Planina Brokeback

Zahvaljujući Novoj TV, moj partner i ja više nismo jedini pederi koji nisu vidjeli film Planina Brokeback (Brockeback Mountain). Istina, odabrali su termin kao da se radi o hard core porniću. Nema veze što se radi o filmu koji je dobio hrpu nagrada, od nekoliko Oscara, Venecijanskig lava, Zlatnog globusa, da spomenem najvažnije, o filmu protiv kojeg se čak ni Katolička crkva nije bunila previše (ljubav ipak pobjeđuje sve?), ali izgleda da su Hrvati posebna vrsta na koju ljubav dva muškarca može pogubno djelovati... Ali dobro...

Ne znam što bih pametno napisao, film me oborio s nogu. Evo i dva dana poslje još uvijek razmišljam o njemu. Film je baš po mom ukusu, lagano melankoličan, spor, jednostavan... možda sam i ja takav ispod kože. Dobro, nikako se ne može reći da je film jednostavan. Mislio sam više na to da nema sto lica, zamršenu radnju kod koje ti treba notes da zapisuješ tko je tko... Moram spomenuti i fotografiju u filmu. Jednostavno me ostavila bez daha. Scene planina i prirode, i njihove povezanosti s radnjom, su neponovljive.

Da sada ne prepričavam sadržaj, jer ste vjerojatno svi film ionako već vidjeli, samo ukratko, film prati ljubavnu priča između dva muškarca, cowboya tijekom nekih 20-tak godina, smještenu od 60-tih do 80-tih godina prošlog stoljeća.

To mi je prvi put da sam na filmu vidio pravu, realnu ljubavnu priču između dva tough muškarca u kojoj likovi nisu karikirani kako to često biva s pederima u filmovima. Dobro ima nas svakakvih, ne poričem to. Priča je, naravno, tužna, kao što je i život velikog broja pedera zapravo tužan. On ostaje na kraju filma sasvim sam u svojoj kamp prikolici, bez kinte u džepu, ali sa sjećanjima koje mu nitko ne može oduzeti i saznanjem da je bio istinski voljeni da je on istinski volio. Na kraju krajeva, na neki način je i sam to izabarao, jer nije imao dovoljno hrabrosti.
Čak mi se čini da je to zapravo jedna obična ljubavna priča u kojoj su, eto, u glavnim ulogama dva muškarca. Isto tako to su mogli biti muškarac i žena, jer u ovom filmu zapravo se radi o odnosu dva ljudska bića. Jednostavno, lijepo, složeno.

Kroz svu kompleksnost odnosa ta dva muškarca, zapravo se ocrtava odnos društva prema homoseksualcima i prepreke koje susreću u životu. Oni su neshvaćeni, protjeravani, osuđeni na vječno skrivanje, čak i brutalno ubijani, a da su zapravo cijelo to vrijeme isti kao i “normalni” ljudi, željni ljubavi i mira. Društvo im ne dozvoljava da imaju normalan odnos, nego ih tjera na skrivanje i riskantno ponašanje. Ono (društvo) ih tjera da se uklope u neke kalupe (brak) kako bi bili kao i svi ostali i kako bi imali privid normalnog života, a usput unište živote, na prvom mjestu, tih žena koje lažu cijeli život, a zatim i svoje djece. I tko je sada tu kriv? Ti muškarci koji pokušavaju biti “normalni” ili društvo koje ih na to prisiljava? Ne znam... I kada kažem društvo, ne mislim na samo neku opću stvar, mislim na najužu okolinu. Svi vi pederi koji ovo čitate, koliko su vas roditelji, braća i sestre, rodbina, prijatelji, kolege s posla davili s pitanjima “pa kada ćeš se ti ženiti?”, “pa jel imaš curu?” i slično? Koliko vas je među vama, kojima se uopće može dignuti na ženu, popustilo i oženilo ste? Koliko ste zaista sretni? Kako se osjećate kada se sastajete s frajerima po kojekakvim mjestima i onda se vraćate ženama ili curama u topli krevet? Što će biti kada se sazna?... Ne osuđujem vas ja, daleko od toga, možda bih i ja isto tako postupio samo da mi se može dignuti na ženu, ali ne ide, pa ne ide... Možda se i ne fukate s frajerima sa strane, ali ste u sebi duboko, duboko nesretni jer ste svjesni da niste to za što se prodajete i da vam nedostaje jedan bitan dio vas kako bi ste postali cijeli. Možda je to tako i u redu. Možda je to vaš križ kojeg morate nositi. Svatko ima neki križ.

I sada tko su uopće ta dva cowboya u filmu? Jesu li gay ili biseksualci? Rekao bih da su ipak gay, jer se emotivno više vežu uz muškarce, tj. jedan uz drugoga, a ne uz svoje žene. Emotivna veza je zapravo preslaba riječ za ono što se razvilo među njima. To je prava, iskrena, duboka, jedina, ona prava ... ljubav. S tužnim, ali beskrajno romantičnim završetkom. Evo sav sam se raspekmezio, iako film nije klasičan romantičarski gdje su vam potrebne maramice za suze. Čak mi se čini, makar kako to glupo zvučalo, da je to onako baš pravi muški film, ali bez (puno) pucnjave, jurnjave automobilima i hrpe mrtvih.

Što god da napišem, ne znam da li može dočarati kako sam doživio ovaj film. Ne sjećam se da sam ikada išta slično osjećao nakon što sam odgledao neki film. Iako mi je život sasvim drugačiji od likova u filmu, u potpunosti sam se mogao s njima identificirati.

Kada zapravo bolje promislim, film možda nije sazlužio svu tu halabuku i hvalospjeve koji su ga pratili, možda ni sve nagrade koje je dobio. Vjerojatno je tema filma učinila svoje, kao svi su htjeli biti politički korektni i civilizirani. Ali za mene je ovaj film istinsko remek djelo. Nije bitno da li on to uistinu je ili nije, bitno je što on meni znači. A znači mi puno.

I još samo za kraj, jeste li primjetili da njih dvojca u cijelom filmu niti jednom ne kažu “volim te”?. Neke stvari su možda suvišne za izgovoriti.

Linkovi:
http://en.wikipedia.org/wiki/Brokeback_Mountain – sve o filmu uključujući i spoiler
http://www.brokebackmountainmovie.com – posebno su mi zanimljivi komentari i priče ljudi koji su se na neki način prepoznali u filmu (pod “Share your story”).