Gladan kurca

On stoji ispred mene. Gol. Ja klečim. Također gol. Ja sam njegov odvod, on je moj čep. Dlake na mojoj tri dana staroj bradi miješaju se s mirisnim dlakama na njegovim mudima. Otvaram oči na trenutak i vidim jedino njegove snažne kukove. Ja mumljam, on nabija.
Pun ljubavi, ja ga uvlačim i čudo. On me dariva obiljem svog zadovoljstva. U isto vrijeme mi je ukusno i odbojno. Ali odbojnost još povećeva ukusnost. Smiješimo se dok se sluzavo ljubimo. Trenutak kasnije mijenjamo pozicije i sada on mumlja dok ja nabijam...

Svi puše kurac. Cure puše kurac, dečki puše kurac, skoro svi puše kurac.

I u čemu je tu štos? Onaj kome se puši, to mi je jasno, ali onaj koji puši? U čemu je tu zadovoljstvo? Što nas tjera da zavodimo muškarce pri tome misleći – Oh, kako bih volio gurnuti njegovu kitu duboko niz moje grlo.

Možda ta potreba dolazi još iz našeg najranijeg djetinjstva kada smo znali samo dvije stvari: disati i sisati. Samo nekoliko trenutaka nakon što ispadnemo iz maternice i nakon što nas pljusnu po krvavoj goloj guzici, ustima obuhvatimo nečiji komad mesa i onda ga usisamo. O tome nam život ovisi. Govorim o sisi.

A onda nešto kasnije uguraju nam u usta dugačku, valjakstu, tvrdu stvar koju obuhvatimo rukama i držimo pred ustima. Da ne bi bilo zabune, zovemo ih bočice za hranu i imaju nastavak koji lukavo imitira ljudsku kožu. Proždrljivo se prihvatimo bočice što našim ustima donosi nagradu u obliku tople, bijele tekućine. Zvuči poznato?

Onda nam još uvale i dudu ne bi li nas smirili. I nakon nekoliko sati dudanja, konačno nam ta stvar dosadi i ljutito ju bacimo iz kolica van. I onda nam je podignu, ponekad čak niti ne obrišu od prašine na pudu, i ponovno nam ju gurnu u usta. A mi samo zamumljamo i nastavimo dudati.

A tu je i palac. Koliko djece jednostavno ne može prestati sisati vlastiti palac, pa čak i usprkos strašnih prijetnji roditelja da će im uskratiti crtiće, ili još gore lizaljku ili sladoled. Neka djeca teškom mukom ipak prestanu sisati palac, ali nikada ne zaborave kako je lijep osjećaj gurnuti u usta jedan čvrst, podatan, slankast dio tijela.

I onda jednog dana, već ste u kasnim tinejdžerskim godinama, izvedete svog psa u šetnju, sretnete najboljeg prijatelja i zaputite se u prirodu. Prijatelj počne trčati, vi za njim, on je brži, izmiče vašem pogledu, napokon ga sustižete, on iza drveta sa spuštenim hlačama do koljena držeći u ruci svoju duguljastu stvar. Sjećanja na bezbrižno djetinjstvo jednostavno vas zapljusnu. I što vam drugo preostane nego spustiti se ne koljena i zamumljati dok on nabija.

Nema vam spasa. Postali ste ovisni o kurcu.