Put ka sreći

Nisam baš siguran je li to put ka sreći, ali je simpatično. I da, treba nam pravde. Uglavnom, znam kuda ide moj glas jer Josipoviću vjerujem.

Klikni za ostatak posta...

Gej Dan karijera (ali u Londonu)

Zamislite, u Londonu svake godine organiziraju Diversity Careers Show, nešto slično našem Danu karijera, samo što je ovaj londonski namijenjen tek diplomiranim gej studentima. Na sajmu mladim gej londončanima posao nude mnoge londonske i svjetske prestižne bankarske, odvjetničke i ostale tvrtke kako iz privatnog, tako i javnog sektora. Među njima su npr. Google, Shell, American Express, Bank of America, Deutsche Bank, Britanska informativna obavještajna agencija, Metropolitan Police (Londonska policija), Kraljevska mornarica, Home Office, vatrogasci, razne socijalne i obrazovne javne službe, Ministarstvo pravosuđa i drugi.

Sajam organiziraju Square Peg Media, engleska gej izdavačka kuća, i The Stonewall, najveća britanska, a ujedno i europska, organizacija za promicanje prava gej osoba. Glavni pokrovitelji sajma su švicarski bankarski div Credit Suisse i jedna od najvećih engleskih dnevnih novina The Guardian, sudjeluje 50-tak poslodavaca i preko 5.000 posla željnih mladih gejeva.

Zašto sve to, možda se pitate? Mladi gejevi i gejice koji sudjeluju kažu da im to omogućava pronaći zaposlenje u tvrtki gdje se neće, uz stres kojeg donosi prvo zaposlenje, morati još i brinuti kakvog će utjecaja imati njihova seksualna orijentacija, gdje se neće morati sakrivati, gdje će biti ravnopravni i imati prava kao i svi ostali zaposlenici, u tvrtki kojoj tolerancija nije samo fraza .

Poslodavci, s druge strane, ističu kako je ovaj sajam izvrsna prilika da dođu do visokomotiviranih pametnih mladih ljudi, ne samo kroz sajam nego i kroz publicitet kojeg će dobiti u gej i ostalim medijima (u Londonu živi oko 500.000 gejeva i lezbijki), sudjelovanje i zapošljavanje gej ljudi će pripomoći promicanju jednakosti i različitosti na radnom mjestu u njihovim tvrtkama, što kao rezultat ima tolerantnije i ugodnije okružje za rad, a time i, ono što je najvažnije, veće zadovoljstvo i produktivnost zaposlenih. Ne treba niti zanemariti pridonošenje povećanju pozitivnog publiciteta i imidža tvrtke u javnosti, a posebice među gotovo 4 milijuna britanskih homoseksualaca (službena procjena Britanske vlade koja je obavila istraživanje o financijskim implikacijama prilikom donošenja Zakona o civilnom partnerstvu 2005. godine) koji predstavljaju potencijalne nove zaposlenike, ali i potrošače i klijente, i koji pažljivo prate popis od Top 100 najtolerantnijih britanskih poslodavaca koji promiču različitost na radnom mjestu,. To je popis kojeg svake godine objavljuje The Stonewall, suorganizator Diversity Careers Showa.

I kao da sve to nije dovoljno, sajam je dobio eksplicitnu podršku britanskog premijera Gordona Browna koji je u otvorenom pismu čestitao organizatorima i sudionicima Diversity Careers Showa i istaknuo da zajednički prosperitet društva ovisi o oslobađanju talenata svake pojedine osobe koji je moguć samo ako se proklamirana politika jednakosti zaista i sprovodi u djelo, te je uz to i najavio poseban Zakon o jednakosti koji će obvezivati sve britanske javne institucije da proaktivno uzmu u obzir potrebe njihovih gej zaposlenika i korisnika usluga. Gordon je i dodao da je pravo svake osobe na rad bez straha od diskriminacije ili zlostavljanja.

Pa si vi mislite.

No i mi imamo svoj The Stonewall: Lezbijska grupa Kontra zajedno s Iskorakom- centrom za prava seksualnih i rodnih manjina i Ženskom mrežom Hrvatske uputila je apel nadležnim odborima Hrvatskog sabora, klubovima zastupnika te Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova da ulože amandmane kojima bi se odredbe iz navedenih članaka Prijedloga Zakona o radu izmijenile na način da više ne budu diskriminativne prema radnicima/-cama koji žive u istospolnim zajednicama, te uskladile sa međunarodnim i domaćim zakonodavstvom. Savez samostalnih sindikata Hrvatske podržao je također inicijativu za usvajanje amandmana koji bi ukinuli ovu vrstu diskriminacije. Opširnije

Klikni za ostatak posta...

Vjesnici zime

Zapravo se veselim svakom godišnjem dobu, pogotovo kada ono tek nadolazi, kada se još samo naslućuje. Ponekad tada osjetim neku čudnu nervozu iščekivanja . Možda je moj kućni ljubimac stvarno u pravu kada kaže da mene nešto zanima samo dok je novo, pa tako i novo godišnje doba? Ma kakvi, pojma on nema.

