Malo kronologije

27 listopada 2009

Kao prvo, ovaj post nije nastao uslijed nezapamćenih kritika koje sam dobio što sam stavio "(bio) napaljen". Ovaj post sam priredio već prije tih bjesomučnih i beskrupuloznih kritika, ali nikako da dođe na red.

Kao drugo, napokon je i na njega došao na red.

Kao treće, nije da mjesecima unaprijed priređujem postove. Samo ponekad i to možda koji dan ranije. Ovo je zapravo iznimka koja potvrđuje pravilo. Upravo mi je palo na pamet, znati li da svi mi pogrešno koristimo izraz "iznimka koja potvrđuje pravilo"? Pravilno korištenje bi bilo za npr. prometni znak koji kaže "Zabranjeno parkiranje subotom", iz čega logički slijedi da je parkiranje dozvoljeno svim ostalim danima u tjednu. Eto, to je iznimka koja potvrđuje pravilo. Nedavno sam to pročitao i bilo mi je vrlo zanimljivo. Tumačenja da bez iznimki ne bi niti bilo pravila, su bedastoće. Ali dosta o bedastoćama, sad na prave stvari...

Dakle, nedavno rekoh samom sebi, možda bi bilo zgodno napraviti retrospektivu, iza onog Pirellijevog, drugog najpopularnijeg kalendara na svijetu, a definitivno najpopularnijeg kad su ultra muška tijela u pitanju. Onako, čisto za mene, da ih imam na jednom mjestu, tako da mogu navratiti ovdje kad poželim nešto što će mi dignuti khm raspoloženje.

Francuski kalendar Dieux du Stade ili  Bogovi stadiona (link na službeni on-line dućan) objavljuje svake godine fotografije sportaša, uglavnom ragbijaša, ali i ostalih. Možda je suvišno reći, ali ultra homoerotični kalendar i DVD "Dieux du stade: Le making of du calendrier" sa strejt sportašima u glavnim ulogama (barem tako sami za sebe kažu) svake godine s nestrpljenjem očekuju gejevi sa svih strana svijeta. Navodno niti žene nisu imune. Kako god, za mene su ovo među najseksipilnijim fotografijama uopće i vrijede svaki kb utrošenog prostora u ovom  dugačkom postu. Ništa manje nisu seksi niti DVD-ovi sa snimanja, možda još i više...

Kalendar za 2010. godinu je objavljen prije kojih mjesec dana, te mislim da i za njega vrijedi "All I want for Christmas is...". Samo ne znam gdje bih ga stavio. Ne zbog kućnog ljubimca, zna on da ja samo gledam, ali ne diram. Mislim da bih ga mogao staviti pod jastuk. Za ljepše snove.

Evo kratkog pogleda u "Dieux du stade: Le making of du calendrier 2010, a valjda bu se posle mogel negde skinut, ne? Stvarno je to pravi La Vie en Rose.



A odmah potom i braća Thom i Max Evans iz izdanja za 2010.g., rođeni u Zimbabveu, a igraju ragbi u Škotskoj. Onak, ajde, mogu proći. Ipak, pravi klipovi su na kraju ovog posta!


Slijede sabrana djela Dieux du Stade po mom izboru.

2010.








Juan Manuel Leguizamón, Argentinac, igra ragbi u Francuskoj. Gdje ih samo nalaze? Na stadionu? Trebao bih i ja početi hodati po stadionima...


2009.








 2008.





2007.


Yann Morand-Bruyard, francuski ragbijaš. Riječi su možda suvišne kad je Yann u pitanju...Možda je dovoljno samo... "ultra"?







Gonzalo Canale, argentinski ragbijaš. Ne znam jeste li primjetili, ali ima jaaako puno ultra zgodnih Argentinaca. Valjda je u pitanju kombinacija talijansko (60% stanovništva)-španjolsko-francusko-njemačko-skandinavsko-irsko-grčko-slavenskih korijena? Pokupili su najbolje od svih.








2007. godina je definitivno godina najboljeg "Making of..." videa. Zapravo to je ujedno i jedini kojeg sam odgledao u cijelost, pa je zbog toga automatski i najbolji.  Sjećam se, prije možda tri godine, šaltam po programima na tv-u u neko gluho doba noća, kad na Fashion TV-u naletim na neki prilog o zgodnim golim frajerima koji se namještaju u napaljujućim pozama fotografima koji ih snimaju. Šaltajući programima, Fashion TV me obižno privuče 3-4 sekunde, ali ovaj put sam se zadržao čitavih 5 minuta, koliko je prilog trajao. To mi je bilo dovoljno da mi se krvne žile prošire. Naravno da sam pohitao na sveznajući internet ne bih li uspio pronaći još koju minuticu napaljujućih scena. Moja pretraga je bila uspješna, te sam uspio pronaći cijeli dugometražni DVD uradak. 
Dolje u postu je nekoliko klipova iz 2007. godine, a među njima i onaj od Škota
Sean Lamonta (na slici iznad). Sean mi je, ma... Šiparica je slaba riječ za mene kada je Sean u pitanju. Svakako pogledajte klip. Ima tamo u tom klipu jedan ultra dobar klip, ali stvarno ultra, kad vam kažem...


