Lozinke

Počinju me nervirati ti svi silni pinovi i lozinke. Tko to sve može popamtiti? Te mobitel, te kartice, te kojekakve usluge (m-pay, online banking npr.), te e-mail accounti, te raznorazne web stranice, forumi... Ovako sada na brzinu mislim da imam sigurno barem 40-50 raznoraznih pinova i lozinki koje bih trebao imati memorirane u glavi. Možda i više.
Do sada mi je to prilično dobro išlo. Imam neki moj sistem za “pohranjivanje”, pamćenje, ali i kreiranje lozinki. No svejedno ponekad mi se dogodi da mozak zablokira i to u trenutku kada stojim pred bankomatom očajnički čekajući da aparat ispljune kune.
One koje često koristim (uglavnom) imam u glavi, a druge moram pogledati gdje sam ih zapisao. Ali treba se i sjetiti, u što sam ih i gdje zapisao. Onda ruj po stanu, traži, preklinji sve po spisku što konačno ne sredim “arhivu” lozinki i pinova.
I kako se čini tome nema kraja, nego je svakim danom sve gore.

Ključne riječi

Stavio sam si brojač posjeta na blog koji daje još kojekakve zanimljive podatke, među njima i po kojim me ključnim riječima ljudi pronalaze na tražilicama. Moram priznati da sam jako razočaran. Ispada da je ovo porno gay blog. Ja mislio da pišem o dubokoumnim temama za intelektualce, kad ono sve (kolege) drkadžije. Pretpostavljam da će im broj, nakon ovog posta, još više porasti.

Evo vam mali izbor unatrag nekoliko dana. Nisam puno izbacivao, uglavnom samo ono što se ponavljalo.

jebanje u šupak – na pravom si mjestu
gay iskreno – evo netko tko je ponovno poželio posjetiti moj blog. Hvala.
price o drkanju kurca – bude i toga, onako usput
kurac gay – je, to dvoje obično zajedno ide
petar vlahov – često mi dolaze ljudi koji traže vlahova
goli petar vlahov – pa čak i golog
prvo drkanje pod tusem – ne znam, ja sam to prvi puta napravio u krevetu, tako da ti tu ne mogu pomoći. Ali bila je to (relativno) zanimljiva priča, jednom ću i nabaciti par riječi o tome.
lizanje šupka - ukupan doživljaj ovisi o samom šupku
gay priče – ma cijeli ovaj blog ti je jedna gay priča
slike muškog drkanja – paaa, do sada sam objavio samo jednu
download gay filmova – isto samo jedan, ali baca na soft
gay nudizam hrvatska – ima nešto malo, biti će više
spolni organi, duzina – ma kvaliteta ti je bitnija od kvantitete
blog terme tuhelj – nadam se da si zadovoljan(na) onime što si ovdje pročitao(la)
prosječna veličina penisa u hrvatskoj – šta ja znam, mogao bih napraviti neko istraživanje
gole žene – e, ti si pogriješio blog totalno
gay galerija - misliš ono kao izložbeni prostor?
preuranjena ejakulacija – sori stari, nemam iskustva s time
gay jebanje – e, tu sam već na domaćem terenu
gay pornić – priča se da ih ima zanimljivih
normalno jebanje koliko minuta traje – ovo je zakon. Da, baš ćeš tim ključnim riječima saznati odgovor.
saune – volim ih
gay poze – jel to ono subotom na špici?
gay plaže – jedva čekam ljeto
gay muškarci slike – zavisi kakve su
dieux du stade - mljac
muškarci na plaži - opet mljac
gay stranica – je, to je moja stranica
gole zene – ne držim
hrvatska homoseksualci – priča se da ih ima
fotografije sa nudistickih plaza – voajeru jedan
gay price i iskustva – i bolje ti je da ih na internetu skupljaš
seksualni i heteroseksualni odnosi u braku – kako misliš “i”?
nudizam - jedna vrlo ugodna stvar
nudisticke plaze fotky – dođi na Jadran
gay mučeni – jesu, mučili su ih tijekom povijesti, muče ih i danas, a neki se i dobrovoljno muče
decki.com – nažalost ovog site-a više nema.
download sexa – to ćeš malo teže downloadirati
drkanje – same drkadžije ovdje
grijeh blog – od glave do pete
kupaće gaće za muškarce – odi u Namu
jebanje u šupak i lizanje kurca – jasno i konkretno
slike pedera sex
nudisti slike
grijeh blog – je, ovo je jedan vrlo griješan blog
gay guze – to je jedna posebna sorta
gay sex blogovi – pa, recimo da je to i moj
sperma drkanje – krivi ti je redosljed riječi
masturbacija u teretani – to još nisam doživio
solna savna – ful dobra
vježbe – za što?
blogovi o komadima – imam ih nekoliko, za sada, mislim komada na blogu
ja sam monogaman tip – dobrodošao dvojniče
goli gay
ja sam gay monogamni tip ne mislim frajere – možda nisi gay?
gay saune – nije to za mene
sauna tuhelj - preporučam
kako mu volim drkati kurac – reci nam, kako?
homo gay fotografije
besplatni porno galerije muških – svi bi nešto besplatno
pornic gay na golom otoku – nisam gledao
homoseksualne erotske priče – više sam vizualan tip
muškarci i drkanje – opet, obično dolaze u paru
gay život – sjeban je, što da ti kažem
homoseksualci – tko su ti? Homo, šta?
gay slike foto fotografije
petar vlahov kurac – pod onim kvadratićima i ne obečava baš nešto
petar vlahov nude
gay drkanje slike
gay drkanje
gay muškarci
drkanje i sperma – evo ovaj opet, ovaj put s ispravnim redoslijedom
nudističke slike žena – ma tko to uopće želi vidjeti?
gay muscle porno rapidshare.com – e da mi je kuna za svaki put kada sam i ja ovo tražio
goli gay muskarci -
dubrovnik teretana -
gay bih – i ja bih
gadi li vam se analno – ni najmanje
nudizam u sloveniji – nema, svi su u Hrvatskoj
muški goli sportaši fotografije - mmmm
sve stranice gay – daj ti lijepo jednu po jednu
kako drkate – desanka uglavnom, gore-dolje
sex slike i gay galerije -
sex pedera – zna biti uzbudljivo
hot muškarci – gdje ima takvih za kupiti?
sex i jebanje – miješaš kruške i jabuke, to dvoje ne ide zajedno
električna peć za finsku saunu
kolko često drkate - često
nudisticke plaze gay
analni sex higijena – budem nešto i o tome
analni sex bez kreme – ajoj, boli
infracrvena sauna – prehladno mi je tamo
hrvatski video pornici za besplatno gledanje – moš mislit
postotak homoseksualaca u svijetu – ma čovječe, svi su ti pederi
istospolni brakovi – već čujem zvona
savjeti za ljubljenje s jezikom – prvo otvoriš usta
gay brakovi
veličina penisa – važnije mi je da je lijepo oblikovan
gay pornografski filmi
dečki sa velikim penisima – znaju biti hot
sex pedera
petar vlahov mms
download pornica u dvd – formatu
kurac sportasi homo
citati berlinski rucnik
ja sam gay – jadan ti
drkanje jedan drugom
drkadzija – đe me nađe?
planina brockeback knjiga
gay lizanje šupka
berlinski ručnik
terme olimija – ovaj mi čita misli. Biti će uskoro post i na tu temu.
ja sam gay
gay sauna dubrovnik
terme tuhelj sex – nisam to tamo vidio
teretana masturbacija – opet ti
genetski kod biseksualca – vrlo kompliciran
gay priče u svlačionici - misliš, o čemu gayevi pričaju u svlačionici?
kako napraviti finsku saunu
dlakav – volim takve
dražen gay ilinčić – priča se da je

Još samo dvije stvari

Još mi samo dvije stvari nedostaju da postanem pravi muškarac od glave do pete. A to su smrdljivi prdac i odgovarajuće smrdljive noge. Bez zajebancije, ne radi se o onome “svakome njegov prdac ne smrdi”, nego zaista, rijetko se dogodi da ta neugodna pojava kod mene zaista i zasmrdi, bez obzira što sam jeo tog dana. Ista mi je stvar i s nogama. Imam cipela koje nosim godinama i gotovo da mirušu kao prvog dana kada sam ih kupio. Ne serem, zaista je tako. Što sa mnom nije u redu? Zašto nisam kao i svi ostali muškarci? Sve sam poduzeo da postanem pravi muškarac, ali s ove dvije stvari sam zapao u slijepu ulicu. Postoji li neka teretana za vježbanje smrdljivih prdaca? Postoji li kakav tečaj za postizanje smrdljivih nogu?
Ovaj post posvećujem mom dragom, zbog kojeg su mi se jučer navečer oči skoro otopile nakon što sam ušao u našu spavaću sobu i to samo 10 minuta nakon njega. I još je prozor bio otvoren. I je, za ručak smo imali grah.

