Hvala Novoj

26 ožujka 2009



Jel, ta Farma… Nisam je baš pratio niti prethodne sezone, sve mi je to onak malo, kaj ja znam, bez veze i lagano dosadnjikavo, za razliku od Big Brothera kojeg upijam i koji je, mislim ono, fakat kul i zanimljiv i čovjek svašta može naučiti i koji apsolutno opravdava svaku moju sekundu koju potrošim na njega.

Ipak moram priznati, unazad nekoliko dana čak više ne gledam niti prognozu vremena na HTV1, već u 20.00h prebacujem na Farmu. Razlog mog iznenada poraslog interesa za Farmu je vrlo prozaičan i, kada sam ja u pitanju, sasvim očekivan: novi farmer (evil grin). I dok sam se samo nekoliko postova ranije naglas nadao kako bi bilo nevjerojatno prekrasno kada bi Borisa stavili u Farmu, i dok sam samo nekoliko tjedana ranije mislio da su mi sve lađe potonule jer ga nisam vidio na popisu farmera, moje molbe su ipak uslišane. Kao i u slučaju Vatikana, koji se, nakon što se ja ovdje nešto zapitam, vrlo često službeno oglasi preko svojih kojekakvih ureda za ovo ili ono i tako riješi moje nedoumice, što me zapravo sve skupa navodi na sumnju da tamo netko prati moje postove, ovaj primjer s Farmom naveo me na pomisao da i Nova TV donosi odluke na osnovu onoga što ja napišem. Ili to ili… stvarno ne znam koje bi drugo racionalno objašnjenje dolazilo u obzir. Štogod bilo, htio bih se zahvaliti Novoj TV što je uslišala mojom molbama i što nam svaki dan omogućava tako lijepe prizore.





Nevjerojatna slučajnost (obzirom na temu ovog mog posta, pa ju zgodno ovdje mogu ukomponirati) je i to što sam baš danas čitao članak na web-u kako „prvi pogled“ kod muškaraca iznosi oko 8 sekundi, jer je jedno istraživanje pokazalo da nam je upravo toliko potrebno da se u nekoga zaljubimo na prvi pogled odn. da shvatimo da nam se neka osoba zaista sviđa. Pretpostavljam da svako pravilo ima izuzetak, pa je tako meni trebala jedna nano-sekunda kada sam prvi puta ugledao Borisa u golim vijestima. Znam da sam već X-puta ovdje svečano objavljivao kako sam se zaljubio, ali ovaj puta to zaista i mislim. Zaljubljen sam do ušiju! Kada ga ugledam na ekranu, leptirići u trbuhu i sve to. I što je najbolje od svega, moj kućni ljubimac dijeli moje mišljenje pa sam već počeo smišljati kojekakve lukave planove kako bih bio spreman kada Boris jednog dana, nadajmo se što kasnije, ipak izađe iz Farme.

I onda jučer, hladan tuš. Komentirajući svoj budući dvoboj s Renmanom, kaže, vjerojatno najzgodniji Hrvat koji je ikad živio - Boris: „Ne bojim ga se, pa one je starac!“ (parafrazirano) Ako me tada nije kap, ne znam kada će! Kućni ljubimac i ja samo smo se hladno pogledali i kiselo nasmiješili. Mislim ono, mali je lagano cocky, kak bi rekli Englezi, ne? He's a bit cocky for my liking, kaže rječnik. Za mene nitko ne može biti previše cocky (još jedan evil grin).

Inače, možete li povjerovati da Boris ima samo 20 godina? Ja bih mu dao bar 23! Pa, mislim ono, kako u samo 20 godina može stati sva ta silna ljepota? Činjenica da bismo mu obadvojica (teoretski!) tate mogli biti, zapravo nam je otvorila još jednu mogućnost. Predložio sam kućnom ljubimcu da ga jednostavno usvojimo. Olakšavajuća okolnost je što je kandidat punoljetan pa možemo preskočiti socijalne službe, administrativne i zakonske prepreke i slične sitnice.

Pa mislim ono, čovjek valjda smije malo gledati i maštati, ma kako to bilo neprimjerno njegovim godinama, situaciji, svemu…? Pa makar bio i samo „starac“ koji slini po mladom mesu. Mislim ono, nije da se prijetim, ali i vi ćete ubrzo stići u te godine...

Klikni za ostatak posta...

Pussy

19 ožujka 2009

Evo nešto za one koji vole mačkice... Čini mi se da bi to bilo po prvi put na ovom blogu. Ne pitajte me kako sam došao do ove stranice (čudni su putevi...), ali nekako mi je logično da se nešto ovakvo pojavi na nekom ovakvom blogu.



Nije zafrkancija, stvarno se radi o perikama za mačke, a mogu se nabaviti za super jeftinih cca 250 Kuna na ovom site-u. Postoji čak i Flickr grupa gdje ponosni vlasnici objavljuju fotografije svojih mačaka s perikama. Oduvijek sam tvrdio da na internetu postoji apsolutno sve.

Klikni za ostatak posta...

Tisuću kilometara daleko

17 ožujka 2009

Gotovo da nema Internet portala u Hrvatskoj koji nije prenio vijest da je nogometaš Newcastla Francisco Jiménez Tejada, poznatiji kao Xisco, uhvaćen na nekim fotografijama s prošlogodišnjeg odmora u svojoj rodnoj Španjolskoj kako se grli i ljubi s muškarcima. Index.hr, Jutarnji.hr, Dnevnik.hr, 24sata.hr, da spomenem samo one neke važnije, većina redom vrišti: “Gay skandal u Premier ligi: Osvanule fotografije gdje se Xisco ljubi i drpa s muškarcima”. Kliknite na rezultate pretraživanja Google.hr-a, pa se sami uvjerite.

