Homofobija

Zanimljivio je kako neki ljudi okreću stvari naopačke i optužuju druge za ono što se odnosi upravo na njih same. Tako jedan komentator u u svojoj kolumni u jednim dnevnim novinama pod naslovom članka «Homoseksualnost je bolest» kaže:

Borba protiv diskriminacije ima smisla sve dok sama ne postane diskriminatorska, zahtijevajući cenzure i kaznene progone za sve koji drukčije misle. Svjetski dan borbe protiv homofobije i transfobije podsjeća upravo na takvu perverziju.

Svetko ima slobodu misliti što želi, ali djela i riječi su nešto sasvim drugo, pogotovo ako pozivaju na mržnju. Sloboda i pravo mišljenja ne uključuje pozivanje na diskriminaciju određenog dijela društva. Borci za prava homoseksualaca ne traže oduzimanje ili smanjivanje bilo čijih prava, nego se isključivo zalažu za prava homoseksualaca. S druge strane, homofobi i autori sličnih tekstova, upravo se zalažu protiv ljudskih prava određenog dijela društva.

Boriti se za svoja prava je legitimno, poželjno, ali kršiti i osporavati time prava roditelja da odgajaju svoju djecu, pa i na spolnom području, u skladu s vlastitom savješću, te religijskom i vrijednosnom tradicijom, znači ozbiljan udar na ljudska prava i odgojni pluralizam.

Pitam se, ako nečija savjest, te religijska i vrijednosna tradicija, nalaže da svoju djecu odgaja u duhu da žene ili crnci nisu jednakopravni njima samima, je li napad na takve stavove također udar na ljudska prava i odgojni pluralizam? U istoj kolumni, a sve u istom stilu okretanja stvari naglavačke, iznose se i potpune neistine:

Tako je u Švedskoj 2004. godine na mjesec dana zatvora osuđen protestantski pastor jer je, na temelju Biblije, govorio protiv legalizacije istospolnih brakova. Citirajući Isusa (Mt 19, 3-6) koji govori o braku od početka svijeta kao zajednici muškarca i žene koji postaju “jedno tijelo”, švedski je pastor završio u “prdekani”.

Ake Green, navedeni pastor Švedske pentekostalne crkve, nije završio u zatvoru odašiljajući poruke mira i oprosta svojim vjernicima i skrušeno citirajući Isusa, nego zato što je za vrijeme propovijedi grmio s oltara slijedeće: «Homoseksualnost je abnoramalni, užasni kancerogeni tumor u tijelu društva». Možda dotični kolumnist poznaje Bibliju jako dobro, pa je pronašao u njoj i te riječi Isusa.

Zmislite da netko kaže: «Crnci (žene, invalidi, Hrvati, Srbi, Madžari, Romi, muslimani, birajte po volji) su abnormalni, užasni kancerogeni tumor u tijelu društva.». Nekima očito nisu jasni pojmovi slobode, demokracije, diskriminacije i prava na slobodu mišljenja.

Klikni za ostatak posta...

Želja

Volio bih barem jednom otići na neki odmor s kućnim ljubimcem gdje bi mogli biti potpuno slobodni, gdje bi zaista mogli biti ono što jesmo – par. Bez straha, bez ogledavanja iza ramena, pa i zašto ne, negdje gdje bismo se mogli poljubiti kad nam se to prohtije. Neki dan smo bili na malom izletu, sjeli u neki restoran i pretpostavljam da nitko sa strane nije mogao ništa skužiti. Imamo već dovoljno prakse kako se treba vani ponašati, što je naravno potpuno suprotno od onoga kakvi smo doma. Nema glupiranja, nema tepanja, nema osmijeha i dodira. Dobro paziš što pričaš, tko te može čuti, promjeniš temu kada prođe konobarica.