Što prvo primjetim na muškarcima?

Evo još malo trabunjanja na temu prethodnog posta.

Dakle, što prvo primjetim? Pa zapravo sve, ako govorim o čisto fizičkim osobinama. Ne mogu izdvojiti jedan dio tijela za koji mogu reći da mi je više privlačan od drugih. Sve mi je sexy, i guza, i noge, i ruke, i prsa, i leđa, i vrat, i stopala, pa čak i prsti na ruci. U svlačionici mi je zapravo problem držati pogled ravno i tjerati se da mi oči ne šaraju gore-dolje, lijevo-desno. No vježbom, sve se može :-).

No zapravo ima jedan dio tijela koji mi je presudan da li će mi se netko fizički svidjeti ili ne, a to je lice. Može frajer imati ne znam kakvo tijelo, ali ako mi lice nije privlačno, frajer mi je potpuno nezanimljiv. Vrijedi i obratno. Uz privlačno lice, prolazi i lošije tijelo. Zapravo to je ono što kod nekoga prvo primjetim – lice.

Ali ako izuzmem lice, tu mi je izbor već itekako otežan. Jednostavno se ne mogu odlučiti što me više privlači ili što mi je više sexy. Nije da si time razbijam glavu.

Ponekad i samog sebe iznenadim kada se uhvatim kako me na nekome privuče neki “lijevi” dio tijela. Evo na primjer stopala. Nije mi to fetish, ali neki frajeri imaju baš sexy stopala, onako baš lijepo oblikovana, lagano dlakava (s gornje strane, naravo). Evo baš nedavno u sauni do mene sjedio neki tip, ja gledam svoja posla, znoj curi s mene, i pogled mi odluta na njegovu nogu tj. na stopalo. Bilo je tako savršeno da mi je došlo mi da se sagnem i da mu ga poližem. OK, OK, nemojte se odmah zgražati, kada kažem “došlo mi je”, mislim samo teoretski.

Koji put se uhvatim da mi pažnju privuku nečiji prsti na rukama. Također i podlaktice. Snažne noge i lijepa guza, posebna su priča. Ma sve me na muškarcima privlači. Od uha do malog prsta.

Iako, kada mi neki muškarac prilazi prvo primjetim lice, ali odmah nakon toga pogled mi automatski odluta na izbočinu u njegovim hlačama. Baš je sexy kada je ta izbočina fina vidljiva.

Kažu da muškarci pomisle na seks u prosjeku svakih sedam sekundi. Mislim da bi to kod mene i bilo točno. Iskreno, svakog muškarca u prvom redu vidim kao seksualni objekt. To se u prvom redu odnosi na nepoznate tipove koje svakodnevno srećem. Najprije primjetim lice, a tek onda onako opću pojavu, opći dojam koji netko ostavi na mene svojim cijelim tijelom. Sada će netko reći da sam stvarno puknut, ali ponekad se dok hodam na ulici igram sam sa sobom malu igricu. Jednostavno ocjenjujem frajere koje usput susrećem po tome bi li se s njima povalio ili ne. Ili si (u sebi) kažem, od idući 20 frajera koji mi dođu u susret moram izabrati jednog s kojim bi se poševio, bez obzira da li bi to stvarno i poželio, jednostavno trebam izabrati najboljeg među njima. Lud ili ne, to me jednostavno ponekad zabavlja. Uostalom što ima loše u tome? Možda bi i ti slučajni prolaznici, da znaju o čemu zamišljam, bili polaskani.

Kada pogled odluta gdje ne bi smio

Svi znamo da je konkurencija, pogotovo na internetu, ogromna. To još nije slučaj u Hrvatskoj, možda nikada neće ni biti obzirom na malo tržište, ali u Americi je sasvim druga priča. Metode kojima se tamo služe ne bi li bili uspješniji i efikasniji od konkurencije su zapanjujuće.

Nedavno sam naletio sam na članak koji govori o metodi eyetrackinga ili praćenje pogleda, kojom se, pomoću praćenja pokreta oka, mjeri na kojim dijelovima web stranice ljudima pogled najduže ostaje, ne bi li time izdavači poboljšali čitljivost svojih članaka. Na taj način dobivaju se dragocjeni podaci kako se web stranica treba organizirati, što svakako ima veliki značaj i za oglašivače. Ispitanicima je podijeljeno 50 različitih zadataka koje su morali napraviti s raznim on-line člancima, a meni je posebno pažnju privukao jedan.



Slika iznad pokazuje kako su muškarci (lijevo) i žene (desno) gledali fotografiju baseball igrača Georga Bretta. Crvena boja pokazuje gdje su pogled najviše zadržali, a tamne boje gdje najmanje. Razlika je i više nego očita. Muškarci se više fokusiraju, uz lice, na privatne dijelove (genitalije), dok je kod žena lice bilo jedino mjesto gdje su zadržale pogled.

Čini se da to potvrđuje onu staru da je “veličina važna”, ali više samim muškarcima nego ženama. Muškarci su opsjednuti svojim penisima. Od tuda i ta silna odmjeravanja pod tuševima, na plažama, pa kako vidimo i u ostalim situacijama. Naravno da muškarci nikada ne bi priznali da odmjeravaju druge muškarce, posebno njihove "privatne" dijelove, ali dokazi govore suprotno. Zašto muškarci stalno namještaju ili navlače svoje penise, pa čak i kada su u društvu isključivo muškaraca (npr. u muškim svlačionicama)? Očito je odgovor zato da bi ih učinili većim i tako impresionirali, uglavnom, druge muškarce, jer su svjesni da se muškarci međusobno odmjeravaju. Ili uzmimo hetero porniće. Gotovo svi muški glumci su tamo nabildani i s dugačkim kurčinama. Zašto kada svi znamo da porniće uglavnom gledaju samo muškarci? Zašto muški glumci u hetero pornićima nisu prosječni muškarci s pivskim trbusima i prosječnim penisima? Zar ne bi bilo logičnije da su glumci prosječnog izgleda, kako bi se time prosječni gledatelj lakše identificirao s "radnjom"? Očito je da muškarcima više odgovara pogled na lijepo muško tijelo. Ne bih htio ulaziti u razloge zašto je tomu tako.

No čini se da su u tome gay i hetero muškarci puno sličniji nego bi to ljudi obično pomislili.

Za kraj, evo vam i original slike odozgo.



Priznajte da je i vama pogled prvo odlutao na izbočinu u njegovim hlačama.

Chris Meloni – muškarac na kojeg se palim

Nastavljam sa svojim malim oltarom posvećenim za mene nevjorojatno sexy frajerima. Nakon Arnolda Voslooa, evo još jednog pravog mužjaka.