Kao prvo, što bi tu bilo skandalozno? To da je netko gay ili da je nogometaš gay? Homoseksualnost nije zakonom zabranjena, nije na popisu bolesti i ne liječi se, te je zakonom zabranjena diskriminacija homoseksualaca. I što bi sada trebalo biti skandalozno ako je netko gay? Fotografije na kojima se muškarac ljubi s nekim drugim muškarcem? I to čak niti ne poskrivečki, nego pred svima na ulici i plaži? Možda je to skandalozno? Kao drugo, baš me zanima koliko je ljudi kod nas uopće čulo za Xisca pa da su njegove fotografije nama toliko bitne? Ili možda uopće nije bitno o kome se radi, važno je samo da je netko gay i to je automatski, barem ako se naše medije pita, skandalozno i vrijedno objavljivanja? A kao treće, čovjek možda uopće nije gay.

Uz navođenje da su Xiscove fotografije poharale svijet, naši novinari su se potrudili i u cijelu vijest ukomponirali isječak izjave nekog engleskog gay aktiviste od prije pola godine u kojoj je rekao da osobno poznaje 12 gay nogometaša u prvoj engleskoj ligi i logično je da se naši novinari upitaju, nije li baš Xisco jedan od njih? I opet su tu naravno komentari čitatelja. Na nekim portalima su se toliko raspričali, kao da se radi o pitanju života i smrti.

Mene je zanimalo, koliki je to zapravo skandal, koliko su te fotografije zapravo poharale svijet i kako su zapravo reagirali oni koje bi to moglo donekle zanimati, naime Englezi, jer ipak se radi o igraču iz njihove Premiership lige. Tu vam je link na rezultate pretraživanja Google.com-a.

Ako je sudeći po Google-u, ni traga o skandalu, ni traga o iole respektabilnim novinama ili portalima, sve sami neki no-name žuti site-ovi, među njima velik broj onih koji su namijenjeni gay populaciji. Bio sam siguran da ću pronaći barem nešto o ovom groznom i neviđenom gay skandalu (s fotkama koje su poharale svijet) na poznatom tabloidu The Sun. Opet ni «g» od spomenutog gay skandala, a na žalost ništa ni od fotki. Pa i ovi opskurni site-ovi i blogovi (poput mog) koji su objavili kratku vijest, ne spominju nikakav skandal, nego jednostavno navode, da je Xisco prvi engleski nogometaš koji je izašao iz ormara, iako to čovjek sam zapravo nikada nije potvrdio.

Probao sam pogledati i komentare čitatelja na dotičnim site-ovima. Ostao sam šokiran kada sam otkrio da na većini nema niti jednog jedinog komentara. Pa zar je moguće da Engleze ne zanima da im je jedan igrač možda gay??? Pa zar to ne zaslužuje barem mali komentarčić? Barem jednu malu psovkicu? Pa kako je to moguće kad je ta ista vijest toliko uzburkala Hrvate tisuću kilometara daleko?

A zapravo najsmješnije (ili najžalosnije, kako vam paše) od svega mi je bilo kada sam na forumu www.big-football-forum.co.uk vidio da je temu «Xisco is gay?” otvorio forumaš koji u avataru ima grb kluba iz Maksimira i koji je stavio link na članak na Index.hr. Valjda je očekivao provalu bijesa i zgražanja ostalih forumaša zbog Xiscovih fotografija. Kada je rekacija u vidu bljuvanja, zgražanja i povraćanja ostalih forumaša izostala i kada su zapravo počeli raspravljati o tome kakav je Xisco igrač i o sličnim normalnim nogometaškim temama, dotični ih je, valjda uvrijeđeno, pokušao podsjetiti na vlastitu temu: “Hey, this thread is about Newcastle players being gay.” Ostali su opet ignorirali njegov skandal.

Ali da sad ne ispadne kako su pederi divni i krasni, moram ipak staviti par vrućih fotki Xisca u klinču, čisto da vidite o čemu se tu zapravo radi.











Za vas kojima skandala nikada dosta, još fotki zgođušnog Xisca u klinču ovdje. Radi se o gay site-u, otuda tamo toliko komentara.

Klikni za ostatak posta...

Nešto veselo

15 ožujka 2009

Jučer sam se dobro proveo. Danas sam nekako baš dobre volje. Kućni ljubimac pravi paradajz juhu, musaku i zelenu salatu. Život je lijep (kuc, kuc, kuc). Evo nešto veselo. Annie Lennox, još jedna od onih s kojima osjećam neku povezanost. Na spomen njenog imena, srce mi uvijek malo jače zaigra. Volio bih je upoznati. Valjda se opet radi o nostalgiji za nekim davnim vremenima, Sweet Dreams i sve to. Čini mi se da je klip u prilično visokoj kvaliteti, pa se, barem kod mene, malo sporije učitava. Predlažem kliknuti na "Play", pa zatim odmah na pauzu i pričekati dok se učita cijeli klip. Uživajte i lijepu nedjelju vam želim.

Klikni za ostatak posta...

Različite ljubavi, jednaka prava

To je slogan nove kampanje udruga Kontra i Iskorak kojom traže izjednačavanje prava homoseksualnih osoba s pravima ostalih. Opet sam ostao osupnut komentarima čitatelja na raznim portalima koje su ostavili uz ovu vijest. Ponovno me šokiralo neznanje i zablude, a ponajviše neljudskost nekih ljudi koji ostavljaju komentare.

Svaka čast Kontri i Iskoraku na njihovim akcijama koje provode već dugi niz godina, na organizaciji pravnih i drugih savjetovališta, zaista im se divim na hrabrosti koju imaju zbog svih nas. No da je pred njima još veliki put i dokle idu zablude i neznanje, najbolje se vidi iz tih spomenutih komentara. I zapravo tu i vidim mogući putokaz kojim bi se te udruge trebale voditi, a to je mijenjanje svijesti običnih ljudi, mijenjanje najčešćih zabluda koje vladaju u društvu. Nisam siguran kako bi se to zapravo trebalo provoditi, ali ono što je sigurno je da je osnova napretka edukacija i razjašnjavanje predrasuda.

