Tu sam, tu sam, samo nemam inspiracije, a nemam puno niti volje. Ne znam, možda je to ono o čemu su pričali stari blogeri da čovjek jednostavno nakon nekog vremena izgubi inspiraciju za pisanje na blogu. Kada sam ja započinjao, bilo je valjda desetak aktivnih gej blogera, a danas… Stari otišli, novi nisu došli. Valjda se mijenja moda. Možda su svi završili na Facebooku, Twitteru i tko zna gdje. Mijenjaju se vremena, mladi više nisu kao u moje vrijeme, eto, više se niti ne ustaju starijima u tramvajima. Najbolje to osjetim na svojoj koži! Čisti bezobrazluk, a tata bih im mogao biti, barem u teoriji.
A možda sam i obradio obradio sve moguće teme koje bi mogle zanimati jednog prosječnog geja? Jadan li sam ako me zanima samo ono o čemu sam ovdje pisao. Možda bih trebao promijeniti koncepciju? Možda su me zamorili dugački, dobro osmišljeni, pametni i pučni tekstovi? Možda bih se trebao prebaciti na kratke, gotovo haiku svakodnevne misli? Ali zašto se uopće time opterećivati? Ako nemam volje, onda jednostavno nemam volje. Zbog čega nešto na silu?
I radim puno u zadnje vrijeme. Dođem doma i za ništa sam. Ovaj tjedan nisam navečer niti jednom upalio komp doma. Mislim da mi se to nije dogodilo otkada imam komp, a to je valjda 15 godina.
Možda zvučim kao da sam u nekoj laganoj depri, ali zapravo se ne osjećam tako. Ne mogu niti reći da nešto posebno prštim od zadovoljstva i sreće, jednostavno, nekako sam malo usporio. Možda to i jest lagana depra? Trebao bih se malo aktivirati. Čovjek se treba potruditi, ne pada sve samo s neba.
Pročitao sam jednu super knjigu koju bih mogao ovdje spomenuti. Radi se o knjizi «A Single Man» po kojoj je ultrazgodni modni dizajner Tom Ford (slika gore) snimio hvaljeni istoimeni film s Colinom Firthom u glavnoj ulozi. Colin je bio čak nominiran i za Oscara, a film je dobio i dosta nagrada. Film nisam gledao, ali bih ga svakako volio pogledati. Na webu kažu da je film bolji od knjige, što se obično rijetko događa.
Knjigu je napisao Christopher Isherwood (1904-1986), jedan od najznačajnijih gej pisaca i boraca za gej prava 20. stoljeća. Po jednoj njegovoj knjizi nastao je kultni filmski mjuzikl Cabaret. Gore na slici je Christopher (lijevo) sa svojim 30 godina mlađim ljubavnikom Bachardyjem s kojim je bio 30 godina u vezi, sve do svoje smrti u Santa Monici u 81. godini. Velika razlika u godinama ispočetka je uzrokovala podizanje obrva čak i u na svakakva čuda oguglalom Hollywoodu, ali vremenom su postali dobro poznati par s hrpom hollywoodskih zvijezda s kojima su se družili. Bachardy je postao poznati slikar, a često su ih nazivali "jedini uspješan hollywoodski par".
Kada je A Single Man prvi puta objavljen 1964., izazvala je poprilično prašine, jer to je možda bilo čak i prvi put da je glavni lik neke knjige bio homoseksualac. Nekima je bio poprilični šok da homoseksualci imaju jednake osjećaje kao i heteroseksualci. U knjizi je zapravo riječ o ljudskom biću, koje je, eto slučajno, homoseksualac.
Da se vremena nisu puno promijenila, pokazuje i to što se u Americi Fordov film snimljen po ovoj knjizi nije reklamirao kao film o gej osobi, film snimljen po djelu gej pisca, po jednom od najznačajnijih gej romana i kojeg je snimio gej režiser. A možda je to u redu. Zašto bi nekoga identificirala nečija seksualnost? Nismo li svi mi ipak samo ljudi? Ne bismo li i mi homoseksualci zapravo trebali težiti tome da se konačno shvati da smo mi kao i svi ostali i da nas ne treba trpati u nekakve ladice ili geta? Da, samo problem je u tome što kada se reklamira jedan ovakav film, onda se treba biti jako pažljiv da se ne povrijede osjećaji heteroseksualne većine, a u isto vrijeme je u redu staviti u novine naslov «Homoseksualac ubio ljubavnika». Ne sjećam se da sam ikada u crnoj kronici vidio naslov «Heteroseksualac ubio ljubavnicu».
Radnja se odvija u 1960.-tima i pratimo jedan običan dan u životu Georgea, sredovječnog gej profesora engleskog jezika. George se bori nastaviti normalno živjeti, nakon što mu je dugogodišnji partner nedavno poginuo. Knjiga je izvrsno napisana, životna, osjećajna, duhovita, tužna, uvuče vas u radnju, poistovjetite se s likovima. Christopher dotiče neke izuzetno važne stvari u životu gej osoba, pogotovo onih koji su već dobrano zagazili u određene godine, a najviše taj neki osjećaj izdvojenosti, gotovo usamljenosti koju sigurno i mnogi od vas osjećate, iako ste cijelo vrijeme okruženi ljudima. Možda zbog toga knjigu ne bih preporučio mlađariji, njih zanimaju neke druge teme. Možda je to tako i dobro. Svima ostalima, ako možete, knjigu pročitajte.
Klikni za ostatak posta...
Osoba online:
