, nosio osmjeh na licu, ali nikome se zapravo nisam povjeravao. Sve ono što bi me tištalo uglavnom sam držao u sebi. Žaliti se i prigovarati jednostavno nije u mojoj prirodi. Radije guram stvari pod tepih.

Nedostaju mi i ljudi. Pogotovo u zadnje vrijeme, kada mi se život sveo na kuća-posao-kuća. Nedostaje mi života. Došao sam čak u situaciju da ponekad jednostavno poželim s nekime otići na kavu, a da to nije kućni ljubimac, i ponekad jednostavno nemam s kime. Imam s kime, ali tu je uvijek milijun razloga zašto se nekog ustručavam nazvati. Te s njim sam bio nedavno na kavi, mogao bi još pomisliti da mu se upucavam, te imam osjećaj da mi se ona upucava, pa ne bih htio kod nje stvarati lažnu nadu, te ne želim njih zvati da ne pomisle da sam dosadan, te oni imaju djecu i bezbroj obaveza da još troše svoje dragocjeno vrijeme na mene, te ovo, te ono… Malo sam kompliciran. Hoće li netko biti moj coffee-buddy?

Što bi trebao biti smisao mog života? Potomke nikada neću imati, tako da sam odmah na startu fulao taj ultimativni cilj i svrhu svakog živog bića. Bih li se trebao usmjeriti isključivo na vlastita zadovoljstva? Zadovoljavati samo vlastite hirove i želje? Kada već nemam vlastitu djecu da zadovoljavam njihove hirove i potrebe koji bi me sprječavali uopće razmišljati o sebi i što da radim s vlastitim životom.

Bih li trebao barem dijelom posvetiti život drugima? Iako radim posao kojeg volim i koji ima neke veze s općim dobrom (recimo, ako imate dovoljno mašte), to me ne zadovoljava i ne ispunjava. Padalo mi je na pamet da počnem volontirati negdje i nekako što više razmišljam o tome, to mi se ta ideja počinje sve više sviđati. Zašto ne bih svaki tjedan u neku dobru svrhu izdvojio nekoliko sati svog vremena kojeg ionako uzalud i nemilice trošim da me je gotovo stid? Možda bih tada bio sretniji, možda bih se osjećao korisnijim? Ali i strah me je. Strah me je na nešto obavezati se a ne biti siguran hoću li uspjeti ispuniti svoje obveze i nije li to sve zajedno još samo jedan hir koji bi mi ubrzo dosadio.

Vidite, nisu tu u pitanju drugi, ne radi se tu o humanoj želji da se pomogne drugima. Opet sam tu ja i samo ja, kako da meni bude bolje i kako da se ja osjećam zadovoljnije. I uvijek je dobro pronaći neki razlog za ne pokrenuti se.

Tješim se da sam po prirodi lijen. Tako je najlakše. Nisam ja kriv, kriva je moja lijenost koja mi je u genima i protiv koje se ne mogu boriti. Možda bih trebao naći nekog volontera koji bi mene zabavljao? Postoje li volonterske udruge koje pružaju i takve usluge? Pa kako sam mogao biti tako glup i pomisliti da bih ja mogao biti volonter. Kome bih to ja mogao pomoći kad je i meni treba pomoć. Sudeći po ovom postu – psihijatrijska.

Bez brige, izbaciti ću iz glave ove tmurne misli. Milom ili silom! Do sada mi je ta metoda pomagala. Ili se to zove skrivanje problema pod tepih? Pa kad jednog dana sva nagomilana prljavština i grinje izađu van... Onda će biti gadno... Jednom, kada mi bude 90 godina.

A možda je to sve ipak samo ljetna fjaka. Sezona kiselih krastavaca. Možda je problem zaista u tome što su se svi razbježali po moru, a ja još radim i problem mi je naći nekoga za otići na laganu kavicu? Želi li netko biti moj coffee-buddy? Možda je zapravo problem u kavi? Je li previše ako dnevno popijem 3-4 kave?

Kako je dobar ovaj Black and Gold. Ima Sam Sparro nešto u svom glasu, u svom naglasku. Savršeni naglasak. Sexy.

Klikni za ostatak posta...

Mala noćna gay muzika

Ne znam kada sam zadnji puta kupio neki CD. Niti skidam muziku s neta, niti se bavim prženjam. Slušam samo ono što je trenutno na radiju.

Ima jedna stvar koja mi u zadnje vrijeme natjera prstiće da jače zalupkaju po volanu na putu do posla. Ponekad čak i zapjevam "Black and gold, black and gold...". Pa eto, ako skužite u retrovizoru nekog ultra hot muškarca u najboljim godinama, ali koji izgleda barem 2 godine mlađe, kako pjevuši "Black and Gold"... namignite. Ali kako s godinama vid slabi, možda je bolje da mi zatrubite. Bome ni sluh mi nije kao što je nekad bio... Gdje se ima za kupiti Viagra?



Kada čujem Sama Sparroa kako pjeva "Black and White" uvijek se sjetim i Marca Almonda (Soft Cell) i njegove genijalne verzije pjesme "Tainted Love" iz 1981.g. To je bilo prije 27 godina!!! Za vas je "Tainted Love" kao što je vjerojatno za mene neka pjesma od Chuck Berrya ili Elvis Presleya. Katastrofa!

Čak su im i spotovi slični. I obojica su gay. To valjda objašnjava zašto nema žena u spotovima. Ne kažem da je to dobra stvar, samo sam primijetio.



Laku noć

Klikni za ostatak posta...

Michael Newton: Putovanje duša

17 srpnja 2008

Znate što mi je uvijek bilo najgluplje na kojekakvim blogovima? Postovi u kojima vlasnici pišu kako im je žao što dugo nisu ništa napisali i kako ni ovaj puta nemaju nešto pametno za reći jer im se ništa zanimljivo ne događa u životu i kako se samo javljaju da znate da su još ovdje i da misle na vas.

Dakle došao je i taj trenutak za koji sam mislio da nikada neće stići. Žao mi je što (relativno) dugo nisam ništa napisao i niti ovaj puta nemam ništa pametno za reći jer mi se stvarno ništa zanimljivo ne događa, a niti nemam baš volju niti inspiraciju za pisanje, i eto, samo se javljam da znate da sam još ovdje i da i dalje mislim na vas.

Eto!

Još jedan dokaz da treba biti vrlo, vrlo oprezan ne samo s onim što činite, nego i s onim što mislite, jer vam se lako može vratiti istom mjerom. O tome sam već ranije pisao, pa kad već nemam ništa pametno za reći, barem da se ne ponavljam.

Zapravo, upravo mi je sinulo o čemu bih mogao prozboriti koju riječ. Ima čak i veze s ovim uvodom: pazi što misliš, karma, sve se vraća, sve se plaća i slično.

Pročitao sam još jednu knjigu. Znam da se mnogi već hvataju za glavu- «Oh ne, još jedan zamoran post». Odmah da vas razveselim – imam osjećaj da post neće biti kratak. I po prvi puta na ovom blogu knjiga nema veze s homoseksualcima. Fakat sam u krizi!

Radi se o knjizi „Putovanje duša“ od Michaela Newtona, američkog psihologa i certificiranog hipnoterapista, člana Američkog savjetološkog društva (American Counseling Association). On je kao neka faca koji je osnovao i svoj institut te gostovao na brojnim televizijama i talk showovima. Poznat je po svojoj metodi regresije kojom se pacijenti prisjećaju svojih prošlih života.

Priznajem da sam pao na reklamu i bez ikakve preporuke ili malo istraživanja odlučio nabaviti knjigu. Da li imamo dušu i što se s njom događa nakon smrti? Pa koga to ne bi zanimalo? I još od tamo nekog navodno uvaženog psihologa? Očekivao sam neku senzacionalnu knjigu, štivo koje će mi otvoriti oči, otkriti sve tajne života i mojeg bića, gotovo da sam zapjevao «Once I Was Blind, But Now I Can See»…

I tako, držim ja konačno knjigu u ruci, vrtim je i čitam što piše na koricama i prvo što mi upadne u oči je citat Shirley Temple kako je to najuzbudljivija knjiga koju je ikada pročitala. Odmah mi je tu nešto zasmrdilo. Pa zar baš Shirley Temple? Nisu li mogli citirati nekog nobelovca? Ali odmah sam sam sebe ukorio, tko sam ja da drugima sudim? Što ja uopće znam o Shirley da bih s podsmjehom reagirao na njezino mišljenje? Rekoh, treba uvijek biti na oprezu s onim što vam se mota u glavi.