Možda bi Kontra i Iskorak trebali napraviti web portal namjenjen prvenstveno heteroseksualcima gdje bi im se pokušalo objasniti da biti homoseksualac nije samo jebati nekog u dupe (slikovito rečeno, uostalom sada kada sam i službeno pornografski blog mogu biti prost), možda čak tamo napraviti i neki FAQ o homoseksualcima gdje bi u formi pitanja i odgovora mogli argumentirano razjasniti najčešće predrasude? Možda bi više trebali inzistirati na tome kakva to sve prava donosi pravo na brak, s konkretnim primjerima iz svakodnevnog života s kojima se svatko može identificirati? Pokazati da želja za brakom nije samo neki hir tamo nekih pedera koji nešto žele zato što su naporni, nego zaista i potreba? Djelovati više afirmativno, a ne samo zahtijevati. Možda bi se u svojim kampanjama mogli malo manje orijentirati na prizore zaljubljenih istospolnih parova, a više na probleme s kojima se homoseksualci susreću u svakodnevnom životu? Kampanje organizirati u cilju mijenjanja svijesti? A možda bih se i sam osobno trebao uključiti i učiniti nešto kad sam tako pametan?

Možda bi, između ostalog, mogli oformiti tim ljudi koji bi se uključio na rasprave na portalima i koji bi smireno, uljudno, nenametljivo i prije svega argumentirano odgovarao na komentare? Možda se to čini besmislenim, ali kao što se kuća gradi od temelja, tako treba od početka raditi i na objašnjavanju «naše stvari», jer ako osobi koja je cijelog života slušala da su homoseksualci jedno od najvećih zala čovječanstva dođete s prijedlogom da bi možda i njima trebalo omogućiti prava koja imaju heteroseksualci, naravno da će to oni s gnušanjem odbiti. A odbiti će jer ne znaju o kakvim se pravima radi, jer misle da će oni nešto time izgubiti i jer zapravo ne znaju ništa o homoseksualcima.

U tim komentarima se neprestalno ponavljaju jedne te iste stvari. Homoseksualci traže neka posebna prava koja nemaju niti heteroseksualci, heteroseksualci će time nešto izgubiti, homoseksualnost je stvar izbora, homoseksualnost se treba liječiti, homoseksualnost je «zarazna», ako vas odgaja homoseksualac i sami ćete takvim postati, homoseksualnost se može iskorijeniti, homoseksualnost nije prirodna, homoseksualnost nije po božjim zakonima, homoseksualci su moralne nakaze, homoseksualcima može biti dobro i unutar svoja četiri zida, što će im brak, homoseksualnim brakovima se omalovažava brak heteroseksualaca, svijetom vlada pederski lobi, Biblija kaže ovo ili ono… Još do prije nekoliko godina česti su bili komentari u kojima su se homoseksualci izjednačavali s pedofilima. Takvih je komentara sada znatno manje. Očito je da se stvari mogu mijenjati.

Netko je zapitao:

Da li ijedan homoseksualac može odgovoriti na pitanje po čemu je dobra ta seksualna orijentacija za društvenu zajednicu?
A ja bih odgovorio pitanjem, po čemu je loša ta seksualna orijentacija za društvenu zajednicu? Što recimo gubi društvo kada bi se homoseksualcima dalo pravo sklapanja građanskog braka?

Mogla bi se vjerojatno napisati cijela knjiga o tome, ali da sada budem čisto pragmatičan. Jedna od koristi za cijelo društvo bila bi i ta da bi se povećao broj sretnih parova koji bi se htjeli skrasiti, povećala bi se potražnja za kreditima (lakše je otplaćivati kredit u dvoje, nego sam), a time bi se i povećala prodaja stanova, namještaja, bijele tehnike, automobila, bilo bi više posla u tvrtkama jer bi se povećao broj kupaca njihovih proizvoda, povećao bi se broj zaposlenih koji izdvajaju za zdravstvo, povećanom potrošnjom povećali bi se prihodi od PDV-a, država bi imala više novaca financirati npr. nove jaslice, dječje vrtiće, škole, povećane dječje doplatke, dakle izravna korist za heteroseksualce s djecom. Zar bi to predstavljalo neka posebna prava za homoseksualce kojim bi heteroseksualci bili zakinuti? Na kraju krajeva, povećao bi se i broj sretnih jedinki koje se osjećaju sigurno i zaštićeno u društvu, te bi time bili više motivirani, aktivniji, i za društvo u cjelini produktivniji (više novaca za sve, jeeee… možda ne puno više, ali ipak više).

Ovo je možda banalan primjer, ali možda i nije. Sudeći prema komentarima, izgleda da je potrebno objašnjavati i najbanalnije stvari. Zapravo, na apsolutno svaki komentar bijesnih komentatora, moglo bi se vrlo argumentirano i pristojno odgovoriti. Zar i u vama ovakvi komenatri ne izazivaju želju da odgovorite na njih? Evo, ja ću samo na brzinu i vježbe radi, bez truda da budem posebno pristojan (ipak je ovo pornografski blog) i da obuhvatim sve aspekte koji neki komentar zahtijeva, pokušati dati samo šturi odgovor. Istina je da bi zapravo svaki od ovih komentara zahtijevao poveći odgovor i zapravo je u tome i veliki dio problema. Nije mi bio cilj prosipati velike mudrosti, samo lagano zagrebati po svakoj predrasudi. Netko pametniji od mene bi to sigurno napravio puno bolje.
Nisam protiv unistavanja homosekusalaca ali nisam ni za to da oni dobiju neka specijalna prava, svaka slicna grupa bi mogla da trazi specijalna prava,sta je sa pravima normalnih ?
Homoseksualci ne traže posebna prava. Traže samo pravo na siguran život u dvoje, pravo kakvo imaju i heteroseksualci, pri tome ne uzimajući ništa (pa ni u financijskom smislu) od heteroseksualaca. Normalni ta prava već imaju.
Kazem iskreno, vi homoseksualci zivite svoj zivot i imate vec dosta prava, ali molim vas nemoj te sada pocimat rusit nas temelj, nasu vjeru u Isusa Krista...
Koja prava imamo? Živjeti u paru u četiri zida? Imamo dosta prava, u odnosu na što? Čini mi se da se treba do u nedogled ponavljati da homoseksualci ne traže nikakva posebna prava kao i da omogućavanjem tih prava nitko ne bi bio zakinut ili izgubio neka svoja postojeća prava, niti bi se bilo čiji način života poremetio. Radi se jednostavno o omogućavanju svima prava na dostojan život. Radi se jednostavno o ljudskosti.
Pitam se, ruši li nečiji temelj vjere i svakodnevne vijesti o korupciji u društvu? Nasilje u obitelji? Ubojstva, pljačke, laži, malverzacije, nepotizam, stanje u sudstvu, protekcija, nepravda, skupi lijekovi, nezaposlenost, penzići koji skupljaju plastične flaše iz smeća, beskućnici, izostanak suosjećanja? Spominje li se Isus Krist i u komentarima i uz takve članke? Na koliko mjesta se spominje homoseksualnost u Bibliji i u kojem kontekstu? Što li je uopće Isus Krist rekao o homoseksualnosti? Ama baš ništa. O nekim drugim stvarima, Isus je itekako govorio.
Biti dukčiji ne znači biti u pravu. Manjina nema pravo za sebe tražiti pozicije u društvu koje ne dopušta (negir) većini.
U ovom slučaju, manjina se bori samo za svoja prava. Ne zalazi u prava većine, niti traži da se ona smanje ili na bilo koji način promjene.
Kao prvo treba pogledati tradicionalnu svrhu braka.
A kao drugo, možemo odmah zabraniti brak starijim osobama koji ne mogu imati djece i neplodnim parovima. Dalo bi se tu još pronaći jako puno onih kojima bi trebalo zabraniti brak jer se ne uklapaju u «tradicionalno». A ako netko pod tradicionalnim brakom smatra crkveni brak, homoseksualci ga ne traže. A kao treće treba vidjeti i što je to zapravo "tradicionalno". Može li se pod tradicionalno svesti i na primjer to što žene kroz veliki dio povijesti nisu imale pravo glasa? Ili da su se kroz povijest brakovi tradicionalno ugovarali, i to uz blagoslov crkve, zbog interesa roditelja ili nekog financijskog interesa?
ako su odlucili za svoj svojevrstan zivot sto im treba ta "navlaka" tradicionalnih obiteljskih zadataka. Nista drugo nego doci na vlast. Homoseksualci su danas jedan od najjacih globalnih lobija. I sto mi se najvise gadi je sto jos uvijek vrse pritisak kao da su jos uvijek diskriminirana manjina.
Homoseksualnost nije stvar izbora i nitko tu nije imao mogućnost odlučivanja. Navlaka je potrebna zbog stvaranja preduvjeta sigurnosti, nečega što bi svakom društvu trebao biti cilj osigurati svim svojim članovima. Pragmatična svrha omogućavanja tih preduvjeta je boljitak cijelog društva (sretnije, a time i produktivnije stanovništvo). Zanimljivo bi mi bilo kada bi jedan heteroseksualac koji živi u braku, recimo skoro 12 godina, mogao na neko vrijeme zamijeniti mjesto s homoseksualcem koji živi sa svojim partnerom, recimo isto tako, 12 godina, pa da vidi kako je to živjeti u četiri zida. Bi li i tada na isti način razmišljao o nečijoj diskriminiranosti?
Po starom zavjetu nam je Jahve pokazao kako treba liječiti Sodomu i Gomoru.
To što se aludira, jednostavno nije istina. Problem Sodome i Gomore nije bio homoseksualnost njihovih građana, ali o tome sam već ranije pisao.
homoseksualnost nije prirodna, nije moralna i nije normalna. i fakat je neprihvatljiva! politički i ljudski! Bog je stvorio adama i evu, ne adama i stevu!
Homoseksualnost je nešto s čime se rodiš od strane dva zdrava, heteroseksualna i prirodna roditelja, najčešće baš u braku sklopljenom po crkvenim zakonima. Homoseksualnost nije zabranjena zakonom, homoseksualnost nije na popisu bolesti i ne liječi se, zakonom je zabranjeno diskriminirati homoseksualce. Tko je i što stvorio, je pitanje kojim se ljudi bave od kada postoje. Svatko ima neku svoju teoriju i još nema sigurnog ili barem opće prihvaćenog odgovora. Svatko je slobodan vjerovati u što želi, pri tome ne ograničavajući pravo drugih.
Gospodo homoseksualci, kada jedan drugome napravite dijete onda se i oženite. Ono što nije prirodno, nije pa da se sto puta tvrdi drugačije.
Kako rekoh, svakako bi trebalo zabraniti brakove starijim ljudima koji više ne mogu imati djece. Da o hendikepiranima ili parovima koji ne mogu imati djecu i ne govorim.
Treba im svakako dozvoliti da imaju djecu koju su začeli u takvom braku. Nikako ne bi smjeli imat pa ni odgajati djecu čija oba roditelja nisu u tom braku.
Kakav je ovo argument protiv prava na usvajanje djece od strane homoseksualnih parova? Da je rekao da su homoseksualci monstrumi koji će odmah pojesti usvojeno djete i da im zbog toga ne treba dopustiti mogućnost posvojenja, još bih i mogao razumjeti da netko na takav način razmišlja.
Sorry ekipa u 4 zida radite što hoćete, ali neke su stvari i pitanje pristojnosti i bontona. Ovo javno žvaljenje u parku je koma. Ja to sa svojom ženom iz pristojnosti ne radim u javnosti.
Pravo na žvaljenje u parku ne spada u prava koja traže homoseksualci.
Umjesto da država financijski pomaže roditeljima i djeci oni će radije tu djecu dati pederima i lezbijkama,koja ce od te djece napraviti svoje replike.Ovo je poziv na otvorenu degradaciju i sodomizaciju društva u kojem nema mjesta za normalne ljude.
Između ostalog ovdje navedenog o čemu bi se moglu na dugačko i na široko, što bi to točno bilo «sodomizacija društva»? Uostalom i neki heteroseksualci se prče u šupak, među njima čak i neki koji su to snimili kamerom i nakon toga pjevali "..prva mi je Gospe moja...", a isto se tako veliki broj heteroseksualaca naslađivao istom tom snimkom, možda se čak i jednoručno olakšao, nakon toga možda i otišao u crkvu, pa i pljuvao po onim smrdljivim pederima koji se prče u smrdljivi šupak, a tako bi ga rado zabio nekoj, samo da im hoće dati. No sve je to sasvim privatna stvar i nikoga se ne bi trebala ticati. Da se razumijemo, ne osuđujem osobu na koju aludiram spominjući stihove. Moje mišljenje je da sam čin prčenja u šupak nema veze s nečijom istinskom vjerom. I isto tako mislim da oni koji misle da ima i te kakve veze, ne poznaju svoju vjeru. Ali to je samo moje mišljenje i možda sam u krivu.
