1001 noć - كتاب ألف ليلة و ليلة

17 kolovoza 2009

Slučajno mi dopala ruku knjiga «Culture Shock! Morocco: A Survival Guide to Customs and Etiquette». Radi se o turističkom vodiču za Maroko iz serije Culture Shock! Guides, namjenjenom onima koji namjeravaju ostati duže vremena u Maroku, ali i svima onima koji bi htjeli barem malo zagrepsti ispod površine i saznati nešto o kulturi, tradiciji, povijesti, običajima i svakodnevnim navadama lokalnih ljudi, a sve to iz perspektive zapadnog čitatelja. Naravno da sam ju objeručke zgrabio, ponajviše zbog toga što me na neki čudan način privlači i fascinira arapska kultura.

Knjiga je laganini napisana, duhovito i pitko i nadasve zanimljivo. U seriji Culture Shock! obrađene su mnoge zemlje, pa ako imate neku zemlju koja vas posebno zanima, svakako preporučam vodič ove vrste. Bilo bi zanimljivo pročitati i onu o Hrvatskoj, samo ta još nije napisana.

Razmišljao sam koji bih detalj iz knjige mogao izdvojiti? Što očekivati kada vas Marokanac pozove u svoj dom na večeru? Razlike u položaju žena i muškaraca? Razlika između privatnog i javnog? Što Marokancima predstavlja prijateljstvo? Islam u životu običnog Marokanca? Što je to hshuma? Koja je tipična hrana? Gdje jesti, a gdje spavati? Što piti? Koji se praznici slave? Što misle o zapadnjacima? Kako se ponašati u javnoj kupelji odn. hamamu? Kako se na arapskom kaže dobro jutro? Kakav im je TV ili radio program? Koje su regije i značajniji centri i turističke atrakcije? Ima toliko toga...

Ali poznavajući vas, znam što bi vam moglo biti zanimljivo. Jeste li tako npr. znali da je sasvim normalno ako se na ulici dva Marokanca drže za ruke? Ali to je samo izraz prijateljstva... No isto tako, jeste li znali da su homoseksualni odnosi među mladićima koji nisu oženjeni sasvim normalna i raširena pojava, iako se o tome ne priča? Obično je to veza jednog starijeg i jednog mlađeg mladića. Kada se stariji oženi, mlađi si nađe novog, ovog puta mlađeg od sebe i to traje sve dok se on ne oženi, i tako u nedogled... Inače, neoženjen muškarac je nepoznanica u Maroku. Jednostavno se svaki muškarac mora oženiti.

Dok sam prema nekim velikim kulturama prilično indiferentan, zanimljive su mi, ali ne mogu reći da nešto osjetim ili se uzbudim pri samoj pomisli na njih, kao što su to na primjer indijska ili kineska, neke druge me privlače iz meni neobjašnjivog razloga. Među takvima je i arapska kultura, od Bliskog istoka pa do zapada sjeverne Afrike i juga Španjolske. Glazba, arhitektura, umjetnost, mozaici, hrana, začini, odjeća, beduini, pustinje, deve, oaze, trbušni ples, hamami, Arapi, Berberi, Kazablanka, Marakeš, Tunis, Alžir, Kairo, Beirut, Oman, Jordan, Saudijska Arabija, Mezopotamija, Alhambra, okusi, mirisi, kus-kus, zvukovi, sve mi je to strašno egzotično, blisko, strano, privlačno, zastrašujuće, sve odjednom.

Tko zna, možda je na mene utjecala Šeherezada i njezin Sinbad, Aladin, Ali Baba i ostali o kojima sam čitao u djetinjstvu i koje sam jako volio. Znam da je moj pogled prilično romantičarski i zapadnjački (holivudski) površan, ali ne mogu si pomoći. Na trenutak ću zanemariti neke druge, manje privlačne dijelove ili običaje određenih arapskih prostora.

Uživao sam čitajući ovu knjigu. Za razliku od ostalih turističkih vodiča, u ovoj knjizi su turističke atrakcije samo sporedna stvar. U njoj se može saznati i nešto o povijesti Maroka, njegovim kontrastima, običajima, ali najinteresantnije mi je ipak bilo čitati o običnim ljudima i kako se međusobno odnose u svakodnevnom životu. Je, knjiga je napisana na tipično zapadnjački politički korektan način, da se nitko ne naljuti, ali svejedno imam osjećaj da daje prilično dobar uvid u ono što Maroko zaista jest. Pročitavši knjigu, došlo mi je da odmah rezerviram kartu za Maroko iako me je u isti mah i malo prizemljila, barem kad su u pitanju moja romantičarska maštanja (uglavnom potaknuta holivudskim filomovima) o zanosnim, uzbudljivim, seksipilnim i misterioznim jahačima deva kroz arapske pustinje.

Jedna od posebnih stvari koje me fasciniraju su arapski interijeri, bilo da se radi o palačama, džamijama ili običnim obiteljskim kućama. Rekao bih da su mi arapski interijeri najljepši interijeri uopće, na žalost vidio sam ih samo na slikama. Volio bih posjetiti Alhambru u Granadi. Pa i ona njihova fenomenalna unutarnja dvorišta kuća me strašno očaravaju. Kako je u arapskoj kulturi obitelj i dom svetinja, a sve vanjsko je baš to - vanjsko i strano, nije niti čudno da su toliko pažnje posvetili upravo ograđenim dvorištima, uređivanju interijera, a u isto vrijeme često zanemarili vanjske fasade koje su gotovo bez prozora, barem kada je su u pitanju tradicionalne obiteljske kuće.

Naravno, grijeh bi bio ne spomenuti i arapske muškarce koji mogu biti izuzetno zgodni, posebno oni kod kojih se izmješala arapska, židovska i europska krv. Istina takvi su u manjini, ali priznajem da su mi to općenito najzgodniji tipovi muškaraca. Pogledajte samo Španjolce… Da o Francois Sagatu i ne govorim, koji je libanonskog porijekla. Čisto estetike radi, primjećujem da su im i žene prilično lijepe. Objektivno, možda u prosjeku čak i ljepše od muškaraca. A i jednima i drugima su oči najizraženije. Duboke, tamne, tople, misteriozne, opasne, nepovjerljive, uzbudljive, jebozovne... Možda je to ipak samo mediteranski tip koji se meni sviđa? Mediteranski lonac izmješanih rasa?





Evo i malo arapske glazbe od fenomenalne Natache Atlas, svjetski poznate world music pjevačice egipatskog porijekla koja u ovoj pjesmi kaže «Zašto ratujemo kada smo svi jednaki?». Na arapskom to bi bilo ليش نتعارك ونحن كلنا سو



Iako nije Natachi ni do koljena, glazbe što se tiče, evo pjesmice Amr Diaba (punim imenom Amr Abdel Basset Abdel Azeez Diab ili عمرو عبد الباسط عبد العزيز دياب), također Egipćanina, tek toliko da vidite na što se pale ljubitelji muškog spola u arapskom svijetu (i ljubiteljice, naravno), gdje je Amr zvijezda br. 1. Mislim ono, zvuči seksi... Amr, Amrrr, Aaaaammrrrrr... ah, uh, da, uuu, daa, to mi radi... A i pjesmica je strašno zarazna (Zauvijek s tobom - تملي معاك), zlobnici bi rekli zato jer je više španjolska nego arapska... Spot je snimljen u Češkoj.



Još puno arapske glazbe na odličnom blogu www.arabicmusictranslation.com na koji znam povremeno svratiti.

Slike govore više od riječi.









Još nešto prekrasnih slika nakon linka.































































































16 komentara:

Anonimno kaže...

Čitam ovaj blog več duže vrijeme stvarno ima zanimljivih tema. Samo tako nastavi!

Bilo bi zanimljivo kad bi napisao npr. koliko ljudi oko tebe zna da si gay il tako nešto, ili kako prići dečku u kojeg si zaljubljen a nisi siguran dali je on gay

Jonasy kaže...

Hvala na pohvalama i predloženim temama. Možda jednom i o tome nešto napišem kada budem imao inspiracije. Iako, kako prići dečku za kojeg nisi siguran je li gay? Uf, bojim se da nisam kvalificiran za teko nešto... Nisam nikada probao.

survivor kaže...

Posebne su to kulture, kada odeš tako negdje na duže dobiješ ogromni kulturoški šok, ma kada si u europi negdje duže pukne, kamoli ne negdje tako daleko, ja sam dosta čestao bio još kao dijete u JAR-u i kasnije kada sam već odrastao, to je nešto što je jako teško opisati, sve je drukčije, od pravila ponašanja, do načina života. Maroko je posebna priča isto, to je zemlja koja je naliberalnija i najotvorenija i nekako moderna za neka islamska shvaćanja. samo su krivo naveli za Maroko, ne znam kada je knjiga pisana, ali u Maroku postaje normalno polako biti neoženjen/ neudata, jer imaju određeni deficit muško-žensko stanovništva, a još uvijek im se rase bračno ne mješaju. primjerice tamo osim arapa koji se često puta vjenčavaju za strance bijelce jer su i sami u biti bijelci ima dosta crnaca, ali brak između arapa i crnkinje ili obrnuto je još uvijek ne zamisliv. a što se tiče homoseksualnosti, primjerice strance neće zbog toga kazniti, ali domicilno stanovništvo hoće ako je jedan oženjen ili solo, a stariji od 20 i nešto sitno godina. neku zemlju da bi baš upoznao moraš duže od par tjedana biti u njoj. a opet unutar same zemlje znaju biti ogromne razlike.

survivor kaže...

a ima još nešto sa marokom zašto je rijetko tko ne oženjen, kod njih posebno u ruralnim područjima kada se dijete rodi bude obećano određenom drugom djetetu i odredi se u kojoj dobi će se brak sklopiti,djevojčice ne mogu sklopiti brak prije 14 godine, a ako su mlađe od 18 mladoženja ne smije biti u trenutku sklapanja braka stariji od 21 godinu. sa mnom u kampu je bio dečko kojeg je mama došla posjetiti sa jednom ženom i curicom, dečko je imao 12 godina, curica 4 i mi ga pitali tko mu je to, bio je marokanac i on je rekao to mi je mama i buduća svekrva i buduća žena, kod njih je odbijanje braka obiteljska sramota, samo radi neplodnosti, invalidnosti itd,obitelj mladenke može razvrgnuti obećanje, kao i obitelj mladoženje, ali isto tako kod njih nema razvoda, muž se može odreći žene samo ako mu rodi prvo žensko dijete, na koje on zadržava pravo do djetetove 18 godine, ne mora nikada pitati za dijete, niti ga vidjeti ali polaže sva prava u donošenju odluka oko kćeri. može je se odreći u slučaju da ga ona prevari, dok žena nema to pravo, ali žena isto može napustiti muža ako ju zlostavlja ili ako ne vrši bračne dužnosti, pa tako mnogi gay muškarci tamo pro forme jednom tjedno imaju odnos sa svojom ženom, a u biti imaju ljubavnika.

mada sada veća i velika urbana područja sve više ne obećavaju djecu nego sve više se ide na samostalan izbor bračnog partnera, a sa tim i dolazi do sve više solo ljudi zbo ne razmjera u muško ženskom stanovništvu, zbog brakova sa strancima, bauštela po inzomestvu itd. Maroko je najnaprednija islamska zemlja, imaju jedan od najboljih zdravstvenih sustava na svijetu, školstvo im je sve bolje. Imaju odličan zimski turizam, malo ljudi zna da u Maroku po zimi ima snijega i da imaju planine...

Jonasy kaže...

Knjiga koju sam ja čitao je iz 2008, ali prvo izdanje je mislim negdje iz 90-tih. Još prije sam išao pogledati na web i vidio sam da već ima izdanje i za 2009. (novi cover). Ne znam je li u pitanju samo reprint ili su malo i osvježili informacije.
U svakom slučaju, knjigu preporučam.

A ovo što si ti napisao, jako je zanimljivo. O nekim stvarima govori se i u knjizi, ali neke sam od tebe prvi puta čuo.

Da, Maroko je velika zemlja i ogromne su razlike između pojeidnih područja. Ali tako je svugdje, evo na primjer naša država...

survivor kaže...

