Znao sam prigovarati kako među ključnim riječima putem kojih ljudi ovdje dolaze debelo prevladavaju najobičnije prostote. U jednom postu sam došao do zaključka da bih možda trebao pisati o finim i pristojnim stvarima, ako me već to, kao navodno, smeta. I eto, odlučih poduzeti nešto po tom pitanju.
Kada ste zadnji puta gledali operu? Znam, i ja bih se trebao također stidjeti i zato evo malog iskupljenja i to ne bilo kakvog. Nisam htio staviti nešto već totalno isfurano. Verdijeva Aida već mi na uši izlazi, Bizetovu Carmen već znam napamet, Mozartovu Čarobnu frulu često sanjam, Rossinijevog Seviljskog brijača mogao bih i sam otpjevati.
Htio sam staviti nešto posebno, rijetko izvođeno i onda mi je na pamet pala prava poslastica: Vivaldijeva opera Herkul na Termi. Radi se o baroknoj operi iz 18. stoljeća i temelji se na devetom od 12 Herkulovih zadataka koje je morao izvršiti kako bi postao besmrtan: da donese pojas moći amazonske kraljice Hipolite. Herkul je zapravo rimska kopija grčkog mitskog junaka Herakla, ali to sada nije važno.
Uglavnom, Herkul ili Heraklo, svejedno, naoružan lukom i strijelom i nekakvom kvrgavom batinom od masline i obučen u neprobojnu kožu Nemejskog lava (antički pancirni prsluk) je sve te zadatke uspješno izvršio i tako se proslavio kao najveći grčki heroj, a kasnije i rimski.
No nije on imao samo uzbudljiv junački život, nego i ljubavni. Ženio se četiri puta, a muških ljubavnika je imao toliko da ih je nemoguće izbrojati, barem tako tvrdi grčki povjesničar Plutarh.
Kako su stari Grci bili nadaleko poznati štovatelji muškog tijela, a za njima puno nisu zaostajali niti Rimljani, zahvaljujući toj njihovoj vrlini mi danas potpuno autentično znamo kako je Heraklo izgledao. Naime, stari Grci i Rimljani su za sobom ostavili njegovih skulptura i slika na svakom uglu.
Heraklo s velikom toljagom
Ovdje je Heraklo prikazan u borbi s krvoločnim Amazonkama, što me opet vraća na početak i pravu svrhu ovog posta, a to je Vivaldijeva opera Herkul na Termi, što je neka rijeka u današnjoj Turskoj, gdje su živjele Amazonke. Uglavnom, slijedi nešto za prave ljubitelje opere.
Ako ste već sutra htjeli otrčati do najbližeg HNK, moram vas razočarati. Ova verzija je prikazana na jednom festivalu u Italiji, a u ulozi Herkula je američki tenor Zachary Stains, mada, mislim da bi se našao kakav pogodan kandidat za istu ulogu i u zagrebačkom HNK.
Priznajem da Randall Scotting, Zacharyjev partner u operi, malo čudno zvuči, ali to vam se stručno zove kontratenor. Ne znam je li u pitanju to što su na premijeri 1723. godine sve ženske uloge pjevali kastrati, zbog papinske zabrane da žene nastupaju na pozornici? Ali Randall ovdje nema žensku ulogu, a s takvim nogama niti ne može. Ne znam, jednostavno ne znam...
Kako god, iza klika slijedi pravi Opera Box. Još tri kratka isječka iz iste opere i vrlo zanimljiva scenografija!
Peri ruke, ne diraj lice, grgljaj slanu, pij toplu, jedi zdravo, dezinficiraj, izbjegavaj ljude, opusti se, spavaj, izlaži se suncu, cijepi se, ne cijepi se, ne pij alkohol, ne puši, budi aktivan…
Svaki dan smo zatrpani morem savjeta kako se zaštititi od svinjske gripe. Priključio se i kako-zadovoljiti-vašeg-muškarca-na-1001-način Cosmo i to s konačno jednim korisnim savjetom protiv svinjske gripe. Ako se baš morate seksati, onda se seksajte u pozi «obrnuti kauboj», pri čemu aktivan partner leži na leđima, a pasivan ga uzjaše ali tako da mu okrene leđa.