2006.








2005.


Christophe Dominici, francuski ragbijaš.
Dolje u postu je ultra vrući video klip s ovim ultra vrućim mužjakom koji se pojavljuje u Dieux du Stade kalendarima skoro svake godine... Zapravo je klip prilično hladan, jadan Christophe... Ako ga treba zagrijati, gdje su predbilježbe?






2004.

Frédéric Deltour, džudaš i Mister Francuske 2003.
Možda i najseksipilnija fotografija, ako ne svih vremena i u cijelom svemiru, onda barem u Dieux du Stade. Kako li se tek samo bori u džudu? I tko je zapravo bio sretnik koji je imao težak zadatak postaviti tu mokru plahtu baš na pravo mjesto? Nadam se da mu nisu platili, jer ja bih to obavio besplatno.









2003.





 2002.





2001.





U nastavku nešto za one koji preferiraju pokretne slike.

Sean Lamont Dieux du Stade:




Christophe Dominici - Dieux du Stade:




Geoffroy Messina - Dieux du Stade:




Mike James, Raphael Jechoux & Guillaume Labbe - Dieux du Stade:




Kayser, Lacroix, Penaud & Leonte - Dieux du Stade:



Making of Dieux du Stade 2007:






Klikni za ostatak posta...

Muškarci su svinje

24 listopada 2009

Kada bi me netko pitao koji mi je tjedan u životu bio najljepši, tjedan koji se nedavno zbio to nikada ne bi bio, ali je sigurno da je to jedan od onih tjedana koji će mi najviše ostati u sjećanju. Dovoljno je reći jednu riječ: zubobolja! Sve vam je jasno.




Imao sam i prije zubobolje, ali trajale su kratko, do prvog posjeta zubaru. Ova je bila neka žilava, otporna, hardcore mišićava zubobolja koja se nije dala skoro tjedan dana, a pucao sam po njoj svim dostupnim oružjem. Hitna, specijalistička, moj redoviti zubar, antibiotici, lijekovi protiv bolova, čak sam bio primoran pribjeći i nekim neformalnim metodama poput bioenergije mog kućnog ljubimca i stavljanja češnjaka u uho, jer on navodno pomaže kod upale. Bio sam spreman na sve, nemojte me osuđivati.

I naravno da je došla u petak kasno popodne. Na zubobolju mislim. Od svih dana u tjednu, ona je izabrala najgori, onaj pred kojim su dva neradna dana. To je valjda ta neka kvaka 22, za mene, ne za nju... Ona je uživala i cvala i smijala se punom žestinom cijeli vikend.

Količina i intenzitet bolova što sam ih preživio i doživio teško mogu riječima opisati. U jednom trenutku su mi na zubarskom stolcu suze počele same od sebe curiti. Nisam plakao, nisam urlikao, nisam čak niti stenjao, jednostavno su mi suze curile iz kutova očiju. Čak sam na upit želim li anesteziju odmahnuo glavom. Ne znam što mi je bilo, mazohizam, dokazivanje… Znam samo da sam pomislio kako će ovo sigurno brzo završiti i zašto nepotrebno uzimati anesteziju.

U dva dana najintezivnijih bolova ukupno sam po noći spavao svega nekoliko sati. Bolovi su bili nesnosni, a lijekovi protiv bolova mi nisu pomagali. Mislio sam da će mi se glava raspoloviti. Nisam više bio siguran boli li me u stvari zub ili zubno meso ili obraz ili glava. Zamišljao sam kako je život lijep bez zubobolje, ali ne mogu reći da sam šizio, ludio, preklinjao, bio nervozan… Bio sam zapravo prilično smiren jer sam znao da tomu mora doći kraj. Nisam čak niti previše jaukao niti davao do znanja onima oko sebe koliko me u stvari boli. Po mom dobrom starom običaju, veći dio svega sam zadržao u sebi. Nisam siguran je li to dobro ili nije.

Sada kada o svemu razmišljam, čak sam potiho u sebi (i pred svima vama ovdje) na neki način i ponosan na sebe što sam sve to uspio izdržati, što se kaže, muški, bez puno drame i cviljenja! Pa neka još netko kaže da smo mi samo obične tetkice ili voćni kolači (fruitcake).