Maroko je kao zemlja predivan i što se meni primjerice tamo sviđa, imaju određena građanska prava, za razliku od ostalih islamskih zemalja tamo muž ne može samo tako ubiti svoju ženu zbog gluposti, posebno ne da ju ubije i kaže da je to zato jer je imala bludne misli sa drugim muškarcem, to na njihovom sudu ne prolazi, nema javnog kamenovanja, muž za ubojstvo žene ide u zatvor, iako nekada to zna biti samo simbolično, ali najčešće nije, ovisno o zločinu, razlogu i načinu, većina gay muškaraca ima odnose sa svojim ženama jer je velika sramota da žena napusti muža, posebno radi razloga da ne vrši bračne dužnosti, primjerice u mnogim islamskim zemljama bacanje acida u lica djevojčica, žena ili pokojeg dječaka je normalno i takva osoba bude maltene lokalni heroj, u Maroku toga nema, bacače dobro da ne kamenuju, jer imaju ipak nekakav pravosudni sustav koji je miks tradicionalnog i modernog. Čak i za ubostvo homoseksualne osobe, posebno ako je mlađa od 19 godina bude suđenje i zločinci dobe kaznu iako je homoseksualnost kao takva nekako kažnjiva nakon neke dobi. Tamo ima jako malo radikalnih vjernika, nekako su umjereni. Maroko je jako dugo bio francuska kolonija i oni su pokupili taj dio zapadnognačina života i razmišljanja. Baš je ta zemlja primjer da i te manje razvijene zemlje treba pustiti da idu svojim koracima ka nekom napretku, Maroko polako ali sigurno ide naprijed.

Iako tamo je fizičko kažnjavanje djece dopušteno, posebno djevojčica, zbog šminke ili odjeće, ali djeca isto imaju neka određena prava pa ako neki oblik kažnjavanja prelazi u zlostavljanje djeca mogu biti zbrinuta, ali to ovisi o majci najčešće da li će ona prijaviti takvog muža.

Fora su im i ti nekakvi muško ženski odnosi, primjerice žena koje su muž odrekne ima pravo na drugi brak, ali ako je se i drugi muž odrekne onda je nadrapala jer rijetko će ju uzeti za ženu. Ako se je odreknu oba zbog rođenog prvog ženskog djeteta, te žene najčešće u dogovoru sa ocem i braćom sklope brak sa strancima koji dolaze iz europe ili amerike. i tada najčešće očevi djece koje imaju sa takvim otpuštenim ženama, potpišu sve papire da djecu puštaju u zemlju novog muža s majkom. Većina takvih očeva ne traži djecu prije 18 natrag, dok nekolicina traži zbog udaje djeteta.

to su neke sitnice o kojima mi ovako nemamo pojma,mnogi misle kako je libija primjerice nekakva zadrta, zaostala islamska zemlja, tamo da odete u bolnici iznenadili biste se koliko su napredni. imao sam frenda koji je tamo ležao u bolnici do njega je bio lik koji je čekao operaciju promjene spola na trošak države...

Jonasy kaže...

Jako zanimljivo. Kada budem išao u Maroko mogu li te angažirati kao osobnog turističkog vodiča? :-)
Ne, ozbiljno, znači ti si bio u Maroku?

survivor kaže...

nisam bio u Maroku na duže, više sam bio u nekom prolazu kada sam išao kao volonter za JAR pa sam posjetio ta dva frenda koja imam u Maroku koja sam upoznao davnih dana, dan danas smo u kontaktu, imam frendova po cijelom svijetu, sa kojima sam bio u JAR-u po kampovima, pa onda neke stvari o nekim zemljama znam preko njih, tako primjerice znam da kada si u nekim početnim odnosima prijateljstva sa norvežanima ili šveđanima, moraš malo smanjiti doživljaj i biti distanciran, nikako ne mahati rukama ili ih dodirivati u nekom razgovoru, što kod nas zna biti običaj, jer je to njima ne zamislivo, njima je to kao neki napad na osobni prostor. znam tako neke stvari o raznim kulturama, običajima ili zakonima baš preko tih ljudi. Bilo je dosta arapa baš sa bliskog istoka u kampovima pa onda znam i neke stvari i običaje i neke obrasce ponašanja njihovih kultura. tako primjerice kada te arap, to uključuje i marokance pozovu u kuću to je velika čast, posebno ako si stranac, ali moraš se pod obavezno izuti i ako imaš psa sa sobom ne smiješ ga ni pod razno uvesti sa sobom u kuću jer je to velika uvreda za domaćina. tako znam dosta i o indijcima. Bila su dva dečka baš u mojoj grupi ali iz različitih kasti, oni su se samo u kampu družili jer su bili obojica indijci, čim bi kamp napustili bilo je kao da se ne poznaju jer kod njih se kaste ne smiju miješati, ako se ikada nađeš u indiji i imaš problem sa kravom ne smiješ ju dirati, tjerati, ništa, smiješ samo čekati da dođe netko iz kaste koja ima pravo dodira sa životinjama, mislim da se radi o nedodirljivima. ako slučajno kravu tamo ozljediš, trči koliko te noge nose do prve strane ambasade jer živ nečeš indiju napustiti ako te netko vidio. Indijci se primjerice sa zapadnjacima rukuju, posebno ovi poslovni ljudi ali im je iznimno drago ako ih pozdraviš na njihov način, ako oni tebe pozdrave na taj svoj način, to ti je isto na neki način ukazana određena čast.