Cilj «igre» je što je više moguće udaljiti usta i noseve kako bi se spriječilo unošenje virusa. Poza i nije tako loša, aktivan partner ima savršen pogled na stražnjicu pasivnog partnera, a pasivan partner ima pogled, što ja znam, valjda na neku lijepu sliku na zidu. Ili može, ako mu postane dosadno, kriomice baciti pogled na televizor, dapače, može i šaltat programe, a da ga se ne uhvati na djelu. Ako su mu fetiš stopala, gdje ćeš bolju poziciju? Ako prakticira jogu, neće mu biti teško niti sagnuti se naprijed i posisati prst na nozi aktivnog partnera. To valjda nije jedan od mogućih puteva zaraze? Barem ne od svinjske gripe? Može pokušati jahati «bez ruku» tako da stavi ruke na bokove ili iza glave, a pri tome može i remenom vitlati po zraku uzvikujući điha-điha, ili ako baš želi biti autentičan, onda Yee-Haw, Yee-Haw. Ako ga zabole noge, može se malo odmoriti tako da se rukama osloni na krevet ili na ramena aktivnog partnera, pri čemu ga aktivan partner može dodatno stimulirati tako da mu nadražuje bradavice ili ako ima dovoljno dugačke ruke... A najbolje od svega, pasivan partner u ovoj pozi može sam sebi određivati ritam jahanja, o dubini da niti ne govorim, a prilično je zgodno i to što može zakretanjem torza i zdjelice podesiti kut penetracije i tako zahvatiti i najskrivenije kuteve, kako je to lijepo prikazano na slici iznad.
Uglavnom čini mi se, jer skrušeno moram priznati da nikada nisam probao pozu obrnutog kauboja nego samo, konzerva kakva jesam, najobičniju konzervativno-tradicionalnu pozu običnog kauboja, dakle čini mi se da su mogućnosti i slobode u pozi obrnutog kauboja debelo na strani pasivnog partnera. Aktivan pratner može samo ležati i, što ja znam, pridržavati pasivnog partnera za bokove da ne padne? Ali opasnost od pada uvelike ovisi i o obdarenosti aktivnog partnera, te količini lubrikanta koji se koristi, pri čemu je obdarenost obrnutopropocionalna mogućnosti pada, a količina lubrikanta proporcionalna. Tu je i opasnost od ozlijede aktivnog partnera, možete si već zamisliti što se sve može dogoditi, pa možda poza nije pogodna za totalne početnike. Nekako mi se čini da je najbolje, kao i kod svih stvari u životu, pronaći zlatnu sredinu.
Zanimljivo mi je kod Cocteau Twinsa što vjerojatno nitko ne svijetu ne razumije o čemu zapravo oni pjevaju. Nekako si mislim da niti oni sami nisu sigurni. Kada sam, još davnih dana tamo u 80-tima, čuo da su iz Škotske, pomislio sam da je razlog tome što si im možda pjesme na škotskom ili na nekoj verziji škotskog engleskog. Poslije sam shvatio da je pravi razlog osebujan način pjevanja njihove pjevačice Elisabeth Fraser. Ali čak i kada na internetu pronađete tekstove njihovih pjesama, to vam neće puno pomoći.
Sve to zapravo i nije nikakav nedostatak, dapače, eterični glas Liz u kombinaciji s kompleksnim melodijama i čudnim gitarskim zvukovima, sve to zajedno zvuči nekako mistično i bajkovito, a za mene još i nevjerojatno smirujuće. Zato mi je njihova glazba zapravo idealna podloga za odlutati u neki nestvaran svijet i malo se prepustiti sanjarenju. Uvalim se u fotelju, nabijem slušalice na uši, skuham si kakav fini čaj, zatvorim oči i odlutam u magični svijet polumraka sjevernih krajolika, igre polarne svijetlosti na tamnoplavom nebu, usamljenih kućica zametenih u snijegu, jelena, medvjeda i drugih dragih životinja. Zamislim si kako letim iznad svega toga i unatoč hladnom vjetru i pahuljicama što im ponekad dozvolim da mi šibaju u lice, osjetim u srcu i tijelu potpunu sreću, mir i toplinu. Eto tako Cocteau Twins djeluju na mene. I feel perpetual, kako kažu u jednoj pjesmi.
Još da u scenu ubacim Djeda Mraza kako leti u svojim saonicama sa sobovima, osjećaj bi bio potpuno Božićni. Možda to i nije loša ideja? Ne mora to baš biti Djed „djed“ Mraz, mogao bih recimo zamisliti Djeda „dobro-držećeg-u-najboljim-godinama-recimo-od-35-do-50“ Mraza? A možda to ipak i nije tako dobra ideja, jer se bojim da bi tada sanjarenje otišlo u nekom sasvim drugom smjeru od onoga kojeg želim kada mi treba malo opuštanja.
