Monogamija

Mnogi vjeruju da životinje po imenu ljudi (posebno mužjaci) nemaju prirodni nagon za monogamijom odn. za istinsku vjernost u seksualnom smislu prema jednom partneru tijekom cijelog života. Homo, hetero, bi, mladi, stari... čini se da dok god radi mozak i testosteroni plove tijelom, nagon za posijati sjeme uvijek postoji.

Čini mi se da postoje samo manji broj životinjskih vrsta koje su potpuno monogamne. Gledao sam neki dokumentarac o pingvinima gdje se ženke iskradaju kako bi se “pofukale” s drugim mužjakom, a zatim se vraćaju odgajanju malih pingvinića zajedno sa svojim stalnim partnerom s kojim su odgojile već generacije mladih pingvina. Znači i ženke TO rade. Čini mi se da je monogamija većim djelom zapravo proizvod društva i osobni izbor, nego prirodno stanje. Cijeli život nas se uči da je monogamija jedini put, pa onda ljudi tako nastoje i živjeti. Kažem nastoje, jer mnogima monogamija teško pada.

Ako malo pogledamo u daleku, ili i ne tako daleku, prošlost, životni vijek je bio vrlo kratak. Bolesti, glad, veliki mortalitet novorođenčadi, životinje predatori, velike ekološke promjene, ratovi... sve je to imalo utjecaja da je netko tko bi doživio 30 godina zapravo već bio starac. Kako bi se spriječilo izumiranje vrste, ljudi su se morali rađati s jakim instinktom za produženje vrste. Muškarci su uvijek trebali biti spremni za akciju, a žene na neprestalno rađanje. U dalekoj prošlosti, čim bi djevojke spolno sazrile, ostajale bi trudne. Nakon poroda ne bi se stigle ni odmoriti, a već bi naišao neki narajcani mužjak.

Čini mi se da ljudi nisu genetski predodređeni za monogamiju. “Muškarci su svinje” i dolazi od toga da im je na pameti, uglavnom, samo jebanje. Tek je pojavom religije na dnevni red došla monogamija. Možda i zato što se društvo promijenilo, ljudska civilizacija uznapredovala i trebalo je nekako dovesti stvari u “red”.

Ja sam potpuno monogaman, barem što se tiče ponašanja, mašta je nešto drugo. Ali to je moj osobni izbor, ne možda i nužno nešto kakav bih ja duboko u sebi zaista i želio biti odn. kako bih se želio ponašati. Da se razumijemo, zadovoljan sam svojim izborom.
O tome ponekad razmišljam. Da nema društvenih normi koje kažu da dvije osobe u vezi trebaju biti vjerne jedna drugoj, da nema boleština i koječega, da li bih ja i dalje bio monogaman ili bi se poševio sa svakim zgodnim frajerom kojeg sretnem na ulici? Iskreno, možda bih izabrao ovo drugo. Dobro, možda ne baš sa svakim, ali bar sa onim koji me želi. Ipak, kako rekoh, monogamija je moj dobrovoljni izbor, jer ona ipak donosi puno više pozitivnih nego negativnih stvari. Nisu tu sada u pitanju samo bolesti i nešto što društvo zahtijeva, tu su i pitanju puno dublje stvari emocionalnog odnosa dvije osobe koje se ne svode samo na čisti seks.

Ali gledajući uopćeno, možda smo mi ljudi ipak samo “životnije” u duši i samo nam je na pameti produžiti vrstu, iako što se nas pedera tiče, dva muškarca u krevetu teško će tome doprinjeti. Ali jebeno je dobro ponovno i ponovno pokušavati uspjeti u tome.

Klikni za ostatak posta...

Finska sauna

Finska sauna je meni najdraži tip saune. Obično ostanem unutra oko 12-15 minuta, nakon čega slijedi tuš i skok u hladan bazen. Nakon odmora od 20-30 minuta slijedi još jedan odlazak u saunu. Sve to još dva puta ponovim. Često kombiniram i parnu ili neku drugu saunu.

Finska sauna je prostorija s drvenim klupama i s peći koja grije kamenje u jednom uglu. Peć može biti električna ili sa žarom u tradicionalnim finskim saunama. Kamenje se povremeno polijeva vodom obogaćenom eteričnim uljima. U većini sauna polijevanje kamenja vodom dozvoljeno je samo osoblju saune tzv. saunamajstorima. Polijevanje kamenja vodom uzrokuje podizanje pare i osjećaja topline u samoj sauni. Ukoliko sami polijevate peć nemojte pretjerivati jer velika količina vlage na tako visokoj temperaturi može izazvati vrtoglavicu.

Temperatura iznosi od 80°C do 100°C (u ekstremnim saunama i do 110°C. Vlažnost zraka je oko 15%. Zbog visoke temperature, boravak u finskoj sauni je između 8 i 15 minuta, što ovisi o vašem zdravlju i kondiciji.

Prvo pravilo je isto za sve tipove sauna: nemojte ići u saunu s punim želucem, jer je to veliko opterećenje za srce. Nemojte ići niti s potpuno praznim želucem. Možete pojesti neki lagani snack, npr. voće.
Prije ulaska u saunu potrebno se je otuširati iz higijenskih razloga. Koristite mlačnu vodu i neki blagi sapun. Noge vam ne smiju biti hladne prilikom ulaska u saunu. Ugrijte ih ili u posebnom bazenu za vodu ili na grijanom podu ili pod tušem.
Dobro je i cijelo tijelo malo ugrijati ili u toplom bazenu ili u sauni s nižom temperaturom. Prije samog ulaska u saunu dobro obrišite tijelo.

U finskoj sauni se boravi gol, eventualno s ručnikom oko pasa (ako baš morate). Ne preporučuje se nošenje bilo kakvog nakita. Za početak sjednite ili legnite na srednju klupu kako biste se aklimatizirali, kasnije se možete prebaciti na najvišu. Početnici ne bi uopće trebali koristiti najvišu klupu. Saune su kao i fizička aktivnost, potrebno je steći određeno iskustvo i "kondiciju".
Uvijek sjednite ili legnite na ručnik koji treba biti čak i ispod nogu.
Prije izlaska, ukoliko ste ležali, sjednite na koju minutu kako bi vam se stabilizirao pritisak. Za vrijeme boravka u finskoj sauni pričajte tiho, mnogima smeta glasan razgovor.

Nakon saune otuširajte se prvo mlačnom vodom i to prvo ekstremitete, pa tek onda tijelo i glavu, a zatim i hladnom vodom. Ukoliko postoji bazen s hladnom vodom, bućnite se u njega. Odmorite se jedno 20 minuta, te ponovite cijeli postupak još dva puta. U jednom danu ne bi ste trebali ulaziti više od tri puta u saunu, bez obzira o kakvom tipu sauna se radi.

Odlazak u finsku saunu umiruje stanje duha, stimulira cirkulaciju, smanjuje napetost mišića i uzrokuje povećano znojenje čime se izbacuju štetne tvari iz organizma.

Klikni za ostatak posta...

Parna ili turska sauna

Prilikom odlaska u neki od sauna centara obavezno posjetim i parnu saunu.

Parna ili turska sauna je jedan od najstarijih oblika relaksacije i čišćenja tijela. Stimulira cirkulaciju, otvara pore i čisti kožu, tako da ona postaje mlađa, mekša i glatkija.

Temperatura u ovoj sauni nije visoka kao u finskoj i uglavnom se kreće između 45° C-55° C, dok relativna vlažnost zraka iznosi 100%. Visoka vlažnost i udisanje prirodnih esencijalnih ulja imaju pozitivan učinak na dišni sustav.

Prvo pravilo je isto za sve tipove sauna: nemojte ići u saunu s punim želucem, jer je to veliko opterećenje za srce. Nemojte ići niti s potpuno praznim želucem. Možete pojesti neki lagani snack, npr. voće.
Prije ulaska u saunu potrebno se je otuširati iz higijenskih razloga. Koristite mlačnu vodu i neki blagi sapun. Noge vam ne smiju biti hladne prilikom ulaska u saunu. Ugrijte ih ili u posebnom bazenu za vodu ili na grijanom podu ili pod tušem.
U parnu saunu ulazite potpuno goli, bez ručnika, i sjedate na klupe koje su obično ili plastične ili oboložene keramikom. U svakoj parnoj sauni nalazi se i tuš ili crijevo za vodu s kojim možete oprati klupu prije nego sjednete ili legnete na nju.

Preporuča se boravak između 10 i 20 minuta, nakon čega se trebate otuširati samo mlakom vodom (najprije ekstremiteti, pa tek onda tijelo i glava). Prilikom tuširanja ne upotrebljavajte sapun.

Nakon izlaska iz saune, odmorite se barem 20 minuta i ponovite postupak još jednom ili dva puta. U jednom danu ne bi ste trebali ulaziti više od tri puta u saunu, bez obzira o kakvom tipu sauna se radi.

Parna sauna ili parna kupelj će vas osvježiti i osloboditi vašu energiju, te ispuniti osjećajem harmonije. Ekstremno visoka relativna vlažnost i temperatura zraka pročišćavaju dišne putove. Osjećaj je sličan kao kod inhaliranja. Parna kupka pomaže kod uklanjanja napetosti u mišićima te blagotvorno djeluje na čišćenje kože.

Opširnije o povijesti turske / parne saune i samim pravilima saunanja možete pročitati ovdje (vanjski link, engleski jezik).

Klikni za ostatak posta...

