Vara me

23 lipnja 2010

Vara me i to već, vjerojatno, dugo traje. Bankar u poslovnici u koju zalazim svaki put mi se obraduje, nasmiješi mi se od uha do uha, uvijek je jako ljubazan. Čak mi nabaci smiješak i kimne glavom čim me ugleda, dok još čekam na red. Ne znam, mislio sam da sam mu na neki način poseban, možda i simpatičan, a možda i… Pa mogu valjda malo maštati? Svaki put, prije nego bih ušao u banku, upitao bih se je li sada njegova smjena. Priznajem, malo bi me zalepršali i leptirići u trbuhu. I onda hladan tuš. Nisam to nikada primjetio, jer bih obično, čim bih zakoračio u banku, odletio ravno na sedmo nebo, ali malo sam bolje promotrio oko sebe i znate što? On je jednako ljubazan i prema svima drugima i svima se nasmiješi. Skrhan sam. Mislio sam da postoji nešto posebno među nama. Ali neka, nisam osvetoljubiv. Nadam se da će dobiti nagradu za zaposlenika mjeseca. Stvarno ju je zaslužio.

1 komentara:

tdw kaže...

Eh, tako je i s mojim omiljenim naplatiteljem parkinga... Ali ne mogu to više podnijeti, više ne parkiram tamo gdje on radi.

I feel ur pain, bro ;-)