Ali fakat, svaki put tamo negdje u veljači ili ožujku osjetim neku čudnu proljetnu groznicu, da bih već valjda u travnju i svibnju svuda polako mirisao kremu za sunčanje i smolu borova, valjda pod utjecajem toga da su frajeri skinuli zimske kapute pa se konačno nešto može i vidjeti. Da ne pričam o tome kako već u rujnu počinjem mirisati pečene kestene iako uličnih kestenjara još nema na vidiku. Pa tako i sada, ne mogu dočekati zimu i nadam se da će biti ona prava, duga, hladna i bijela. No kako je počelo s ovim temperaturama do skoro 20°C, bojim se da ću se opet razočarati. Jedino me još malo tješe maglovita i prohladna jutra.

Evo ove nedjelje sam navečer izašao van, malo se prošetati po kvartu, i silom sam tražio neki nagovještaj zime, ali uzalud. Nebo je bilo jasno i puno zvijezda, pod nogama mi šuštalo otpalo lišće, još se jedino breze dobro drže, istina bilo je lagano svježe, ali ništa drugo. Nisam ništa osjetio. Valjda je bio kriv čisti zrak u kojem nije bilo niti trunke smoga ili mirisa ugljena iz dimnjaka. Ove godine mi moj predosjećaj zime kasni. Mogu vam reći da mi to nedostaje.

Moj prvi vjesnik zime je kada nam, tamo negdje sredinom listopada, stigne paket božićnih čestitki, stolnog kalendara i koječega drugog iz udruge slikara koji slikaju ustima i nogama. Uvijek se razveselimo, pogotovo ja. I nema veze što se tu pomalo radi o emocionalnoj ucjeni, jer oni bez pitanja pošalju svoj paket igrajući na vaše osjećaje kako biste se osjećali krivim ako ne platite. Meni to ne smeta, a ne smeta mi niti to što pošalju uplatnicu na kojoj je sve upisano osim iznosa kojeg trebate uplatiti. Svake godine uplatimo malo više, nego je naznačeno koliko košta komplet, kako su, pretpostavljam, i htjeli. I nije mi žao. I opet ćemo, i idućeg Uskrsa, i onda opet za Božić, sve dok nam budu slali i dok budemo mogli uplaćivati. Iako prazne, te čestitke su jedine koje svake godine dobijemo. E da, skoro sam zaboravio, tu je i UNICEF. I oni nas se uvijek sjete s prigodnom čestitkom koja nam već krasi kuhinju.

Drugi opipljivi vjesnik zime mi je lagana promjena jelovnika. Jela postaju teža i masnija, jer treba nekako prebroditi ove hladne dane. I nema veze što je vani proljetno vrijeme, kalendar kaže da je vani studeni i da hladan vjetar puše, te stoga treba puno kalorija unijeti. Dođem tako neki dan doma i dočeka me ovo na stolu:

Ako vam se ova kobasica učinila tvrdom i žilavom, u pravu ste. Niti knedle nisu puno zaostajale. Obično, ali to ponajviše ovisi o situaciji, zapravo preferiram tvrde i žilave kobasice, te čvrste i pune knedle. Jedno je sigurno, moj kućni ljubimac ima smisla za aranžiranje hrane. Mislim da je tome zaslužna Večera za 5 koju volimo pogledati.

Još da mi je samo osjetiti u zraku onaj neki miris snijega.

Klikni za ostatak posta...

Augusten Burroughs: Sellevision

Iskreno, isprva nisam bio siguran da li da išta napišem o ovoj knjizi. Kao prvo, nisam baš siguran je li uopće vrijedna da se o njoj previše piše, a kao drugo uopće se niti ne radi o gej knjizi, osim što joj je autor gej. Ali kada uzmete u obzir da se u knjizi radi o lažnom sjaju, potrošačkom društvu, shoppingu, televiziji, ljubavi, intrigama, prevarama, osamljenosti, seksu, pornografiji, licemjernosti i penisu koji je slučajno provirio ispod kućnog ogrtača i time svom zgodnom vlasniku nepovratno promijenio život, shvatio sam da knjiga zapravo sadrži sve što jednog prosječnog gej čitatelja može zanimati.

Ali najveći razlog što sam ipak odlučio napisati riječ-dvije, je to što je pisac knjige moj omiljeni autor, Augusten Burroughs. Istina, malo sam se razočarao u njega kada sam vidio klip kako pretjerano afektirano čita odlomke iz svojih knjiga. Davno sam to slušao i pokušao sam opet pronaći, no bezuspješno, iako je You Tube krcat njegovim klipovima. Ali znate ono kada netko strašno naglašava i odglumljava gotovo svaku riječ, nešto slično kao kada se Josipa Lisac i Zdenka Kovačićek (koju inače jako volim) silom trude što više zavijati i pjevati što nazalnije, ili kad Massimo Savić pokušava imitirati iritantne najavljivače duboka glasa s RTL-a, pa to onda ispadne smiješno, pretjerano i preafektirano. Evo, usporedite Josipu iz ranih dana i današnje preseravanje, pa recite da nisam u pravu. Valjda ljudi s godinama izgube kompas i osjećaj za mjeru.

