Augusten Burroughs: Running with Scissors

09 ožujka 2008

Pisao sam nedavno da čitam jednu knjigu na engleskom jeziku. Svečano objavljujem da sam ju napokon i pročitao. Svečano jer, priznajem, ovo je prva knjiga na engleskom koju sam u cijelosti pročitao. I ljudi moji nije to uopće toliko strašno. Pogotovo kada se radi o ovakvoj knjizi, a kakva je to samo knjiga…

Napisao ju je Augusten Burroughs, američki pisac rođen 1965. Zanimljivo je bilo njegovo bizarno djetinjstvo. Luda majka i otac, hladan i nezainteresiran alkoholičar profesor na fakultetu, rastali su se dok je još bio malo dijete. Augusteen je jedno vrijeme živio s majkom koja je silom htjela postati slavna pjesnikinja, a zatim ga je poslala da živi u kući njezinog osobnog psihijatra koji je izgledao kao pljunuti Djed Mraz, koji je za gatanje budućnosti umjesto graha i kave koristio vlastiti izmet, u kući gdje je vladao kaos, nered, prljavština i potpuni nedostatak bilo kakvih pravila.

Ni ostatak psihijatrove obitelji nije bio manje čudan. Njegove kćeri su odluke o gotovo svim pitanjima donosile na osnovu riječi u Bibliji koje bi prst slučajno pogodio, a najviše se povezao s psihijatrovom kćeri Natalie koja je bila godinu starija od njega. Psihijatar je imao još jednog usvojenog sina kojemu nije bilo dozvoljeno živjeti u glavnoj kući i koji je zapravo bio pedofil jer se zaljubio u Augustena s kojim je razvio seksualnu vezu u vrijeme kada je Augustenu bilo 13 (na slici) a njemu 33 godine. Početak njihove veze je bio takav da je Augusten praktično bio silovan i primoran na oralni seks, skoro pa ugušen. Njihova ljubavna veza postaje otvorena, svi za nju znaju i nitko ju niti ne pokušava spriječiti. Augustenova majka ju čak i odobrava. Zapravo bi se stvar mogla i okrenuti naglavačke i reći da je Augusten iskorištavao svog starijeg ljubavnika…

Jedno vrijeme je cijela obitelj živjela na otvorenom, na tratini ispred kuće na koju su iznjeli namještaj, a okićeno božićno drvce (minus iglice) je stajalo do svibnja. Svi zajedno su gutali sredstva za smirenje kao bonbone. Augusten je kao «otpadnik» najviše mrzio školu, pa je čak uz pomoć psihijatra odglumio pokušaj samoubojstva kako bi bio oslobođen škole, što mu je i uspjelo u 6. razredu. Tek je naknadno, posebnim ispitom, dobio srednjoškolsku diplomu. Kasnije je pokušao studirati, ali je ubrzo odustao, a jedno vrijeme je bio i alkoholičar. U isto to vrijeme Augustenova majka uopće nije marila za sina koji joj je zapravo predstavljao samo smetnju, te je održavala vezu sa ženom svećenika, a kasnije i sa mladom crnkinjom, nekoliko puta završavala na odjelima psihijatrijskih bolnica zbog napadaja ludila, a otac mu se nikada nije htio javiti na telefon kada bi ga pokušao nazvati na drugi kraj zemlje.

To vam je ujedno i sadržaj knjige «Running with Scissors», jer radi se o memoarima jednog od vjerojatno najbizarnijih djetinjstava koje možete zamisliti.

Možda bi se moglo zaključiti da se radi o teškoj i depresivnoj knjizi, ali zapravo je sve samo nego to. Knjiga je beskrajno smiješna i zabavna, napisana vrlo pitko, bez nepotrebnih dubokih filozofiranja, gotovo kao da gledate neku humorističnu seriju. Zapravo i radi se humoru kojeg možemo gledati u nekim američkim serijama, pada mi na pamet Malcolm u sredini. Da, baš je to humor takvog tipa. I zato mi se i sviđa.

Nevjerojatno je da netko tko je prošao sve što je Augusten prošao može u tolikoj mjeri zadržati smisao za humor. Možda mu je on zapravo i pomogao preživjeti sve ono kroz što je u djetinjstvu prošao i da završi kao barem donekle normalno ljudsko biće. Humor nas zaista ponekad može spasiti i od najtežih situacija u životu.

Jesam li spomenuo da je Augusten gay? Urnebesni su opisi stereotipova o homoseksualcima, zapravo o djeci koja su tako jednostavno rođena, a takav je bio i Augusten, a takav sam bio i ja. Siguran sam da biste se i mnogi među vama prepoznali u mnogim dijelovima knjige.