Eto, upravo mi je sinuo dobar naziv za nas pripadnike populacije s istospolnom seksualnom orijentacijom. Voćni kolač! Ili voćko! Homoseksualac je dugačko, peder je uvredljivo, gay je englesko, gej je šta-ja-znam, ali sam ga ipak odlučio početi koristiti… Možda ipak: voćko! Ma pusti ga, on je obićni voćko! Nije loše? Samo problem je množina. Koja je uopće množina od voćko? Voćkovi? Ma što uopće žele ti voćkovi? Kako bi bilo da sada i povrćkovi počnu paradirat na ulicama i tražiti svoja prava? Možda "voćko" i nije baš dobra ideja. I osim toga, ne zvuči baš seksi. Znaš, on ti je isto voćko. Tako mi je seksi i baš bi ga bez pardona… Ono, nešto tu ne štima, a da niti ne spominjem da je fruitcake na engleskom pogrdni slang za pedere. Uglavnom, zaboravite da sam ovo uopće spominjao.

No možda ne bih niti spominjao cijelu ovu moju priču sa zuboboljom i moju nevjerojatnu hrabrost, da se nije dogodio jedan incident zbog kojeg sam siguran da cijelu stvar ali zaista nikada neću zaboraviti. I tek tu dolazi do izražaja ono moje pravo «ja». Bol, patnju, sve mogu zaboraviti, ali ovo što slijedi – nikada!



Sjedim tako u zubarskom stolcu, zapravo više ležim, iz usta mi viri niti sam ne znam što, pipci, vijci, sisalice, armatura, prekriven kojekakvim podbradcima, plahtama, u ustima gaze, tamponi, neki mjerni instrumenti, mislim da će mi čeljust otpasti koliko dugo već držim razjapljena usta i onda se dogodilo. Osjetio sam na desnoj nadlaktici pritisak zubareva, jel, ovaj, kako da to pristojno kažem – mislim ono, zašto da se pravim fin kad me ionake već znate – kurca! Jasno i izvan svake sumnje osjetio sam njegova dva bedra i između njih još jednu toplu izbočinu. Zapravo, u tom trenutku učinilo mi se da se radi o užarenoj izbočini. Da nisam imao sve to u ustima, mislim da bi ovo bio idealan trenutak za onu staru «Doktore, je li vam to bušilica, zubarska naravno, pa vama stvarno svašta pada na pamet, baš ste zločesti neki instrument u hlačama ili ste samo sretni što me vidite?»

Da se razumijemo i da me krivo ne shvatite, izbočina ipak nije bila tvrda, bila je onako ugodno mekana. ali ipak nekako pozamašna (ili se tu ipak radilo o tome da su u strahu velike oči).  I što je najgore od svega, i tu dolazi do izražaja moje već spomenuto pravo ja, taj dodir mi se toliko svidio da mi je cijela stvar postala nevjerejatno seksi i napaljujuća. Moja prva pomisao je bila, pa neće mi se valjda sada dignuti? U sebi sam se skoro odvalio od smijeha. Unatoč boli, unatoč neugodnom položaju i cijeloj situaciji, unatoč svemu onome što sam već opisao što se nalazilo na mom licu i tijelu, u mojim ustima, ja sam se uplašio hoće li mi se dignuti zato što sam osjetio izbočinu zgodnog zubara. Pa stvarno sam… Ne znam ni sam kako bih se opisao.

Siguran sam da će mi taj trenutak ostati u sjećanju do kraja života. Postoje one neke glupe situacije, beznačajne, kratkotrajne, nečiji pogled, nečiji dio tjela, nečiji slučajan dodir, koje su mi u tom nekom posebnom trenutku bile nevjerojatno erotske te ih nikada nisam zaboravio. Ova definitivno ide na tu listu.


Naravno da sam poslije analizirao cijelu situaciju. Je li baš bilo nužno i opravdano da se on tako nasloni na mene? Nije li tu bilo i nekog drugog značenja. Da li tu ima osnove za seksualno uznemiravanje naivnih pacijenata? Bih li ga mogao tužiti i umjesto milijuna za duševnu bol od suca tražiti da mu za kaznu odredi još malo takvog uznemiravanja? Jer fakat me je uznemirio. Evo još sam uvijek uznemiren i mislim na taj dodir. Pa ljudi moji, čak mi je i ona njegova rukavica nakon toga počela nevjerojatno ugodno mirisati i to, kad već pitate, na voće (voćko?), i da, u pravu ste, došlo mi je da ju poližem i provjerim ima li jednako tako ugodan okus, nešto kao oni kondomi s okusom voća i koječega. Poželio sam da moj tretman na toj zubarskoj stolici s tim zgodnim zubarom nikada ne prestane! Dobro, ovo zadnje nije istina, malo pretjerujem kako biste se lakše uživili u moj perverzni um.

Bol je prošla, zub je spašen, apsces uspješno saniran, izuzetno sam zadovoljan uslugama i ljubaznošću svih uključenih u moj proces ozdravljenja, od prijemnih odjela, do sestara, tehničara i tehničarki do svih zubara i zubarica, i to onih s HZZO ugovorom, ne privatnih. Svima hvala, a posebno tom zgodnom doktoru koji je osim svoje stručnosti i osim dobro obavljenog posla, unio i nešto malo više. Možda slučajno, možda nesvjesno, glavno da mi je godilo i da je bilo nezaboravno. Još mislim na njegov njegovu izbočinu.