Uglavnom, odlučio sam oprostiti Augustenu i posvetiti mu koju riječ. Radi se o njegovoj prvoj objavljenoj knjizi, roman Sellevision iz 2000. godine. Sellevision je lagani roman čije likove povezuje to da svi rade u izmišljenoj najpoznatijoj američkoj televizijskoj kući za 24h/dan TV prodaju tzv. home shopping network. Tu su Peggy, čiji se naizgled savršeni svijet uzdrma kada počne primati uznemirujuće e-mailove od obožavateljice, Bebe, voditeljica iz stare garde i najveća zvijezda Sellevisiona koja usamljenost liječi opsesivnim šopingiranjem, Leigh, mlada voditeljica koja ima aferu s oženjenim producentom, Trish, kćerka arogantnog milijunaša i jedini muški lik Max, homoseksualac koji dobije otkaz sa Sellevisiona nakon što mu pišo slučajno izviri ispod kućnog ogrtača pred milijunima američke djece za vrijeme nedjeljne jutarnje emisije o igračkama.

Kako rekoh, ima tu svega, baš kao u pravoj, ako ne baš meksičkoj sapunici, onda barem u Kućanicama. Kakav je sadržaj ste već pročitali, svi glavni likovi su žene, dobro, i jedna tetka, istina zgodna i nabildana, ali ipak tetka, tako da sumnjam kako bi ovaj roman mogao biti zanimljiv ijednom iole pravom muškarcu. To što se meni svidio, pa to vjerojatno nešto govori o meni.

Ipak u svoju obranu moram reći da ne preporučam da se postavite na trepavice kako biste nabavili ovu knjigu, tim više što sumnjam da se kod nas može nabaviti. Više onako, ako slučajno budete imali sat-dva viška vremena dok čekate let u nekom velikom duty freeju na nekom velikom aerodromu i ako kojim čudom ugledate Sellevision na polici pa se sjetite, vidiš, onaj simpatični Jonasy je rekao da knjiga nije loša, lagano zabavno štivo, taman pogodno za ubijanje vremena u avionu, e u tom slučaju svakako preporučam kupnju.

Uskoro bi se trebala početi snimati homoristična dramska serija (a-la Kućanice) bazirana na ovoj knjizi. Među glumcima se spominju Carrie Fisher, najpoznatija po ulozi princeze Leije iz Ratova zvijezda, Julia Louis-Dreyfus, fenomenalna Elaine iz Seinfelda i Kristin Davis, Charlotte iz Seks i grada. Jedva čekam.

Zapravo, vidi se da je ovo Augustenova prva knjiga, a ujedno i jedini roman, dok su sve ostalo memoari. Još se ovdje malo učio. Iako je knjiga zabavna i duhovita (ipak je to Augusten), nije u meni niti približno izazvala oduševljenje kao njegovi veliki hitovi Running With Scissors i Dry. Za mene, Running With Scissors i Dry su klasici, Sellevision je možda samo zabavna potrošna roba, koja ne ulazi previše u karakterizaciju svojih likova, nego onako više ovlaš, kroz zabavu, daje kritiku današnjeg površnog potrošačkog, lažno moralnog i licemjernog društva u kojem se više cijeni materijalno od nekih drugih osobina.

Dok Running With Scissors i Dry možda i nisu baš za svaki želudac (ali morate ih pročitati, stvarno ne znam što čekate?), Sellevision je pogodna knjiga za svaku žensku ili gej dušu, ma koliko ona nježna ili osjetljiva bila. Evo, mogu zamisliti Charlotte iz Seks i grada kako se lagani smijulji i možda čak prepoznaje sebe dok čita Sellevision. Uglavnom, ne vidim ništa loše u tome.

Sam Augusten je o ovoj svojoj knjizi rekao:

"It is absolutely the most shallow, petty, mean-spirited little book you'll read."

Pretjeruje, pokušavajući biti duhovit, ali zapravo, gdje ima dima, ima i vatre.

Inače, Augusten i njegov dugogodišnji ljubavni partner Dennis Pilsits su nakon devet godina prekinuli svoju vezu. Takve i slične zanimljive stvari možete doznati na Augustenovom web site-u, blogu, Facebook i MySpace profilu ili Twitteru.

Upravo sam počeo čitati najnoviju Augustenovu knjigu. Za sada, knjiga obećava, tako da opet možete očekivati neku preporuku. Znam da jedva čekate.

Klikni za ostatak posta...

Pjevate li pod tušem?

Znao sam se čuditi ljudima koji pjevaju pod tušem, zapravo kada bolje razmislim, nisam niti znao nekoga tko pjeva pod tušem, sve do nedavno. Mislio sam da je to u stvari samo običan urbani mit koji se provlači kroz filmove, literaturu i časopise, jer zašto bi netko htio pjevati pod tušem? To mi je otprilike bilo u rangu čitanja novina na WC-u, a o tome da niti ne govorim. Tko uopće želi produžavati trajanje te stvari?