Valjda pod utjecajem njihove pjesme Iceblink Luck, uvijek sam povezivao Cocteau Twinse s takvim gotovo nestvarnim sjevernim krajolicima, pa ih se zapravo najčešće i sjetim baš u pred i oko Božićno vrijeme. Možda nekome drugom njihova glazba izaziva sasvim drugačije asocijacije, ali siguran sam da ipak moraju biti povezane s prirodom i to onom iskonskom i magičnom.
Volim takvu glazbu uz koju mogu negdje odlutati, potpuno zaboraviti na sve oko sebe. Možda je sanjarenje zapravo bijeg od stvarnosti, ali stručnjaci kažu da je ono zapravo zdravo i da potiče kreativnost, proces razmišljanja koji mozgu dopušta rad novih nastavaka i veza, te opušta kreativne moždane vijuge. Upravo sam to pročitao na webu. Ne znam je li to točno ili nije, ali znam da mene sanjarenje strašno opušta.
Jedna od najljepših stvari je utonuti u san usred kakve lijepe maštarije. Od kada sam počeo gotovo svakodnevno sanjariti prije spavanja, a to je bilo prije sigurno 15-tak godina o čemu sam već pisao, život mi se zaista promijenio na bolje. Kuc, kuc, kuc… pljuc, pljuc, pljuc… tu je baba zakopala kost i sve ostalo. Ne znam ima li to veze sa sanjarenjem ili nema, ali baš nekako u to vrijeme počeo sam se osjećati bolje, sigurnije u sebe, u ono tko sam i što želim, učinio sam neke neugodne stvari što sam trebao, počeo promišljati svoje postupke i misli, počeo shvaćati da se stalno trebam truditi biti bolja osoba, konačno prihvatiti sebe onakvim kakav jesam, ne opterećivati se nepotrebnim i prihvatiti sreću u malim stvarima. Jednostavno sam vremenom osjetio kako mi je spao nekakav veliki nevidljivi teret s leđa. A onda se pojavio i on, ljubav mog života, i sve je nekako sjelo na svoje mjesto. Daleko od toga da se osjećam potpuno smireno i sretno, ali mislim da sada shvaćam da to nije niti potrebno. Isto tako znam da se sve sutra može okrenuti naglavačke, ali zašto se danas time opterećivati? Znam da zvuči kao preseravanje i prodavanje magle pročitane u kakvoj knjizi o samopomoći, ali baš me briga. Ne znam, možda da i sami probate malo sanjariti pa se sami uvjerite?
Strašno mi je zanimljivo slušati Cocteau Twinse i pratiti tekstove pjesama na način kako ih izvodi Liz.
Iceblink Luck
I'm seemin' to be glad a lot
I'm happy again, come, come in time
This mustn't hurt or harm yourself
Well, me, I give in to your arms
You're the match of Jerico
That will burn this old madhouse down
And I'll throw open like a walnut safe
More like a love that's a bottle of exquisite stuff, yes
You, yourself, and your father
Don't know him, so part in your own ways
You've really both bone setters
Thank you for mending me babies
You're the match of Jerico
That will burn this old madhouse down
And I'll throw open like a walnut safe
You will seem that being throughout
That same bottle of exquisite stuff
Yes, you are that match of Jerico
That will burn this old madhouse down
And I'll throw open like the walnut safe
You, yourself, and your father
Don't know him, so part in your own ways
You're really both bone setters
Thank you for mending me babies
A iza klika još malo materijala za sanjarenje.
Heaven or Las Vegas
Who'll ever win?
Gee, you're just so ephemeral
Go back for new
For new in vain, it failed
Singing on the famous street
I want to love me
Am I just in heaven or Las Vegas
It's so much more brighter than the sun is to me
He's a hustler
It's a role, he'll never make a suit
Hang on to this
So stay and spin and fail and fail
Who'll ever win?