Christophera Melonija najvjerojatnije znate iz serija Zakon i red: Odjel za žrtve (Law & Order: Special Victims Unit) gdje glumi macho detektiva Elliota Stablera, kao i iz zatvorske serije Oz gdje je bio sociopatski biseksualac Chris Keller. Glumio je i u hrpi filmova i drugih TV serija, ali uglavnom epizodne uloge.
Chris je rođen 1961.g., oženjen je (svi su najbolji muškarci zauzeti, među njima i ja hm, hm, hm) i ima dvoje djece. Prije filmske karijere radio je kao građevinski radnik, izbacivač i osobni trener. Sad je valjda jasno od kuda mu takvo tijelo.
Što da napišem o njemu, a da ne zvuči kao da piše napaljena šiparica? Meloni je pravi melem za oči. Neću pretjerati ako kažem da je za mene jedan od najseksi frajera kojeg sam u životu ikada igdje vidio. Kada bi mi došla dobra vila i ponudila da si mogu izabrati bilo kojeg muškarca na svijetu da se s njim mrknem, bio bi to Chris, bez sekunde razmišljanja. Da se razumijemo, u vezi sam i ovo pišem samo teoretski. Dobre vile ne postoje, ali da postoje... Neka mi netko kaže da postoje!
Nije ljepotan u klasičnom smislu, nije savršen, nije čak ni dlakav, ali ima ono nešto životinjsko sexy u sebi, pogotovo u licu. Da sada ne idem u detaljno opisivanje njegovih fizičkih atributa i time se dovedem u opasnost od ejakulacije u gaće, evo malo Chrisovih slika. Unaprijed se ispričavam na sporijem učitavanju zbog broja slika, ali mislim da mužjak poput Chrisa to zaslužuje. Slike govore više od tisuću riječi. Uživajte.

Za početak Chri i njegova partnerica u seriji Zakon i red: Odjel za žrtve, Mariska Hargitay (simpa cura btw):








Woof!!!


Uloga biseksualca Chrisa Kellera u zatvorskoj seriji Oz bila mu je zapravo prva važnija uloga s kojom se i proslavio. U seriji se strastveno ljubio i dodirivao s drugim muškarcima, često snimao gole scene sprijeda i straga, a jednom se čak morao i popišati u kantu. Lakoća, uvjerljivost i magnetizam kojom je sve to odglumio, donijeli su mu hvalospjeve kritike i obožavanje kod gay populacije. Ako seriju niste gledali, puno ste propustili. Ne samo zbog ovih scena koje slijede, nego je serija i sama po sebi bila izvrsna.



Chris i ljubavnik mu u seriji, glumac Lee Tergesen:


Evo napokon i slika iz Oz-a koje ste čekali.

Strastvene scene ljubljenja:





Malo hrvanja. Ima li nešto što je više gay od toga?


Scene pod tuševima su bile česte:








Nema šta, hot stud:


A za vas perverznjake među mojim čitateljima, evo i scene pišanja:


Laku noć

Dražen Ilinčić: Berlinski ručnik

Nisam vam ja neki knjiški moljac, malo čitam knjige. Sebe uvjeravam da je to zbog nedostatka vremena, ali znam da nije tako, jer vremena uglavnom imam (bez obzira na moj nedavni post). Radije se izležavam uz mog ljubavnog/životnog/seksualnog partnera (jesam malo dosadan što ga u skoro svakom postu moram spomenuti?), ili jednostavno surfam po internetu ili pak gledam televiziju. Ili se zafrkavam s ovim blogom.

Čitao sam o ovoj knjizi nakon što je izašla i zapravo mi uopće nije na pamet palo da ju pročitam. Pomislio sam, da baš ću imati hrabrosti i otići ju kupiti, pa će trgovac u knjižari odmah znati da sam peder. Prava konzerva, najgori slučaj. Tako je to jednostavno na tome ostalo i nisam se time opterećivao.

I onda neki dan sjetim se opet te knjige i rekoh, ma idem ju kupiti, who cares. Ali kako konzerva u meni nije zahrđala, otišao sam na blef u jedan veliki shopping centar za kojeg sam znao da na policama osim gotovih juha, wc papira i akumulatora (i još koješta drugog) drži i knjige. To mi se učinilo nekako manje “opasno” nego otići u knjižaru gdje će trgovac zaista znati o čemu se radi. Ovako u velikom shopping centru postoji mogućnost da osoba koja radi na blagajni nikada nije niti čula za knjigu. Problem je jedino bio u naslovnici, koju i sami vidite kako izgleda.

I tako ja nađoh knjigu na polici, skupih hrabrosti i odoh do blagajne. Čak nisam ništa drugo niti kupio, kako bih mogao knjigu zamaskirati između pilećih prsa ili svježe salate. Sva sreća nije bila gužva, ispred mene samo jedan mlađahan par. I tako stavim ja knjigu s naslovnicom prema gore da se vidi (ne znam što mi došlo) na traku na blagajni iza njihovog špeceraja. Jednostavno mi je u tom trenutku postalo svejedno što će neki potpuni stranci o meni pomisliti. Čini mi se da knjigu taj par nije ni primjetio. Mlada blagajnica se malo trgnula kad ju je ugledala i kao ovlaš pogledala naslovnicu (valjda joj se fotografija svidjela), ali siguran sam da ju nikada prije nije vidjela. I ništa, platih i odoh. Čak knjigu nisam odmah u panici strpao u vrećicu, nego sam napravio par koraka i to tek onda učinio. E što sam hrabar. Jedino sam pomislio, jebote, što ako naiđe netko od mojih str8 prijatelja ili poznanika? Kao ono, što si kupio, daj da vidim... Ali nitko nije naišao. Tresla se brda, rodio se miš.

No Dražen Ilinčić ipak ima više hrabrosti od mene, čim je napisao ovu knjigu. Valjda svi znate da je on onaj novinar koji je radio odlične i duhovite priloge za HTV-ovu emisiju “Po ure kulture”. Prije par godina je napravio comming out na nacionalnoj dalekovidnici, mislim da je to bilo u Hloverkinoj emisiji, ili nekoj sličnoj. Valjda je onda i red da prva javna osoba koja je napravila comming out napiše i prvi hrvatski gay roman.

A što da kažem o samom romanu? Mislim da sigurno nije remek djelo. Sigurno bi se i Dražen složio. Nije ni pornografski roman, mada knjiga obiluje opisima homoseksualnog seksa, iako ne tako u detalje, šokantno i eksplicitno kako su pisali neki mediji. Evo recimo, nije mi se niti jednom digao dok sam ju čitao, dobro, par puta sam kao osjetio da se nešto miče u gaćama, ali ništa više od toga. Možda su u pitanju i moje godine? Tko će ga znati.

Roman nema neke radnje. Glavni lik je gay muškarac s oko 40 godina (da izbjegnem riječ srednjovječan) koji se sjeća svojih pederskih iskustava od mladosti na ovamo. I to onako random, malo tu, malo tamo, malo onda, malo sada, “piknem ’vamo, piknem tamo”. Tih pikanja je bilo jako puno i siguran sam da će se svaki peder prepoznati bar u jednoj od opisanih situacija. Zapravo čini mi se da lik u sebi obuhvaća iskustva većeg broja ljudi, više nego iskustvo samo jedne osobe.

Knjiga nije pretenciozna, pitka je, lako se čita, ali to nije tip knjige koju ćete pročitati u jednom dahu. Meni je trebalo nekoliko dana, a knjiga je relativno kratka. Možda zato što sporo čitam (ovo je šala). Kroz cijeli knjigu provlači se autoironija, ponekad i sjeta, melankolija, samosažaljevanje i tuga, ali prilično je i duhovita. Nećete umrijeti od smijeha, ali svakako je zabavna.

