It takes one to know one

05 lipnja 2010

… ili sličan sličnog prepoznaje, barem ako je sudeći po rezultatima istraživanja nizozemskih znanstvenika koji su zaključili da gaydar možda uopće nije mit. Oni su uzeli grupu heteroseksualaca i homoseksualaca i dali im slike na kojima su bila prikazana veća geometrijska tijela ispunjena manjim, npr. veliki kvadrat bio je ispunjen manjim pravokutnicima. Općenito, ljudski mozak lakše registrira veće prikaze, pa će tako većina ljudi reći za kvadrat ispunjen manjim pravokutnicima da je u stvari ispunjen također kvadratima. Prema istraživanju, to je i bio slučaj kod većine heteroseksualnih muškaraca i žena, koji su davali brže, ali i netočne odgovore, za razliku od homoseksualnih muškaraca i žena koji su davali sporije, ali točnije odgovore. Homoseksualci su u većem broju točno primjetili da je kvadrat ispunjen pravokutnicima.

Znanstvenici su iz toga izveli zaključak da homoseksualci imaju veću moć zapažanja, kako cjeline, tako i detalja. U svakodnevnom životu, ta sposobnost obraćanja pozornosti detaljima može im pomoći pri otkrivanju nečije seksualne orijentacije, kažu isti ti znanstvenici, dakle gaydar možda ipak postoji.

Jesam li ikad spomenuo da mnogi, barem oni koji me ne poznaju dovoljno, za mene misle da sam jako organiziran, detaljista, da prostite, i picajzla? Ja se uvijek čudom čudim kako uspijevam ljude tako zavarati, jer sam za sebe uvjeren da sam šlampav i ljenčina. Da nisam daljeko od istine, pitajte samo mog kućnog ljubimca koji dijeli to moje mišljenje.

Uglavnom, meni to istraživanje zvuči malo nategnuto. Ali zapravo u stvari i ima smisla. Bezbroj puta (otprilike… tu negdje… manje-više) sam se našao u nekom društvu gdje je bio i jedan, barem po meni, očiti homoseksualac. Naravno, ne računajući mene, ali kako sam ja ionako strašno mačo i logično je da sebe tu ne računam. Ne govorim o feminiziranim likovima, nego o onima koje odaju sitnice, neki lagani pokret ruke, glave, neke izjave (recimo, «Što ja volim salatu od rikule i mozzarelle…») i slične stvari koje kod mene odmah pale lampicu koja trepće «gej, gej, gej!». Meni se čini da samo ja primjećujem takve stvari. Viđao sam i neke cure koje su se zaljubile u, barem meni, očitog geja. Pa kako možeš, zar si slijepa?, u sebi sam govorio.


Ali meni se pali lampica «gej, gej, gej» čak i kod nekih muškaraca koje ne odaju nikakve sitnice, pa čak niti one uočljive samo mom gej-detaljističkom oku. Zapravo sam uvjeren da gaydar ipak postoji, a i znam u čemu je štos: tajna je u očima. Znate ono kad vam se sretne pogled s nekim, ponekad i s potpunim strancem, možda samo u prolazu ili za stolom u kafiću do vas, i odjednom mu se nešto promijeni u pogledu, dogodi se neki «klik», on zadrži na vama pogled dulje nego što bi to bilo uobičajeno i vi vidite u njegovim očima da vas jednostavno skida pogledom i zamišlja divlji seks do iznemoglosti nekoliko puta tijekom jedne noći ono nešto, neki divlji poziv na seks neku toplinu, zainteresiranost, neku čudnu privlačnost, seksualnu naelektriziranost, i sve to untač tomu što možda ima vjenčani prsten na ruci. Naravno, nikada nisam to išao provjerovati u praksi na način da bih nešto poduzeo, ali da je bilo jako puno tih pogleda, bilo ih je. Dobro, nabacim koji put i kakav lagani flert, koji to možda i nije nitkom drugom osim meni, možda samo koja ljubazna riječ, šala ili mali osmijeh.