Gee, you're just so ephemeral
Go back for new
For new in vain, it failed
Singing on the famous street
I want to love me
Am I just in heaven or Las Vegas
It's so much more brighter than the sun is to me
The chill must itch in my soul
That's like any old playing card
It must be why I'm thinking of Las Vegas
It's why it's more brighter than the sun is to me
Furthermore, let's blast it off
I'm dizzy so I go, another bit it off
Come fantasy, for a carnival
I'm empty before our wedding
Singing on the famous street
I want to love me
Am I just in heaven or Las Vegas
It's so much more brighter than the sun is to me
The chill must itch in my soul
That's like any old playing card
It must be why I'm thinking of Las Vegas
It's why it's more brighter than the sun is to me
Maybe there, while you was rail
I'll go in and seize your heart and be personal
I suspect I'm singing to you a tune
And still you find the beat and sing it to you soon
Wolf In The Breast
Under my shirt, Have to amass
Sling the tainted words
I'm each arms they fall on
It's my body, Puzzles the trick in me
I lend it out to borrow, it might survive
My baby's cries
Laughing on my bed, I've pretended I knew the way
Especially when, I'll revenge, all I'll need's that day
It's my body, Puzzles the trick in me
I lend it out to borrow, it might survive
My baby's cries
Laughing on my bed
I've pretended I knew the way
Especially when
I'll revenge, all I'll need's that day
I'll feel perpetual
I feel perpetual
(x2)
True blue and real
I feel, I feel
True blue and real
Laughing on my bed
I've pretended I knew the way
Especially when
I'll revenge, all I'll need's that day
I'll feel perpetual, I feel perpetual
I'll feel perpetual
True and real
Fotzepolitic
My dreams are all more basic and must be addressed
They're young girl's dreams
True some tote a gun and shoot a lot, help them elect stars
But I was just rude
Like the scary hairs are normal
Sing me the proofs
Delay proof
A family fool, but it's you to lie constant and inside me
But when I'm set in my things
A calling stone
Oh I feel strong luck when bound young meets the ground
When them and I'm empty headed
See and saw bounce me back to you
Will you
Cocteau Twins su se raspali 1997. godine, nakon 18 godina rada, ali nastavljaju soje neke druge glazbene karijere. Pjevačica Elisabeth Fraser je imala povremene suradnje i izlete u glazbene vode. Jedna od takvih najuspješnijih suradnji je ona s Massive Attackom na njihovom albumu Mezzanine iz 1998.g. gdje je otpjevala tri pjesme, a među njima i fenomenalnu Teardrop koja je poslije korištena u brojnim TV programima i filmovima poput serija Dr. House, Charmed, CSI Miami itd.
Teardrop - Massive Attack feat. Elisabeth Fraser
Love, love is a verb
Love is a doing word
Fearless on my breath
Gentle impulsion
Shakes me makes me lighter
Fearless on my breath
Teardrop on the fire
Fearless on my breath
Nine night of matter
Black flowers blossom
Fearless on my breath
Black flowers blossom
Fearless on my breath
Teardrop on the fire
Fearless on my breath
Water is my eye
Most faithful mirror
Fearless on my breath
Teardrop on the fire of a confession
Fearless on my breath
Most faithful mirror
Fearless on my breath
Teardrop on the fire
Fearless on my breath
You're stumbling in the dark
You're stumbling in the dark
Elisabeth Fraser je prije nekoliko dana (30.11.2009.), nakon devet godina, objavila i novi samostalni singl Moses.
Prema podacima Registra za HIV/AIDS Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) u Hrvatskoj s HIV-om živi više od 600 osoba, od čega je 158 AIDS bolesnika, priopćeno je u 25.11.2009. iz HZJZ-a u povodu Dana borbe protiv HIV/AIDS-a koji se obilježava 1. prosinca.
HZJZ navodi da je do listopada 2009. godine u Hrvatskoj prijavljeno 47 novih slučajeva zaraze HIV-om, osam oboljelih od AIDS-a, a pet osoba s HIV bolešću je umrlo. HZJZ u Hrvatskoj godišnje registrira oko pedesetak osoba inficiranih HIV-om.
Seksualni put prijenosa infekcije HIV-a dominira u ukupnom broju HIV inficiranih osoba. Vjerojatni put prijenosa infekcije u 48% zaraženih je muški homoseksualni odnos, nešto manje (36%) zaraženo je heteroseksualnim odnosom. Dok u populaciji muškaraca koji prakticiraju seks s drugim muškarcima svjedočimo o prijenosu bolesti među domaćim stanovništvom, zaražavanja heteroseksualnim odnosom i dalje su značajno vezana za boravak u inozemstvu, trgovinu seksom i učestalo mijenjanje partnera. Tu dominiraju heteroseksualni muškarci koji su infekciju najčešće dobili u inozemstvu, te njihove seksualne partnerice u zemlji. Oko 8% zaraženih osoba infekciju je steklo dijeljenjem pribora za intravensko korištenje droga čiji udio u strukturi oboljelih je već godinama podjednako nizak, a svi ostali načini prijenosa (transfuzija zaražene krvi, prijenos s majke na dijete) čine manje od 5% zaraženih.