Glavni lik ide od avanture do avanture, ali bez dubljih veza. U vječitoj je (bezuspješnoj) potrazi za ljubavi, u koju već počinje sumnjati, pa ju nadomještava velikim brojem seksualnih partnera. Knjiga daje i dobar uvid u to kako funcionira mozak jednog prosječnog homoseskualca, a povremeno se bavi i ozbiljnim temama položaja homoseksualaca u društvu. Pronašao sam mnoge dijelove o kojima sam i ja na vrlo sličan način pisao baš ovdje ili dijelove o kojima i ja razmišljam na isti ili sličan način. Mogu reći da sam se čak i uzrujao pronašavši jednu "moju" rečenicu koju sam i na blogu upotrebljavao i za koju sam mislio da je moj izum. Nije bitno o kojoj se rečenici radi.

Onako ima svega, svaštara, rekao bih. Knjiga je na trenutke pomalo površna i konfuzna. Ne ulazi se dublje u karakterizaciju likova, niti u odnose među ljudima. Gotovo da se svodi na nabrajanje seksualnih iskustava, s razmišljanjima glavnog lika o homoseksualnosti ubačenih između. Meni bi se osobno više svidjelo da je autor izabrao nekoliko od tih silnih zgoda ili priča i malo ih detaljnije obradio. Ali vjerojatno je autoru to i bio cilj. I na taj način je dočarao život (sad da li tipičnog ili netipičnog, ne znam) pedera, koji hrli iz jedne površne veze ili poznanstva u drugu, tragajući za nečim, za ljubavi, za nekim "normalnim". I to uglavnom bezuspješno.

Možda je svijet takav, možda je istina takva, ali Dražene, zar je baš morao biti takav kraj?

"Sve je, rekao sam, bilo skladno, mirno, baš kako treba biti. I možda bi trajalo dulje, u nekom drugom svijetu.

Jer u ovom nema ništa za nas."

Knjiga nije loša, no ne bih rekao da je svakako morate pročitati. Može poslužiti kao zabavno štivo za ljetni odmor, pogotovo ako ste peder (ali ne u duši). Jedino što će vas ubiti u pojam ovaj gore citirani sam završetak knjige. Ali možda i neće, pogotovo sada kada ste ga pročitali i znate što vas čeka.

Za kraj, evo vam i link na duhoviti članak/recenziju/osvrt Radija 101 (s duhovitim komentarima samog autora): http://www.radio101.hr/?section=1&page=2&item=26338

Prva ljubav

Znate kada kažu da prva ljubav ostaje zauvijek u sjećanju. I kod mene je tako. Baš mi je maloprije pala na pamet ta moja prva ljubav, pa rekoh da napišem koje slovo o tome.
Bilo je to davno, prije više od deset godina, 12, 13, tko će se sjetiti... Upoznali smo se preko neke telefonske dating linije. Sve je trajalo vrlo kratko, koji tjedan, ali ostavilo je duboki trag u meni. Iako smo se zajedno bili svega nekoliko puta, mislim da bi se mogao snimiti i film o tome. Toliko je bilo intenzivno, barem sam to ja tako doživio i to nakon što smo se već razišli. Dobro, neću sada pretjerivati, film bi bio onako umjetnički, bez previše radnje, ali znate na što mislim.
Iako bih htio biti iskren, ne mogu ulaziti u detalje. Ne volim pričati o drugima, a još manje pisati o tome. To bi mi izgledalo kao neka vrsta izdaje.

Naš prvi susret je bio vrlo zanimljiv. Pogotovo mjesto na kojemu smo završili u njegovom autu. To spada u kategoriju “koje je najbizarnije mjesto gdje ste se...”, ako znate na što mislim. Je, pao je i sex pri prvom susretu. Što mogu, svidio mi se na prvi pogled, odmah sam osjetio onaj neki “klik” među nama. Mislim da je tako bilo i s njegove strane. Bio je onako normalan dečko iz susjedstva (što god to značilo), zgođušan, simpa, ugodan, nije bio serator... Barem sam takav utisak stekao, jer zapravo nisam imao dovoljno vremena zaista ga i upoznati.

Bio je to skoro pa početak moje gay "karijere " i bio sam prilično nesiguran i uplašen. No s njim kao da je ta moja uplašenost nekako nestala i mogao sam se pred njim slobodno ponašati. Čini mi se da je on bio još uplašeniji. Naime, on je bio biseksualan i imao je i curu, ako je istina što mi je rekao. Ajoj majmune, što ti bi da se s takvim petljaš? Zar nisi mogao unaprijed znati kakav će biti kraj? Tada nisam. Zapravo, tada sam mislio da bi mi u tom trenutku takva veza i odgovarala. Maštao sam o nekom fuck buddy-ju. Ono, o nekome s kim bi se mogao povremeno sastajati, bez nekih velikih obveza, a u isto vrijeme živjeti svoj “normalan” život. U principu smo se i sporazumjeli da bi naš odnos takav i bio. Ali očito je to išlo prebrzo i to u krivom smjeru.

Počeli su se javljati osjećaji i to, čini mi se, ponajprije s njegove strane, što ga je možda i uplašilo. Nekoliko puta je nešto u tom smislu i spomenuo, više kao neka obrambena reakcija. Čudio sam se, o čemu on to priča? A možda sam si sve to samo umislio. Kod mene je to došlo malo poslije. Barem mi se sada to tako čini kada analiziram stvari.

Kako rekoh, bio je prilično uplašen. Ispočetka mu nisam niti ime znao, bojao mi se ostaviti i broj telefona. U biti sam ja sjedio doma čekajući da me nazove. Nisam niti ja volio ostavljati broj telefona svakome, iako sam živio sam, tako da sam ga mogao razumijeti. Kada je on bio u pitanju, odmah sam mu dao moj broj, bez imalo razmišljanja. U to doba mobiteli još nisu bili tako rašireni kao danas. To je još bilo vrijeme viceva o mobitelima, bijelim čarapama i hercegovcima. Zapravo, bojao sam se navaljivati da mi kaže pravo ime ili broj telefona, ne bih li ga uplašio i otjerao. Znam da to, ovako napisano, zvuči glupo, ali tada mi to nije smetalo. Mislio sam, sve će doći na svoje mjesto, osloboditi će se kada bude uvidio da ga ne ugrožavam i da sam u biti good guy kome ni u peti nije nekome nanijeti neugodnosti. Jednom se odvažio i rekao mi pravo ime. I prezime, čak. Nisam bio siguran da li je to njegovo uistinu pravo ime, ali poslije, kada je već sve bilo gotovo, saznao sam (nije bitno kako) da nije lagao. Telefon mi nije nikada dao. Ovo "nikada" zvuči kao jako dugo vremena, ali rekoh da je sve trajalo vrlo kratko, kao ljetna oluja.

I onda je došao kraj. I to onaj bez nekog objašnjenja, bez closure-a. Nakon jednog telefonskog razgovora. Bez svađe, bez razloga. Jednostavno gotovo. S njegove strane. A da ne znam zašto. Nisam ga mogao pitati za razlog, jer nisam znao njegov broj telefona, a kamoli gdje je stanovao. Milijun puta sam analizirao naš zadnji razgovor, koji se čino sasvim normalnim. Mislim da je prošlo nekoliko godina dok mi na pamet nije pala jedna stvar koju sam ja izrekao u tom razgovoru, a koju je on mogao krivo razumjeti. Da li je to bio razlog? Zaista bih i danas to volio saznati.

Mogu reći da sam stvarno patio jako dugo vremena nakon tog “prekida”. Koristim navodnike, jer kako rekoh naša “veza” i nije trajala više od nekoliko tjedana. Tek kada je otišao shvatio sam da sam ga jako zavolio. Što sam sve radio u to vrijeme, bolje i da ne napišem. Bile su to zaista “Patnje mladog Werthera”.

Iako živimo u istom gradu, nikada se nakon rastanka nismo niti slučajno sreli, niti onako u prolazu. Često sam razmišljao kakav bi bio naš ponovni susret. U isto vrijeme sam se toga i pribojavao. Kako bi on reagirao? Kako bih ja reagirao? Čak se pomalo i bojim tih misli. Osjećam to kao neku vrstu izdaje prema mom sadašnjem partneru s kojim sam u vezi skoro deset godina. A on mi je puno više od partnera, on mi je uistinu životni partner. Njemu, niti bilo kome drugome, tu moju prvu ljubav nisam nikada spomenuo.