Ipak moram reći u svoju obranu i u obranu svih nas voćkova, a kao da ne bi i neki strejter isto reagirao kada bi osjetio dodir pozamašnih grudi neke zanosne zubarice? Pa nismo mi voćkovi baš tako perverzni, odnosno, perverzni smo u mjeri kao i svi ostali muškarci. A muškarci su svinje, to svi znaju.

Btw, nakon toga sam imao prilike osjetiti na vlastitim ramenima i jedre grudi jedne mlade zubarice i mogu vam reći... ma ama baš ništa. Čista sam 6-tica na Kinsey skali.

Klikni za ostatak posta...

Svjetlosnih godina daleko

23 listopada 2009

Najveća crkva u Švedskoj, Švedska luteranska crkva, kojoj pripada 72,9% Šveđana, danas je donijela odluku da će ubuduće vjenčavati i homoseksualne parove. Odluka je donesena slijedeći primjer Švedskog parlamenta, koji je od 1. svibnja 2009. u potpunosti izjednačio hetero i homo brakove. Na kraju ceremonije vjenčanja za gej parove, umjesto "mužem i ženom", svećenik će par proglasiti "zakonitim supružnicima". Engleska, katolička i pravoslavna crkva su razočarane.

  • 1944. homoseksualnost je u Švedskoj dekriminalizirana uz diskriminatornu dob za pristanak od 18 godina (15 godina za heteroseksualne odnose) - u Hrvatskoj se to dogodilo 1977.
  • 1972. dob za pristanak izjednačana za homoseksualne i heteroseksualne partnere - u Hrvatskoj od 1998.
  • 1979. zabilježeno je više slučajeva gdje su pojedinci javili na posao da su bolesni i da ne mogu doći na posao jer imaju bolest "homoseksualnost" (dobra fora!). Nakon nekoliko mjeseci, Švedska je bila prva država na svijetu koja je skinula homoseksualnost s popisa bolesti.
  • 1987. antidiskriminacijski zakon koji zabranjuje svaki oblik diskriminacije na osnovu nečije seksualne orijentacije - u Hrvatskoj od 2008.
  • 1995. zakon koji omogućava registraciju istospolnih partnerstva - u Hrvatskoj Zakon o istospolnim zajednicama iz 2003. koji regulira određene odnose vezano uz uzdržavanje, imovinske odnose i zabranu diskriminacije u takvoj zajednici. Registracija nije moguća, prava se dokazuju na sudu. Zakon o registriranom partnerstvu nije prošao 2005. uz poznatu izjavu u Saboru da je cijeli svemir heteroseksualan.
  • 2003. omogućeno posvajanje djece homoseksualnim parovima
  • 2009. istospolni brakovi.
Tko zna, za jedno 20, 30 godina... Ali možda se i iznenadimo?

Klikni za ostatak posta...

Začarani krug

21 listopada 2009

Zanimljivo mi je kako neki rado u javnosti natuknu svoju veliku odanost tradicionalnim katoličkim, obiteljskim, hrvatskim i inim vrijednostima, da bi odmah nakon toga napustili djecu i suprugu, s kojom su se zavjetovali pred Bogom na život do smrti i u dobru i u zlu, i otišli u naručje ljubavnice s kojom imaju dijete i s kojom vode dvostruki život već nekoliko godina.

Pitam se koliko takvih ima u našem društvu? Ima li sličnih i među onima kojima su usta puna obitelji i svetosti tradicionalnog braka? Ima li sličnih i među onima koji bacaju drvlje i kamenje na sami spomen slova h u homoseksualnost, a da ne govorim o spomenu slova p u pravima homoseksualaca? To su samo retorička pitanja, jer svi znamo odgovor.

Da podsjetim:

Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.
Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.
Poštuj oca i majku (da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji).
Ne ubij!
Ne sagriješi bludno!
Ne ukradi!
Ne reci lažna svjedočanstva (na bližnjega svoga).
Ne poželi žene bližnjega svoga.
Ne poželi nikakve tuđe stvari.

Koliko ima, među onima kojima su tradicionalne vrijednosti stalno na jeziku, onih koji se zaista drže barem ovih osnovnih zapovijedi? I ovo je ponovno retoričko pitanje. Lako je popovati, suditi i pljuvati, ali je malo teže pogledati u zrcalo.

Vjerujem da su i veliki štovatelji tradicionalnih i kršćanskih vrijednosti, te veliki domoljubi, i svi oni koji su uhapšeni ili ih se sumnjiči zbog malverzacija u Podravci, HAC-u, brodogradilištima, ministarstvima. Posebno ovi zadnji, jer naposljetku oni dolaze iz jedne demokršćanske stranke koja okuplja ljude na načelima demokracije i kršćanske civilizacije, te na tradiciji i identitetu hrvatskoga društva i naroda, kako stoji u njihovom programu. Samo izgleda da su u Hrvatskoj „tradicionalne i kršćanske vrijednosti“ nešto sasvim drugo u odnosu na ostatak kršćanskog svijeta. Kod nas se te vrijednosti svode, manje-više, na izražavanje gnjusnosti prema homoseksualnosti, umjetnoj oplodnji i pobačaju, dok izgleda neke druge stvari (pogledaj zapovijedi iznad) imaju puno manju ulogu.