Palo mi je na pamet neko gej krstarenje. Ne radi se o tome da bih posebno uživao u tome da su svi oko mene gej, nego se radi baš o toj slobodi da barem jednom možemo biti slobodni. I njemu se svidjela ideja, čak smo i pronašli nešto što nam se jako sviđa: Baltičko krstarenje. Osam dana od Kopenhagena, preko Estonije, Rusije, Finske, Švedske i na kraju Amsterdam. 

Dobro, moram priznati da posebnu čar mojoj predstavi gej krstarenja daju i zanimljive fotografije na web stranicama koje ih prodaju, ali dobro sam se nasmijao, možda malo i razočarao, pročitavši slijedeći odgovor na pitanje nekog zabrinutog posjetitelja:

Do I have to have a great body to fit in on an Atlantis vacation?

Very funny. Seriously, while we have some great bodies in our brochure and website (remember it IS marketing!), Atlantis is really all about being yourself and feeling great about who you are. Whatever shape you're in, you're going to feel right at home on Atlantis. We promise.

I taman kad smo pomislili, pa dobro, ne može to biti toliko skupo, ohladili smo se kad smo na brzinu izračunali da bi nam trebalo barem 50.000 KN, a da ne idemo baš kao crkveni miševi. Iskreno, i mogli bismo to nagrecati, ali kad uvijek razmišljamo, zašto spiskati novce na nešto što traje tjedan ili dva, možda će nam poslije biti žao, možda će nam novci biti potrebni za nešto zaista važno.

Možda da nađemo nešto malo skromnije? Recimo neki pusti otok? Ali koliko čujem, niti oni baš nisu posebno jeftini.

Dosta maštanja. Kućni ljubimac je vani i bit će ljut ako, kad se vrati, stan nije usisan i prašina obrisana. Moram ići.

Klikni za ostatak posta...

Istospolni brakovi po svijetu

Ovo je karta svijeta koja pojednostavljeno prikazuje prava homoseksualaca po pojedinim državama. Tako su istom bojom obojane npr. Hrvatska i Velika Britanija. I dok u Hrvatskoj homoseksualci imaju pravo na nekakvu labavu istospolnu zajednicu s vrlo ograničenim pravima (zanima me je li do sada itko ikada sklopio ili pozvao se na takvu zajednicu), u Velikoj Britaniji postoji civilno partnerstvo koje homoseksualnom paru daje gotovo identična prava (i obveze) kao heteroseksualnim bračnim parovima. Donekle relaniju sliku stanja homoseksualnih prava daje ova karta Europe.

S današnjim danom, homoseksualni brakovi u potpunosti izjednačeni s heteroseksualnim su legalizirani u osam zemalja svijeta: Belgija, Južnoafrička Republika, Kanada, Nizozemska, Norveška, Portugal, Španjolska i Švedska. Kako se vidi, radi se sve redom o vrlo primitivnim i nemoralnim državama, koje samo što nije dohvatila sudbina Sodome i Gomore. Homoseksualni brakovi su priznati i u dijelovima određenih država, kao što je Grad Meksiko, te američke savezne države Connecticut, Washington (Okrug Columbia), Iowa, Massachusetts, New Hampshire i Vermont.

Jedan od argumenata protivnika ulaska Hrvatske u iskvarenu i razvratnu Europsku Uniju je i onaj da ćemo tada morati priznati pravo homoseksualcima na brak, što će nas, naravno, nepovratno odvesti u propast. Gledajući kartu iznad, meni se čini da se tu ne radi samo o Europskoj Uniji, nego o cijelom dijelu svijeta čiji dio tako žarko želimo postati (zapad). Ne želimo biti Balkan, ne želimo biti EU, što bismo onda htjeli? Biti i dalje otok u kojemu caruje mito, korupcija, kumstvo, lopovluk, primitivizam, ali to ništa nije bitno, sve dok svetost kršćanskog braka nije oskrvnuta i dok društvom vladaju propovijedana moralna načela kojih se malo tko drži?

