Sex, drugs and rock and roll

Htio sam ukazati na jedno lagano i zanimljivo štivo, posebno pogodno za vas kosijanere, bilo bivše, bilo sadašnje, ali i za sve (nas) ostale. Nisam nikada bio kosijaner, sada to ne mogu biti niti da želim, i ne mogu reći da sam stari rocker u duši, mada sam kao tinejdžer imao patetične pokušaje osnivanja rock banda. Da je band ikad bio osnovan, sumnjam da bi cijela stvar otišla u headbanger vode. Vjerojatno bi to bilo nešto u stilu novog romantizma 80-tih, kako i bolje pristaje gej tinejdžeru, iako nikako ne tvrdim da je pravi rock samo za „prave“ muškarce.

U zadnje vrijeme me zaokupila i zabavila knjiga „Daron's Guitar Chronicles“ od autorice Cecilie Tan. Radi se zapravo o nekoj vrsti feljtona koji još nije završio. To je priča o odrastanju mladog gitariste Darona koji ima svoj band s kojim pokušava uspjeti. Radnja se odvija u 80-tima, a osim što Daron ima dovoljno problema samim time što pokušava uspjeti u svijetu rock and rolla, dodatne probleme mu stvaraju disfunkcionalna obitelj i činjenica što je gej i što to taji od svih, te mu je zbog toga otežana komunikacija i mogućnost stvaranja dubljih odnosa s ljudima koji ga okružuju. Biti gej je i danas teško, ali u 80-tima je bilo još i teže. Priča je vrlo životna, a naglasak je na nekoliko stvari: problemi odrastanja gej mladića u ranim 20-tim godinama života, potraga za ljubavi, otkrivanje i prihvaćanje samog sobe, rock and roll, prijateljski i obiteljski odnosi.

Mislim da bi ovo štivo moglo biti zanimljivo svakome tko je ikada razmišljao o osnivanju rock banda, a posebno onima koji su to i pokušali, možda čak imali i gaže, a ako se radi o gej osobi, tim i više. Autorica nije strana niti vruća erotika, tako da ako vas smetaju opisi gej seksa, možda ovo ipak nije štivo za vas. Ipak, rekao bih da je ovo pogodno štivo za svakog otvorena uma, likovi su simpatični, lijepo je napisano i mislim da nas se puno može prepoznati u određenim dijelovima teksta.

Do sada objavljeni dijelovi su sakupljeni u tri sveska, a četvrti samo što nije izašao. Upravo čitam treći svezak.

Knjiga nije dostupna u tiskanom izdanju, a ukoliko vas je zainteresirala možete ju čitati na slijedeće načine:

• besplatno na blogu http://daron.ceciliatan.com (novi nastavci se objavljuju dva puta tjedno, ponekad i češće). Kako svako poglavlje nosi naziv određene pjesme, na blogu se ispod svakog poglavlja nalazi video klip s naslovnom pjesmom poglavlja. Totalno kul i totalno kul pjesme.

• prva tri sveska dostupna su preko Amazon Kindle-a (za sve vas koji imate Kindle ili neki drugi e-čitač ili ste instalirali Amazon Kindle aplikaciju na svom androidu ili I-Phone-u). Prvi svezak je besplatan, što je odlično ukoliko niste sigurni hoće li vam knjiga biti zanimljiva ili neće. Drugi i treći svezak koštaju 40-tak kuna svaki.

Slučajno sam počeo čitati prvi svezak (kad je već bio besplatan), nisam ni znao da ih postoji više. Iskreno, ispočetka mi je bio malo dosadnjikav, pa sam ga čak i ostavio. Nakon nekoliko tjedana sam mu se vratio i tada me sasvim zainteresirao i zaokupio.  Koliko mi se sve skupa svidjelo, valjda dovoljno govori i to što sam odlučio napisati koju riječ na ovom blogu nakon puno vremena (btw, svima vam želim sretnu Novu godinu). Kada sam došao do kraja prvog sveska, koji niti nema neki pravi završetak, nisam mogao vjerovati. Molim? Kako? Gdje je tu kraj? Vratite mi novce! Nema veze što ništa nisam platio, hoću nazad moje novce jer knjiga uopće nema nikakav smisleni kraj. Tek sam tada shvatio da postoji još, pa sam se malo smirio. Drugi svezak sam progutao u cugu, a upravo čitam treći, a već se veselim i četvrtom koji bi trebao biti uskoro objavljen, iako, sve je kompletno besplatno dostupno i na gore spomenutom blogu. Obično u krevetu prije spavanja uhvatim se čitanja, pročitam nekoliko poglavlja, a super je i to što ne smetam klj-u upaljenim svjetlom, pa on može na miru hrkati.

Kako i autorica sama kaže, koncept je sličan web-stripu (nema kraja), samo što se ovdje radi o čistoj prozi. Moja apsolutna preporuka.

Klikni za ostatak posta...

Za koga da glasa jedan pošteni peder?

Ima li netko ideju? Koje su mi uopće opcije? Kukuriku? Dosta mi je već jednih te istih faca. Još kada su počeli spominjati MMF, koncesije za autoceste, malo mi je to previše. Razmišljam o listi don Grubišića. Nekoliko puta što sam ga vidio na televiziji, svaka mu je bila na mjestu. Možda nije za voditi državu, ali bar da se čuje neki drugi glas u Saboru. Zašto nemaju svoju intenetsku stranicu gdje bi se moglo pročitati nešto o njihovom programu?

Klikni za ostatak posta...

Možda si ovo isprintam

Ma da, moš mislit da i vama ne bi ponekad dobro došlo...

Klikni za ostatak posta...

Hot

Klikni za ostatak posta...

Ljeto je

Kako se rashladiti u ove vruće dane? Evo jedan prijedlog koji vam sigurno nikada ne bi pao na pamet: trk na najbliži bazen, ako vam more, jezero ili neka rijeka nisu pri ruci.

Stavio sam oznaku zabava, jer mi je ova slika više smiješna nego nešto drugo. Možda to dođe s godinama?

Klikni za ostatak posta...

Nitko nije savršen

KLj ima jednu negativnu osobinu, a to je da on uvijek mora biti u pravu. Kako sam apsolutno siguran da sam ja u pravu u barem 95% slučaja kada se oko nečega ne slažemo, njegovo uvjerenje da je baš uvijek on u pravu, naravno, pada u vodu.

Još jedna njegova negativna osobina je to što on misli kako nikada za ništa nije kriv. Uvijek su mu netko ili nešto krivi. Ukoliko mu meso ispadne presuho, kriva je pećnica. Ukoliko se rižoto zalijepio, krivo je ulje ili posuda. Ukoliko mu iz ruke ispadne tanjur i razbije se, kriv je njegov mali prst na ruci u kojem ga je baš u tom trenutku uhvatio grč. Dakle, nije on kriv, kriv je njegov mali prst koji živi potpuno neovisan život odvojen od KLj-a, jer tko još može kontrolirati grčeve u malom prstu? I ne radi se tu samo o kuhinji. Mislim da još valjda jedino izvanzemaljce nije za nešto optužio.

Osim toga, KLj misli kako on zna sve najbolje. Pada mi na pamet slučaj kada mi je dozvolio da nešto skuham, naravno uz njegov nadzor. I dok sam nešto miješao, malo s lijeva na desno pa malo s desna na lijevo, upozorio me je da se ne smije miješati malo u jednu malo u drugu stranu, te da miješanje treba obavezno biti u smjeru kazaljke na satu (ili obratno, zaboravio sam). Nije obrazložio tu svoju tvrdnju, ali pretpostavljam da to mora imati veze s rotacijom Zemlje oko svoje osi, možda čak i oko Sunca, te samim time i kvaliteti sljubljivanja svih namirnica i iskoristivosti svih hranjivih sastojaka. Ja sam, ne gledajući više u lonac i uz prodoran pogled ravno u njegove oči, nastavio mahnito vrtiti u oba smjera. Nedostajalo je još samo da, inateći se dječje bezobrazno, zapjevam na-na-na-na, na-na-na-na. On je na to samo bez riječi zapalio cigaretu i skrenuo pogled, pametniji popušta, vjerojatno je u sebi mislio.

Ili drugi primjer, da ne pomislite kako nam se život odvija samo u kuhinji, meni je zabranjen pristup vešmašini jer a) ja ne znam što se s čime pere, b) ne znam odabrati odgovarajuću temperaturu pranja, c) stavim ili previše ili premalo veša i d) ne znam kada je jeftina struja. To, naravno, ništa nije istina, ali neka tako i dalje misli, barem sam oslobođen gnjavaže s prljavim vešom. I ne samo to, ako ja objesim veš na sušenje nakon pranja, on će obavezno morati ići popraviti iza mene i preraspodijeliti ga. Još kada bih ga mogao uvjeriti da on puno bolje pegla od mene, ali bojim se da je za to kasno. KLj je vrlo zadovoljan mojim peglačkim umijećem. Možda bih mu mogao reći da su preko noći došli izvanzemaljci, oteli me, spojili me na kojekakve kabele i potpuno mi izbrisali umijeće peglanja?

Razlog zbog kojeg sve ovo pišem je događaj koji se zbio neki dan. Spremao se oprati bijeli veš, na što sam ja rekao kako mislim kako bi šarenu posteljinu trebalo oprati na 95°C zajedno s ručnicima u boji. Nije me poslušao. Nakon što se oprao bijeli veš, sve je bilo lagano zelenkasto. Nakon što sam to naglas primjetio, KLj je kao iz topa izvalio kako se to dogodilo jer sam ja tu istu posteljinu prije dvije (brojkama 2) godine oprao s nečim (ne znam više s čime, on je naveo konkretan odjevni predmet) što je obojalo posteljinu pa je ova sada obojala bijele gaće i majice. Stvarno mu moram odati priznanje što je u jednoj nanosekundi uspio nešto tako smisliti. Odvalio sam se u smijeh, a zatim i on, uvidjevši valjda apsurdnost svojih optužbi. Ipak mislim da je tu posrijedi neko puno logičnije objašnjenje. Vjerojatnije bi mi bilo da su došli izvanzemaljci i, dok smo mi bili zadubljeni u reprizu Prijatelja, krišom usipali u mašinu malo zelene boje.

I tako, ovih dana hodam po gradu u zelenkastim gaćama, ali nije tako strašno kako kaže KLj, barem su ravnomjerno obojane i ionako će se ta zelenkasta nijansa isprati nakon nekoliko pranja. A meni je cijeli taj događaj dao fini materijal za konstantno podjebavanje. Naravno da koristim svaku priliku upotrijebiti izraz «mislim da je to zato što sam prije dvije godine» ovo ili ono. Moram priznati da stojićki podnosi moju torturu.

A što ću kad ga volim, jer na koncu nitko nije savršen, pa čak niti ja.

Klikni za ostatak posta...

Nešto za kosijanere

James Kent I Fucked Your Boyfriend by GLBT

Klikni za ostatak posta...