Već sam duže vremena htio napisati nešto na ovu temu, ali nikako. Evo, prvi maj je u punom tijeku, pa da iskoristim ovaj neradni dan. Za razliku od većine, nikuda nisam otišao i nisam spojio praznik s vikendom. Radim sutra. Ali kako na poslu neće biti skoro nikoga, očekujem jedan lagani dan. Očekujem da me se plati za nula rada. Ima li išta bolje?
Jesam već možda ikada spomenuo da sam u dubini mojeg bića obična ljenčina? Ali kao i sa svime ostalim, nekako uspijevam uvjeriti ljude u suprotno. Možda i nisam ljenčina, možda samo sebe pokušavam uvjeriti da jesam?
Lakše je tako, kada ti se ne radi, jednostavno si kažeš da si ljenčina i ne napraviš ono što se od tebe traži. Istina, stvar ovisi o tome tko od mene zahtijeva rad. Ako je u pitanju moj kućni ljubimac, njemu bez pardona drsko odbrusim: neću! Pa nisam ja kućna pomoćnica da stalno brišem prašinu, perem WC ili peglam veš. Ionako mi prigovara da sve radim ofrlje. Pa neka se i on malo češće primi krpe. Kao da samo ja zapišavam školjku! Naravno, on tvrdi da je to istina. Iskreno, nisam siguran. Možda i je u pravu, jer nisam kao on da ga u njegovim trenucima opuštanja pred televizorom iznenada pozovem, kao da se ne znam što dogodilo, samo zato da mu pokažem kako je opet zapišao školjku. I što je najgore, uvijek nasjednem na tu foru. Toliko mi je isprao mozak, da i kada vidim da je školjka zapišana, automatski pomislim da je to od mene.
Eto, ne da sam samo ljenčina, nego sam i naivac i još k tome zapišavač školjki. Eto, sada znate sve o meni!
Da vam se ne bih totalno zgadio, reći ću u svoju obranu da ne zapišam baš svaki put. Zapravo više ne zapišavam nego što zapišavam. A i onda kada zapišam, više se radi o kapljici dvije nakon otresivanja, nego o pravom zapišavanju. I obično počistim za sobom. Osim tu i tamo. Ponekad školjka izgleda zapišano, mada u stvari nije. Skupe se neke mikroskopske kapljice, neki vlažan sloj, kondenzirana vlaga, i onda sam opet ja kriv.
Moram odati priznanje mom kućnom ljubimcu. On me naučio kako se pravilno piša. Dakle, prije samog puštanja mlaza, potrebno je povući kožicu preko glavića. Na taj način otvarate slobodan prolaz i spriječavate da mlaz bude preusmjeren ili raspršen na neželjena mjesta. Osim toga i lakše ga nakon pišanja otresete. Zapravo, moj kućni ljubimac kaže da ne treba bjesomučno tresti, što je bila moja metoda prije nego sam njega upoznao, nego samo lagano «pomusti» i eventualno kratko i lagano prodrmati. I još jedna bitna stvar, prilikom pišanja treba ciljati baš u samu vodu u školjci. Iako zvučno intenzivnije, pa vas može dovesti u neugodnu situaciju ako ste u gostima gdje će vaši domaćini zaista biti svjesni da ste otišli u njihov WC popišati se a ne iz čiste znatiželje, ova metoda je vrlo praktična jer onemogućava da mlaz pri kontaktu s tvrdom keramikom školjke šprica svuda ponaokolo.
Dakle nadam se da shvaćate koliko je ova tehnika važna. Da imamo obitelj, sigurno bi ju prenosili na nove naraštaje. Prenosila bi se s koljena na koljeno, prepričavala u dugim zimskim noćima uz vatru kamina. Kako se to neće dogoditi, odlučio sam cijelu stvar ovdje obznaniti i nadati se da će te ju vi dalje širiti.
I vjerujte mi, sve ovo gore navedeno je potpuno točno, jedino što se ponekad malo zanesem i preskočim koji korak iz navedenih uputa, pa onda ponovno doživim uzrujan poziv da pogledam što sam napravio.
Problem u cijeloj priči je da ja zaista mrzim nered i nečistoću, iako ne toliko intenzivno da bih se prislio ukloniti ga. Dobro, malo ipak pretjerujem, previše se ocrnjujem. Nisam prljavac, uvijek održavam barem koliki toliki red. I u doba p.k.lj. (prije kućnog ljubimca), a dugo sam živio sam, stan mi nikada nije izmakao izvan kontrole. Nikad mi se nije dogodilo da mi netko dođe doma i ostane šokiran količinom nereda ili da mi bude neugodno nekoga pustiti u WC. Priznajem, malo prašine mi se znalo nakupiti, ali nikada nije prošlo više od 7 dana da ne bih pobrisao prašinu, barem tamo gdje se vidi. OK, možda 10 dana u kriznim situacijama, ali ni dana više. I samo jednom, ali zaista samo jednom mi se dogodilo da mi je netko povukao prstom preko nekog komada namještaja i pokazao mi sloj prašine koji mu je ostao na prstu. Da, dobro ste pročitali, «mu» ostao na prstu, a ne «joj» ostao na prstu. I da, on je sada oženjen i ima dijete, a ja sam kao neki peder.
