James Baldwin: Giovanni's Room

Ove godine mi je bio super godišnji odmor. Možda i najbolji u životu, a zasigurno sasvim drugačiji, barem za mene. Nažalost to je jedino što o tome mogu reći, a imao bih puno toga za ispričati i bilo bi jako smiješno, sigurno biste se i vi smijali. I meni je žao što ništa ne mogu reći, pogotovo što već imam neke super smiješne rečenice spremne u glavi. Ali ne mogu ispričati iz više razloga, ne mogu čak reći niti o kojim se razlozima radi. Uglavnom, hebi ga, ne mogu i ne mogu. Znam da sam već nedavno imao sličnu navlakušu i da više nije fora, ali što mogu kad bih silno volio sve napisati, ali ne mogu...

Ali vam zato mogu ispričati koju sam novu knjigu pročitao tijekom ljeta, to je također vrlo zanimljivo, pomislit ćete zasigurno. Radi se o klasiku gej književnosti, romanu koji redovito završava među najboljih 10 gej knjiga svih vremena: Giovannijeva soba od Jamesa Baldwina. James je imao dvostruku nesreću, rodio se kao crnac i homoseksualac u rasističkoj i homofobnoj Americi, što je naravno utjecalo na njegovu književnost. Giovannijevu sobu je napisao 1957.g., ali rekao bih da se radi o bezvremenskoj knjizi koja je jednako tako mogla biti napisana jučer. U romanu David, mladi bijeli Amerikanac u Parizu, prepričava svoju priču u kojoj biva rastrgan između zaručnice koja je otputovala u Španjolsku i mladog konobara, Talijana Giovannija, u kojeg se zaljubljuje i s kojim ima aferu u Parizu. Radi se zapravo o tome treba li biti svoj i živjeti život u skladu sa svojim bistvom ili živjeti život na način da svi oko vas budu sretni, osim vas samih. Kao i većina nas, i David izabire ovo drugo, što za posljedicu ima tragediju i nesreću.

Roman obrađuje one neke najvažnije strahove i frustracije gotovo svih homoseksualaca, pa tako i moje, istina s početka moje gej karijere. Jeste li se ikad osjećali kao stranac u vlastitoj koži? Ne kažem da danas živim slobodno, daleko od toga, ali barem nemam više nedoumica tko sam, što želim i kako bih trebao živjeti svoj život. Moj život danas vidim kao određeni kompromis između onoga kako bih trebao i kako zaista živim. Nadam se da će se to s vremenom pomicati prema onom «kako bih trebao». Ma ima vremena, još sam mlad momak. Eto, baš nas je neki dan, mene i mog KLJ, jedan konobar (nije Giovanni)  oslovio s "momci". Nije da ne godi...

Back to Giovanniju, mislim da roman s pravom ubrajaju među najbolje gej romane ikad napisane. James izuzetno lijepo piše, nešto otprilike kao i ja, knjiga se čita gotovo u jednom dahu, iako od početka znate da neće dobro završiti, pa čak i kako će završiti. Rekao bih da je ovo obavezno štivo za svakog iole ozbiljnijeg pedera koji drži do sebe i zato imate moju apsolutnu preporuku da naručite knjigu prego interneta, jer mislim da prijevoda na hrvatski nema, a sumnjam i da se kod nas može nabaviti engleska verzija.

Inače, da ne mislite kako sam preko ljeta pročitao samo jednu knjigu, pročitao sam i «Barrel Fever» od Davida Sedarisa. David je i više nego izvrstan i urnebesan, te me time još i više obradovala vijest da Algoritam uskoro objavljuje prijevod njegove knjige «When You Are Engulfed in Flames», a u prijevodu «Kad ste utopljeni u plamenu». Jedva čekam, pa možda u istom postu napišem i koju o «Barrel Feveru». Ali nemojte vi čekat na mene, Sedarisa morate obavezno pročitati, pogotovo ako volite Seinfelda.

Kako ljetu još nije kraj, što vjerno dočaravaju tri slike iza klika (a znate kakve slike stavljam iza klika), tko zna, možda još nešto pročitam, pa vam odmah javim.

Napomena: obavezno kliknite na gornju sliku kako bi vam se prikazala u svoj svojoj ljepoti.