Kaj jos oni hoce? Mozda da ih se oslobodi od placanja svih mogucih poreza jer su jadni ah tako ugrozeni?
Mi zapravo želimo plaćati još više poreza. Želimo se ženiti i više kupovati, dizati kredite, trošiti i plaćati još više PDV-a. Ali recimo, moji roditelji su plaćali poreze kojima sam se ja školovao. Danas ja plaćam poreze kojima se školuju tuđa djeca. Je li to pravedno? Ali ne pada mi na pamet tražiti da plaćam manje poreze jer nikada neću imati djecu i time ne trebam sudjelovati u školovanju ili liječenju tuđe djece. To se zove ljudska (ili društvena) solidarnost. Mislim da se o tome govori nešto i u kršćanskoj teoriji…
Istina je ima silovanja čedomorstva,pedofilije (hetero ali i homo) nasilja,ali još nikad nisam vidio da se ti počinioci udružuju u udruge i traže svoja posebna prava za ono što čine,pri tome organizirajući parade koje iritiraju i izazivaju duševnu bol kod ljudi koji su se zatekli u blizini.
Homoseksualci nikome ne čine štetu, nikoga ne ugrožavaju ili ugnjetavaju, za razliku od onih koji čine čedomorstvo, pedofila i nasilnika. Zbog čega bi pogled na ljude koji hodaju u bilo kome izazivao duševnu bol? Jednostavno se radi o nezanju i predrasudama. Mogao bih i ja do kraja banalizirati stvari i reći da mi duševnu bol nanose ljudi koji nose crvenu odjeću ili pišu lijevom rukom.
Ako homićima nije cilj ovakovim manifestacijama vlastita promidžba, zašto pitanje nasljedstva ne riješe postojećim imovinskim zakonima, a ne propagirajući seksualnu deformiranost.
Ne razumijem kakva je veza iz zahtijeva za pravo na brak i vlastite promidžbe? Osim toga, ne radi se samo o imovinskim pitanjima, nego o mnogo drugih stvari koje se ne mogu jednostavno riješiti bilo kojim drugim putem. Osim toga, što bi homići trebali dobiti takvom vrstom promidžbe? Pa nismo baš svi modni mačci ili gurui da nam treba promidžba (ne aludiram da je bilo kakav mačak ili guru homoseksualac, jer o tome jednostavno ne znam ništa). Možda se i radi o seksualnoj deformiranosti, ali i mnogi ljudi se rađaju s npr. fizičkim deformacijama pa će se svi složiti da ih se zbog toga ne treba diskriminirati, iako je stvarnost na žalost drugačija. Poanta je da homoseksualci svojom deformiranošću nikoga ne ugrožavaju ili nekome nanose zlo.
Osobno nemam nista protiv njih ako svoje sklonosti zadrzavaju u spavacoj sobi ali ne i kada trube svoje sklonosti okolo. Kaj me to zanima. Ni ja ne dobijem nis jer sam hetero, zakaj bi onda oni kao homo nekaj morali dobiti??? Ckomite i delajte kak i sav posten svet!!! a s kim se prcate vasa je privatna stvar i ne zanima nikoga u ovoj zemlji!!!
Homoseksualci ne traže pravo na prčenje. To već imaju. Ne žele ni da svi znaju s kim i kako se prče. Homoseksualci ne žele ništa više, nikakva veća prava nego ih imaju heteroseksualci. Neki bi možda bili zadovoljni čak i s približnim pravima. Ne traže nikakve novce ili povlastice. U životu ljudi puno toga dobivaju jer su hetero (npr. lakše dobiju kredit za stan). Heteroseksualci imaju svoju paradu svakog dana, 24h na dan, u bilo kojem kafiću, u bilo kojoj ulici, banci, hotelu, na fakultetu, na radnom mjestu, u skoro svakom filmu ili televizijskoj seriji.
SRAMOTA pomorac sam plovim od 1971 a zapovjednik sam na stranom brodu od 1989 nemam pravo osigurati se preko supruge nego plaćam mjesečno 2500 kn. mirovinsko i zdravstveno a ovi bolesnici šire AIDS i nemoral i htjeli bi još i mukte osiguranje. SRAMOTA. Maltretirate nas sa ovakvim vijestima umjesto da za ovakve likove naručite bolnička kola pa pravac Vrapče.
Kada bi homoseksualci dobili prava koja traže, niti pomorac-homoseksualac koji bi se našao u takvom položaju ne bi mogao ostvariti pravo na zdravstveno i mirovinsko osigurnaje preko svog partnera, te bi također plaćao 2.500kn mjesečno, ili koliko se već plaća. Zanimljivo je da netko tko drugima prigovara da žele nešto mukte (mada je u tome potpuno u krivu), zapravo sam želi nešto mukte npr. raditi vani na brodu kao zapovjednik i svejedno ostvarivati besplatno osiguranje u domovini na račun žene. Očito da nekima niti postojeći sustav zdravstvenog i mirovinskog osiguranja nije jasan. Osim toga, kada je nemoral u pitanju, mogao bih i ja potegnuti za predrasudama i koješta reći o (seksualnom) moralu (nekih) pomoraca. E da još i to, homoseksualnost se ne nalazi na popisu bolesti, tako da je zahtjev za hospitalizacijom potpuno neosnovan.
Ništa od toga... ... dragi moji ''sugrađani''. Možete se vi voljeti koliko god hoćete i kako god hoćete, ali pravo na zajednicu koja se zove ''brak'' nećete dobiti, jer postoji točna definicija ''bračne zajednice'' koja kaže da je brak zajednica dvije osobe različitog spola. I točka. To ne možete promijeniti i neće vam biti dopušteno da to promijenite. Kršćanska i moralna društva imaju veliku obavezu pred Bogom i pred sobom samima da to ostave, tako kako je. Jer je prirodno, jer je moralno, jer je Bogom dano i stvoreno. Štujt malo više Bibliju i svetovne zakone i bit će nam svima bolje...
Definicija braka nije uklesana u kamen. Svijet se mijenja, ljudi su tijekom povijesti bili uvjereni u razne stvari. Zakoni su se mijenjali, postojalo je robovlasničko društvo (u Americi čak i uz blagoslov crkve), nekada žene nisu imale pravo glasa (a onaj tko je rekao da bi ga trebale dobiti bio je prava pederčina), zemlja je bila ravna ploča, Sunce se vrtilo oko Zemlje. Što se tiče Biblije, mislim da se u njoj puno više govori o nekim drugim stvarima, recimo o poštenju, ljubavi, pravdi, samilosti i sućuti. Bit morala nije u seksu, a onaj tko tako misli očito ne razumije što podrazumijeva riječ moral.
nije sto su homoseksualci nego mi smeta da neki (ne svi) na silu hoce da ga razumis i da kazes da je sve dobro i u redu sto radi. Ne da sami sebe lazu nego i ocekivaju da ih i ti lazes. Mislim da svak mora odluciti kako zivi ali ja isto ne idem na ulicu i pravim paradu heteroseksualni koji imaju dicu. Znaci triba bi od zakona traziti posebne zakone za hetero oceve i u tome jos vise slobode ako san katolik! Recimo da me oslobode od pdv-a i da dobijem pensiju zato sto iman dice!!!
Između ostalog (tu bi se dalo jako puno napisati), kada heteroseksualac izađe u šetnju sa djetetom, to je već na neki način parada, kao i kad se na ulici drži za ruke sa suprugom ili partnericom, ali naravno da to nikoga ne uzrujava niti bi ikoga trebalo uzrujavati. Kada bi se dva dečka uhvatili za ruku, to bi se odmah nazvalo parada i provokacija. Kako rekoh, heteroseksualcima je svaki dan parada. Što se mene osobno tiče, ne moram se grliti s partnerom na ulici, pa niti čak držati za ruke (ali ne krijem da bi mi to bilo lijepo), ali htio bih recimo imati pravo upitati liječnika za partnerovo zdravlje ako završi u bolnici, ili barem donijeti mu pidžamu, i pri tome ne imati potrebu lagati tko sam i što sam.
MUSKO I ZENSKO..A SVE OSTALO JE..UNAKAZIVANJE LJUDSKE I COVJECANSKE RASE..Ako usvoje i legaliziraju te gey i lezbo brakove..neka razmisle..onda i o mogucnosti..da COVIK..OZENI nekakvu ZIVOTINJU..psa,macku,svinju,kozu,kravu..i s njom da pravi djecu..
Na žalost, nismo svi Dr. Doolitle pa da možemo pitati svinju bi li se za nas oženila. Brak dvije homoseksualne osobe zasnovao bi se na dobrovoljnom pristanku dvije odrasle osobe.


