KLj ima jednu negativnu osobinu, a to je da on uvijek mora biti u pravu. Kako sam apsolutno siguran da sam ja u pravu u barem 95% slučaja kada se oko nečega ne slažemo, njegovo uvjerenje da je baš uvijek on u pravu, naravno, pada u vodu.
Još jedna njegova negativna osobina je to što on misli kako nikada za ništa nije kriv. Uvijek su mu netko ili nešto krivi. Ukoliko mu meso ispadne presuho, kriva je pećnica. Ukoliko se rižoto zalijepio, krivo je ulje ili posuda. Ukoliko mu iz ruke ispadne tanjur i razbije se, kriv je njegov mali prst na ruci u kojem ga je baš u tom trenutku uhvatio grč. Dakle, nije on kriv, kriv je njegov mali prst koji živi potpuno neovisan život odvojen od KLj-a, jer tko još može kontrolirati grčeve u malom prstu? I ne radi se tu samo o kuhinji. Mislim da još valjda jedino izvanzemaljce nije za nešto optužio.
Osim toga, KLj misli kako on zna sve najbolje. Pada mi na pamet slučaj kada mi je dozvolio da nešto skuham, naravno uz njegov nadzor. I dok sam nešto miješao, malo s lijeva na desno pa malo s desna na lijevo, upozorio me je da se ne smije miješati malo u jednu malo u drugu stranu, te da miješanje treba obavezno biti u smjeru kazaljke na satu (ili obratno, zaboravio sam). Nije obrazložio tu svoju tvrdnju, ali pretpostavljam da to mora imati veze s rotacijom Zemlje oko svoje osi, možda čak i oko Sunca, te samim time i kvaliteti sljubljivanja svih namirnica i iskoristivosti svih hranjivih sastojaka. Ja sam, ne gledajući više u lonac i uz prodoran pogled ravno u njegove oči, nastavio mahnito vrtiti u oba smjera. Nedostajalo je još samo da, inateći se dječje bezobrazno, zapjevam na-na-na-na, na-na-na-na. On je na to samo bez riječi zapalio cigaretu i skrenuo pogled, pametniji popušta, vjerojatno je u sebi mislio.
Ili drugi primjer, da ne pomislite kako nam se život odvija samo u kuhinji, meni je zabranjen pristup vešmašini jer a) ja ne znam što se s čime pere, b) ne znam odabrati odgovarajuću temperaturu pranja, c) stavim ili previše ili premalo veša i d) ne znam kada je jeftina struja. To, naravno, ništa nije istina, ali neka tako i dalje misli, barem sam oslobođen gnjavaže s prljavim vešom. I ne samo to, ako ja objesim veš na sušenje nakon pranja, on će obavezno morati ići popraviti iza mene i preraspodijeliti ga. Još kada bih ga mogao uvjeriti da on puno bolje pegla od mene, ali bojim se da je za to kasno. KLj je vrlo zadovoljan mojim peglačkim umijećem. Možda bih mu mogao reći da su preko noći došli izvanzemaljci, oteli me, spojili me na kojekakve kabele i potpuno mi izbrisali umijeće peglanja?
Razlog zbog kojeg sve ovo pišem je događaj koji se zbio neki dan. Spremao se oprati bijeli veš, na što sam ja rekao kako mislim kako bi šarenu posteljinu trebalo oprati na 95°C zajedno s ručnicima u boji. Nije me poslušao. Nakon što se oprao bijeli veš, sve je bilo lagano zelenkasto. Nakon što sam to naglas primjetio, KLj je kao iz topa izvalio kako se to dogodilo jer sam ja tu istu posteljinu prije dvije (brojkama 2) godine oprao s nečim (ne znam više s čime, on je naveo konkretan odjevni predmet) što je obojalo posteljinu pa je ova sada obojala bijele gaće i majice. Stvarno mu moram odati priznanje što je u jednoj nanosekundi uspio nešto tako smisliti. Odvalio sam se u smijeh, a zatim i on, uvidjevši valjda apsurdnost svojih optužbi. Ipak mislim da je tu posrijedi neko puno logičnije objašnjenje. Vjerojatnije bi mi bilo da su došli izvanzemaljci i, dok smo mi bili zadubljeni u reprizu Prijatelja, krišom usipali u mašinu malo zelene boje.
I tako, ovih dana hodam po gradu u zelenkastim gaćama, ali nije tako strašno kako kaže KLj, barem su ravnomjerno obojane i ionako će se ta zelenkasta nijansa isprati nakon nekoliko pranja. A meni je cijeli taj događaj dao fini materijal za konstantno podjebavanje. Naravno da koristim svaku priliku upotrijebiti izraz «mislim da je to zato što sam prije dvije godine» ovo ili ono. Moram priznati da stojićki podnosi moju torturu.
A što ću kad ga volim, jer na koncu nitko nije savršen, pa čak niti ja.
Klikni za ostatak posta...
Osoba online:
