Molitve za Bobbyja

Zahvaljujući blogu Pronaći sebe, pronašao sam ovaj film na You Tube-u, pa ga i ja ovdje prenosim. Izvrstan, ali jako emotivan film. Priznajem, pustio sam koju suzu, i to nekoliko puta. Uglavnom, ako ste u bedu, a htjeli biste još više biti u bedu, ovo je pravi film za vas. :-)

Film je istinita priča o drami Mary Griffith, majke koja nije mogla prihvatiti sina homoseksualca, snimljena prema knjizi Leroya Adamsa, a u uspomenu na Bobbyja Griffitha i Leroya Adamsa. Mary Griffith prekasno je shvatila da je njezin sin samo bio drugačiji od većine. Mary Griffith govorila je u Kongresu o pravima homoseksualaca i lezbijski i danas je jedna od nautjecajnijih aktivistica gay pokreta. 

Priča počinje 1979. godine. Bobby (R. Kelley) je miljenik svojih roditelja i cijele rodbine, uzoran u svemu, kompleks za ostalu braću i sestre koji nisu tako savršeni. Tek kad pokuša popiti tablete za spavanje, njegov stariji brat Ed (A. Nichols) prvi dozna istinu: Bobby je homoseksualac. Iako je bratu obećao da ništa neće reći roditeljima, Ed kaže majci (M. Griffith), jer se brine da se Bobby ponovno ne pokuša ubiti. Majka je odlučna da će sina izliječiti od homoseksualizma, pa Bobbyja vodi na psihoterapije na kojima mora odgovarati na pitanja kao da je duševni bolesnik. Kad ga jedna sestrična pozove k sebi u Portland, Bobby otkriva da ima obitelji različitih od njegove: roditelji njegovog dečka Davida (S. Bailey) razboriti su i tolerantni, a svog sina smatraju normalnim. Bobby je potresen kad shvati da se njegova majka neće promijeniti...

Film je osvojio nagrade GLAAD i Prism, te je bio u nominacij za Emmy i PGA kao najbolji film, a Sigourney Weaver za ulogu Mary Griffith, velike aktivistice za toleranciju i prava homoseksualaca, bila je nominirana za Zlatni globus, Emmy i niz drugih nagrada.

Izvor teksta: Mojtv.hr.

Klikni za ostatak posta...

Iskorak

Pogledajte kako je Jacob napravio iskorak pred svojom cijelom školom, mnogobrojnim roditeljima i učiteljima te kakva je bila reakcija publike. 

Primajući nagradu za najboljeg glumca u svojoj školi, Jacob je rekao:

Istina je, nastupao sam u nekoliko predstava i mjuzikla, ali što je još važnije, glumio sam svaki dan u svom životu. Glumio sam da sam nešto što u stvari nisam. Većina vas me susreće svaki dan i ima priliku vidjeti moju ulogu strejt Jacoba, dok sam zapravo LGBT. Za razliku od milijuna drugih LGBT tinejdžera koji moraju glumiti svaki dan kako bi izbjegli verbalno maltretiranje i fizičko nasilje, ja to više neću činiti. Vrijeme je da se stane na kraj mržnji u našem društvu i da se prihvate ljudi bez obzira na spol, rasu, orijentaciju ili bilo što drugo što može stati na put ljubavi i prijateljstvu. Prihvatite me, odbacite me ili me ignorirajte, jer ja sam ono što jesam i od sada tako ću se tako i ponašati.

Video je na You Tube-u objavio njegov otac koji je u video umetnuo poruku da je za tako nešto potrebno više hrabrosti od bilo čega što je on napravio u svom životu. Daleko od toga da su SAD idealna država, takva država sigurno nigdje ne postoji, ali barem se možemo nadati da ćemo i mi u nekoj skoroj budućnosti postati društvo u kojem je ovako nešto moguće.
U idealnom društvu ovakav iskorak zapravo niti ne bi trebao biti potreban. Biti LGBT bi trebalo biti nešto sasvim uobičajeno, poput toga pišete li desnom ili lijevom rukom.

Izvor: Yahoo News

Klikni za ostatak posta...