primjerice kod pakistanca, iranaca, libijaca, tunižana čak,nije preporučljivo domicilno stanovništvo gledati u oči, oni to na neki način smatraju nepristojnim i da zuriš, neke čak radikalni bi te mogli i napasti, u žene posebno nije preporučljivo gledati, kada se prolazi pored žene poželjno je da se obori pogled. ali to ovisi isto od područja do područja, nekako ruralna područja i polu urbana su nekako više tom nekom svom tradicionalnom okrenuti.

primjerice u pakistanu i tunisu, pa čak i libiji odeš na wc ili da se osvježiš i može ti se desiti da ti dođe netko od domicilnog stanovništva i nosi ti sapun, svakako ga trebaš prihvatiti i oprati ruke sa tim, time ti žele pokazati dobrodošlicu i gosotoljubivost i spremnost na pomoć i dijeljenje, većina zapadnjaka se tu uvrijedi jer misli kako im hoće reći da smrde ili tako nešto, ali to nije to.danas je dobro što večina ljudi tamo isto zna na engleski pa se možeš i sporazumjeti. ali ono najbitnije, na takva neka putovanja u te zemlje je najbolje ići sa vodičem i u nekoj grupi i unajmiti vodiča od domicilnog stanovništva, ali nekog provjerenog, hvala bogu ima ih, koji će biti neki vodič kroz to sve i tumač, ti vodiči često i paze da se strance ne opljačka ne prevari za cijene itd.

Kod indijaca primjerice kada odsjedaš, da ne znam koliko ti se čini čudno i ogavno jelo koje stave pred tebe trebaš jesti jer su za tebe iznjeli najbolje što imaju i najskuplje što si mogu priuštiti i ako odbiješ jesti to je za njih velika uvreda, jako velika, čak i ako nisi gladan trebaš barem nešto pojesti.

najbitnije je znati to za cipele, psa i hranu najčešće tu dolazi do neželjenih nesporazuma i incidenata i pravila neka ponašanja na ulici spram domicilnog stanovništva i odnosa spram žena na cesti..

survivor kaže...

ako ikada budeš išao u te zemlje svakako posjeti đamije, predivne se, ali ne u vrijeme molitve jer nećeš ništa u biti vidjeti, a smatrati će te nepristojnim jer ćeš narušavati službu, što se tiče hrane i pića, ovisi gdje odsjedaš ali ako piješ vodu ili nešto miješano sa vodom, a ne odsjedaš u preporučenim i provjerenim hotelima, svakako trebaš imati one tablete za pročišćavanje vode, to ti govorim iz iskustva, ovim mojim frendovima ništa nije bilo, ali ja sam od vode imao velikih, velikih problema, nekakvu bakteriju sam sa vodom popio ili tako nešto, 2 dana sam umirao. što se tiče hrane to ti je najbolje samo na provjerenim i preporučenim mjestima jesti čisto zbog načina pripreme hrane i što znaš što jedeš. kada ideš van poželjno je da nosiš nakit ili sat ili pun novčanik jer si magnet za pljačkaše koji imaju pretenziju pljačkati i krasti od stranca jer nekako misle da svi strani bijelci su puni para. i najbolje je ne ići na takav put sam. baš moraš manje više sve istražiti prije puta jer mnogi su nastradali po takvim zemljama radi gluposti.

survivor kaže...

e još sam da zaboravio, jako puno tih arapskih zemalja ti ima javni poziv na molitvu i ulice su puste i prazne, onda iz poštovanja prema njihovoj kulturi poželjno je da se negdje skloniš u to vrijeme, da ne švrljaš po ulicama..