Znam, sve to izgleda banalno, ali problem je u tome što određeni ljudi ne shvaćaju o čemu se zapravo radi i ne razmišljajući ili ne pokušavajući uopće razumjeti ili postaviti se u tuđu kožu, ponavljaju jedne te iste stvari i jednostavno gluposti, koje su od nekoga čuli. Predrasude kojima ih zasipaju od malih nogu teško se izbacuju iz glave. Sit gladnom ne vjeruje.

Klikni za ostatak posta...

Konačno

13 ožujka 2009

Napokon se dogodilo. I službeno sam prešao u pornografske blogove, pa se sada prije ulaska javlja Upozorenje o sadržaju:

Neki čitatelji ovog bloga obratili su se Googleu jer smatraju da je sadržaj bloga neprimjeren. Google, općenito, ne pregledava niti podržava sadržaj ovog ili nekog drugog bloga.
Pretpostavljam da tim čitateljima ipak nije smetalo objavljivanje po kojeg dupeta ili kurca (prije sam se nastojao kontrolirati, ali sada imam i službeno odobrenje da mogu prostačiti do mile volje), nego su bile u pitanju neke druge stvari. Mogu zamisliti da je netko bjesomučno klikao na gumb «Obilježi blog: Obavijestite Blogger o uvredljivom sadržaju na ovoj stranici.». Ispričavam se ako sam nekog uvrijedio.

Iskreno, čak sam i sam često razmišljao o uključivanju te opcije o javljanju upozorenja o sadržaju, ali eto, iz nekog razloga to nisam nikada učinio. Ne znam niti sam zašto, ali sam svejedno predosjećao da će se ovaj dan kad-tad dogoditi.

Malo su mi još pomiješani osjećaji, ali zapravo mislim da je i bolje ovako. Pretpostavljam da će se to odraziti i na broj posjetitelja, jer će blog biti puno nevidljiviji za Google. No to je zapravo i dobra stvar jer je ionako većina posjetitelja dolazila tražeći pravu pornografiju, da bi se nakon toga razočarala.