No osjećaj me ipak nije prevario i ne znam ima li to ipak neke veze sa Shirley ili nema. Knjiga je ispočetka čak i zanimljiva. Sastavljena je od intervjua koje je autor vodio sa svojim pacijentima dok su bili pod hipnozom u kojoj ih je vraćao, ne samo u prošle živote, nego i u vrijeme između dva života, između dvije reinkarnacije.

Ukratko, nakon tjelesne smrti, naša duša odlazi u svoj nebeski dom gdje se susreće sa uskim krugom svojih najdražih duša s kojima je čak i živjela na Zemlji u mnogim od prošlih života. Ako ste se nadali da ćete nakon smrti ponovno vidjeti vaše bake i djedove, stričeve i tete, djecu, roditelje ili braću i sestre, zaboravite. Vjerojatnije je da ćete ponovno susreti svog najboljeg prijatelja ili možda bračnog druga odn. životnog partnera ili možda neku treću osobu koja je imala važan utjecaj u vašem životu a da toga niste niti bili svjesni.

Prostor u kojem borave duše između dva zemaljska života je fluidni energetski svijet u kojem se duše oporavljaju od prošlog života i pripremaju za idući. Imaju čak i svoje učitelje ili vodiče, i sve zapravo podsjeća na neku suvremenu obrazovnu ustanovu za usavršavanje duša. Dakle svi vi koji ste mislili da je vaše školovanje završilo i da nikada više nećete morati učiti, gadno ste se prevarili. Smisao svega toga, pa time i našeg života i svih ostalih zemaljskih života koje duša proživi, je razvitak samih duša i njihovo usavršavanje kako bi se u konačnici mogle spojiti sa samom vrhunskom savršenom dušom.

Ohrabrujuće je da je smisao svega čista pozitiva. Cilj je upoznati sebe kako bi se moglo pomoći drugima. Sve ono što je se smatra dobrim, poput nesebičnosti, dobrih međuljudskih odnosa, miroljubivosti, suosjećanja, pomaganja, otvorenosti uma i sl., zaista i je dobro, te bi cilj svakog života trebao bi biti razvijanje tih osobina i obuzdavanje onih negativnih poput gramzivosti, sebičnosti, agresije, ljubomore, zatucanosti itd.

Sve je to divno i krasno i bilo bi predivno da to tako zaista i jest. Ako je sve to istina, onda se zaista nemamo zašto bojati smrti. No meni sve to izgleda preobično, prejednostavno, prezemaljski, preljudski, prebajkovito i to u smislu dječjih bajki… Mislim ono (ovdje bi mi pasao smajlić, obožavam uzrećicu «mislim, ono…». Umjesto smajlića prigodna fotografija.), nije li Michael mogao smisliti nešto originalnije, a ne već nešto sto puta prežvakano? Ali možda to i je prava istina kad već svi ponavljaju jedno te isto, počevši od raznih religijskih teorija, pa evo i do psihologa.

Uvijek sam te stvari zamišljao kao nešto potpuno neshvatljivo našem umu, kao nešto za što u ljudskom jeziku ne postoje odgovarajuće riječi koje bi to opisale... Ali zašto bi sve trebalo biti zamršeno? Možda je istina zaista tako jednostavna i prozaična kako nas Newton pokušava uvjeriti?

Upitna je i metoda samog Newtona. Intervjui su zanimljivi, ali koliko u njima uopće ima kredibiliteta? Imam dojam kao da Newton navodi pacijente da mu kažu ono što on želi čuti. I je li on objavio svoje radove u bilo kojem relevantnom znanstvenom časopisu? No odmah si moram postaviti i pitanje, a zašto bi ih trebao objaviti? Tko kaže da je naša znanost sveta krava? Sami znanstvenici? Pa to je isto kao da ja kažem da sam najpametniji čovjek na svijetu. Sve je zapravo relativno i na svaku tvrdnju ili pitanje može se uzvratiti ili odgovoriti protupitanjem.

Tu je još jedna stvar. Sam Newton priznaje da su to njegovi pacijenti, dakle ljudi koji imaju određenih psiholoških problema, pa kad se tome doda hipnoza, američka televizija, objavljivanje knjiga koje redom postaju bestseleri, eto vam pseudoznanosti i štiva kojeg će većina ljudi rado pročitati jer je tako zavodljivo i dobro zvuči njihovom umu. No opet mogu se upitati, zašto bi hipnoza ljudi s određenim psihičkim problemima trebala biti upitna?

