James Baldwin: Giovanni's Room

Ove godine mi je bio super godišnji odmor. Možda i najbolji u životu, a zasigurno sasvim drugačiji, barem za mene. Nažalost to je jedino što o tome mogu reći, a imao bih puno toga za ispričati i bilo bi jako smiješno, sigurno biste se i vi smijali. I meni je žao što ništa ne mogu reći, pogotovo što već imam neke super smiješne rečenice spremne u glavi. Ali ne mogu ispričati iz više razloga, ne mogu čak reći niti o kojim se razlozima radi. Uglavnom, hebi ga, ne mogu i ne mogu. Znam da sam već nedavno imao sličnu navlakušu i da više nije fora, ali što mogu kad bih silno volio sve napisati, ali ne mogu...

Ali vam zato mogu ispričati koju sam novu knjigu pročitao tijekom ljeta, to je također vrlo zanimljivo, pomislit ćete zasigurno. Radi se o klasiku gej književnosti, romanu koji redovito završava među najboljih 10 gej knjiga svih vremena: Giovannijeva soba od Jamesa Baldwina. James je imao dvostruku nesreću, rodio se kao crnac i homoseksualac u rasističkoj i homofobnoj Americi, što je naravno utjecalo na njegovu književnost. Giovannijevu sobu je napisao 1957.g., ali rekao bih da se radi o bezvremenskoj knjizi koja je jednako tako mogla biti napisana jučer. U romanu David, mladi bijeli Amerikanac u Parizu, prepričava svoju priču u kojoj biva rastrgan između zaručnice koja je otputovala u Španjolsku i mladog konobara, Talijana Giovannija, u kojeg se zaljubljuje i s kojim ima aferu u Parizu. Radi se zapravo o tome treba li biti svoj i živjeti život u skladu sa svojim bistvom ili živjeti život na način da svi oko vas budu sretni, osim vas samih. Kao i većina nas, i David izabire ovo drugo, što za posljedicu ima tragediju i nesreću.

Roman obrađuje one neke najvažnije strahove i frustracije gotovo svih homoseksualaca, pa tako i moje, istina s početka moje gej karijere. Jeste li se ikad osjećali kao stranac u vlastitoj koži? Ne kažem da danas živim slobodno, daleko od toga, ali barem nemam više nedoumica tko sam, što želim i kako bih trebao živjeti svoj život. Moj život danas vidim kao određeni kompromis između onoga kako bih trebao i kako zaista živim. Nadam se da će se to s vremenom pomicati prema onom «kako bih trebao». Ma ima vremena, još sam mlad momak. Eto, baš nas je neki dan, mene i mog KLJ, jedan konobar (nije Giovanni)  oslovio s "momci". Nije da ne godi...

Back to Giovanniju, mislim da roman s pravom ubrajaju među najbolje gej romane ikad napisane. James izuzetno lijepo piše, nešto otprilike kao i ja, knjiga se čita gotovo u jednom dahu, iako od početka znate da neće dobro završiti, pa čak i kako će završiti. Rekao bih da je ovo obavezno štivo za svakog iole ozbiljnijeg pedera koji drži do sebe i zato imate moju apsolutnu preporuku da naručite knjigu prego interneta, jer mislim da prijevoda na hrvatski nema, a sumnjam i da se kod nas može nabaviti engleska verzija.

Inače, da ne mislite kako sam preko ljeta pročitao samo jednu knjigu, pročitao sam i «Barrel Fever» od Davida Sedarisa. David je i više nego izvrstan i urnebesan, te me time još i više obradovala vijest da Algoritam uskoro objavljuje prijevod njegove knjige «When You Are Engulfed in Flames», a u prijevodu «Kad ste utopljeni u plamenu». Jedva čekam, pa možda u istom postu napišem i koju o «Barrel Feveru». Ali nemojte vi čekat na mene, Sedarisa morate obavezno pročitati, pogotovo ako volite Seinfelda.

Kako ljetu još nije kraj, što vjerno dočaravaju tri slike iza klika (a znate kakve slike stavljam iza klika), tko zna, možda još nešto pročitam, pa vam odmah javim.

Napomena: obavezno kliknite na gornju sliku kako bi vam se prikazala u svoj svojoj ljepoti.

Klikni za ostatak posta...

Holidays on Ice: David Sedaris

Upravo danas završih s čitanjem još jedne knjige. Stvarno je zabavno čitati, morate probati. I onda mi je sinulo da ta knjiga predstavlja idealnu podlogu za moju dugogodišnju tradiciju koju sam uveo prošle godine, a to je da upravo ja budem osoba koja će vam prva poželjeti sretan Božić. Možda sam malo uranio, ali kada tako silno želim biti prvi. No nemojte se čuditi, ionako nas vjerojatno tek nekoliko dana dijeli od trenutka kada će se trgovine početi kititi božićnim ruhom. Obično to krene punim zamahom nakon Svisveta, ali tko zna, možda će ove godine i uraniti obzirom na opću svjetsku krizu i s time povezanog straha da ćemo ove godine manje trošiti na božićne poklone.

Knjiga se zove «Holidays on Ice» i radi se o zbirci šest kratkih božićnih priča, ali ne onakvih na kakve smo navikli. Autor je David Sedaris, za kojeg vjerojatno nikada niste čuli, nisam ni ja do nedavno. David je američki humorist, esejist, pripovjedač na američkom javnom radiju i pisac čije knjige redovito završavaju na bestselling listama New York Times-a. Trenutno živi u Parizu sa svojim dugogodišnjim partnerom, slikarom i scenografom, Hugh Hamrickom. Zar nisu preslatki na slici? David je ovaj mali.



A što da kažem o samoj knjizi, nego da sam opet zaista uživao i smijao se. Sedaris piše baš onako kako ja volim, crnohumorno, lagano, šarmantno, satirično, pomalo cinično, unoseći puno autobiografskih elemenata i primjećujući svakojake stvari te ostavljajući vama da skužite svu apsurdnost i komičnost pojedine situacije. Neki kažu za njega da je zapravo mizantrop. To možda i jest točno, osjeti se određena gorčina u njegovom stilu, ali ja bih ipak tome dodao da je on dobrodušni mizantrop koji potpuno mirno proučava svijet oko sebe i na sve iracionalnosti i nebuloze ljudskog roda i društva samo cinično i hladnokrvno odmahuje rukom, ah, što se može, idemo se malo zafrkavat na taj račun. Možda to i je odlika pravog mizantropa? Možda sam i ja mizantrop?

Priče međusobno osciliraju, od apsurdnih do realnih, možda čak i po kvaliteti, ali to svakako ovisi o osobnom ukusu, i svaka je zapravo u potpunosti različita od druge. Meni najdraža je ona o tipičnoj američkoj, ali zapravo univerzalnoj, matrijarhalnoj malagrađanki koja piše svoje božićno pismo opisujući situaciju u kojoj se život njezine obitelji okrenuo naglavačke kada se niotkud pojavljuje davno izgubljena kćer njenog muža, začeta za vrijeme njegova ratovanja u Vijetnamu. Ništa manje nije urnebesna niti istinita priča u kojoj je Sedaris kao odrastao muškarac bio prisiljen prijaviti se za posao vilenjaka Djeda Mraza u velikoj robnoj kući u New Yorku. Kako sam kaže, najveća kvalifikacija za posao bila mu je njegova visina.

Sedarisove knjige prodane su u preko 7 milijuna primjeraka i prevedene na 25 jezika, ali mislim da među njima nije hrvatski. Pa eto, ako se odlučite pročitati nešto od Sedarisa, snađi se druže. Karticu u ruke i pravac internet. Odličnu knjigu «Holidays on Ice» vam svakako preporučam. Apsolutno i bez ikakve ograde je vrijedna tih nekoliko eura, dolara ili čega već, pogotovo ako volite američke pisce i američki humor. Kažu da su mu druge knjige još i bolje. Provjerit ću pa vam javim.

Meko izdanje knjige je vrlo praktično i stane u gotovo svaki džep. Zamišljam da je idealna za čitanje u vlaku koji vijuga među snijegom zatrpanim alpskim planinama Austrije ili Švicarske i vodi vas u neko idilično zabačeno seoce gdje ste vi i vaš dečko planirali provesti nekoliko romantičnih dana Adventa. Iako knjiga nije opsežna, zapravo više se radi o knjižici, ipak ju nećete stići u cijelosti pročitati u vlaku. Često će vam kroz prozor vlaka koncentraciju odvlačiti prelijepi alpski krajolici ili vrući brkati alpijanac u lederhoznama koji se smjestio točno preko puta vas. Zbog toga ćete knjigu morati završiti pokraj otvorenog kamina u zajedničkoj, prekrasnom božićnom jelkom okićenoj prostoriji malog pansiona u kojemu ćete odsjesti, dok vas domaćica i vlasnica pansiona Gertrude nutka još jednom čašicom biljnog likera i mirišljavim kolačićima koje je upravo ispekla. Aber natürlich, danke schön, Frau Gertrude…

Gornja situacija je u idealnom slučaju za sve nas koji smo izuzetno kul, ali koji ipak volimo Božić i koji mu se znamo bez predrasuda nasmijati. No knjiga je možda čak i savršenija za sve one koji su još više kul, za sve one mrzitelje Božića kojima je taj blagdan odraz opće komercijalizacije društva, koji jedva čekaju da sva ta strka prođe nadajući se da će se nakon nje osjećati manje usamljeno i koji će zaista uživati u Sedarisovom sarkastičnom pristupu načinu na koji ljudi doživljavaju Božić. Znate nekog takvog? Eto idealnog poklona za ovaj Božić. A ukoliko ste i sam takvi, zavucite se u svoju toplu sobu, uzmite knjigu u ruke, prekrite noge kakvom flisanom dekom dekoriranom pahuljicama i sobovima, pripremite si čašu vrućeg čaja (preporučam čaj od jabuke s cimetom) i uživajte. Nije Božić baš tako loš.

Osim što je David Sedaris rođen 1956. na samo Štefanje, još je jedna nevjerojatna koincidencija to što mi je knjigu preporučio moj dobar prijatelj Jack koji je, kako prikladno, gotovo pljunuta slika onoga kako bi Djed Mraz zapravo trebao izgledati. Barem u mojim najluđim snovima.



Dobro, možda je «moj dobar prijatelj» lagano pretjerivanje. Više se zapravo radi o tipu nad čijim profilom slinim na mom omiljenom pederskom site-u s mišićavim frajerima i s kojim bih se vrlo rado sprijateljio, pa i u biblijskom smislu kada već moram biti prost. Ali on to uporno odbija unatoč mojim e-mailovima prepunim ljubavi koje mu šaljem barem jednom tjedno. Za sada je prijateljstvo samo jednostrano. No kako kod bilo, ako jedan ovakav ultra, turbo, mega, hot, što-bih-ti-radio-dok-svira-radio frajerčina preporuča Davida Sedarisa, pa tko sam ja da mu proturječim? Osim toga, kada se konačno upoznamo uživo, imat ću o čemu s njime pričati u onim kratkim pauzama kada ne budemo zaokupljeni nekim drugim stvarima. Zamišljam nas gole na velikom bijelom krevetu, naravno opet je tu otvoreni kamin i pogled kroz prozor na prekrasan zimski krajolik. Prvo ja njemu čitam moj omiljeni odlomak iz «Holiday on Ice», dok se on lagano smijulji zbog mog teškog naglaska, pa onda on meni čita njegov omiljeni odlomak, dok ja ne mogu odvojiti pogled s njegovih prekrasnih nogu (i drugih stvari) i dok se zapravo pitam u sebi koliko on to zapravo ima omiljenih odlomaka i kada ćemo nastaviti s onime što smo radili prije čitanja. Naravno, sve to kada on konačno odgovori na moje e-mailove i kada konačno shvati da ja nisam još samo jedan u nizu psihopata stalkera, nego da ga zaista volim.

E da, sretan Božić svima. :-)

Klikni za ostatak posta...