Uvijek se tuširam u zadnji tren pred nečim važnim. U zadnji tren pred spavanje, u zadnji tren pred odlazak na posao, u zadnji tren pred izlazak van, u zadnji tren pred, jel, ovaj… Uvijek nekako gledam da to obavim što brže jer se uvijek nekuda žurim.

Kako nikad ne reci nikad i pazi što misliš jer bi ti se moglo dvostruko vratiti (kako sam to već bezbroj puta ovdje spomenuo), neki dan sam shvatio da sam postao neizlječivi ispodtušni pjevač. Odjednim mi je to sinulo, makar se to nije dogodilo niti jučer, niti prošli tjedan. Traje to mjesecima, možda i više. Ne znam niti sam kako je sve započelo, ali neki dan sam postao svega zaista i svjestan. Ja sam ispodtušni pjevač i morao sam se samom sebi nasmijati.

I logično je da pjevam pod tušem, jer zvukovi vode prigušuju neartikulirane zvukove koji izlaze iz mojih usta. Sve moje ranije pokušaje pjevanja u javnosti, a to je u stvari bilo samo ispred kućnog ljubimca, on je u korijenu sasjekao. Ne računam pjevanje po raznim bučnim događajima gdje niti osoba koja stoji uz mene zbog buke nema šanse čuti išta od mog pjevanja, ako se to uopće može nazvati pjevanjem. Ne ljutim se na kućnog ljubimca, jer znam da ima potpuno pravo. Zapravo kada mi je dosadan ili me nečim gnjavi, obično ga pitam želi li da mu nešto zapjevam, što je obično dovoljno da se nasmiješi i promjeni temu.

Pod tušem obično pustim glas uz kakvu pjesmu koju sam netom čuo na radiju, ali sam primjetio da imam i omiljenu pjesmu koju gotovo uvijek zapjevam kada mi ništa od radijskog programa nije ostalo u glavi. Znate onu staru:

A la la la la long,
a la la la la long long li long long long
c'mon
A la la la la long,
a la la la la long long li long long long
Hey!
girl I want to make you sweat
sweat till you can't sweat no more
and if you cry out (ovdje sam mislio da pjevaju: and if you cray-ay…)
I'm gonna push it
push it some more
A la la la la long,
a la la la la long long li long long long
Hey!

Nije mi jasno, otkuda mi ta pjesma? Zbog čega je se sjetim ispod tuša? Krije li se u tekstu kakva podsvjesna poruka? Čisto sumnjam, a time mi je misterij još i veći.

Uglavnom, pitam se što je slijedeće? Hoću li uskoro postati i wecoidni čitač novina? Na svu sreću novine već odavno ne kupujem. Brinu me jedino reklame za shopping centre i ostali junk-mail. Iskreno, dogodilo mi se već više puta da sam sa sobom na WC ponio koji prospekt za Billu, Kaufland, Baumax, Bauhaus, Konzum, Lidl, Mercator, Getro, Emmezetu, Interspar ili (meni najdraži) za Kiku. Da znam, tipično! Pa neće mi valjda omiljeni biti alati iz Bauhausa? Eventualno možda cvijeće iz njihova vrtnog centra.

Uglavnom, fakat ljepše prođe vrijeme na WC-u, jedino što ne stignem proučiti niti dvije stranice, a ono već gotova stvar. Čak, od kada više prospekte ne stavljaju u kastliće nego na za to predviđenu metalnu vješalicu u hodniku, iz čista mira i ničim izazvan sam ih uzimam i nosim u stan. Ipak priznajem, najradije ih čitam uz jutarnju kavu. Problem je jedino to što me obično ta jutarnja kava protjera u roku odmah, pa trčećim korakom i s Kikinim prospektom u ruci (jer baš je super ona posteljina na 9. stranici ili onaj špajz-servis na 11. i ne mogu odvojiti pogled s njih) pojurim tamo gdje i car ide pješke.

Tražeći kakvu prigodnu ilustraciju za ovaj post, naletio sam na ovu sasvim zgodnu zavjesu za tuš. Pitam se, može li se nešto slično nabaviti u Kiki? Ako Kika iznevjeri, ovdje je rezervna opcija. Vjerojatno bih u tom slučaju morao promijeniti moj omiljeni ispodtušni hit. Možda u It's a Raining Men, Hallelujah, It's a Raining Men (i to original od The Weather Girls)? Mada, i ova verzija je prilično simpatična:

Mislim ono, našao sam ja još mnoštvo drugih zgodnih ilustracija koji bi sasvim lijepo pristajale uz ovaj post, ali bukvalno, nevjerojatno i neopisivo zgodnih ilustracija, no nekako si mislim da nije baš u redu da budem prostak u dva posta za redom. Mislim ono, ako mi ne vjerujete, probajte vi guglati slike (safe search off) za "muscle hunk horny stud beefcake hot hot hairy yummy wow drop-dead absofuckinlutly gorgeous guy in the shower", pa ćete vidjeti što ćete dobiti u rezultatima. Stoga, evo još samo jedne slikice. Mislim ono, mokar je, vjerojatno je upravo izašao ispod tuša, dakle objava u sklopu ovog posta je sasvim opravdana, a ostatak (priče ili nedostajajućeg dijela tijela, izaberite po volji) možete i sami zamisliti. Uffff, ja već zamišljam!

