Dok sam danas jeo trešnje, vraćali su mi se flashbackovi iz djetinjstva. Sjetio sam se kako sam se kao dijete penjao na ogrmno stablo trešnje kod mog tetka i tete i uživao u tim slatkim malim plodovima. Sjećam se i kako su stavljali kojekakva strašila po krošnji, ne bi li otjerali gladne čvorke. Danas kada razmišljam o svom djetinjstvu, u isti mah mi se čini daleko i kao da je bilo jučer. Iako sam odrastao u gradu, sjećanja na svoje djetinjstvo doživljavam kao da čitam Družbu Pere Kvržice.
Jedući danas trešnje, sjetio sam se koliko sam ih volio, koliko sam uživao u njima tih nekoliko tjedana dok su sazrijevale. Sjećam se da sam gledao tu istu krošnju trešnjinog drveta u punom cvatu i unaprijed se veselio danu kada će iz mirišljavih cvjetova nastati mali, slatki, crveni plodovi.
Palo mi je na pamet i kako sam se veselio bananama i narančama koje smo jeli samo po zimi, kada nije bilo drugog voća, osim jabuka koje su mogle dugo stajati. Točno se sjećam i dana kada je mama s placa prvi put donijela grapefruit i kako mi je to egzotično zvučalo. I koliko sam samo šećera morao staviti.
Danas je skoro sve dostupno tijekom cijele godine. Nekako se izgubila ta čar izmjene godišnjih doba, te voća i povrća koje ih je pratilo. Nekada smo po zimi jeli samo kiselo zelje, papriku, krastavce, danas svježu salatu možeš kupiti u bilo koje doba godine. Kao da smo danas pomalo prestali cijeniti ono što imamo, jer nam je sve dostupno cijelo vrijeme i sve uzimamo zdravo za gotovo.
Kako ne bi ovo ispao previše sentimentalan i pekmezast post, moram priznati da sam se razmišljajući o tim dobrim starim vremenima, sjetio i koliko mi je značila jedna objavljena slika kurca u «itd-u» i to crno bijela na lošem papiru, uz koju sam uživao i nekoliko mjeseci do broja kada bi im se opet zaletila jedna slična fotografija! A ne danas, otvoriš kompjuter i kurci iskaču na sve strane, u bilo koje doba dana i noći, u bilo koje doba godine. Više jednostavno niti to ne možeš cijeniti kao nekada!
E, to su bila vremena…
Obilje
06 lipnja 2009Objavio Jonasy u 23:30
Oznake: moj gej život
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Osoba online:
6 komentara:
da u pravu si...i ja se sjecam tih vremena prije internetskog doba,zelene salate na Bozic do koje se dolazilo nakon temeljitog cesljanja samoposluga...zatim erotike i moje trcanje u udaljeni dio grada di me teta ne pozna....da,sve je to imalo neku posebnu draz i car...moje djetinjstvo u osamdesetima...Daniel
I feel ur pain, sistah!
hahaahha
Ovo ti je vjerojatno jedan od NAJLEGENDARNIJIH postova ikad!! :))
Svaka čast :))
Daniel, a ja mislio da sam samo to ja radio... mislim na odlazak u drugi dio grada gdje me teta na kiosku ne poznaje :-).
tdw, sure koka :-)
netko, ajde, drago mi je da sam te nasmijao :-)
Sad si me podsjetio na to, kako bi moj buraz sa svojim frendovima išao u prve krađe smokava i meni doma donosio jer nisam smio ići sa njima. A o skrivanju erotskih časopisa da i ne govorim, kako smo blizanci, imali smo neke zajedničke tajne i skrovišta, to nam je bio neki osigurač od cinkanja jedan drugoga starome. On je znao ići na trajekt ko klinac od 12 godina i truckati se do kopna, samo da kupi erotiku ili nešto slično, ili pak sjesti na bicikl i otići u drugo mjesto po časopise. a onda bi navečer skupa listali to sve, uvijek sam se bojao da će skužiti da gledam tipove, a ne žene. doduše on se bojao to isto. ah bila su to vremena...
cool ti je blog
Objavi komentar