Ali svejedno potajno želim taj još jedan susret. Volio bih raščistiti stvari, jer očito je da je to još živo u meni. Možda bi se time moja romantičarska maštanja rasplinula? Možda bih uvidio da sam o njemu stekao potpuno krivo mišljenje? Možda bih uvidio da je sva ova moja analiza bila potpuno pogrešna? Možda bih uvidio da je moja patnja bila besmislena? Ali što ako to ne bi bilo tako? Da li bi došao u iskušenje? Toga se bojim.

Zadnji dani su mi stvarno naporni

Posla imam preko glave, kud na "pravom" poslu (za što sam plaćen), kud sa strane (za što nisam plaćen), onda još ulete neke druge stvari, pa moraš se i s prijateljima naći na kavi, poslije posla, navečer, ozbiljno sam krenuo i s teretanom, rastrgan sam... Ponekad se pitam da li mi sve to treba? Ali jednostavno ne znam kako stati na loptu.
Ne stignem ni pogledati nešto na televiziji... Navečer sam obično toliko iscrpljen da se jednostavno strovalim u krevet sve dok me ujutro budilica ne podsjeti da moram početi sve ponovno ispočetka. Evo jučer sam oko pola devet navečer pomislio, još onako obučen, ma samo ću na trenutak leći u krevet, samo da na pet minuta zatvorim oči. I probudio sam se u pet ujutro. Skuhah si kavu, ubacio nešto u usta i rekoh možda bih nakon nekoliko dana mogao i mailove provjeriti. I evo me sada tu u 6 ujutro na blogu.
Sva sreća da moj partner ima razumijevanja, jer se već počinjem u sebi pitati, da li počinje patiti moj "bračni" život? Nije da i on nema svoje obveze, dapače. Iskreno, nemamo se vremena ni pošteno pojebati.
Tako meni dođu različita razdoblja. Ponekad sam preopterećen raznim obvezama i nekim drugim stvarima koje zapravi niti ne bih nazvao "obvezama", a onda opet dođe lagana hladovina kada imam vremena na pretek. Odgovara mi i jedno i drugo. Prilično sam dobar kada treba zasukati rukave, ali još sam i bolji u ljenčarenju. U biti mislim da sam lijen, ali nastojim to potisnuti duboko u sebe. Često mi to zapravo ne uspijeva.

Monogamija

Mnogi vjeruju da životinje po imenu ljudi (posebno mužjaci) nemaju prirodni nagon za monogamijom odn. za istinsku vjernost u seksualnom smislu prema jednom partneru tijekom cijelog života. Homo, hetero, bi, mladi, stari... čini se da dok god radi mozak i testosteroni plove tijelom, nagon za posijati sjeme uvijek postoji.

Čini mi se da postoje samo manji broj životinjskih vrsta koje su potpuno monogamne. Gledao sam neki dokumentarac o pingvinima gdje se ženke iskradaju kako bi se “pofukale” s drugim mužjakom, a zatim se vraćaju odgajanju malih pingvinića zajedno sa svojim stalnim partnerom s kojim su odgojile već generacije mladih pingvina. Znači i ženke TO rade. Čini mi se da je monogamija većim djelom zapravo proizvod društva i osobni izbor, nego prirodno stanje. Cijeli život nas se uči da je monogamija jedini put, pa onda ljudi tako nastoje i živjeti. Kažem nastoje, jer mnogima monogamija teško pada.

Ako malo pogledamo u daleku, ili i ne tako daleku, prošlost, životni vijek je bio vrlo kratak. Bolesti, glad, veliki mortalitet novorođenčadi, životinje predatori, velike ekološke promjene, ratovi... sve je to imalo utjecaja da je netko tko bi doživio 30 godina zapravo već bio starac. Kako bi se spriječilo izumiranje vrste, ljudi su se morali rađati s jakim instinktom za produženje vrste. Muškarci su uvijek trebali biti spremni za akciju, a žene na neprestalno rađanje. U dalekoj prošlosti, čim bi djevojke spolno sazrile, ostajale bi trudne. Nakon poroda ne bi se stigle ni odmoriti, a već bi naišao neki narajcani mužjak.

Čini mi se da ljudi nisu genetski predodređeni za monogamiju. “Muškarci su svinje” i dolazi od toga da im je na pameti, uglavnom, samo jebanje. Tek je pojavom religije na dnevni red došla monogamija. Možda i zato što se društvo promijenilo, ljudska civilizacija uznapredovala i trebalo je nekako dovesti stvari u “red”.

Ja sam potpuno monogaman, barem što se tiče ponašanja, mašta je nešto drugo. Ali to je moj osobni izbor, ne možda i nužno nešto kakav bih ja duboko u sebi zaista i želio biti odn. kako bih se želio ponašati. Da se razumijemo, zadovoljan sam svojim izborom.
O tome ponekad razmišljam. Da nema društvenih normi koje kažu da dvije osobe u vezi trebaju biti vjerne jedna drugoj, da nema boleština i koječega, da li bih ja i dalje bio monogaman ili bi se poševio sa svakim zgodnim frajerom kojeg sretnem na ulici? Iskreno, možda bih izabrao ovo drugo. Dobro, možda ne baš sa svakim, ali bar sa onim koji me želi. Ipak, kako rekoh, monogamija je moj dobrovoljni izbor, jer ona ipak donosi puno više pozitivnih nego negativnih stvari. Nisu tu sada u pitanju samo bolesti i nešto što društvo zahtijeva, tu su i pitanju puno dublje stvari emocionalnog odnosa dvije osobe koje se ne svode samo na čisti seks.

Ali gledajući uopćeno, možda smo mi ljudi ipak samo “životnije” u duši i samo nam je na pameti produžiti vrstu, iako što se nas pedera tiče, dva muškarca u krevetu teško će tome doprinjeti. Ali jebeno je dobro ponovno i ponovno pokušavati uspjeti u tome.

Finska sauna

Finska sauna je meni najdraži tip saune. Obično ostanem unutra oko 12-15 minuta, nakon čega slijedi tuš i skok u hladan bazen. Nakon odmora od 20-30 minuta slijedi još jedan odlazak u saunu. Sve to još dva puta ponovim. Često kombiniram i parnu ili neku drugu saunu.

Finska sauna je prostorija s drvenim klupama i s peći koja grije kamenje u jednom uglu. Peć može biti električna ili sa žarom u tradicionalnim finskim saunama. Kamenje se povremeno polijeva vodom obogaćenom eteričnim uljima. U većini sauna polijevanje kamenja vodom dozvoljeno je samo osoblju saune tzv. saunamajstorima. Polijevanje kamenja vodom uzrokuje podizanje pare i osjećaja topline u samoj sauni. Ukoliko sami polijevate peć nemojte pretjerivati jer velika količina vlage na tako visokoj temperaturi može izazvati vrtoglavicu.

Temperatura iznosi od 80°C do 100°C (u ekstremnim saunama i do 110°C. Vlažnost zraka je oko 15%. Zbog visoke temperature, boravak u finskoj sauni je između 8 i 15 minuta, što ovisi o vašem zdravlju i kondiciji.

Prvo pravilo je isto za sve tipove sauna: nemojte ići u saunu s punim želucem, jer je to veliko opterećenje za srce. Nemojte ići niti s potpuno praznim želucem. Možete pojesti neki lagani snack, npr. voće.
Prije ulaska u saunu potrebno se je otuširati iz higijenskih razloga. Koristite mlačnu vodu i neki blagi sapun. Noge vam ne smiju biti hladne prilikom ulaska u saunu. Ugrijte ih ili u posebnom bazenu za vodu ili na grijanom podu ili pod tušem.
Dobro je i cijelo tijelo malo ugrijati ili u toplom bazenu ili u sauni s nižom temperaturom. Prije samog ulaska u saunu dobro obrišite tijelo.