Jednom davno je rečeno: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi (na nju) baci kamen!“. Od silnog citiranja, ova izjava se valjda toliko već izlizala da malo kome išta više znači, ali ipak ju svi rado koristimo kada nam odgovara, najčešće kada nas netko optužuje.

Ne osuđujem postupak s početka posta, niti mislim da se radi o lošem čovjeku. To se svakome može dogoditi jer ljubav ne pita i dolazi nenajavljena. Stvari se mijenjaju, ljudi se mijenjaju i vjerujem da je bolje razići se nego provesti život u mizeriji. Ono što me smeta je licemjerje od kojeg nitko nije cijepljen, pa ni ja, ovakav savršen kakav jesam, a pogotovo licemjerje onih koji se usuđuju drugima govoriti kako bi trebali živjeti, dok istovremeno sami rade nešto drugo.

Općenito govoreći, ako je netko već svjestan da mu/joj niti vlastita zakletva pred Bogom ništa ne znači, onda neka barem ima toliko poštenja i drugima ne popuje o moralnim vrijednostima i ne pretvara se da je nešto što nije. Ipak, ako nekima niti vlastita zakletva pred Bogom ništa ne znači, možda je teško od takvih osoba očekivati poštenje? Bojim se da se radi o začaranom krugu.

Klikni za ostatak posta...

Gej hurling

Jedan od najpoznatijih sportaša u Irskoj, 32-godišnji Donal Og Cusak (na slici drugi s lijeva; nice legs, guys), prošle nedjelje priznao je da je gej. Donal je zvijezda hurlinga, irske verzije hokeja na travi. Hurling je, nakon nogometa, drugi najpopularniji sport u Irskoj. Donal je još uvijek aktivan sportaš, jedna od najvećih sportskih zvijezda u Irskoj, a kaže da je dobio veliku potporu svojih suigrača u odluci da javno prizna svoju homoseksualnost. Danas mu iz tiska izlazi autobiografija.

Jedan od njegovih suigrača i najstarijih prijatelja, Ben O'Connor je rekao: "Ako je Oggie gej, jebe mi se živo - to neće uopće promijeniti ni za dlaku ono što mislim o njemu."

Donal kaže:
Još od moje 13. ili 14. godine znao sam da sam drugačiji. Ipak, mrzim etikete. Jesam ono što jesam. Živim s time i prihvatio sam to. Bliski ljudi oko mene znaju da nikada nije bilo suza i problema. Nikada nisam osjećao agoniju. Jednostavno sam znao.

U nastavku, skraćeni i u slobodnom prijevodu, komentar sportskog komentatora iz The Irish Independenta:
Izjavljujući da je gej, Cusack je napravio ono što još nitko prije njega nije učinio u Irskoj, nešto za što su svi znali da postoji, ali je ostajalo skriveno od javnosti.

Oduvijek se činilo nevjerojatnim da bi ijedna gej osoba u Irskoj mogla postati vrhunski sportaš. I internacionalni sport je začuđujuće distanciran prema gej sportašima, pa je time još zanimljivije da je jedan hurling igrač odlučio progovoriti.

U svijetu glazbe i filma ne postoji toliki pritisak da se skriva nečija seksualna orijentacija, ali iz razloga koji su vjerojatno povezani s mačo imidžem koji prati fizičke napore, sport je svoje junake prikazivao isključivo u hetero svijetlu. Gej svijet možda postoji, ali najbolje je ignorirati ga. Osim toga, ako gej sportaši žele sačuvati svoju privatnost, tko se može usuditi tome suprotstaviti?

Kako je to bio i još uvijek je međunarodni trend, bilo je sasvim iznenađujuće da se pitanje nečije homoseksualnosti uopće pojavi u sportu kao što je hurling, koji je mnogo vremena doživljavan kao produžetak konzervativne Irske koja slijedi naputke katoličke crkve. I sama pomisao da bi vrhunski hurling igrač mogao biti gej, bila je nevjerojatna.

Mnogo toga se promijenilo unazad 30 godina. Sada je, na svoj način, Donal Og Cusack krenuo novim putem i postao prvi irski vrhunski sportaš koji je javno obznanio svoju homoseksualnost. Ranije bi hurling organizacija ostala skandalizirana takvom izjavom, ali sada su neka druga vremena.

Istina je, njegovo priznanje izazvalo je goruće naslovnice novina i postalo tema broj jedan na irskoj sportskoj sceni, ali rekacija je ipak u mnogočemu drugačija nego bi to bila prije određenog vremena.