Inače, uplatio sam loto. Igram već nekoliko tjedana. Jeste vidjeli koliki je Jack pot u 7/39? Trinaest milijuna kuna! Imao sam neki strašan osjećaj da ću dobiti. Imao sam takve osjećaje i ranije, ali uvijek su me prevarili. Probati ću s pozitivnim mislima. Promijeniti ću moje uobičajeno sanjarenje prije spavanja i zamisliti se kako se valjam u krevetu od novaca, kako mi kune prekrivaju svaki centimetar golog tijela, kako se bjesomučno smijem, kako mi miris novčanica puni nosnice… Nešto poput ove slike, samo bez plavuše:
Možda mi takve misli pomognu osvojiti Jack pot. I onda bih si kupio neku kućicu na moru. Da i ja mogu u miru negdje otići za prvi maj. Negdje gdje nema prometa, negdje gdje ima puno kamenja i malo zemlje, negdje gdje ima malo prašine.
Bojim se da je ovaj post otišao u potpuno krivom smjeru. O odnosima s muškarcima ću neki drugi put. Pitam se samo gdje ću staviti taj post, otkada sam ukinuo rubriku 18+? Ne znam ni gdje da stavim ovaj post. Bilo je tu svega, i nešto o meni, i korisnih savjeta kako očuvati WC školjku čistom bez puno pranja, a najviše je bilo ni v rit, ni mimo. Bio je ovo kao neki niš-korsni brain storming. Zapravo, više puštanje mozga na pašu, pa gdje vas odnese.
Uživajte u neradu. Neradu, ne neredu. Nered treba izbjegavati.
Važna je svakodnevna, mala ali moćna pobuna
Prije 5 dana
10 komentara:
bas sam pred kraj pomislio da si fulao naslov,ali nisi na neki nacin,tvoj kucni ljubimac je musko,pa sve ono zapisavanje i upisavanje oko, po i na wc skoljke se moze ubrojiti u odnos sa muskarcima. tak da ono.pozz
hmmm... možda će se ovo sad činiti čudnim, ali... zar ti nije nekad palo napamet da se actually sjedneš dok pišaš? ja to radim skoro stalno doma. naučio sam se kaja znam. jedino kad sam vani negdje pišam stojećki ili kod nekoga doma. ne znam, možda će ti se činiti čudnim, ali osobno ne smatram to nečim čudnim.
Ma fulao sam naslov, recimo... Htio sam pisati o nečem sasvim drugom, ali ispalo je ovako kako je ispalo. Poslije nisam htio mijenjati naslov.
rezzy, ts,ts,ts, pišat sjedećki... :-) Čuj, prelijen sam ja za tako nešto. To podrazumijeva da se moraš do kraja otkopčati, spustiti hlače, gaće, trenirku, štogod, sjesti, ustati, obući, ma daj... Puno lakše je samo stvar izvući i ponovno uvući.
ocito je meni tu najlakse,eto konacno neka prednost paraplegije, kad si vani, u gostima itd samo nataknes urinar prije nego ides i pisas u njega, poslije ga hitis u smece, kad si doma, ili pisas iz kolica,ako nemas vertikalne drzace,a najcesce ih niko nema pa se jednostavno prebacis na skoljku i pisas sjedeci,kako god okrenes pisas sjedecki,a za one fakat lijene, ko ja, za te postoje i urinari koji se nose i po doma ili kateteri, koja ludost nekima fakat ko meni uopce ne trebaju ni kateteri ni urinari al toliko sam lijen da odem na wc,nego je lakse se upisat u urinar, odljepit ga i hitit u smece. ajme koja sam ja ljencina.rezzy zas si moro spomenut pisanje na sjedecki, sad si me prosvjetlio da sam fakat lijen....
fora post. još je i dobro ispal ;)
p.k.lj.? ahahah - nema ti ravnog jonasy!
..nekome je i ovaj dan bil radni..
bok!
Citajuci ovaj post dosao sam do prestrasnog otkrica : moj KlJ i tvoj KLJ su klonovi.
Živjele ljenčine! Ja živim na staroj slavi dok sam još bio vrijedan. Ponekad mi je krivo što zavaravam ljude, ali u zadnje vrijeme se ne opterećujem previše time.
Jonasy ne mogu da ti ne zahvalim :))).
Zbilja funkcionira da kad ciljaš baš u samu vodu u školjci ne šprica okolo - kako se toga nisam sjetio ranije sam :)))
Inače super blog i baš te rado čitam i ponekad zamišljam hm...
Pozz Iggor
Iggore, nemoj zahvaljivati meni, zahvali mom kućnom ljubimcu. On je pun takvih ideja koje su naizgled logične i očigledne, ali mi obični smrtnici ih se nikada ne bi sjetili. Za razliku od njega...
Objavi komentar