I još za kraj, i kad sam već kod Kike, jeste li možda primjetili kako nas dućani već spremno čekaju u blistavom prazničnom ruhu? Mene to veseli, moram priznati. Inače, nisam kupovao božićni nadstoljnjak ili mirišljave svijeće u Kiki. Bio sam u  susjednom Lidlu i opet su me zahebali. Baš sam se napalio za jednu zgodnu jeftinu vesticu koja je u njihovom katalogu na akciji. Mislio sam si (tko zna možda je to čak bilo i na WC-u), da bi bila baš zgodna za kućnog ljubimca za izležavanje pred televizorom u ove hladne dane što nam slijede, kad ono hladan tuš u Lidlu. Vestica je od 50% pamuka i 50% poliestera! Pa zar oni misle da je moj kućni ljubimac poliester kind of guy?! da ne mislite da sam škrtac, za sebe znam kupiti koji komad odjeće na još puno gorim mjestima. Jesam možda svašta, ali na marke se definitvno ne palim, a niti moj kućni ljubimac.

Svašta sam uspio ugurati u ovaj post i sve mi se nekako fino poklopilo, pa mislim da je ovo pravi trenutak za nastavak moje dugogodišnje tradicije koju sam uveo pretrpošle godine, a to je da vam upravo ja prvi poželim sretan Božić i Novu godinu. Mislim ono, naljepljene čestitke po izlozima dućana se ne računaju. Siguran sam da su se mnogi već nestrpljivo pitali kada će više doći onaj trenutak. Dakle, evo ga. Sve najbolje vam želim!

Klikni za ostatak posta...

Dildo

Vezano uz moju prošlu temu, i kao prilog tezi da sam i sam samo obična moralna, licemjerna i perverzna nakaza, ali i kako bih ponekima među vama uljepšao ovaj tmuran, maglovit i kišan dan (dakle jesam moralna nakaza, ali sam istovremeno i suosjećajan i rado pomažem drugima), odlučio sam staviti jedan zgodan video klip.

Klip uglavnom treba poslužiti kao ilustracija prethodnoj temi, možda čak i educirati, ako ste se ikad zapitali kako nastaju realistični umjetni penisi, i ne treba se nikako drugačije shvatiti. Ipak priznajem, klip sam davno već vidio i duboko mi se urezao u sjećanje, toliko duboko da sam ga se i nakon toliko prohujalog vremena ponovno sjetio i otišao potražiti.

Ukoliko ste i vi obična nakaza, onda kliknite za nastavak posta, ukoliko niste, nemojte kliknuti. Upozoravam, klip može ostaviti trajne posljedice na vašu duhovnu higijenu i ljudsko dostojanstvo.

Klikni za ostatak posta...

Umjetni penis napada

Ne znam jeste li odgledali zadnju epizodu Trenutka istine? Ja nisam kada je išla u redovnom terminu, ali sam je upravo odgledao na internetu da vidim što je to bilo toliko strašno i perverzno zbog čega se ponovno digla halabuka oko te emisije, zbog čega se iz Vijeća za elektroničke medije prijeti ne samo ukidanjem emisije, nego i privremenim oduzimanjem licence Novoj TV.

Naravno, problem su opet homoseksualci. Dečko je priznao da je gej, da mu je fizički privlačan vlastiti šogor, da je maštao seksu s više muškaraca istovremeno, da ima umjetni penis kojeg actually i koristi i da je objavio snimku vlastite mastutbacije na internetu, bez da se vidi lice, naravno. To je sve strašno izopačeno i perverzno, time su mnogi ljudi povrijeđeni, pokradeni su porezni obveznici, otvoreno se lagalo, maltretiralo i zlostavljalo, i treba to sve ukinuti.

Naravno, kada je prije koji tjedan jedna žena priznala da ima kod kuće dva vibratora, a priznat ćete dva vibratora su dvostruko veća perverzija od jednog, da se upuštala u grupni seks, kao i jedan drugi kandidat, koji je uz to oženjen i orgijao je bez znanja supruge, kao i mnogi drugi koji su priznali da zanemaruju djecu, da se ševe mimo braka, varaju, lažu, kradu, tuku, ostavljaju ljubavnike gole u šumi na zimi, tada se nije dizala tolika prašina, tada to nije bilo baš toliko strašno perverzno. Je, i tada su se zgražali, ali ne do te mjere da se prijeti zabranama. Vibrator u ženskoj pizdi ili šupku može proći, ali umjetni kurac u muškom šupku je ipak kap koja je prelila čašu.