Tada bi se to smatralo vrhunskim skandalom o kojem bi se šaptalo, a sada se na to gleda kao nešto očekivano, čovjek je priznao ono što jest i jasno je dao do znanja da ga ne zanima što javnost o tome misli. Zašto je točno osjetio potrebu podijeliti s javnosti te podatke, to si vjerojatno samo on može objasniti. Jasno je dao do znanja da se nema namjeru povući iz hurlinga, a kako mu je 32 godine, pred njim je još nekoliko godina bavljenja profesionalnim sportom.

Kako je Cusack golman, a oni se nalaze na samo nekoliko metara od publike, već je navikao trpjeti razne uvrede protivničkih navijača. Sada su pred njim zasigurno novi izazovi koje će mu zadavati oni koji će mu raznim povicima pokušati zagorčati život.

Ipak, prijetnje da će ga javno outati, više mu ne mogu naškoditi. Bio je dovoljno hrabar reći svijetu ono što jest, pa je malo vjerojatno da će ga nekolicina deratora iz publike moći previše uzrujati. Na određeni način, postao je još jači i vjerojatno je to jedan od razloga njegova javna priznanja. Na koncu, krenuo je putem gdje još niti jedan irski sportaš nije zakoračio. Ne samo to, nego je to učinio za vrijeme svoje karijere, a ne na njezinom kraju. Za to je stvarno potrebna prava hrabrost.

Bez sumnje, ovo je prekretnica za irski sport. Hoće li Cusackov postupak ohrabriti i druge gej sportaše da to javno obznane ukoliko budu smatrali da bi za njih to bila prava odluka? Kako će šira sportska javnost reagirati na Cusackovu priču?

Hoće li Cusack postati omiljena tema djetinjastih viceva deratora koji su hrabri sve dok su anonimni? Ili će to biti «svakog čuda za tri dana dosta» u zemlji koja ima puno važnijih problema od toga s kime spava igrač hurlinga?

Jedno je sigurno, a to je da je Cusack otvorio vrata svijeta za koji se oduvijek znalo da postoji u sportu, ali ga se uvijek ignoriralo jer nitko nije znao kako se prema njemu odnositi.

Za sada, ne može se znati hoće li Cusackovo priznanje imati ikakav učinak, ali čak i ako ne bude imalo, on zaslužuje priznanje za svoju iskrenost.

Klikni za ostatak posta...

All I want for Christmas is…

19 listopada 2009



Nisam baš neki gadget freak, ali evo jedne stvarčice koju bih stvarno volio. Istina, radi se o nekako ženskastom gadgetu. Pa tko još uopće čita knjige osim nadobudnih žena i gejeva? Nije li čitanje knjiga, onako, malo ženskasto? Malo, onak, gejiš? Malo, onak, za šmokljane?

Ja sam jedan od onih koji su govorili da Internet nikada neće zamijeniti novine, televiziju ili knjige. Očito je da nisam baš neki vizionar.

Ima li boljeg osjećaja, nego napraviti si kavicu i uzeti novine u nedjeljno jutro? Osjetiti taj miris svježeg novinskog papira? Ne sjećam se kada sam zadnji put kupio novine u nedjelju.

Dobro, još sam itekako vjeran televiziji. Big Brother na internetu? Ma ne dolazi u obzir. Užasno sam tužan što ove jeseni nema BB-a.

Ima li boljeg osjećaja uzeti neku dobru knjigu u ruke, dok kućni ljubimac gleda Tarzana i izgubljeni grad? Osjetiti papir pod rukama, vrtiti knjigu sa svih strana, pročitati kritike sa zadnje stranice, bibliografiju, pogledati kada je objavljeno prvo izdanje? Baciti povremeno pogled na ekran televizora kada se kućni ljubimac nasmije ili gundžati što vam ometa čitalačku koncentraciju moleći vas da pogledate neku super scenu?

Bojim se da ipak ima boljeg osjećaja, a ime mu je Kindl. Možda baš nije bolji osjećaj, ali je sigurno nekako praktičniji, a to je valjda danas ipak najvažnije.

A evo još jednog zgodnog gadgeta, na kojeg sam upravo naletio. Weener Kleener Soap. Ako vam nije jasno, radi se o sapunu s rupom u sredini koji je namijenjen pranju jel, ovaj, pišonje, pardon my French, a sve u svrhu bolje higijene i zabave pod tušem. Svega nekoliko brzih poteza i visuljak će biti čist i spreman za uporabu. Navodno na E-Bayu imaju i rabljenih. Samo, ne bih htio zvučati neskromno, ali nije li ta rupa nekako malena?


p.s. "All I want for Christmas..." odnosi se na prvi gadget, mada kada malo bolje razmislim...

Klikni za ostatak posta...

Šumska kraljica

18 listopada 2009

Dakle ovo je priča stara 10 godina i svi su ju već vjerojatno čuli, osim mene, naravno. Nedavno sam nešto o tome pročitao i cijela svar mi je bila izuzetno zabavna, pa pomislih možda bude još nekome.