Od 47 slučaja dijagnosticirane HIV infekcije u 2009. godini, u 35 slučajeva vjerojatni put prijenosa je muški homoseksualni odnos, što je podjednako prethodnoj 2008. godini (u 2008: 50 od 67), u 11 heteroseksualni odnos, što je također podjednako prethodnoj 2008. godini (u 2008: 15 od 67), te u jednom slučaju nije bilo moguće dokazati put prijenosa.
Zamislite, u Londonu svake godine organiziraju Diversity Careers Show, nešto slično našem Danu karijera, samo što je ovaj londonski namijenjen tek diplomiranim gej studentima. Na sajmu mladim gej londončanima posao nude mnoge londonske i svjetske prestižne bankarske, odvjetničke i ostale tvrtke kako iz privatnog, tako i javnog sektora. Među njima su npr. Google, Shell, American Express, Bank of America, Deutsche Bank, Britanska informativna obavještajna agencija, Metropolitan Police (Londonska policija), Kraljevska mornarica, Home Office, vatrogasci, razne socijalne i obrazovne javne službe, Ministarstvo pravosuđa i drugi.
Sajam organiziraju Square Peg Media, engleska gej izdavačka kuća, i The Stonewall, najveća britanska, a ujedno i europska, organizacija za promicanje prava gej osoba. Glavni pokrovitelji sajma su švicarski bankarski div Credit Suisse i jedna od najvećih engleskih dnevnih novina The Guardian, sudjeluje 50-tak poslodavaca i preko 5.000 posla željnih mladih gejeva.
Zašto sve to, možda se pitate? Mladi gejevi i gejice koji sudjeluju kažu da im to omogućava pronaći zaposlenje u tvrtki gdje se neće, uz stres kojeg donosi prvo zaposlenje, morati još i brinuti kakvog će utjecaja imati njihova seksualna orijentacija, gdje se neće morati sakrivati, gdje će biti ravnopravni i imati prava kao i svi ostali zaposlenici, u tvrtki kojoj tolerancija nije samo fraza .
Poslodavci, s druge strane, ističu kako je ovaj sajam izvrsna prilika da dođu do visokomotiviranih pametnih mladih ljudi, ne samo kroz sajam nego i kroz publicitet kojeg će dobiti u gej i ostalim medijima (u Londonu živi oko 500.000 gejeva i lezbijki), sudjelovanje i zapošljavanje gej ljudi će pripomoći promicanju jednakosti i različitosti na radnom mjestu u njihovim tvrtkama, što kao rezultat ima tolerantnije i ugodnije okružje za rad, a time i, ono što je najvažnije, veće zadovoljstvo i produktivnost zaposlenih. Ne treba niti zanemariti pridonošenje povećanju pozitivnog publiciteta i imidža tvrtke u javnosti, a posebice među gotovo 4 milijuna britanskih homoseksualaca (službena procjena Britanske vlade koja je obavila istraživanje o financijskim implikacijama prilikom donošenja Zakona o civilnom partnerstvu 2005. godine) koji predstavljaju potencijalne nove zaposlenike, ali i potrošače i klijente, i koji pažljivo prate popis od Top 100 najtolerantnijih britanskih poslodavaca koji promiču različitost na radnom mjestu,. To je popis kojeg svake godine objavljuje The Stonewall, suorganizator Diversity Careers Showa.
I kao da sve to nije dovoljno, sajam je dobio eksplicitnu podršku britanskog premijera Gordona Browna koji je u otvorenom pismu čestitao organizatorima i sudionicima Diversity Careers Showa i istaknuo da zajednički prosperitet društva ovisi o oslobađanju talenata svake pojedine osobe koji je moguć samo ako se proklamirana politika jednakosti zaista i sprovodi u djelo, te je uz to i najavio poseban Zakon o jednakosti koji će obvezivati sve britanske javne institucije da proaktivno uzmu u obzir potrebe njihovih gej zaposlenika i korisnika usluga. Gordon je i dodao da je pravo svake osobe na rad bez straha od diskriminacije ili zlostavljanja.
Pa si vi mislite.