Ono što me muči u toj mojoj teoriji je da sam takve poglede primjećivao samo kod meni privlačnih muškaraca, pa mi sve to skupa liči na onu: «Što je babi milo, to se babi snilo». Tim više što takve slučajne poglede nisam nikad primjećivao na ženama, iako primjetim, naravno, kada mi se neka žena upucava. Možda su zapravo ti muškarci sasvim pristojni heteroseksualci bez ikakve primjese biseksualnosti koji su samo zbunjeni mojim perverznim pogledom kojeg pokušavaju odgonetnuti? Iako, sumnjam da se o tome radi… Još se sjećam jednog mužjaka kojeg sam često viđao na ručku za vrijeme pauze u jednom yuppie-gablec-restoranu blizu posla. Alfa mužjak od glave do pete, 35-40, skockan, i svaki put kad bi nam se pogledi sreli, to je bilo to. Naravno, ja sam uvijek tražio njegov pogled, a siguran sam i on moj. I onda jednog dana (ne očekujte sada neki veliki i uzbudljivi zaplet), sretnem ga na drugom kraju grada, pred  dućanom naše susjedne zgrade, kako izlazi iz automobila sa ženom i dvije male dječice, valjda su došli nekome u posjetu. I opet su nam se pogledi sreli, ali ovaj puta mi se učinilo da sam vidio strah u njegovim očima. Zato što sam ga sreo nespremnog i ranjivog u obiteljskom okruženju? Whatever. Što je babi milo, to se babi snilo.

Jedino što mi nije jasno kod ovih nizozemskih znanstvenika, ako su već htjeli istraživati postoji li gaydar, ne bi li bilo jednostavnije da su uzeli jednu heteroseksualnu i jednu homoseksualnu skupinu ljudi i onda im pokazivali ljude različite seksualne orijentacije i dali zadatak da otkriju tko je gej? I onda tko ih više otkrije taj pobjednik i čiča miča gotova je priča?

Klikni za ostatak posta...

Hero para siempre


Posjetite Tonija. Ima 20 godina i čini mi se da ima stila. Posjetite ga, podržite ga, komentirajte, nemojte biti škrti..

Klikni za ostatak posta...

Maslinovo ulje

03 lipnja 2010


Inače, jako volim Anu. Ne znam zašto, jednostavno mi je simpatična i volio bih biti njezin prijatelj. Samo pitam se, je li potrebno da u svako jelo stavi deci ili deci i pol ulja, ili čak dva, pa makar ono bilo i maslinovo? Danas je pravila šparoge. Pa to je sve plivalo...
Volim ja i maslinovo ulje, dapače, od svih masnoća najviše ga koristim, i kao začin i za prženje ili pečenje. Znam da je zdravo, znam da je dobro i kao lijek i kao prevencija mnogim bolestima, ali zar baš mora deci ili još i više? Ima li ovdje neki nutricionist da me razuvjeri? Postoji li kakva preporuka?
Kućni ljubimac ne voli Anu. Ne voli niti maslinovo ulje.

Klikni za ostatak posta...

Homofobija

30 svibnja 2010

Zanimljivio je kako neki ljudi okreću stvari naopačke i optužuju druge za ono što se odnosi upravo na njih same. Tako jedan komentator u u svojoj kolumni u jednim dnevnim novinama pod naslovom članka «Homoseksualnost je bolest» kaže:
Borba protiv diskriminacije ima smisla sve dok sama ne postane diskriminatorska, zahtijevajući cenzure i kaznene progone za sve koji drukčije misle. Svjetski dan borbe protiv homofobije i transfobije podsjeća upravo na takvu perverziju.
Svetko ima slobodu misliti što želi, ali djela i riječi su nešto sasvim drugo, pogotovo ako pozivaju na mržnju. Sloboda i pravo mišljenja ne uključuje pozivanje na diskriminaciju određenog dijela društva. Borci za prava homoseksualaca ne traže oduzimanje ili smanjivanje bilo čijih prava, nego se isključivo zalažu za prava homoseksualaca. S druge strane, homofobi i autori sličnih tekstova, upravo se zalažu protiv ljudskih prava određenog dijela društva.
Boriti se za svoja prava je legitimno, poželjno, ali kršiti i osporavati time prava roditelja da odgajaju svoju djecu, pa i na spolnom području, u skladu s vlastitom savješću, te religijskom i vrijednosnom tradicijom, znači ozbiljan udar na ljudska prava i odgojni pluralizam.
Pitam se, ako nečija savjest, te religijska i vrijednosna tradicija, nalaže da svoju djecu odgaja u duhu da žene ili crnci nisu jednakopravni njima samima, je li napad na takve stavove također udar na ljudska prava i odgojni pluralizam? U istoj kolumni, a sve u istom stilu okretanja stvari naglavačke, iznose se i potpune neistine:
Tako je u Švedskoj 2004. godine na mjesec dana zatvora osuđen protestantski pastor jer je, na temelju Biblije, govorio protiv legalizacije istospolnih brakova. Citirajući Isusa (Mt 19, 3-6) koji govori o braku od početka svijeta kao zajednici muškarca i žene koji postaju “jedno tijelo”, švedski je pastor završio u “prdekani”.
Ake Green, navedeni pastor Švedske pentekostalne crkve, nije završio u zatvoru odašiljajući poruke mira i oprosta svojim vjernicima i skrušeno citirajući Isusa, nego zato što je za vrijeme propovijedi grmio s oltara slijedeće: «Homoseksualnost je abnoramalni, užasni kancerogeni tumor u tijelu društva». Možda dotični kolumnist poznaje Bibliju jako dobro, pa je pronašao u njoj i te riječi Isusa.