I da to sve skupa ima nekog smisla, zbog čega sam ja za tu knjigu morao čuti u nekoj reklami, zašto cijeli svijet već ne bruji o njoj jer tu se ipak otkrivaju one najveće tajne, ono što ljude najviše zanima, a to je koji je uopće naš smisao? To mi se čini sličnim onim silnim čudotvornim preparatima za mršavljenje, rast kose ili povećanje penisa. Da ti preparati zaista djeluju, ne bi li za njih svi već čuli? Da li bi uopće imali potrebu za reklamom? Sjetite se Viagre… Treba li njoj reklama?

Da ne govorim da su gotovo svi primjeri prošlih života pacijenata iz englesko govorećeg područja. Nešto kao u američkim SF filmovima gdje i svemirci iz najudaljenijih dijelova svemira tečno govore engleski. Newton kaže da su duše sklone reinkarnirati se u geografski ista područja… Pitam se, nije li to ograničavajuće za njihovo potpuno sazrijevanje? Može li se duša zaista samospoznati ako je cijeli svoj vječni život proživjela kao bijelac? Ili su možda duše rasisti? Možda duše same po sebi nisu rasisti, ali su ljudski rasisti u pravi kada kažu da različite rase ljudi nisu jednake?

Duše unaprijed mogu izabrati tijelo i život u koji će se useliti. Tako je u knjizi primjer duše koja je htjela postati glazbenik pa je izabrala reinkarnirati se u New Yorku zbog velikih mogućnosti za obrazovanje koji taj grad pruža i još k tome u bogatoj obitelji koja će joj i omogućiti to isto školovanje. Ma nemoj, stvarno težak život si je duša izabrala. Što će u njemu vrijedno naučiti? Note? Možda note i jesu bit svega, možda bismo svi trebali naučiti note i svirati lijepu glazbu? Možda se vrhovna duša hrani glazbom koju ljudi proizvode? A možda je ta duša već proživljela dovoljno teških života i iskusila dovoljno patnje kako bi konačno mogla spoznati i što je to užitak? Eto vidite, sve može dobiti logičan smisao samo kada si postavite određena pitanja…

Zanima me koja bi duša izabrala roditi se u crnoj Africi, po mogućnosti s AIDS-om čija majka također boluje od AIDS-a, a otac je od njega već i umro? Tko bi izabrao roditi se kao dijete koje će umrijeti nekoliko godina nakon rođenja, ako ne od AIDS-a, onda barem od gladi i nedovoljne liječničke njege? Tko bi izabrao roditi se kao dijete koje psihički i fizički zlostavljaju? Pretpostavljam da se i u takvom životu ima puno toga naučiti, i to jako puno toga. Može se puno toga naučiti o patnji, skromnosti, prihvaćanju. Ne možemo znati što je užitak, ako ne poznajemo patnju, ali zašto nema takvih primjera u knjizi? Možda nas Newton nije htio šokirati.

Ili koja bi duša poželjela živjeti moj život? Mora da se radi o nekoj mazohističkoj duši! Ili možda baš suprotno, možda je u pitanju hedonistička i konformistička duša kojoj je bila potrebna dobra lekcija o mazohizmu? Ma šalim se, znam da ima itekako gorih života nego je moj. Ali fakat je to tema za razmišljanje. Što bi duša mogla naučiti kroz moj život? Koju lekciju to treba savladati? Možda razumijevanje i prihvaćanje? Možda je u prošlom životu bacala molotovljeve koktele na pedere, pa sada treba naučiti kako je to s druge strane? Koja je lekcija vaše duše?

Ako je taj Newton imao tisuće pacijenata koji su se vraćali čak i u doba pračovjeka, kako da se baš nitko od njih nije vratio u doba recimo gradnje egipatskih piramida i odgonetnuo njihovu tajnu? Kako se nitko nije vratio u doba Isusa? Ne, tu su samo neke trla-baba-lan priče koje bih i ja i svi vi mogli izmisliti na osnovu znanja i povijesnih knjiga koje su nam dostupne… A možda ta vrhovna duša ne želi da saznamo određene stvari, pa zato o tome Newtonovi pacijenti nisu niti mogli pričati?

