Sex, drugs and rock and roll

Htio sam ukazati na jedno lagano i zanimljivo štivo, posebno pogodno za vas kosijanere, bilo bivše, bilo sadašnje, ali i za sve (nas) ostale. Nisam nikada bio kosijaner, sada to ne mogu biti niti da želim, i ne mogu reći da sam stari rocker u duši, mada sam kao tinejdžer imao patetične pokušaje osnivanja rock banda. Da je band ikad bio osnovan, sumnjam da bi cijela stvar otišla u headbanger vode. Vjerojatno bi to bilo nešto u stilu novog romantizma 80-tih, kako i bolje pristaje gej tinejdžeru, iako nikako ne tvrdim da je pravi rock samo za „prave“ muškarce.

U zadnje vrijeme me zaokupila i zabavila knjiga „Daron's Guitar Chronicles“ od autorice Cecilie Tan. Radi se zapravo o nekoj vrsti feljtona koji još nije završio. To je priča o odrastanju mladog gitariste Darona koji ima svoj band s kojim pokušava uspjeti. Radnja se odvija u 80-tima, a osim što Daron ima dovoljno problema samim time što pokušava uspjeti u svijetu rock and rolla, dodatne probleme mu stvaraju disfunkcionalna obitelj i činjenica što je gej i što to taji od svih, te mu je zbog toga otežana komunikacija i mogućnost stvaranja dubljih odnosa s ljudima koji ga okružuju. Biti gej je i danas teško, ali u 80-tima je bilo još i teže. Priča je vrlo životna, a naglasak je na nekoliko stvari: problemi odrastanja gej mladića u ranim 20-tim godinama života, potraga za ljubavi, otkrivanje i prihvaćanje samog sobe, rock and roll, prijateljski i obiteljski odnosi.

Mislim da bi ovo štivo moglo biti zanimljivo svakome tko je ikada razmišljao o osnivanju rock banda, a posebno onima koji su to i pokušali, možda čak imali i gaže, a ako se radi o gej osobi, tim i više. Autorica nije strana niti vruća erotika, tako da ako vas smetaju opisi gej seksa, možda ovo ipak nije štivo za vas. Ipak, rekao bih da je ovo pogodno štivo za svakog otvorena uma, likovi su simpatični, lijepo je napisano i mislim da nas se puno može prepoznati u određenim dijelovima teksta.

Do sada objavljeni dijelovi su sakupljeni u tri sveska, a četvrti samo što nije izašao. Upravo čitam treći svezak.

Knjiga nije dostupna u tiskanom izdanju, a ukoliko vas je zainteresirala možete ju čitati na slijedeće načine:

• besplatno na blogu http://daron.ceciliatan.com (novi nastavci se objavljuju dva puta tjedno, ponekad i češće). Kako svako poglavlje nosi naziv određene pjesme, na blogu se ispod svakog poglavlja nalazi video klip s naslovnom pjesmom poglavlja. Totalno kul i totalno kul pjesme.

• prva tri sveska dostupna su preko Amazon Kindle-a (za sve vas koji imate Kindle ili neki drugi e-čitač ili ste instalirali Amazon Kindle aplikaciju na svom androidu ili I-Phone-u). Prvi svezak je besplatan, što je odlično ukoliko niste sigurni hoće li vam knjiga biti zanimljiva ili neće. Drugi i treći svezak koštaju 40-tak kuna svaki.

Slučajno sam počeo čitati prvi svezak (kad je već bio besplatan), nisam ni znao da ih postoji više. Iskreno, ispočetka mi je bio malo dosadnjikav, pa sam ga čak i ostavio. Nakon nekoliko tjedana sam mu se vratio i tada me sasvim zainteresirao i zaokupio.  Koliko mi se sve skupa svidjelo, valjda dovoljno govori i to što sam odlučio napisati koju riječ na ovom blogu nakon puno vremena (btw, svima vam želim sretnu Novu godinu). Kada sam došao do kraja prvog sveska, koji niti nema neki pravi završetak, nisam mogao vjerovati. Molim? Kako? Gdje je tu kraj? Vratite mi novce! Nema veze što ništa nisam platio, hoću nazad moje novce jer knjiga uopće nema nikakav smisleni kraj. Tek sam tada shvatio da postoji još, pa sam se malo smirio. Drugi svezak sam progutao u cugu, a upravo čitam treći, a već se veselim i četvrtom koji bi trebao biti uskoro objavljen, iako, sve je kompletno besplatno dostupno i na gore spomenutom blogu. Obično u krevetu prije spavanja uhvatim se čitanja, pročitam nekoliko poglavlja, a super je i to što ne smetam klj-u upaljenim svjetlom, pa on može na miru hrkati.

Kako i autorica sama kaže, koncept je sličan web-stripu (nema kraja), samo što se ovdje radi o čistoj prozi. Moja apsolutna preporuka.