A kada sam već kod oskrvnuća tradicionalnog braka, pa zar nije najveće moguće oskrvnuće legalna rastava braka sklopljenog pred Bogom gdje su se budući supružnici zavjetovali na brak do smrti? Prema Državnom zavodu za statistiku, u Hrvatskoj se raspadne svaki peti brak. Zar to nije najveća moguća pljuska Bogu? Naravno ne znači da su svi ti propali brakovi sklopljeni pred oltarom, ali niti homoseksualci ne traže mogućnost sklapanja braka pred oltarom. Zašto se svi ti dušebriznici nad moralom puka ne pobune protiv rastave braka koja očito ugrožava temelje tradicionalne obitelji? Vjerojatno iz dva razloga, jedan je taj da unaprijed znaju kako bi se radilo o izgubljenoj bici, jer puk se lako može nagovoriti da drugima brani prava, ali teško će ga se nagovoriti da sebi uskrati prava u ime nečeg višeg, a drugi je taj da su i oni sami licemjeri kojima odgovara imati mogućnost odstupnice kada naiđe netko upola mlađi i zgodniji.

Klikni za ostatak posta...

Sa zagrebačkih cesata

Ne znam kako vama, ali po meni ovo je prilično prosta reklama. Prikazuje sodomistički odnos, a svi znamo tko se time bavi: sodomisti! Sodomizam može svašta značiti, ali nekako se najviše koristi u opisivanju ovoga što je prikazano gore na slici. Sodomisti mogu biti i muškarci i žene, ali nekako mi je ipak u ovom slučaju prilično očito da se radi o dva muškarca, tim više što su u pitanju dva madraca, a madrac je riječ muškog roda. Kako muško-ženska sodomistička kombinacija još nekako i može proći (uz eventualno 5 Oče naša i Zdravo Marija i možete ispočetka), muško-muška navodno odvodi ravno u pakao. Uglavnom, čudom se čudim kako netko već nije pokrenuo akciju uklanjanja nepoćudnog sadržaja sa zagrebačkih cesata.

Ponekad trgovci ili proizvođači hvale svoje proizvode i više nego li to oni zaslužuju. Dapače, ponekad i otvoreno lažu. Te ćete biti ljepši, te ćete biti mržaviji, te ćete imati više ili manje dlaka, bora, smrada, te ćete se više zabavljati, biti zdraviji, te ako kupite ovo ili ono bit ćete neodoljivi muškarcima ili ženama. Evo, ja uporno perem kosu sa Schauma šamponom, ali nikako da se preda mnom stvori red muškaraca. Čista laž!

Ali evo, ima i pozitivnih primjera kao što je ovaj. Dakle, mi doma imamo Perfecta madrac i što da vam kažem, preporodili smo se. Dobar madrac je izuzetno važan i sada spavamo kao bebe. Osim toga, odličan je i za sodomističke poze (isprobano u praksi), baš kako nas reklama pokušava uvjeriti.

Klikni za ostatak posta...

Paf

Moram priznati da sam ostao paf kad me jedan, koliko ja znam, str8 frend nešto pitao. Ne, nije mi se upucavao i ne, nije me pitao zašto nemam curu i ne, nije bila homofobna izjava i ne, nije bila homotolerantna (?) izjava i ne, nije bila… Ma ne biste nikad pogodili, iako ima neke veze s pederlukom (recimo). Ali ipak, jako mi je bilo čudno da je baš mene to pitao. Od svih frendova, gdje je baš mene našao? Možda je mislio da bih samo ja na nešto tako mogao pristati? Ma sigurno je to mislio. I pristao sam, ali nisam htio preuzeti inicijativu kako ne bih ispao previše zainteresiran. I ne, nije ništa zbog čega bi on poslije trebao otići na ispovijed. A možda bi ipak trebao? Barem ako mu je svećenik malo stroži? Uglavnom, nije ništa strašno, ma daleko od toga da je strašno, nije ništa niti protivno čudoređu. I nema šanse da napišem što me pitao. Znam da onda nisam uopće trebao ništa niti napisati (in the first place), ali eto, ipak sam nešto htio napisati. Uglavnom, ako ništa drugo, barem uživajte u slici, koja, btw, nema nikakve veze s temom ovog posta (tu postoji neka tema?), ali ama baš nikakve, osim ako se jedna ovakva slika može dovesti u kontekst pederluka u najopćenitijem smislu (kao navodno neki gejevi vole ovakve slike) s kojim to pitanje, kako rekoh, ima neke daljnje veze.