No i mi imamo svoj The Stonewall: Lezbijska grupa Kontra zajedno s Iskorakom- centrom za prava seksualnih i rodnih manjina i Ženskom mrežom Hrvatske uputila je apel nadležnim odborima Hrvatskog sabora, klubovima zastupnika te Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova da ulože amandmane kojima bi se odredbe iz navedenih članaka Prijedloga Zakona o radu izmijenile na način da više ne budu diskriminativne prema radnicima/-cama koji žive u istospolnim zajednicama, te uskladile sa međunarodnim i domaćim zakonodavstvom. Savez samostalnih sindikata Hrvatske podržao je također inicijativu za usvajanje amandmana koji bi ukinuli ovu vrstu diskriminacije. OpširnijeKlikni za ostatak posta...
Zapravo se veselim svakom godišnjem dobu, pogotovo kada ono tek nadolazi, kada se još samo naslućuje. Ponekad tada osjetim neku čudnu nervozu iščekivanja . Možda je moj kućni ljubimac stvarno u pravu kada kaže da mene nešto zanima samo dok je novo, pa tako i novo godišnje doba? Ma kakvi, pojma on nema.
Ali fakat, svaki put tamo negdje u veljači ili ožujku osjetim neku čudnu proljetnu groznicu, da bih već valjda u travnju i svibnju svuda polako mirisao kremu za sunčanje i smolu borova, valjda pod utjecajem toga da su frajeri skinuli zimske kapute pa se konačno nešto može i vidjeti. Da ne pričam o tome kako već u rujnu počinjem mirisati pečene kestene iako uličnih kestenjara još nema na vidiku. Pa tako i sada, ne mogu dočekati zimu i nadam se da će biti ona prava, duga, hladna i bijela. No kako je počelo s ovim temperaturama do skoro 20°C, bojim se da ću se opet razočarati. Jedino me još malo tješe maglovita i prohladna jutra.
Evo ove nedjelje sam navečer izašao van, malo se prošetati po kvartu, i silom sam tražio neki nagovještaj zime, ali uzalud. Nebo je bilo jasno i puno zvijezda, pod nogama mi šuštalo otpalo lišće, još se jedino breze dobro drže, istina bilo je lagano svježe, ali ništa drugo. Nisam ništa osjetio. Valjda je bio kriv čisti zrak u kojem nije bilo niti trunke smoga ili mirisa ugljena iz dimnjaka. Ove godine mi moj predosjećaj zime kasni. Mogu vam reći da mi to nedostaje.
Moj prvi vjesnik zime je kada nam, tamo negdje sredinom listopada, stigne paket božićnih čestitki, stolnog kalendara i koječega drugog iz udruge slikara koji slikaju ustima i nogama. Uvijek se razveselimo, pogotovo ja. I nema veze što se tu pomalo radi o emocionalnoj ucjeni, jer oni bez pitanja pošalju svoj paket igrajući na vaše osjećaje kako biste se osjećali krivim ako ne platite. Meni to ne smeta, a ne smeta mi niti to što pošalju uplatnicu na kojoj je sve upisano osim iznosa kojeg trebate uplatiti. Svake godine uplatimo malo više, nego je naznačeno koliko košta komplet, kako su, pretpostavljam, i htjeli. I nije mi žao. I opet ćemo, i idućeg Uskrsa, i onda opet za Božić, sve dok nam budu slali i dok budemo mogli uplaćivati. Iako prazne, te čestitke su jedine koje svake godine dobijemo. E da, skoro sam zaboravio, tu je i UNICEF. I oni nas se uvijek sjete s prigodnom čestitkom koja nam već krasi kuhinju.
Drugi opipljivi vjesnik zime mi je lagana promjena jelovnika. Jela postaju teža i masnija, jer treba nekako prebroditi ove hladne dane. I nema veze što je vani proljetno vrijeme, kalendar kaže da je vani studeni i da hladan vjetar puše, te stoga treba puno kalorija unijeti. Dođem tako neki dan doma i dočeka me ovo na stolu:
Ako vam se ova kobasica učinila tvrdom i žilavom, u pravu ste. Niti knedle nisu puno zaostajale. Obično, ali to ponajviše ovisi o situaciji, zapravo preferiram tvrde i žilave kobasice, te čvrste i pune knedle. Jedno je sigurno, moj kućni ljubimac ima smisla za aranžiranje hrane. Mislim da je tome zaslužna Večera za 5 koju volimo pogledati.
Drugi početak, druga sreća... Imam dosta godina. Radim. U vezi sam. Ne pišem pjesme. Uglavnom ne filozofiram. Vizualan sam tip. Dobroćudan sam. Jednostavan sam. Uglavnom sam (bio) napaljen. Kontakt
Osoba online:
