Veliki val

 

Jučer navečer se u gotovo praznom tramvaju vraćam s posla i neko derište otrese snijeg sa svoje kapuljače ravno meni za vrat. Je, popizdio sam, ali kakav već jesam, u zadnji tren sam se suzdržao i prešutio. Da je na mom mjestu bio moj KLJ, to tinejdžersko derište neidentificiranog spola još bi i sada razmišljalo što ga(ju) je spopalo. KLJ nikome ne ostaje dužan, bolje mu se ne zamjerati. 

Pretpostavljam da i taj mali incident spada u zimske radosti koje napokon počinju i kojima se silno veselim. Volim zimu, ali onu pravu.

Nisam neki poznavatelj likovne umjetnosti, ali volim gledati slike. Ne idem po galerijama, da se razumijemo, ali nije da ne bih volio. To je još jedna od milijun stvari koje bih volio raditi, ali iz meni nekog nepoznatog razloga ne radim. Jedini razlog kojeg mogu smisliti je lijenost, jer koliko je zapravo naporno i komplicirano otići u galeriju? Samo sušta lijenost nekoga u tome može spriječavati, ako već ima želju.

Ali volim pogledati slike kroz izloge prodajnih i drugih galerija, po zidovima stanova mojih prijatelja, pa čak i u likovnim enciklopedijama. Sviđaju mi se slike koje mi pobuđuju maštu, koje me nekako uvuku u sebe. Ponekad mi se svidi i neka zapravo prilično ružna slika. Ima jedna u čekaonici stomatološkog faksa u Gundulićevoj. Prikazuje zimsku noć u nekoj ulici prekrivenoj snijegom s toliko jadno i naivno naslikanom svjetlošću koja iz prozora obasjava snijeg ispred kuća, da je to upravo strašno. Obožavam tu sliku, volio bih je imati na zidu. Kada god sam ju imao prilike gledati, a nažalost bilo je prilika, nisam mogao odvojiti pogled s nje, toliko me očarala. Ipak, nadam se da ju nikada više neću vidjeti, barem ne na tom mjestu.

Ovo je još jedna slika koja me već dugo očarava. Radi se o japanskom slikaru Hokusaiu, a slika je nastala oko 1830., zapravo radi se o drvorezu. Mogao bih satima buljiti u nju, dobro možda ne baš satima, to se samo tako kaže, ali minutama sigurno. U pozadini se vidi vulkan Fuji. Ispod vala pred Kanagawom je jedno od najpoznatijih djela japanske umjetnosti, koja mi je i inače sama po sebi intrigantna. Na Wikipediji se može pronaći verzija u velikoj rezoluciji i razmišljao sam da si ju dam isprintati u boji i stavim na zid. Nikada nisam - lijenost valjda. Nakon ovog posta to ionako više zasigurno neću napraviti.

Prvi ovosezonski snijeg, zimska slika i prva adventska nedjelja, mislim da se sve savršeno poklopilo da vam i ove godine prvi poželim sretan Božić. Pa, sretan vam Božić.