Zmislite da netko kaže: «Crnci (žene, invalidi, Hrvati, Srbi, Madžari, Romi, muslimani, birajte po volji) su abnormalni, užasni kancerogeni tumor u tijelu društva.». Nekima očito nisu jasni pojmovi slobode, demokracije, diskriminacije i prava na slobodu mišljenja.

Klikni za ostatak posta...

Želja

29 svibnja 2010


Volio bih barem jednom otići na neki odmor s kućnim ljubimcem gdje bi mogli biti potpuno slobodni, gdje bi zaista mogli biti ono što jesmo – par. Bez straha, bez ogledavanja iza ramena, pa i zašto ne, negdje gdje bismo se mogli poljubiti kad nam se to prohtije. Neki dan smo bili na malom izletu, sjeli u neki restoran i pretpostavljam da nitko sa strane nije mogao ništa skužiti. Imamo već dovoljno prakse kako se treba vani ponašati, što je naravno potpuno suprotno od onoga kakvi smo doma. Nema glupiranja, nema tepanja, nema osmijeha i dodira. Dobro paziš što pričaš, tko te može čuti, promjeniš temu kada prođe konobarica.

Palo mi je na pamet neko gej krstarenje. Ne radi se o tome da bih posebno uživao u tome da su svi oko mene gej, nego se radi baš o toj slobodi da barem jednom možemo biti slobodni. I njemu se svidjela ideja, čak smo i pronašli nešto što nam se jako sviđa: Baltičko krstarenje. Osam dana od Kopenhagena, preko Estonije, Rusije, Finske, Švedske i na kraju Amsterdam. 

Dobro, moram priznati da posebnu čar mojoj predstavi gej krstarenja daju i zanimljive fotografije na web stranicama koje ih prodaju, ali dobro sam se nasmijao, možda malo i razočarao, pročitavši slijedeći odgovor na pitanje nekog zabrinutog posjetitelja:
Do I have to have a great body to fit in on an Atlantis vacation?
Very funny. Seriously, while we have some great bodies in our brochure and website (remember it IS marketing!), Atlantis is really all about being yourself and feeling great about who you are. Whatever shape you're in, you're going to feel right at home on Atlantis. We promise.
I taman kad smo pomislili, pa dobro, ne može to biti toliko skupo, ohladili smo se kad smo na brzinu izračunali da bi nam trebalo barem 50.000 KN, a da ne idemo baš kao crkveni miševi. Iskreno, i mogli bismo to nagrecati, ali kad uvijek razmišljamo, zašto spiskati novce na nešto što traje tjedan ili dva, možda će nam poslije biti žao, možda će nam novci biti potrebni za nešto zaista važno.

Možda da nađemo nešto malo skromnije? Recimo neki pusti otok? Ali koliko čujem, niti oni baš nisu posebno jeftini.

Dosta maštanja. Kućni ljubimac je vani i bit će ljut ako, kad se vrati, stan nije usisan i prašina obrisana. Moram ići.

Klikni za ostatak posta...

Istospolni brakovi po svijetu

23 svibnja 2010

Ovo je karta svijeta koja pojednostavljeno prikazuje prava homoseksualaca po pojedinim državama. Tako su istom bojom obojane npr. Hrvatska i Velika Britanija. I dok u Hrvatskoj homoseksualci imaju pravo na nekakvu labavu istospolnu zajednicu s vrlo ograničenim pravima (zanima me je li do sada itko ikada sklopio ili pozvao se na takvu zajednicu), u Velikoj Britaniji postoji civilno partnerstvo koje homoseksualnom paru daje gotovo identična prava (i obveze) kao heteroseksualnim bračnim parovima. Donekle relaniju sliku stanja homoseksualnih prava daje ova karta Europe.

