Olako osuđivanje

Kuc, kuc? Mogu ja nešto reći? Vidim da ste se raspisali na prethodni post. Naslov tog posta me je ujedno podsjetio kako dugo vremena nisam ništa napisao. Pa eto, da se malo javim… :-). Ni ovaj puta nemam ništa pametno za reći, što me naravno neće spriječiti da ipak nešto napišem. Dakle, obavih moje standardne isprike kojima se ograđujem od svih plitkosti koje slijede.



Silom prilike, vozim se danas tramvajem, i to mi se ponekad zna dogoditi (bua koji snob), i jednostavno sam se morao samom sebi nasmijati kako sam glup i umišljen. Preko puta mene sjedila je žena koja se sva zadubila u čitanje novine 24 sata. Nisam si mogao pomoći, kao i svaki put kada vidim kada netko čita 24 sata, a da ne pomislim koja si ti primitvka i seljakuša, kako možeš čitati to smeće? Obično uz to ide i osjećaj sažaljevanja prema biću nižeg ranga u odnosu na moju visost. Ponekad čak znam samozadovoljno pomisliti, pa vidi ti se i po izgledu da si na razini onoga što pišu 24 sata.

Ali onda sam odmah i pomislio, pa dobro, kada je to vaša visost zadnji puta pročitala novine? Bilo kakve. I odmah sam se postidio samoga sebe i moje ničim opravdane oholosti i snobizma. Pitam se, ako sam svjestan toga da sam snob i ohol, je li time moj grijeh manji? Čak i ako se iskreno zbog toga pokajem? Bojim se da to počinje zadirati u neke ozbiljne duhovne teme kojima možda nisam dorastao, što ne znači da se njima intimno itekako ne trebam pozabaviti.

U svakom slučaju, morati ću se prisiliti izbaciti takve misli iz glave, misli kojima olako znam osuditi potpune neznance. Jednostavno ću si reći, kao i mnogo puta do sada, ma tko si ti da drugima sudiš? Začepi tu svoju gubicu i zatvori taj ventil iz kojeg ti naviru takve gluposti u glavu i posveti se nekim drugim, pametnijim i korisnijim stvarima.

Recimo, snimanju frajera po tramvajima. Dobro, ne mogu raći da sam to u potpunosti zanemario. Ja sam jednostavno multitasking. Istovremeno mogu nekoga olako osuditi na osnovu onoga što čita i za nekog sasvim drugog pomisliti, koja si ti jadna tetkica, pa i iz aviona je očito da si nagurao čarape u te uske hlačice! Zapravo se opet radi o olakom osuđivanju. Tko zna, možda je tetkica zaista obdarena? A možda sam ja multitasking samo kada je olako osuđivanje u pitanju? Bojim se i pomisliti što je tetkica o meni mislila.

U svakom slučaju, moram se po gore navedenom pitanju promijeniti i to ovaj put govorim bez trunka ironije.