U finskoj sauni se boravi gol, eventualno s ručnikom oko pasa (ako baš morate). Ne preporučuje se nošenje bilo kakvog nakita. Za početak sjednite ili legnite na srednju klupu kako biste se aklimatizirali, kasnije se možete prebaciti na najvišu. Početnici ne bi uopće trebali koristiti najvišu klupu. Saune su kao i fizička aktivnost, potrebno je steći određeno iskustvo i "kondiciju".
Uvijek sjednite ili legnite na ručnik koji treba biti čak i ispod nogu.
Prije izlaska, ukoliko ste ležali, sjednite na koju minutu kako bi vam se stabilizirao pritisak. Za vrijeme boravka u finskoj sauni pričajte tiho, mnogima smeta glasan razgovor.

Nakon saune otuširajte se prvo mlačnom vodom i to prvo ekstremitete, pa tek onda tijelo i glavu, a zatim i hladnom vodom. Ukoliko postoji bazen s hladnom vodom, bućnite se u njega. Odmorite se jedno 20 minuta, te ponovite cijeli postupak još dva puta. U jednom danu ne bi ste trebali ulaziti više od tri puta u saunu, bez obzira o kakvom tipu sauna se radi.

Odlazak u finsku saunu umiruje stanje duha, stimulira cirkulaciju, smanjuje napetost mišića i uzrokuje povećano znojenje čime se izbacuju štetne tvari iz organizma.

Parna ili turska sauna

Prilikom odlaska u neki od sauna centara obavezno posjetim i parnu saunu.

Parna ili turska sauna je jedan od najstarijih oblika relaksacije i čišćenja tijela. Stimulira cirkulaciju, otvara pore i čisti kožu, tako da ona postaje mlađa, mekša i glatkija.

Temperatura u ovoj sauni nije visoka kao u finskoj i uglavnom se kreće između 45° C-55° C, dok relativna vlažnost zraka iznosi 100%. Visoka vlažnost i udisanje prirodnih esencijalnih ulja imaju pozitivan učinak na dišni sustav.

Prvo pravilo je isto za sve tipove sauna: nemojte ići u saunu s punim želucem, jer je to veliko opterećenje za srce. Nemojte ići niti s potpuno praznim želucem. Možete pojesti neki lagani snack, npr. voće.
Prije ulaska u saunu potrebno se je otuširati iz higijenskih razloga. Koristite mlačnu vodu i neki blagi sapun. Noge vam ne smiju biti hladne prilikom ulaska u saunu. Ugrijte ih ili u posebnom bazenu za vodu ili na grijanom podu ili pod tušem.
U parnu saunu ulazite potpuno goli, bez ručnika, i sjedate na klupe koje su obično ili plastične ili oboložene keramikom. U svakoj parnoj sauni nalazi se i tuš ili crijevo za vodu s kojim možete oprati klupu prije nego sjednete ili legnete na nju.

Preporuča se boravak između 10 i 20 minuta, nakon čega se trebate otuširati samo mlakom vodom (najprije ekstremiteti, pa tek onda tijelo i glava). Prilikom tuširanja ne upotrebljavajte sapun.

Nakon izlaska iz saune, odmorite se barem 20 minuta i ponovite postupak još jednom ili dva puta. U jednom danu ne bi ste trebali ulaziti više od tri puta u saunu, bez obzira o kakvom tipu sauna se radi.

Parna sauna ili parna kupelj će vas osvježiti i osloboditi vašu energiju, te ispuniti osjećajem harmonije. Ekstremno visoka relativna vlažnost i temperatura zraka pročišćavaju dišne putove. Osjećaj je sličan kao kod inhaliranja. Parna kupka pomaže kod uklanjanja napetosti u mišićima te blagotvorno djeluje na čišćenje kože.

Opširnije o povijesti turske / parne saune i samim pravilima saunanja možete pročitati ovdje (vanjski link, engleski jezik).

Gay veze i promiskuitet

Jedna od stvari koje se homoseksualcima nabija na nos je i to kako su promiskuitetni, kako ne mogu ostvariti kvalitetnu dulju vezu i sl. I sve se to naravno koristi kako bi se potkrijepila teorija kako nije vrijedno legalizirati njihove odnose (partnerstvo, brak štogod), jer bi se time samo obezvrijedila institucija braka koja je ionako ugrožena velikim brojem rastava. I ne samo za to, nego je to i jedan od češćih argumenata onih koji uopće niti ne žele čuti za homoseksualce.
No pročitao sam da je u Danskoj (gdje su gay parovi u potpunosti izjednačeni s heteroseksualnim) vršeno istraživanje po kojemu se pokazalo da samo 15% gay brakova završi razvodom, dok s druge strane čak 45% hetero brakova propada. Bitno je, čini mi se, da bi gay veza mogla opstati potrebno je da do nje uoće i dođe, te da se poklope određeni uvjeti i da postoje određeni preduvjeti.

Nikako ne bih htio generalizirati, evo ja sam potpuno suprotan primjer, ali u principu bih se i složio s tvrdnjom da veze među homoseksualcima rijeđe postaju ozbiljne, nego je to slučaj kod heteroseksualnih parovima. No ono što me smeta je što se vrlo rijetko ulazi u problematiku te teme. Rijetko se netko zapita zašto je to tako?

Mislim da postoje nekoliko glavnih uzroka takvom ponašanju.

Prvi je upravo samo društvo i odnos prema homoseksualcima, dakle homofobija. Homoseksualci su cijeli život prisiljeni živjeti potajno, skrivati se od rodbine, prijatelja, susjeda, okoline, pa kako onda da razviju normalnu ljubavnu vezu?
Homoseksualci su u većini slučajeva uskraćeni za stvari koje heteroseksualci smatraju normalnim i uobičajenim. Uzmite za primjer hetero mladi par i kroz što sve oni prolaze. Upoznavanje preko frendova ili društva u kojemu se kreću, u razredu, na faksu, na poslu, gdjegod, prvi izlasci na kave, odlasci u kino, na tulume, kasnije zajednička ljetovanja, zimovanja, upoznavanja s roditeljima i ostalom rodbinom, možda zajednički život, pa planiranje vjenčanja itd. Dakle u mogućnosti su disati punim plućima i raditi što žele i uzimati sve to zdravo za gotovo.
Da li to isto vrijedi i za homoseksualce? Mislim da ne, odn. vrlo malo toga. Homoseksualci se upoznaju na Internetu, preko oglasa, preko gay frendova, u rijetkim gay kafićima ili klubovima (gdje se ionako vrte samo iste face), kojekakvim sumnjivim mjestima, dakle mogućnost izbora im je vrlo limitirana. Pa čak i ako uspiju pronaći kakvu srodnu dušu, kakve su im mogućnosti da zaista otvoreno razviju tu vezu kada se i dalje moraju sakrivati pred svima i pred svakim? Nije nemoguće, ali rekao bih da su u mnogočemu ograničeni i sputavani.
Evo još jedan primjer. Putovanja heteroseksualni parovi uzimaju zdravo za gotovo. Uopće ne razmišljaju o tome. S druge strane homo par osuđen je na kojekakve poglede iznajmljivača apartmana, recepcionera u hotelima ili kampovima kada se pojave i zatraže dvokrevetnu sobu. Da o francuskom ležaju i ne govorim. Odmah osjetite onaj pogled na sebi... Ajde dok je par mlad još i nekako, kao dečki došli malo potražit zabave, ali kada uđete u udređene godine to već postaje nešto drugo. Odmah im vidite u očima, pogledaj ova dva pedera... Ovo je samo jedan mali primjer, ali zamislite si život u kojem se stalno susrećete s takvim stvarima.
Ili kako da jedan gay par funkcionira u zajedničkom domaćinstvu, a da im cijelo susjedstvo iza leđa ne govori „Eno ona dva pedera“, ili nešto još gore. Ako ste pogledali film “Planina Brokeback”, onda vam je jasno o čemu govorim.