Svejedno, da sam prostačio, jesam.

Klikni za ostatak posta...

Samo za najhrabrije

11 ožujka 2009

Znate one majice s fejk mišićima, dlakama i tko zna čime sve ne? Ili pregače s Davidom kao stvorene za roštilj na viksi? Ili, za nešto hrabrije, kupaće gaćice s Davidovim intimnim dijelovima, ili barem kako je netko (nisam ja, zaista) zamislio da bi ti intimni dijelovi zapravo trebali izgledati...

















E pa sad je netko treći (s dobrim smislom za humor) napravio i nešto samo za najhrabrije. Kako o sebi volim misliti kao o pravom trendsetteru, sjetite se samo koliko sam vas puta savjetovao kako se obući, što pročitati ili pogledati, gdje izaći, što pojesti, kako opremiti stan, gotovo da bih se prozvao pravim lifestyle guruom ili lifestyle mačkom. U tom smjeru, svakako preporučam i slijedeću majicu za koju imam osjećaj da će biti pravi hit ovog ljeta.

Klikni za ostatak posta...

Njam njam

08 ožujka 2009



Baš sam neki dan smazao nešto slično. Bilo je fenomenalno. I onda se pitam zašto više ne stanem u pola mojih hlača. Još puno sličnih nevjerojatno privlačnih fotografija savršeno ukusne i odvratno masne hrane možete pronaći ovdje: http://thisiswhyyourefat.com.
Čega ste se vi odrekli za korizmu? Masne hrane, slatkiša, cigareta, alkohola? Ja sam se odrekao skupih automobila i seksa za jednu noć s nepoznatim vrućim frajerima.

Klikni za ostatak posta...

Chuecatown (Boystown)

02 ožujka 2009

Na brzinu jedna preporuka. Jučer smo se kućni ljubimac i ja valjali od smijeha gledajući super simpatični španjolski film Chuecatown (snimljen 2007.) na HBO Comedy. Radi se o sasvim neobaveznoj kriminalističkoj komediji koja sadrži sve elemente koje biste mogli očekivati od jedne španjolske kriminalističke komedije s homoseksualnim likovima: urnebesni likovi, savršeni stil, vrckavi brzi dijalozi na ultra jebozovnom španjolskom, senzualnost, šarenilo i seksipilnost.

Victor radi u agenciji nekretninama u dobro poznatoj madridskoj gay četvrti Chueca. Ali on ima strašnu tajnu: on ubija stare dame, vlasnice stanova, kako bi dobio stanove. Zatim ih renovira i uredi te proda homoseksualnim parovima koji imaju novca. Njegov je cilj pretvoriti Chuecu u madridski Soho. Victorova posljednja žrtva pojavljuje se vrata uz vrata netipičnog homoseksualnoga para Reya i Lea, dvojice medonja koje ne zanima moda, fini maniri niti što je in&out. Rey je naslijedio stan od žrtve i darovao ga svojoj majci, Antoniji. Antonia se stalno petlja u njegovu vezu s Leom, kojega prezire. Inspektorica Mila, ekscentrična žena s mnogim fobijama, i njezin sin Luis istražuju ubojstvo, a Victor zavodi Lea kako bi dobio pristup stanu i ubio Antoniju.

Uz film sam se savršeno opostio i uživao, čemu su doprinjeli i uvijek odlični španjolski glumci. Uz fenomenalnu Rosa Maria Sardu (Mila), koja je često glumila u Almodovarovim filmovima, tu su i dva super frajera. Carlos Fuentes (Rey, ćelavi bradonja), ne znam što bih rekao, san snova… Mislim da sam se opet zaljubio.





Nije loš niti Pablo Puyol (Victor, dolje). Kod njega me posebno intrigira to što je glumio i u filmu koji se zove 20 centimetara.



Čini mi se da je istog mišljenja bio i kućni ljubimac, barem sudeći po onome što smo radili nakon filma, iako nemojte se previše nadati, film je gotovo pa obiteljska zabava minus koja gola guzica. Istina, radi se o fenomenalnoj Pablovoj guzici, ali svejedno... Dovoljan je samo koji pogled na Carlosa i Pabla, pa da vam se po glavi počnu motati kojekakve misli. Jedino me brine na koga se kućni ljubimac napalio? Znajući njegov ukus (imam ogledalo), bojim se da je u pitanju Pepon Nieto (Leo, u bijeloj kariranoj kušulji). Ako ništa drugo, i Pepon je strašno simpatičan.

U svakom slučaju, ako ste željni super pusti-mozak-na-pašu zabave i imate HBO Comedy, repriza vam je danas u 21h, a raspored za slijedeće dane pogledajte ovdje.

Klikni za ostatak posta...

Qlapa - prva gay klapa

01 ožujka 2009

Možda ste ovih dana pročitali kako je u Zagrebu osnovana prva gay klapa pod nazivom Qlapa. Kako ih trenutno nema puno, nisu htjeli biti pretenciozni i nazvati se "zbor". Nakon lezbijsko-feminističkog zbora Le Zbor, koji je osnovan prije tri godine i imao već 50-tak nastupa, to je druga LGBTIQ pjevačka skupina u Hrvatskoj. Kažu kako će Qlapa ipak biti otvorena za sve seksualne orijentacije i repertoare koji propagiraju univerzalnu ljubav, a to im je i cilj - promovirati univerzalnu ljubav. Prvi nastup ih očekuje u svibnju u sklopu velikog humanitarnog koncerta za pomoć djevojci koja je hospitalizirana u psihijatrijsku ustanovu samo zato što je lezbijka, o čemu se također puno pisalo.