Knjiga je genijalna, urnebesna, dirljiva, uzbuđujuća, zastrašujuća, ljudska, šokantna, topla, tužna, vedra, samoironična, gnjusna, bistra, neodoljiva, prekrasna, uznemirujuća, inteligentna, puna života, bizarna, šarmantna… I sve to na kvadrat. Memoari jednog ludog djetinjstva i tinejdžerskog doba ispričani na ludo duhoviti način. Čitao sam zabavne knjige, ali ne sjećam se da sam se i jednoj toliko smijao kao ovoj. Možda nije neko dubokoumno štivo nakon kojeg ćete se osjećati dubokoumno, uzvišeno i prosvjetljeno, ali mora li baš sve u životu biti tako?

Nevjerojatno je prava riječ za ovu knjigu. Nevjerojatno dobra! I nevjerojatno je da se ne radi o izmišljotini, nego o stvarnim osobama i stvarnim događajima. Preporučam, ali ipak sa određenom ogradom, pogotovo ako smatrate da se sa nekim stvarima ne treba šaliti. Lako bih mogao shvatiti da bi nekim ljudima ova knjiga mogla predstavljati pravo smeće, bilo da to zaista i misle, bilo da bi se to u javnosti jedino i usudili izjaviti.

Evo da vas još malo namamim, nakon što je knjiga objavljena 2002. godine, provela je 2,5 godine na bestseling listi New York Times-a, bila je i broj jedan, Augusten Burroughs proglašen je jednim od 15 najsmješnijih ljudi u Americi, a po knjizi je 2006. snimljen i istoimeni film. Nema veze s mamljenjem, ali samo još da napomenem kako danas Augusten živi u New Yorku sa svojim dugogodišnjim partnerom. U međuvremenu je objavio još nekoliko knjiga koje su redom završavale na bestselling listama, a uskoro mu izlazi i nova. Pogodite tko će ih sve pročitati?

Knjiga se može kod nas kupiti u knjižarama koje prodaju literaturu na stranim jezicima.


Augusten Burroughs web site.

5 komentara:

količar kaže...

hej pozdrav Jonasy, hvala za onako lijepi koment, evo ja sam dosao s kampiranja,mada sam mislio ostati duze,ali evo jutros oko 1 u noci sam stigo u Berlin,hebiga ipak sam kum pa je red da nekog boga i radim.jesams eodmorio jesamse ispuhao itd. no da ne offtopicarim ine radim 6km dug koment,jako si me zainteresirao za ovu knjigu tako da cu ju nabaviti, nece mi biti prva na engleksom jer sam vec tonu procitao na engleskom jer nazalost kod nas nema prijevoda za vecinu knjiga temtike koju ja volim. cini se jako zanimljiva, a zanimljiva je cinjenica da vecina ljudi koja prodje svasta u zivotu ima smisao za humor i sarkazam i ironiju. jer humor je zadnje kaj nam ostaje da se nosimo sami sa sobom,pa se lakse smijat i salit na vlastiti racun.
pozdrav, uzivaj, mene sad puca ljubavna euforija i nekak se nemrem docekat tih svatova....fakat si nisam nikad mislio da cu biti kum na gay vjencanju, da cu biti kum na ikakvom vjencanju...

kiki kaže...

Jonasy nemaš nigdje kontakt neki,a htel sem te pitati da li mogu, jaz sem pročital ovu knjigu baš zato kaj si ti postal o njoj i sad na enom forumu bi htel metnut recenziju,al kak oćajno pišem recenzije htel sem te pitati jel bi smel uzet tvoj post,naravno metnul bum link na tvoj blog.
post bi bil na ovom linku.
http://www.gay-u-obitelji.com/forum
u rubrici knjige i publicistika

Jonasy kaže...

Kiki, ovo što ja pišem to nisu recenzije. To su samo moji utisci o nekoj knjizi. Za napisati objektivnu i smislenu recenziju pretpostavljam da ipak treba nešto iskustva i znanja, što ja nemam.
No ti si, naravno, slobodan kopirati post i staviti ga. Nije neophodan niti link.
Pozdrav.

kiki kaže...

a gle znem da ni recenzija,a definitvno boljše pišeš i osobne utiske od mene. ja sem pokušal i opče nisem znal od kud i kak bi krenul, a prelen sem prevodit z englenšćine, u biti nemam cajta za to. A i boljše se izražavaš od mene, ja se uvek zaboravim prebacit na štokavicu, ak se prebacim,onda se opet zaboravim i onda imam miks dijalekata. Al svejedno metnem link na tvoj blog.Hvala ti. Inaće te čitam još od prije i super je blog. To sam kad sam kod svog starog bio neš čačko po kompu,spojio se na net i u favoritima je bio link na tvoj blog. Odonda te čitam, samo kaj nikad nemam nikaj pametno za reć,pa ni ne komentam.

Jonasy kaže...

Nemam niti ja ništa pametno za reći, pa me to ne sprječava...