Jonasy kaže...

Zaboravio si jednu stvar, kaže u knjizi da ne smiješ ništa dirati, pogotovo ljude ili hranu, s lijevom rukom jer se s njom pere dupe. :-) Bome, kod mene bi se zahebali, ja to radim desnom. Eto, nešto što sam možda trebao prešutjeti. :-)

U knjizi se detaljno opisuje kako izgleda procedura kad te netko pozove u svoj dom, a što će se sigurno dogoditi ako duže tamo boraviš. Treba se pripremiti na jedan poduži boravak koji uključuje velike količine hrane.

Nemam planove ići u nekoj skoroj budućnosti, ali bih svakako volio i to po mogućnosti ne u sklopu neke organizirane grupe, baš onako na svoju ruku. Možda jednog dana. Trebam sačuvati tvoje korisne savjete :-).

Justsomeone kaže...

Ja sam trenutno na studentskoj razmjeni u Češkoj i u studentskom domu ima puno Arapa... Iskreno, bio sam prepun predrasuda prema njima (vjerojatno pod utjecajem medija), a sada, nakon par tjedana provedenih s njima, mogu slobodno reći da su možda i liberalniji od većine Europljana - mislim na homoseksualnost naravno :) Zakoni su jedno, ali svakodnevni život je nešto sasvim drugo - ti muškarci su nevjerojatno napaljeni, slobodoumni, a da ne govorim o dlakama i mišićima - kao da ih je netko napravio po mom receptu :)

Jonasy kaže...

Pazi što radiš, Justsomeone :-). A kad se vratiš, želimo detaljno izvješće :-).

survivor kaže...

ah jonasy, tko bi se toga svega sjetio, ima tih stvari, koje da se nađem u nekoj situaciji znao bih reagirati jer su mi negdje u glavi, ali ovako pogubim se.

@justsomen gle to sa arapima ti sve ovisi iz koje su zemlje i koliko su jaki šerijatski zakoni u njihovoj zemlji, primjerice zašto svi odrasli iranci imaju brkove ili bradu? zbog takvog šerijatskog zakona, pakistanci primjerice imaju vjersku policiju na ulicama ali nekakvu umjerenu. primjerice u iranu će te zbog pederluka kamenovati javno dok u Maroku neće. oni jesu dosta otvoreni i liberalni, ali ako u nečemu budu uhvačeni što je kažnjivo šerijatskim zakonom zaboravi na tu otvorenost. u sekndi će se okrenuti i reći da si ih ti zaveo, prljavi stranac, obični ljudi su svuda isti, pokušavaju živjeti najbolje kaj mogu, oni na vrhu su oni koji nemaju veze i pojma o stvarnom životu. Prvi tip u kojeg sam ja bio jako jako zateleban bio je pakistanac, bilo je očito da sam pao ko kruška na njega, njemu je to bila najnormalnija stvar, još sam se ja bojao da će me namlatiti. arapi su ti jako tolerantni, jako pristojni, jako gostoljubivi, a to što ih ameri prikazuju sada kao neke zatucane pećinske ljude to je sranje, radikalnih vjernika i fundamentalista ima po svuda, pa i u našoj zemlji, mada sad prednjači po tome.

u biti ovo danas sa arapima kaj se dešava je neka antiislam histerija, ono što su 40-ih pa nadalje bili židovi danas su to muslimani, barem neki to žele tako.

a ima još nešto, primjerice ako se svidite seksualno nekom šeiku, nije preporučljivo odobiti poziv na večeru ili što već, pa mu nasamo objasniti da ne bi htjeli, ali ako je uporan u nakani da s vama da ovaj, preporućljivo je to obaviti jer je to ukazivanje velike časti.

survivor kaže...

btw ovo sa lijevom rukom je jednom tipu bio veliki problem jer je bio lijevak, sve je radio sa lijevom,to je opće zgražanje bilo, malo im je blentav taj kodeks oko ruke jer operu se ruke, nije ono da cijeli dan ne pereš ruke.

Jonasy kaže...

Čuj, valjda se to još vuće iz dana kada nije bilo sapuna.