Klikni za ostatak posta...

Olivia

Moja prva reakcija kada sam odgledao ovu glazbenu točku bila je identična reakciji simpatične crnkinje na kraju klipa: Još! Još! Još! Još! Još!

Naravno, razlog je Olivia Newton John, koja je ovdje sa svojom reinkarnacijom obradila Let's Get Physical za potrebe neke TV serije. Kaj-ja-znam, Olivia mi je uvijek bila posebno simpatična iako, da me netko sada pita da nabrojim po čemu pamtim njezin lik i djelo, jedino čega bih se sjetio je ovaj hitić s početka 80-tih i, naravno, neponovljivi Briljantin. Svejedno, uvijek mi je bila strašno simpatična. Prava all-American girl, iako je zapravo rođena u Engleskoj, a odrasla u Australiji.

Zanimljivo je kako neki ljudi dobro izgledaju i u svojim 60-tima. Znam, plastika i sve to, ali Olivia to radi stvarno odmjereno. Evo, ovdje je Olivia s istom pjesmom prije 30 godina. A za sve vas romantične duše, ovaj put ću i sebe tu ubrojati, obucimo pidžamice i idemo svi zajedno:

But now there's nowhere to hide,

since you pushed my love aside I'm not in my head,

hopelessly devoted to you

Hopelessly devoted to you,

hopelessly devoted to you...

Klikni za ostatak posta...

Tanka je linija između erotike i pornografije

Ako je pornografija eksplicitno prikazivanje seksualnog odnosa, onda je ovo pornografski film. Ali ako eksplicitan seks pomiješamo s emocijama, dobrom glumom, dobrim scenarijem, dobrom režijom i produkcijom, je li to i dalje pornografija? Možda je to i dalje pornografija, ali s upravo tim stvarima: dobrom glumom, scenarijem i režijom. Neki bi rekli, pornografija je pornografija, bez obzira kako lijepo ju zapakirali.

Ali to možda uopće i nije važno, sve su to zapravo samo oznake i klasifikacije. Zbog čega bi seksualni čin između dvije osobe automatski trebao biti nešto prljavo i loše? Zbog čega bi prikaz dvije osobe kako kuhaju zajedno trebao biti nešto prihvatljivo, dok prikaz dvije osobe dok vode ljubav automatski nešto sramotno i nemoralno? Nije li čin vođenja ljubavi među najintimnijim i najosjećajnijim stvarima koje dvije osobe mogu međusobno podijeliti? Granica između pornografije i erotike očito je uvjetovana određenim nametnutim društvenim konvencijama, koje možda nemaju pokrića u stvarnom životu, odnosno emocijama čovjeka kao jedinke.

Sada kada sam samom sebi to malo obrazložio, mirnije duše stavljam link na jedan ne baš uobičajeni pornić, ali smatram da se niti ne radi o porniću, iako je eksplicitan kao i svaki drugi. Radi se o kratkom filmu nezavisnog redatelja Travisa Mathewsa pod nazivom «I Want Your Love», prvom iz cijele serije koja bi trebala uslijediti. Film distribuira pornografska kuća «NakedSword», dakle sve je relativno.

U filmu dva gej muškarca, najbolji prijatelji, nakon nekoliko čaša vina po prvi puta se upuštaju u međusobni seksulani odnos. Vjerojatno se mnogu među nama mogu u tome prepoznati. Slijedeći nastavci filma, koji tek trebaju uslijediti, istraživat će posljedice i puteve kamo takvo nanovo definirano prijateljstvo može odvesti.

Uživajte, ja jesam.

Klikni za ostatak posta...