S današnjim danom, homoseksualni brakovi u potpunosti izjednačeni s heteroseksualnim su legalizirani u osam zemalja svijeta: Belgija, Južnoafrička Republika, Kanada, Nizozemska, Norveška, Portugal, Španjolska i Švedska. Kako se vidi, radi se sve redom o vrlo primitivnim i nemoralnim državama, koje samo što nije dohvatila sudbina Sodome i Gomore. Homoseksualni brakovi su priznati i u dijelovima određenih država, kao što je Grad Meksiko, te američke savezne države Connecticut, Washington (Okrug Columbia), Iowa, Massachusetts, New Hampshire i Vermont.

Jedan od argumenata protivnika ulaska Hrvatske u iskvarenu i razvratnu Europsku Uniju je i onaj da ćemo tada morati priznati pravo homoseksualcima na brak, što će nas, naravno, nepovratno odvesti u propast. Gledajući kartu iznad, meni se čini da se tu ne radi samo o Europskoj Uniji, nego o cijelom dijelu svijeta čiji dio tako žarko želimo postati (zapad). Ne želimo biti Balkan, ne želimo biti EU, što bismo onda htjeli? Biti i dalje otok u kojemu caruje mito, korupcija, kumstvo, lopovluk, primitivizam, ali to ništa nije bitno, sve dok svetost kršćanskog braka nije oskrvnuta i dok društvom vladaju propovijedana moralna načela kojih se malo tko drži?

A kada sam već kod oskrvnuća tradicionalnog braka, pa zar nije najveće moguće oskrvnuće legalna rastava braka sklopljenog pred Bogom gdje su se budući supružnici zavjetovali na brak do smrti? Prema Državnom zavodu za statistiku, u Hrvatskoj se raspadne svaki peti brak. Zar to nije najveća moguća pljuska Bogu? Naravno ne znači da su svi ti propali brakovi sklopljeni pred oltarom, ali niti homoseksualci ne traže mogućnost sklapanja braka pred oltarom. Zašto se svi ti dušebriznici nad moralom puka ne pobune protiv rastave braka koja očito ugrožava temelje tradicionalne obitelji? Vjerojatno iz dva razloga, jedan je taj da unaprijed znaju kako bi se radilo o izgubljenoj bici, jer puk se lako može nagovoriti da drugima brani prava, ali teško će ga se nagovoriti da sebi uskrati prava u ime nečeg višeg, a drugi je taj da su i oni sami licemjeri kojima odgovara imati mogućnost odstupnice kada naiđe netko upola mlađi i zgodniji.

Klikni za ostatak posta...

Sa zagrebačkih cesata

22 svibnja 2010

Ne znam kako vama, ali po meni ovo je prilično prosta reklama. Prikazuje sodomistički odnos, a svi znamo tko se time bavi: sodomisti! Sodomizam može svašta značiti, ali nekako se najviše koristi u opisivanju ovoga što je prikazano gore na slici. Sodomisti mogu biti i muškarci i žene, ali nekako mi je ipak u ovom slučaju prilično očito da se radi o dva muškarca, tim više što su u pitanju dva madraca, a madrac je riječ muškog roda. Kako muško-ženska sodomistička kombinacija još nekako i može proći (uz eventualno 5 Oče naša i Zdravo Marija i možete ispočetka), muško-muška navodno odvodi ravno u pakao. Uglavnom, čudom se čudim kako netko već nije pokrenuo akciju uklanjanja nepoćudnog sadržaja sa zagrebačkih cesata.

Ponekad trgovci ili proizvođači hvale svoje proizvode i više nego li to oni zaslužuju. Dapače, ponekad i otvoreno lažu. Te ćete biti ljepši, te ćete biti mržaviji, te ćete imati više ili manje dlaka, bora, smrada, te ćete se više zabavljati, biti zdraviji, te ako kupite ovo ili ono bit ćete neodoljivi muškarcima ili ženama. Evo, ja uporno perem kosu sa Schauma šamponom, ali nikako da se preda mnom stvori red muškaraca. Čista laž!

Ali evo, ima i pozitivnih primjera kao što je ovaj. Dakle, mi doma imamo Perfecta madrac i što da vam kažem, preporodili smo se. Dobar madrac je izuzetno važan i sada spavamo kao bebe. Osim toga, odličan je i za sodomističke poze (isprobano u praksi), baš kako nas reklama pokušava uvjeriti.

Klikni za ostatak posta...