Radi se o tome da neki tvrde kako postoji prilično razloga u sumnju u seksualnu orijenatciju jednog od najvećih heroja engleskog folklora, odmetnika iz šervudske šume Robina Hooda koji je živio krajem 13. i početkom 14. stoljeća. Novije studije srednjovjekovnih zapisa koji su zabilježili njegova djela daju naslutiti da je lopov sa zlatnim srcem zapravo bio gej odmetnik prognan iz hetero društva, te da je Mali John, a ne djeva Marian, bio njegova prava ljubav.

Ako se mene pita, što se tu uopće ima istraživati? Dovoljno je pogledati ovu najstariju sačuvanu fotografiju Robina Hooda, pa vam je odmah sve jasno. Tek skinuti vikleri, tajice, mač! Nešto tu svakako smrdi.

Istina je da se još nisu svi niti uspjeli složiti oko toga je li Robin uopće postojao ili nije, iako većina znanstvenika i proučavatelja njegova djela smatra da se ipak radi o povijesnom liku. Ono u čemu se svi slažu je to da djeva Marian, u koju je Robin bio zaljubljen do ušiju, sigurno nikada nije postojala te se radi o izmišljenom liku koji dolazi iz francuskih srednjovjekovnih priča o pastirici Marian i njezinom ljubavniku pastiru Robinu (ne Hoodu). Marian je u priču o Robin Hoodu dodana tek kasnije, u 16. stoljeću, valjda kako bi se Robina Hooda učinilo više muževnijim i prihvatljivijim za tadašnju publiku.

Proučavajući najstarije sačuvane zapise (pjesme i balade) o Robinu Hoodu iz 14. stoljeća, Stephen Knight, profesor engleskog jezika na Univerzitetu u Cardiffu i proučavatelj lika i djela Robina Hooda, došao je do zaključka da one obiluju homoerotskim naznakama i situacijama. U njima uopće nema ženskih likova, ali se zato detaljno opisuju dogodovštine Robina Hooda s njegovim muškim pratiteljima, posebno Malim Johnom i Willom Scarletom.

U engleskoj srednjovjekovnoj pjesničkoj tradiciji, zelena šuma je sama po sebi simbol muževnosti i muške seksualne snage, a aluzije koje uključuju mačeve, strijele i njihove futrole vrlo su dvosmislene, ali ipak u okviru onoga što je tadašnji srednjovjekovni moral dopuštao kako pjesnik ne bi završio na lomači.

Balade su napisane na Chaucerian srednjovjekovnom engleskom jeziku, što dodatno otežava proučavanje zbog jakog dijalekta. Jedan primjer takvih stihova preveden na suvremeni engleski glasi:

When Robin Hood was about 20 years old,
he happen'd to meet Little John;
A jolly brisk blade right fit for the trade,
for he was a lusty young man.

To bi valjda bilo nešto poput soft core verzije hard core slavonskih bećaraca? U stilu: Ej u mog strica osam kobasica, sedam prži osmu strina drži, jedan, dva, op-sa-sa.

Mnoge balade opisuju odnos Robina Hooda i Malog Johna kao vrlo intimno prijateljstvo u kojem su česte bile razmirice, ali na kraju bi se uvijek pomirli, gotovo kao svađice i prepirke ljubavnog para. Jednom su se tako gadno posvađali oko novaca, a nedugo nakon toga su zarobili Robina. Malog Johna je toliko grizla savjest zbog njihove svađe, da ga je morao osloboditi od neprijatelja, te su se nakon toga ipak pomirili. Nije li to divna ljubavna priča?

Barry Dobson, profesor srednjovjekovne povijesti s Univerziteta u Cambridgeu, slaže se sa Stephenom Knightom da je odnos Robina Hooda i Malog Johna u najmanju ruku dvosmislen i višeznačan, barem na osnovu sačuvanih balada.

U naša vremena Robin Hood je prikazivan kao aristokrat manjeg ranga koji postaje odmetnik nakon što mu je zločesti kralj John oduzeo posjede. Robin se bori protiv nepravednog kralja Johna koji je nezakonito uzeo prijestolje vlastitom bratu kralju Rikardu I Lavljeg Srca koji se nalazio u križarskom ratu, kao i protiv njegovih slugu i poslušnika, a usput mu ostaje vremena pljačkati bogate i davati siromašnima.

Robin biva rehabilitiran kada se Rikard I. Lavljeg Srca, zakoniti kralj, vraća u Englesku i proglašava Robina prvim grofom od Huntingdona. Ta titula još i danas postoji, a zanimljivo je da su se današnji grofovi od Huntingdona ponosili svojim slavnim pretkom sve dok nisu počele kružiti sumnjive glasine o Robinovoj seksualnoj orijenatciji. Odnos se nakon toga naglo zahladio, pa tako današnji grof William Edward Robin Hood Hastings Bass poriče svaku vezu njegove obitelji s legendarnim Robinom Hoodom.