Drugi razlog je podrška zajednice paru, koja u potpunosti izostaje kod homoseksualaca, bilo da se radi o podršci države odn. podršci užeg okruženja para. Rekao bih da je heteroseksualni par koji se ne boji prihvaćanja svojih obaju obitelji zapravo iznimka, dok je kod gay parova to pravilo. Slično vrijedi i za prijatelje, kolege, susjede.
Homoseksualnim parovima najčešće izostaje bilo kakva podrška okoline, što unosi određeni nemir i strah u njihovu vezu, pa i u njih same. Naravno da to nikako ne može doprinjeti razvoju stabilne veze. Ne samo da se radi o izostanku podrške, radi se o otvorenom neprijateljstvu.
Dok hetero parovi ulaze u vezu (brak) s vodiljom “dok nas smrt ne rastavi”, homoseksualci se pitaju do kada će njihova veza trajati. Heteroseskualci imaju na izbor veliki broj uzora za njihovu vezu u koje se mogu ugledati, dok ih homoseksualci nemaju uopće.
Tu je i sama institucija braka koja ljude ipak ograničava i ima neka pravila. Neće se neki bračni par odmah rastati zbog neke male svađice ili čak i zbog ozbiljnije krize u braku, upravo zbog tih obveza koji im brak nameće i zbog posljedica koje rastava donosi (imovina, djeca…). Siguran sam da oni nisu povezani brakom, da bi se puno lakše razišli.
Upravo se to i događa homoseksualcima, veze se prekidaju možda i zbog beznačajnih razloga, jer nema ništa što bi ih spriječavalo u tome.
Ne mora biti niti u pitanju baš sami brak, može to biti i neka ozbiljnija veza na koju utječe okolina (rodbina, prijatelji) i na način da se ta veza održi. U homoseksualnom svijetu toga nema, dakle nema te podrške društva da se veza održi.

A treći razlog je i sama priroda muškaraca, ako govorimo o muškim homoseksualcima, jer pederi na kraju krajeva jesu muškarci. Mislim da svi znamo kakav je odnos muškaraca prema seksu. Oni češće razmišljaju donjom glavom umjesto one gornje. Veliki broj muškaraca umočiti će kurac u bilo što samo ako im se ukaže prilika. Pri tome čak nisu uopće izbirljivi. Zašto bi onda homoseksualci trebali biti drugačiji?
Zamislite svijet u kojemu bi žene imale isti odnos prema seksu kao i muškarci? Zar ne bi u tom slučaju promiskuitet među heteroseksualcima također bio znatno raširenija pojava? To vam je svijet muškaraca homoseksualaca: imate muškarce kojima je seks većinu vremena na pameti, ti se muškarci međusobno privlače i žele seks jedni s drugima i eto vam promiskuitetnog ponašanja. Vjerujem da bi slično bilo i među hetreseksualcima da ženama u odnosima nisu ipak bitnije druge stvari od samog seksa.

Naravno da je sve ovo generaliziranje. Naravno da nisu svi homoseksualci (ili muškarci ako baš želite) promiskuitetni, naravno da ima puno homoseksualaca u stabilnim i dugim vezama, ali isto tako mislim da postoji veliki broj homoseksualaca (ne kažem većina, niti spominjem postotke) koji se ipak pronašaju promiskuitetno i koji nisu u stanju ostvariti ozbiljniju vezu.
Ipak većina homoseksualaca želi u vezi istu uzajamnu potporu, romantiku i emocionalnu intimnost kao i hetero parovi.

Drkanje ili masturbacija

Evo opet ja malo o škakljivim temama. Drkanje je stvar o kojoj mnogi lažu. Valjda je to nešto sramotno? Rijetko ćete čuti nekog muškarca da kaže “uh, što sam se dobro izdrkao jučer”. Na raznoraznim forumima često se pojavljuje ta tema, te kako drkate, te koliko često, te o čemu maštate za vrijeme drkice... I gotovo uvijek se nađe neki pametnjaković koji će reći “pa šta si ne nađeš neku curu (ili tipa, ovisno o kakvom se forumu radi), pa nećeš morati drkati”. Kao da je drkanje ne znam kako teška i neugodna aktivnost namijenjena samo onima koji nemaju ili ne mogu naći partnera. A dobro znamo da svi drkaju.

Evo ja ću iskreno reći, volim drkati. U vezi sam i mogu se pojebati kad kod poželim. Dobro, gotovo uvijek. Evo danas popodne sam baš bio napaljen. Uvalio sam se poslije ručka pokraj dragog :-) na kauč ispred televizora i prvo kao malo ležim, zatim ruka počne malo šarati po njemu, osjetim digao mu se i rekoh hajdemo opaliti jednu jebačinu, baš tim riječima. Njemu se nije dalo, baš smo ručali, malo sam još moljakao, poslije zaspao pred televizorom, i tako ništa od konkretne akcije. Dok pišem u ove kasne sate on je već u krevetu, spava. I što sada meni preostaje nego da opalim drkicu? I neće mi biti teško... Zbog te popodnevne situacije i palo mi je na pamet da napišem koju riječ o drkanju.

Ali i inače, uživam u drkanju. Gotovo da mi to čini isto zadovoljstvo kao i pravi sex. I drkam često. Vjerojatno 3-4 puta tjedno, nekad i više, nekad i manje. Ponekad i 2-3 puta u jednom danu ako sam posebno napaljen iz nekog razloga. Mašta mi je bujna, osim toga internet i količina dostupnog porno sadržaja također čini svoje.

Klasičan sam drkađija, jednostavno primim alatku u desnu ruku i udri. Po mislima mi se vrte kojekakve (uglavnom izmišljene) scene i situacije, muškarci koje sam negdje primjetio, a volim se i vizualno dodatno podgrijati kojekakvim slikama i filmovima s interneta. Iskreno moj dragi mi nije baš često u maštarijama tijekom masturbiranja, osim kada smo duže vremena razdvojeni što se i ne događa tako često. Da se odmah razumijemo, to što ja maštam o drugim frajerima ne znači da bih se je s njima i pofukao.
Posebno mi je draga večernja drkica, jer se poslije nje tako slatko zaspi. Više puta mi se dogodilo da sam se trebao jako rano ustati, a nisam mogao zaspati, pa sam se jednostavno izdrkao kako bih nakon toga lakše zaspao. Pravi prirodni lijek protiv nesanice.
Obično brzo svršim. Nekad mi je orgazam jadnjikav, a ponekad mi se cijelo tijelo trese u grču, a sperma šprica do lica, pa i preko glave. Rijetko si zapravo dam truda oko drkanja. Većinom se to svede na drkicu na brzaka. Jesam , probao sam to i onako baš za pravo, sa samomaženjem, uljem za masažu, prstićima u šupćiću... Iako je svaki puta bilo fenomenalno, to ipak traje, postoje pripreme... ne da mi se to. Zadovoljava me i obična brzopotezna.

Zapravo cijelo ovo vrijeme pokušavam reći da iako sam u vezi, drkanje mi treba i jednostavno volim drkati. Neki kažu da je gay sex odličan, jer tko će bolje znati želje jednog muškarca od nekog drugog muškarca. Tako bi se isto moglo reći da tko će znati bolje želje jednog muškarca od njega samoga? Pa i u seksu više volim da ga si na koncu sam izdrkam nego da mi to napravi partner. Seksualni gay partneri ionako do orgazma najčešće dolaze tako de se na kraju sami izdrkaju ili da im to napravi partner. Pogotovo oni koji su pasivni.
Nemojte me sada krivo shvatiti, ne preferiram ja drkanje u odnosu na seks. Jednostavno mi treba i jedno i drugo i za mene su to dvije različite, ali jednako uzbuđujuće stvari. A možda meni u stvari treba ovo gore na slici da prestanem više drkat i da mi se ne osuši ruka, mozak ili kralježnica, ili da u boljem slučaju ne dobijem akne ili dlake na dlanovima?

Evo, sada još nešto znate o meni što vjerojatno niste željeli. Kad malo razmislim, što je meni da tu pišem o tome kako drkam? Je li to nešto egzibicionistički u meni? Što ja imam od toga? Zašto to uopće radim? Koga to uopće zanima? Baš me briga. Evo download filmića s interneta je pri kraju i odoh ja opalit jednu brzopoteznu, pa u krevet kraj mog dragog.
Laku noć.

p.s.
Ne leži mi ovo “moj dragi”, mislim da ću se vratiti “partneru”.

Terminologija

Imam problema s terminologijom na ovom blogu. Ne znam ni sam koje izraze bih trebao upotrebljavati.

Evo prvi primjer mog partnera. Riječ partner mi nekako ne leži. Partner može biti svašta, od poslovnog partnera, preko partnera u tenisu, do seksualnog partnera. Mi definitivno nismo samo seksualni partneri. Ljubavni partner? Jesmo, ali ne zvuči mi dobro... Životni partner? Ajde to mi još i nekako još zvuči, on to meni definitivno i je, ali ne mogu svaki puta napisati “životni partner”.
Da ga zovem dečko? To mi je još smješnije, odavno smo i on i ja prestali biti dječaci ili momci. Mi smo “ozbiljni” ljudi u srednjim godinama u dugogodišnjoj vezi... Ljubavnik? Muž? Dragi? Pa da, mogao bih početi upotrebljavati izraz “dragi”...

Zatim tu smo i mi – homoseksualci. Nisu li mogli još dužu riječ izmisliti? Gay ili gej? Vidim da neki pišu gay, neki gej, čak se miješaju ta dva načina pisanja i na nekim službenim “gay” stranicama. Meni nekako bolje leži “gay”, mada je pravilo kod nas da pišemo onako kako se riječ izgovara kada ta riječ dovoljno uđe u hrvatski jezik. Primjeri su vam dizajn, interijer, eksterijer, hardver, softver, kompjutor itd. Pitanje je da li je “gay” dovoljno penetrirao u hrvatski jezik. A kad sam već kod penetracije... Šalim se, to ćemo za neki drugi post.

Istina je da mi pederi često i sami koristimo riječ “peder”. I ja je često koristim, pa i na ovom blogu. Iako ćete se svi složiti da je to pogrdna riječ, ne smeta me kada tu riječ koristi neki homoseksualac, da ne kažem peder. Pa čak ni hetero ljudi u svakodnevnom razgovoru. Dobro ovisi u kojem kontekstu je upotrebljavaju. Ako je kao karakterna osobina nekoga onda me to vrijeđa. Znate ono kad se kaže “koja si ti pederčina” za nekoga tko te zajebao.
Ali kada se koristi peder u npr. u titlovima filmova za prijevod riječi “gay” dobijem živčani napad. Još je gore, što sam već negdje spomenuo, kada recimo “mother fucker” prevedu s “prokleta pederčina”. To je valjda najgora psovka koje su se mogle sjetiti da prevedu “mother fucker”. Da mi se da, pisao bih protestne e-mailove televizijama svaki puta kada to primjetim. Možda bih i trebao, možda bismo svi to trebali raditi...

Muškarci koji paze na svoje tijelo

Vezano uz moj jedan raniji post, nekako sam sklon vjerovanju da su muškarci koji su skloni povećanoj pažnji u izgradnji svog tijela i općenito povećanoj pažnji prema svom izgledu, ujedno do neke mjere skloni i vlastitiom spolu.
Ne mora nužno značiti da su odmah homoseksualci, da netko ne bi pomislio "evo još jednog pedera koji misli da su svi muškarci pederi", ali mislim da je vjerojatno da takvi muškarci nisu baš 100% hetero.
Hetero muškarci obično nisu jako opterećeni svojim izgledom. Oni se, za razliku od žena, ne moraju puno lickati kako bi privukli osobe suprotnog spola. Žene nisu u tolikoj mjeri vizualni tipovi, pa je hetero muškarcima dovoljno da su pametni, uspješni, snažni, duhoviti, bogati, da fizički nisu potpuno odbojni i da ne smrde, i već će si naći partnericu po svojoj mjeri. Dakle ne moraju biti apoloni kako bi privukli osobe suprotnog spola.
Kod homoseksualaca je drugačije. Većini je na prvom mjestu izgled, pa tek onda sve ostalo. U tome su slični hetero muškarcima kojima se digne čim vide dobar par ženskih nogu, sisa ili čvrstu guzu.

Pa zašto su onda teretane pune macho frajera koji dižu utege pred ogledalima diveći se svom mišićavom tijelu? Neki su možda narcisoidni, neki su možda načuli da se ženama sviđa lijepo muško tijelo pa bi iskreno htjeli postati poželjniji suprotnom spolu, neki bi stvarno htjeli poboljšati svoje zdravstveno stanje, a neki opet primjećuju lijepa muška tijela svuda oko sebe, pa pomisle i ja bih želio biti takav.
E u tome je moja poanta. Takvi muškarci na ulici, na plaži, na televiziji ili u časopisu, primjete zgodnog muškarca, osjete neku sklonost ili privlačnost prema njemu i pomisle da bi i sami bili uspješniji kada bi tako izgledali. Pomisle, ovaj je frajer sexy, i ja želim biti takav. Kako može pomisliti za drugog muškarca da je sexy ako i sam u sebi nema zrnce sklonosti prema muškarcima? Ne treba on imati potajnu želju da se mrkne s nekim frajerom, ali mu možda ipak koji put pimpek doluta u misli na koju sekundu za vrijeme drkice ili sexa sa partnericom.
Ne mislim tu na muškarce koji su teškim radom uspjeli izgraditi svoja lijepa tijela. Na primjer sportašima lijepa tijela dolaze kao posljedica bavljenja sportom, nus pojava rekao bih. Isto tako i muškarcima kojima je posao fizičke prirode (ne moraju nužno kopati kanale). U ovom postu prvenstveno mislim na muškarce koji bez nekog posebnog cilja, osim da budu ljepši, a time i privlačniji, odlaze u teretanu.
Ne radi se samo o pumpanju mišića. Evo primjera kozje bradice. Zašto bi muškarac puštao kozju bradicu? Jednostavnije je ili pustiti cijelu bradu ili se svaki dan potpuno obrijati. Možda mu je njegova partnerica rekla da mu kozja bradica dobro stoji, ali možda se i njemu samom sviđa kako kozja bradica izgleda na drugim muškarcima? Evo mog primejra. Meni se sviđa kozja bradica. Nekim muškarcima ona zaista izvrsno stoji. I ja sam poželio pustiti bradicu. I jesam. Ne stoji mi :-(.
Ili dođe neka nova moda i evo pola grada nosi isto. Možda su im se na ulici svidjeli muškarci odjeveni na taj nači, pa su i sami poželjeli izgledati isto?

A možda sam ja ipak samo peder koji bi htio da su i svi ostali (zgodni) muškarci pederi, pa tražim kojekakva opravdanja za moje želje?
Možda sam i ja pod utjecajem općenitog društveno nametnutog stava da je pravi muškarac grub, da ne mari za svoj izgled, da nikako ne bi smio primjetiti drugog zgodnog muškarca, da ako se i samo pogleda u ogledalo da je odmah peder.
Možda je to ipak sve normalno i možda potpuno heteroseksualni muškarci imaju sposobnost primjećivanja muževnosti kod drugih muškaraca, jer takvi predstavljaju opasnost u otimanju njegove partnerice?
Možda su i str8 muškarci pokleknuli pod pritiskom masovne histerije medija oko zdravog i fit izgleda?

A možda ipak ima neke istine u mojoj tezi.