Obilje

06 lipnja 2009

Dok sam danas jeo trešnje, vraćali su mi se flashbackovi iz djetinjstva. Sjetio sam se kako sam se kao dijete penjao na ogrmno stablo trešnje kod mog tetka i tete i uživao u tim slatkim malim plodovima. Sjećam se i kako su stavljali kojekakva strašila po krošnji, ne bi li otjerali gladne čvorke. Danas kada razmišljam o svom djetinjstvu, u isti mah mi se čini daleko i kao da je bilo jučer. Iako sam odrastao u gradu, sjećanja na svoje djetinjstvo doživljavam kao da čitam Družbu Pere Kvržice.

Jedući danas trešnje, sjetio sam se koliko sam ih volio, koliko sam uživao u njima tih nekoliko tjedana dok su sazrijevale. Sjećam se da sam gledao tu istu krošnju trešnjinog drveta u punom cvatu i unaprijed se veselio danu kada će iz mirišljavih cvjetova nastati mali, slatki, crveni plodovi.

Palo mi je na pamet i kako sam se veselio bananama i narančama koje smo jeli samo po zimi, kada nije bilo drugog voća, osim jabuka koje su mogle dugo stajati. Točno se sjećam i dana kada je mama s placa prvi put donijela grapefruit i kako mi je to egzotično zvučalo. I koliko sam samo šećera morao staviti.

Danas je skoro sve dostupno tijekom cijele godine. Nekako se izgubila ta čar izmjene godišnjih doba, te voća i povrća koje ih je pratilo. Nekada smo po zimi jeli samo kiselo zelje, papriku, krastavce, danas svježu salatu možeš kupiti u bilo koje doba godine. Kao da smo danas pomalo prestali cijeniti ono što imamo, jer nam je sve dostupno cijelo vrijeme i sve uzimamo zdravo za gotovo.

Kako ne bi ovo ispao previše sentimentalan i pekmezast post, moram priznati da sam se razmišljajući o tim dobrim starim vremenima, sjetio i koliko mi je značila jedna objavljena slika kurca u «itd-u» i to crno bijela na lošem papiru, uz koju sam uživao i nekoliko mjeseci do broja kada bi im se opet zaletila jedna slična fotografija! A ne danas, otvoriš kompjuter i kurci iskaču na sve strane, u bilo koje doba dana i noći, u bilo koje doba godine. Više jednostavno niti to ne možeš cijeniti kao nekada!

E, to su bila vremena…

6 komentara:

Anonimno kaže...

da u pravu si...i ja se sjecam tih vremena prije internetskog doba,zelene salate na Bozic do koje se dolazilo nakon temeljitog cesljanja samoposluga...zatim erotike i moje trcanje u udaljeni dio grada di me teta ne pozna....da,sve je to imalo neku posebnu draz i car...moje djetinjstvo u osamdesetima...Daniel

tdw kaže...

I feel ur pain, sistah!

justsomeone kaže...

hahaahha
Ovo ti je vjerojatno jedan od NAJLEGENDARNIJIH postova ikad!! :))
Svaka čast :))

Jonasy kaže...

Daniel, a ja mislio da sam samo to ja radio... mislim na odlazak u drugi dio grada gdje me teta na kiosku ne poznaje :-).

tdw, sure koka :-)

netko, ajde, drago mi je da sam te nasmijao :-)

survivor kaže...

Sad si me podsjetio na to, kako bi moj buraz sa svojim frendovima išao u prve krađe smokava i meni doma donosio jer nisam smio ići sa njima. A o skrivanju erotskih časopisa da i ne govorim, kako smo blizanci, imali smo neke zajedničke tajne i skrovišta, to nam je bio neki osigurač od cinkanja jedan drugoga starome. On je znao ići na trajekt ko klinac od 12 godina i truckati se do kopna, samo da kupi erotiku ili nešto slično, ili pak sjesti na bicikl i otići u drugo mjesto po časopise. a onda bi navečer skupa listali to sve, uvijek sam se bojao da će skužiti da gledam tipove, a ne žene. doduše on se bojao to isto. ah bila su to vremena...

Anonimno kaže...

cool ti je blog