Zanimljivo je da je i Rikard I. Lavljeg Srca (12. st.) zapravo vrlo vjerojatno bio homoseksualac. Rikard I je bio najvažniji zapovjednik 3. križarskog rata, slovio je po hrabrosti i junaštvu, te je postao lik mnogobrojnih legendi. Oženio se, ali nije imao djece, te je taj brak bio puka formalnost. Nema sumnje da je Rikard I. bio homoseksualac, tako barem tvrdi Encyclopedia Brittanica. Imao je mnogo ljubavnika, a svoj odnos prema njima svima je otvoreno pokazivao, ničega se nije stidio, niti se ikoga bojao.

U 11. i 12. stoljeću odnos prema homoseksualnosti je bio prilično liberalan te je ona bila gotovo prihvatljiva, a bila je česta tema mnogih pisaca i pjesnika tadašnjeg vremena. To se znatno mijenja u 13. stoljeću kada crkva postaje znatno netolerantnija, pa su homoseksualci bili primorani početi se sakrivati.

Rikard I. je odrastao u Francuskoj, engleski jezik je vrlo slabo govorio, a veći dio svog kraljevanja proveo je na ratištu u borbi za kršćansku stvar. Rikardov suvremeneik opisao je njegov odnos s Filipom, kraljem Francuske:
Svaki dan su jeli za istim stolom iz iste zdjele, a po noći kreveti ih nisu razdvajali. Kralj Francuske volio ga je kao svoju vlastitu dušu. Toliko su se voljeli da je kralj Engleske (Rikardov otac Henrik II) bio sasvim zanesen njihovom strastvenom ljubavlju i divio joj se.

Bilo bi prekrasno da su se Rikard I i Robin Hood negdje susreli, zaljubili i proveli ostatak života u sreći i miru, no to nikako nije bilo moguće jer zapravo uopće nisu bili suvremenici. Dakle i to, da se Robin borio protiv Johna, zločestog brata Rikarda I., te da ga je Rikard I. rehabilitirao i dao mu grofovsku titulu, također nije istina. Prve balade spominju kralja Edvarda, a ne Rikarda I, a jasno i govore o Robinovom porijeklu. On nije bio niži aristokrat nego slobodni seljak. Nije se proslavio otimajući bogatima i dajući siromašnima, nego svojim neposluhom prema vlasti i kleru koji su ga proganjali. U tome neki vide još jedan mogući dokaz njegove homoseksualnosti: zbog svoje homoseksualnosti bio je jednostavno prisiljen pobjeći iz tadašnjeg društva. I na tu temu postoji nekoliko dvosmislenih stihova iz sačuvanih balada.

Kako kod bilo, prava istina je li Robin bio «princ lopova» ili «kraljica šume», vjerojatno se nikada neće saznati, jer pravih dokaza nema. Nije čak niti sigurno da je Robin Hood uopće postojao.

Možda je to sve samo dio moderne histerije o tome što je to gej ponašanje, a što nije, tko je gej, a tko nije, tko je bio gej, a tko nije bio. Dokle ide ta histerija, pokazuje i primjer koji sam nedavno pročitao. Muškarcima se savjetuje da nakon pišanja u javnom WC-u pišu otresu najviše dva puta jer sve iznad toga se može shvatiti kao "igranje s onom stvari" i zapravo vrlo gej ponašanje. Zato, pazite se idući put kad budete pišali...

A onda opet, tko zna, možda je Mel Brooks bio vrlo blizu istine kada je svoj film nazvao «Robin Hood: Muškarci u tajicama». U Robinovom rodnom Nottinghamu, čak se turistima nudi obilazak pod nazivom The Gay Robin Hood tour, koja istražuje porijeklo tvrdnji o njegovoj homoseksualnosti.

Ali to zapravo i nije važno. Ili možda je? Ne bi li to bio samo još jedan dokaz u sustavnom pokušavanju uljepšavanja ili skrivanja povijesne istine i prilagođavanju iste u svrhu određenih dnevno-političkih ili tko zna kakvih ciljeva?

Sjetite se samo da je bilo potrebno skoro 1000 godina kako bi istina o Aleksandru Velikom (4. st. pr. K.) izašla na vidjelo. Ili istina o Sappo (7. st. pr. K.), pjesnikinji s grčkog otoka Lezbosa (po kojem je kasnije nastao izraz «lezbijka») koja je u svojim pjesmama otvoreno izražavala ljubav i privlačnost prema ženama zbog čega je mnogo stoljeća kasnije bila u nemilosti crkve što je i razlog zbog čega najveći dio njezinog rada nije preživio, dijelom zbog toga što nije kopiran, dijelom što je namjenski uništavan. Takvih primjera ima bezbroj.



Linkovi:
http://www.gayheroes.com/robin.htm
http://www.boldoutlaw.com/robint/rhgend.html
http://www.bbc.co.uk/nottingham/content/articles/2009/07/13/gay_robin_hood_feature.shtml

Klikni za ostatak posta...