Ponovno se pokazala sva licemjernost našeg društva. Homoseksualna osoba može proći (na jedvite jade), ali samo pod uvjetom da je u potpunosti aseksualna, da nema nikakvih romantičnih ili, sodome li i gomore, seksualnih želja, da se skriva, šuti i živi u svoja četiri zida daleko od očiju javnosti ili bilo kojih drugih očiju što uključuje i prijatelje, poznanike, susjede, rodbinu… Ako se sazna da neki homoseksualac voli primiti u šupak, onda je to strašno perverzno zbog čega se na noge dižu kojekakva vijeća. I sve to unatoč tome što homoseksualnost nije bolest, što homoseksualnost nije zabranjena, dapače, zabranjena je diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije. Pa nije li to ono osnovno što homoseksualca razlikuje od heteroseksualca? Zar homoseksualca ne čini homoseksualcom upravo to što ga emotivno i fizički privlače osobe istog spola? Zar homoskesualni seks nije sastavni dio života homoseksualca, baš kako je i heteroseksualni seks dio života heteroseksualaca?

U čemu je problem ako mu je šogor fizički privlačan? Kao da ne postoje milijuni žena (ako ne i sve žene na ovom svijetu) kojima je također privlačan vlastiti šogor ili prijateljičin muž ili tamo onaj holivudski glumac? Kao da milijunima muškaraca (ako ne i svim muškarcima na svijetu) nije privlačna vlastita šogorica, prijateljeva žena, susjeda, kolegica s posla ili tv voditeljica? U čemu je tu problem? Kao da milijardama ljudi na svijetu nije privlačna ideja o grupnom seksu? Što, naravno, ne znači da će ju i ostvariti. Pa čak i da je ostvare, što ima loše u tome ako su se svi "sudionici" tako dogovorili, ako se time nikog sa strane,a pri tome mislim na partnera, suprugu, muža, djevojku ili dečka, neće povrijediti ili slagati? Što ima loše u vibratoru? Ako ništa drugo, barem se radi o sigurnom seksu. Na kraju krajeva, što ima loše i od objavljivanja na internetu snimke vlastitog drkanja? Tko je time povrijeđen, ozlijeđen, kome je time nametnuto da to gleda?

Što je još i gore, dečko je priznao da su mu to samo maštarije, ne i da ih je ostvario, i to je odmah dovoljno da se prijeti zabranama i da se to nazove perverzijama. Sve to isto, samo zaista i provedeno u djelo, ali kada su heteroseksualci priznaju, onda to i nije tako veliki problem, je malo škakljivo, ali može se progutati.

Naravno da sam se opet iživcirao i komentarima uz ovu temu na kojekakvim forumima, gdje se priziva higijena duha i zaštita ljudske dostojanstvenosti. Da mi je samo na trenutak zaviriti u higijenu duha dotičnih, a pogotovo onih koji sjede u vijeću za elektroničke medije. Neki opet optužuju da sve zlo dolazi iz SAD-a u čijim se se serijama «populariziraju muževi papučari, supruge kojima je obiteljska kuća samo konačište ili usputna stanica, zajednice u kojima u jednom stanu živi nekoliko muškaraca i žena, homoseksualci kao simpatični i dragi susjedi i kćerke koje već sa 12-13 godina spavaju kod svog dečka.».

Možete li zamisliti mentalni sklop osobe kojoj smeta što se u nekoj seriji homoseksualci prikazuju kao «simpatični i dragi susjedi»? O kakvom li se samo licemjerju, gluposti, primitivizmu, netoleranciji radi? O kakvom li se samo izostanku bilo kakvog susjećanja ili ljubavi prema bližnjem svom ovdje radi? Možete li zamisliti mentalni sklop osobe koja izjednačava «muža papučara» i «kćerke koja već sa 12-13 godina spava kod dečka»? Jer biti «muž papučar», a pod time se valjda misli na muškarca koji uvažava mišljenje svoje supruge, koji pomaže pri kućanskim poslovima i koji općenito svoju suprugu doživljava kao sebi ravnopravnu osobu, valjda je nešto potpuno neprimjerno našem mentalitetu i zlo koje nam se nameće iz SAD-a.

Na kraju krajeva i ja sam licemjeran. I ja smatram da određene stvari trebaju ostati unutar nečije intime, i ja smatram da ljudi mogu raditi što žele sve dok njihovi postupci ne ugrožavaju druge, ali, unatoč mom licemjernom mišljenju o toj emisiji i njezinom terminu, ipak znam baciti oko na Trenutak istine i naslađivati se zavirivanjem u tuđu intimu. Zapravo, gadim se sam sebi zbog toga, kada bolje promislim.