Možda je i vama palo na pamet, pa čemu to? Čemu se izdvajati i opet davati povoda onima koji govore kako su homoseksualci preagresivni, dosadni sa svojim stalnim prisustvom u medijima i zahtjevima za nekim iracionalnim pravima? Po toj logici bi i drugi, «normalni» zborovi ili klape mogli priljepiti oznaku hetero zbor ili hetero klapa. Zašto ti dosadni pederi moraju stalno isticati da su pederi? Zar heteroseksualci stalno ističu da su heteroseksualci i lijepe si to na čelo? Čak i oni koji se ne smatraju homofobima ne razumiju zbog čega je potrebno i u naziv zbora staviti «gay». Svi oni bi trebali zamisliti se nad svim onim stvarima koje za sebe uzimaju zdravo za gotovo i zapitati se imaju li ih i drugi.


Los Angeles Gay Men's Chorus

Homoseksualni zborovi su prilično raširena pojava u svijetu. To zapravo uopće nije čudno kada se zna koliko homoseksualci vole pjevati, mjuzikle i općenito zabavljati i sebe i druge. Uostalom, «gay» i znači «veseo, radostan». Siguran sam da kada bi se članove bilo kojeg našeg zbora priključilo na gay detektor (predlažem onaj isti kojeg koristi crkva pri odstranjivanju nepoželjnih gay kandidata za svečenićki poziv), mnogi bi ostali iznenađeni. I kada kažem da sam siguran, onda sam zaista siguran i to ne samo na osnovu nekog mog imaginarnog gaydara.


Helsingin gaykuoro Out 'n loud (Helsinški gay zbor - Out 'n loud)

Postoji čak i internacionalno udruženje gay zborova GALA - Gay and Lesbian Association of Choruses, koje danas okuplja 150 zborova iz šest zemalja, ipak velikom većinom iz SAD-a, ali postoje i mnogi drugi gay zborovi iz Italije, Španjolske, Francuske, Skandinavije i drugih zemalja. Radi se cijenjenim i ozbiljnim zborovima, profesionalnim i amaterskim, čije koncerte posjećuje široka publika, koji izdaju CD-ove, nastupaju na televizijii i u najpoznatijim koncertnim dvoranama, idu na turneje, koji imaju tradiciju i preko 30 godina. Tako primjerice Boston Gay Men's Choir godišnje uživo čuje preko 12.000 ljudi. Ali zapravo još je i važnija poruka koja dođe do svih onih ljudi koji putem medija saznaju nešto o njihovom radu.


New York City Gay Men's Chorus

Malo sam išao pretraživati neke od njihovih site-ove ne bih li i sam dokučio razlog njihovog postojanja. Svi oni ističu kako ima je cilj širiti toleranciju, nadu i ljubav kroz univerzalan jezik glazbe i pjesme i u konačnici pridonijeti nastojanjima da naš svijet postane bolje i prijateljskije mjesto za život, kako za njih same, tako i za sve ostale. Žele pokazati da različitosti i manjine samo doprinose bogatstvu društva kao cjeline. Zvuči gotovo kao govor pobjednice za Miss svijeta (i ne mislim time ništa loše), dobro, osim ovog dijela o manjinama. Nije pametno spominjati manjine pred većinom, moglo bi ih se iritirati.

Veliki broj tih zborova osnovan je u 70-tim ili 80-tim godinama, kada su snažnije započele aktivnosti za prava homoseksualaca u SAD-u i nekim europskim državama. Jedan od bitnijih razloga osnivanja bio je i stvaranje sigurnog i prijateljskog okružja za njihove članove, što je u to doba bilo vrlo aktualno, ali niti danas nije puno izgubilo na važnosti. Jedna od važnijih značajki većine tih zborova je i veliki humanitarni angažman, ne samo kada su u pitanju problemi homoseksualne zajednice.


Boston Gay Men's Choir

Boston Gay Men's Choir, inače uvršten u 25 najznačajnijih kulturnih institucija u Bostonu, je 2005. održao turneju po Njemačkoj, Češkoj i Poljskoj tijekom koje su gostovali u poljskom gradu Wroclawu kao prvi gay zbor koji je ikada nastupio u Poljskoj. U rasprodanoj dvorani filharmonije nastupili su pod policijskom zaštitom dok su im ispred dvorane bijesni prosvjednici obećavali vječni život u paklu. Nakon koncerta, lokalne novine su objavile članak pod nazivom «Glazba je pobijedila netoleranciju».

I zapravo o tome se radi. Oni su odlučili ne živjeti u sjeni usprkos onima koji misle da je dobar peder samo mrtav peder, ili onim umjerenijima koji navodno nemaju ništa protiv pedera sve dok su sakriveni u svojoj mišjoj rupi i sve dok ih ne iritiraju samim time što postoje. Željeli su pokazati da su homoseksualci baš kao i svi drugi ljudi, osim što njima nije dozvoljeno progovoriti, ne samo o svojim problemima, nego i o običnim svakodnevnim stvarima, jer bi to neke moglo iritirati. Kada to već ne mogu na svom radnom mjestu, u obitelji ili bilo gdje drugdje, odlučili su udružiti snage i stvoriti sigurno utočište gdje bi udruženim snagama pokušali pokazati da zapravo nikoga ne ugrožavaju.

Naravno da se može biti homoseksualac i pjevati u «normalnom» zboru. Ali u tom zboru ne možeš reći da te vani čeka dečko da odete u kino, tamo ne možeš reći da nakon probe ne možeš otići na piće s kolegama jer se žuriš doma skuhati čaj dečku kojeg je svladala gripa, jer ako to kažeš onda svima naturaš na nos da si homoseksualac i dovodiš se u opasnost da nekoga iritiraš. Tako je u zboru, a tako je i bilo gdje drugdje.

I zato dečkima iz Qlape želim puno uspjeha i zapravo im se želim zahvaliti što imaju hrabrosti za sve nas. A hrabrosti će im itekako trebati.

Oh Happy Day - San Francisco Gay Men's Chorus


O occhi manza mia - Roma Rainbow Choir

Klikni za ostatak posta...