Život nakon smrti, smisao života, mnogo života i mnogo mogućnosti, fluidni energetski prostor s bilijunima duša gdje su svi prijateljski raspoloženi, smrt koja uopće nije strašna... Zar ne bi bilo prekrasno da je sve to istina? Ne tvrdim da nije, dapače, i sam sam sklon vjerovanju da tu ima neke istine, odnosno volio bih u to vjerovati, ali kada sam tako veliki skeptik. Na žalost, ova knjiga me nije uspjela uvjeriti u postojanje duša. Možda je to prava lekcija koju moram naučiti u ovom životu? Ne biti toliko skeptičan! Ali kako, kako netko može biti siguran u nešto? Kako netko može slijepo vjerovati u nešto nedokazivo našem umu? Čak je i lakše u nešto nekritički vjerovati nego si postavljati pitanja. Hoću reći, da pojasnim ako nisam dovoljno jasan između redova mog teksta, možda sam ja jako napredan kada si postavljam sve takva redom duboka pitanja…

Žao mi je, ali meni sve ovo zvuči kao velika prevara. Zvuči mi kao pseudoznanost i želja za mlaćenjem novaca. Jesam već spomenuo da je knjiga bila bestseler?

Mogu shvatiti da se ljudima ova knjiga čini zanimljivom, barem kao neki roman ili SF. I meni je bila, barem do određenog dijela. Nakon toga stvari se manje-više ponavljaju i jedva sam je pročitao do kraja. Da ne spominjem da sam čak nekoliko puta zaspao usred čitanja. Bukvalno, onako baš sa slinom koja mi se cijedi iz jednog kuta usta i knjigom na koljenima bez da sam stigao staviti bookmark (na hrvatskom se to valjda kaže označavač stranice na kojoj je čitatelj knjige stao).

No da neki ljudi padaju u trans nakon što su je pročitali, da kažu kako im je pomogla svladati strah od smrti i pokazala smisao života, e to zaista ne razumijem. Tko su ti ljudi? Postavljaju li oni sebi ikada bilo kakva pitanja ili nekritički gutaju sve što im se servira?

Iako autor tvrdi da je ateist, skeptik i otvorena uma, i na prvi pogled kritičan prema religijama, rekao bih da je knjiga napisana onako prilično perfidno, koristeći opće poznate dogme ili vjerovanja iz raznih religija kako bi se i vjernici u njoj lako prepoznali i kako se ne bi cijela stvar previše kosila s njihovim uvjerenjima. Naravno sve to u cilju širenja svoje čitalačke publike a time i vlastite zarade.

Ipak, moram reći da je knjiga pozitivna i potiče na razmišljanje i u tome vidim njezinu najveću vrijednost. Ne samo da razmišljate o tome odakle dolazite i kamo idete, nego i tko ste sada, kakvi su vaši postupci, možete li se poboljšati, za svoje dobro i dobro onih koji žive oko vas. Pa makar i sav taj trud bio uzaludan, pa makar i naša smrt bila kraj svega, vjerujem da je puno ljepše život proživjeti kao dobro nego kao zločesto ljudsko biće. I zbog toga nikako ne može biti pogrešno truditi se biti boljim ljudskim bićem. Kakva kod da je prava istina.

Moja preporuka je da vaš novac ipak ostavite za nešto pametnije. Možete ga donirati u dobrotvorne svrhe, što će svakako biti dobro za vašu karmu. Nikada se ne zna.

Ili recimo još nešto pametnije, štedite za provod na Zrću! E da sam barem i ja sada tamo. Da se trljam u bazenu pod pjenom s vrućim, nabildanim frajerima. Evo nabio sam si slušalice na uši, odvrnuo zvučnike do daske i pustio sam si pjesmu broj 190 s moje play liste (kliknite na # pa će vam se pjesme poredati po rednom broju), i zamišljam se u transu vrućeg housea u Papayi ili Aquariusu. Ili barem u zagrljaju nekog dlakavca (makar su takvi tamo u debeloj manjini) u obližnoj šumici. Ili barem na zadnjem sjedištu automobila. Slut ostaje slut! Jebeš dušu! Iskoristi dan! Super stvar ta br. 190. Gajevska da ne može biti gejevskija! Probajte i pjesmu br. 188. nije ništa manje gejiš. Obećavam! Iako priznajem da mom ukusu više odgovara pjesma br. 184. Nemam pojma je li i ona gejiš.

Probao sam naći neku vruću sliku sa Zrća, kako bih vam pobliže dočarao moju maštariju. Iskreno, nije mi se nešto posebno dalo pretraživati i, na žalost, najbolje što sam uspio naći je ovo:



E sad, zamislite ove tri koke s mišićima, pišama, dlakavim guzama, kratko ošišane i dobiti ćete viziju slike kakvu sam tražio.

Bio neki dan prilog na TV-u sa Zrća, i kad tamo među hrpom mladog i utegnutog svijeta, našao se i jedan stari partijaner s dlakavom pivskom trbušinom, sijedom glavom i perverznim, požudnim pogledom željnim mladog mesa. Nisam to bio ja! Kad vam kažem...

Klikni za ostatak posta...

Imaju hrabrosti

01 srpnja 2008

Malo kasno palim, ali svejedno sam se htio osvrnuti na ovogodišnji Pride. Neću puno filozofirati, želim samo reći bravo organizatorima, bravo učesnicima, bravo svima koji su imali hrabrosti. Bio sam ponosan na vas. Ponosan duboko u svom ormaru. Hvala vam.

Najbolje mi je od svega bio onaj transparent ”Policija je tu zbog vas”. To je poanta Pride-a i uopće borbe homoseksualaca za svoja prava, a ujedno i odgovor onima koji se pitaju koliko je novaca poreznih obveznika potrošeno na zaštitu šake pedera i lezbi, ili u ovogodišnjem slučaju nekoliko stotina pedera i lezbi koji su imali hrabrosti stati u obranu svih nas tisuća i tisuća ormaruša. Policija i novci poreznih obveznika nisu se trošili zbog šake pedera i lezbi nego zbog onih koji bi ih najradije umlatili. Na kraju krajeva i pederi i lezbe su također porezni obveznici i to su i naši novci.

osobno nemam ništa protiv homosexualizma kao takvog, svatko ima pravo raditi što mu volja u krevetu (netko drka, netko shevi lutku, netko shevi ovcu, netko shevi prijatelja....), ali mislim da je previše paradirati naokolo i prikazivati
Ovo je samo jedan od tipičnih komentara po kojekakvim forumima i news portalima (copy-paste, mislim sa site-a Jutarnjeg lista). Mislim da bi svi pederi i lezbe najsretniji bili kada ne bi bilo potrebe paradirati i prikazivati se, nataurati drugima pod nos svoju homoseksualnost. Homoseksualnost nije samo pitanje s kim se ševiš i što radiš u svoja četiri zida. Homoseksualci i svi drugi ljudi ne žive samo u svoja četiri zida. Nitko ne traži pravo jebavanja na ulici.

Što znači nekome naturati pod nos svoju homoseksualnost? Meni nije nužno potrebno ljubiti se, grliti ili čak i samo držati se za ruku sa svojim partnerom na javnom mjestu, ali sasvim shvaćam i podržavam one gay osobe koji i to žele. Meni je dovoljna i sloboda da ne moram skrivati s kime idem na godišnji odmor, meni je dovoljna i sloboda da bez straha hoću li izgubiti posao o nama govorim u množini, u paru. Meni je dovoljno reći “naš stan, mi smo kupili, mi smo išli...”. Meni je dovoljno i bez straha reći “danas mi dragi ima rođendan, što da mu kupim?”.

I to je pravi cilj Pride-a i svih ostalih istupa gay aktivista. Nije cilj provokacija, nisu cilj neka posebna prava. Samo jednaka prava, ništa više, ništa manje. Slobodan život, bez straha, bez mržnje, ljubav za sve, jer ljubav je samo ljubav i samo je nadati se da će to većina ljudi shvatiti. Možda to nikada neću doživjeti, možda tek sa 60 godina, možda u nekom drugom životu.



I zato još jednom hvala svima koji trpite udarce, pljuvanje i udarce, ne samo zbog sebe, nego i zbog svih nas. Kukavica sam i licemjer i znam da to ne umanjuje vašu bol, ali svejedno želim reći, hvala Sanja i hvala Kristijane, stvarno sam ponosan na vas.

I za sam kraj spot kojeg ste vjerojatno svi već vidjeli i kojeg je Aleksandar Stanković pustio u svojoj emisiji ”Nedjeljom u 2”, a kojeg je HTV odbio emitirati u redovnom programu, navodno ne baš odbili, nego odbili besplatno emitirati. Hvala i tebi Aco.

Klikni za ostatak posta...