Nije mi žao ljudi koji se prijavljuju u Trenutak istine, ali zaista nikako ne mogu dokučiti što ih je natjeralo prijaviti se u jednu takvu emisiju kojoj je jedini cilj iskorištavanje tuđe intime ili nesreće u svrhu najbrutalnije zarade. U redu je biti hrabar kada svojim postupcima nećeš povrijediti druge, ali može li se nazvati hrabrošću iznošenje vlastite intime zbog zarade i pri tome povrijediti druge i to pred «cijelom Hrvatskom»?  Po meni to je zapravo najveći problem te emisije. Ali s druge strane, jesu li išta gori oni, ili svi mi ostali, koji također varamo, krademo, guramo svašta u pičke i šupkove, zlostavljamo, tučemo, psujemo, vodimo dvostruke živote, nemamo suosjećanja prema nesretnima, ali šutimo o tome i pred svima se pokazujemo kao oličenje duhovnog higijeničarstva i ljudskog dostojanstva?

Klikni za ostatak posta...

Masivno

Massive Attack su u svojih gotovo 20 godina karijere izdali samo četiri albuma. Uskoro bi im trebao izaći i peti. Ali kakva je to samo karijera… Kakve su to samo pjesme… Neke njihove su među mojim najdražim svih vremena. Nisam htio natrpati u jedan post sve moguće i sve nemoguće, i fakat mi je bilo teško izabrati samo jedan klip. Nisam htio Safe from Harm ili Unfinished Sympathy, jer one su bezvremenske, savršene, izvanzemaljske, od njih prolaze trnci i može ih se čuti svaki dan na radiju. Nisam htio niti Protection, niti Sly, niti Be Thankful for What You've Got, niti One Love, niti Teardrop (oh, što volim Teardrop sa Elizabeth Fraser iz Cocteau Twinsa), sve ih puno volim kao i mnoge druge njihove. A tek spotovi, ludnica, ekstra kul.

Izbor je pao na Live With Me. Radi se o jednoj od novijih stvari, iz 2006. Ljubav zna biti vrlo destruktivna. Možda će se netko i prepoznati. Ma svi se možemo prepoznati, i ja također, ali ne baš tako intenzivno kao u spotu, možda, ne znam. Ali ljubav nema granica, njome ne možemo vladati. Ljubav je fenomenalna. Zatvorite oči i malo meditirajte uz Live With Me. Votku ipak zaboravite...

A jebi ga, evo i Be Thankful... Ladies and gentlemen, take a lift to the 7th heaven, with miss Ritzy Sparkle. Nisam izdržao... Pa eto, tko se pali na liftove iz starinskih stubišta...

Da barem mogu otići na koncert u petak.

Klikni za ostatak posta...

Ako baš ništa pametnije nemate za raditi

.. a možda čak i ako imate. Uglavnom, The Onion je satirčki news portal gdje se obrađuju najrazličitije teme i gdje se možete dobro zabaviti i nasmijati. Naočigled ozbiljno novinarstvo zbunilo je mnoge, pa su ih tako mnogi diljem svijeta sasvim ozbiljno citirali i prenosili, ne kužeći da se radi o satiri. Najnoviji primjer je iz prošlog mjeseca kada su na Russia.ru mrtvi-ozbiljni prenijeli vijest o načinu kako se u Americi provodi kampanja protiv pušenja:


New Anti-Smoking Ads Warn Teens 'It's Gay To Smoke'
The Onion je naravno parodirao uobičajenu praksu iz američkih medija i filmova gdje su pošači uglavnom alkoholičari, narkomani, zlostavljači, kriminalci i uglavnom sve neki loši momci društveno nepoželjna ponašanja.


U sličnu zamku tijekom godina upali su i Reuters, MSNBC, Danska držana televizija i mnogi drugi među kojima i vođa Westboro baptističe crkve, najpoznatije po svojim anti-gej prosvjedima sa sloganima «God hates fags», «Fags are going to hell» i sl., koji je na svojim stranicama objavio ultimativan dokaz o pokvarenoj naravi homoseksualaca i opasnosti koja prijeti od njih, prenijevši vijest s The Oniona kako je Američka radna skupina za unovačenje novih homoseksualaca (!!!) objavila podatak kako su u 6 mjeseci uspjeli unovačiti tj. preobratiti na homoseksualnost 288.000 heteroseksualaca i da će plan od 350.000 unovačenja sigurno biti ostvaren do kraja godine.


Za dlačicu sam zakasnio za ovu Noć vještica, ali možda vam dobro dođe za slijedeće maškare. The Onion je objavio vrlo korisne upute kako pronaći dovoljno mačo kostim za vašeg strašno feminiziranog sina kako biste izbjegli podsmijeh dok budete žicali slatkiše po susjedstvu. Ovo je za krepat od smijeha, morate dobro slušati razgovor voditelja i autorice bestselera «Actually, He's a Boy». Između ostalog saznati ćete na što obratiti pažnju da vam sin ne izgleda kao gej striper ili kako ga spriječiti da među prstima vrti svoje dugačke plave uvojke:


How To Find A Masculine Halloween Costume For Your Effeminate Son
Lady boy! LOL

Zanimljiv mi je bio i članak o rezultatima studije lingvističkog odijela sa Stanford University o tome kako je gotovo 2/3 životinjskih vrsta (medonje npr.) već iskorišteno kako bi se u žargonu opisale gej subkulture i kako se očekuje da će do 2015. gej zajednica iskoristiti sve životinjske vrste te će biti primorana prijeći na svijet biljaka.

Gej teme su ipak u velikoj manjini na The Onionu, da me se krivo ne shvati. Ovdje sam ih izdvojio jer mi pašu uz naslov bloga.

Klikni za ostatak posta...

Kuhajte sa mnom: Vrijeme je za patlidžan

U prošlom postu pobrinuo sam se za hranu za duh, ali ne može se samo od toga živjeti, važna je i hrana za tijelo. Dakle, u ovom postu slijedi nešto malo manje uzvišeno.

Moj je problem što sam svežder. Kada razmislim, nema te hrane za koju mogu reći da ju ne volim. Nešto volim više, nešto manje, ali jedem sve, barem kad su u pitanju ove neke naše uobičajene namirnice. Pa tako, volim i patlidžan.

Pretpostavljam da baš i ne bih bio dobar kandidat za Večeru za 5? Tamo se stalno netko preserava prenemaže, ne volim ovo, ne volim ono… Pa tko vas je tjerao da se prijavite u emisiju? Ali ne bih trebao osuđivati samo zato jer je netko drugačiji od mene, iks puta sam već to napisao i ja evo opet po starom. Na primjer, ako ja volim 8===D, to ne znači da ga svi vole? 

Možda jednostavno ipak nisam dovoljno profinjen? Možda je probirljivost znak profinjenosti? Ne samo kad se o hrani radi… Dobro, u nekim stvarima sam itekako probirljiv.

Sigurno i među vama ima onih koji ne vole patlidžan. Ne znate što propuštate. Osim što je ukusan, ima i mnoga ljekovita svojstva. Inače, sada je pravo vrijeme za pripremu patlidžana i može ga se svugdje nabaviti.  Dobro, 9. ili 10. mjesec je vrijeme njegova dozrijevanja, ali ni sada još  nije prekasno. Evo mog omiljenog recepta za pripremu patlidžana. Kao da to nekog zanima, ali nema veze...

Recept sam davno negdje pronašao i usput ga malo modificirao. Moj kućni ljubimac i ja se davimo u ovome. Može se jesti i bez mesa jer je prilično zasitno.

Za dvije osobe će vam trebati:

• jedan srednje veliki patlidžan
• dvije rajčice
• mala glavica crvenog luka
• tri češnja češnjaka
• jedna svježa paprika
• malo sira Podravca
• jedno najmanje pakiranje mozzarelle
• malo naribanog parmezana
• malo špeka
• 3-4 žlice krušnih mrvica
• 3-4 lista bosiljka
• vlasac
• maslinovo ulje, maslac (najbolje Meggle sa začinskim biljem)
• sol, papar

Patlidžan operite i prerežite na pola. Nemojte guliti koru, a peteljku odrežite. Svaku polovicu izdubite tako da uz koru ostane između 0,5-1cm mesa patlidžana. Sredinu koju ste izvadili izrežite na kocke. I polovice patlidžana i kocke iz sredine dobro poslite i ostavite u frižideru da stoji 30 minuta kako bi patlidžan pustio vodu i bio manje gorak.

Isjeckajte crveni i bijeli luk. Špek i papriku narežite na sitne kockice. Jednom paradajzu ogulite koru i narežite ga na kockice. Koru ćete najlakše oguliti ako paradajz potopite u kipuću vodu 30-tak sekundi. Drugi paradajz narežite na kolute.

Zagrijte malo maslinovog ulja i recimo jednu žlicu maslaca. Stavite isjeckani crveni luk i malo špeka narezanog na sitne kockice. Kada luk porumeni, dodajte paradajz kojeg ste izrezali na kockice i narezanu papriku. Promiješajte, malo posolite (ali stvarno malo, jer ste već solili patlidžan, a kasnije ćete dodati i sir) i nakon nekoliko minuta laganog krčkanja dodajte sredinu patlidžana kojeg ste izrezali na kocke. Dodajte bijeli luk, bosiljak, malo vlasca i papar. Neka se krčka još jedno 10 minuta i dodajte krušne mrvice.

S tako priređenom smjesom punite izdubljene polovice patlidžana, prvo do pola, zatim stavite nekoliko kriški sira Podravca, pa nakon toga završite punjenje do vrha tj. dok ne potrošite svu smjesu. Stavite patlidžan u nauljenu tepsiju ili neku drugu vatrostalnu posudu i stavite u pećnicu zagrijanu na 180° jedno 45 minuta. 10 minuta prije kraja, izvadite tepsiju i po patlidžanima poslažite narezanu mozzarellu, pospite s parmezanom i poslažite kolute od drugog paradajza i vratite u pećnicu na još jedno 10-tak minuta. I to vam je to. Super ukusan, zasitan i brz ručak je gotov. Koru, barem mi, ne jedemo.

Nije nužno, ali možete pripremiti i neku svježu salatu. Kako rekoh, meso vam uopće nije potrebno. Garantiram da nećete biti gladni sve do večere.

Klikni za ostatak posta...