Gay veze i promiskuitet

Jedna od stvari koje se homoseksualcima nabija na nos je i to kako su promiskuitetni, kako ne mogu ostvariti kvalitetnu dulju vezu i sl. I sve se to naravno koristi kako bi se potkrijepila teorija kako nije vrijedno legalizirati njihove odnose (partnerstvo, brak štogod), jer bi se time samo obezvrijedila institucija braka koja je ionako ugrožena velikim brojem rastava. I ne samo za to, nego je to i jedan od češćih argumenata onih koji uopće niti ne žele čuti za homoseksualce.
No pročitao sam da je u Danskoj (gdje su gay parovi u potpunosti izjednačeni s heteroseksualnim) vršeno istraživanje po kojemu se pokazalo da samo 15% gay brakova završi razvodom, dok s druge strane čak 45% hetero brakova propada. Bitno je, čini mi se, da bi gay veza mogla opstati potrebno je da do nje uoće i dođe, te da se poklope određeni uvjeti i da postoje određeni preduvjeti.

Nikako ne bih htio generalizirati, evo ja sam potpuno suprotan primjer, ali u principu bih se i složio s tvrdnjom da veze među homoseksualcima rijeđe postaju ozbiljne, nego je to slučaj kod heteroseksualnih parovima. No ono što me smeta je što se vrlo rijetko ulazi u problematiku te teme. Rijetko se netko zapita zašto je to tako?

Mislim da postoje nekoliko glavnih uzroka takvom ponašanju.

Prvi je upravo samo društvo i odnos prema homoseksualcima, dakle homofobija. Homoseksualci su cijeli život prisiljeni živjeti potajno, skrivati se od rodbine, prijatelja, susjeda, okoline, pa kako onda da razviju normalnu ljubavnu vezu?
Homoseksualci su u većini slučajeva uskraćeni za stvari koje heteroseksualci smatraju normalnim i uobičajenim. Uzmite za primjer hetero mladi par i kroz što sve oni prolaze. Upoznavanje preko frendova ili društva u kojemu se kreću, u razredu, na faksu, na poslu, gdjegod, prvi izlasci na kave, odlasci u kino, na tulume, kasnije zajednička ljetovanja, zimovanja, upoznavanja s roditeljima i ostalom rodbinom, možda zajednički život, pa planiranje vjenčanja itd. Dakle u mogućnosti su disati punim plućima i raditi što žele i uzimati sve to zdravo za gotovo.
Da li to isto vrijedi i za homoseksualce? Mislim da ne, odn. vrlo malo toga. Homoseksualci se upoznaju na Internetu, preko oglasa, preko gay frendova, u rijetkim gay kafićima ili klubovima (gdje se ionako vrte samo iste face), kojekakvim sumnjivim mjestima, dakle mogućnost izbora im je vrlo limitirana. Pa čak i ako uspiju pronaći kakvu srodnu dušu, kakve su im mogućnosti da zaista otvoreno razviju tu vezu kada se i dalje moraju sakrivati pred svima i pred svakim? Nije nemoguće, ali rekao bih da su u mnogočemu ograničeni i sputavani.
Evo još jedan primjer. Putovanja heteroseksualni parovi uzimaju zdravo za gotovo. Uopće ne razmišljaju o tome. S druge strane homo par osuđen je na kojekakve poglede iznajmljivača apartmana, recepcionera u hotelima ili kampovima kada se pojave i zatraže dvokrevetnu sobu. Da o francuskom ležaju i ne govorim. Odmah osjetite onaj pogled na sebi... Ajde dok je par mlad još i nekako, kao dečki došli malo potražit zabave, ali kada uđete u udređene godine to već postaje nešto drugo. Odmah im vidite u očima, pogledaj ova dva pedera... Ovo je samo jedan mali primjer, ali zamislite si život u kojem se stalno susrećete s takvim stvarima.
Ili kako da jedan gay par funkcionira u zajedničkom domaćinstvu, a da im cijelo susjedstvo iza leđa ne govori „Eno ona dva pedera“, ili nešto još gore. Ako ste pogledali film “Planina Brokeback”, onda vam je jasno o čemu govorim.

Drugi razlog je podrška zajednice paru, koja u potpunosti izostaje kod homoseksualaca, bilo da se radi o podršci države odn. podršci užeg okruženja para. Rekao bih da je heteroseksualni par koji se ne boji prihvaćanja svojih obaju obitelji zapravo iznimka, dok je kod gay parova to pravilo. Slično vrijedi i za prijatelje, kolege, susjede.
Homoseksualnim parovima najčešće izostaje bilo kakva podrška okoline, što unosi određeni nemir i strah u njihovu vezu, pa i u njih same. Naravno da to nikako ne može doprinjeti razvoju stabilne veze. Ne samo da se radi o izostanku podrške, radi se o otvorenom neprijateljstvu.
Dok hetero parovi ulaze u vezu (brak) s vodiljom “dok nas smrt ne rastavi”, homoseksualci se pitaju do kada će njihova veza trajati. Heteroseskualci imaju na izbor veliki broj uzora za njihovu vezu u koje se mogu ugledati, dok ih homoseksualci nemaju uopće.
Tu je i sama institucija braka koja ljude ipak ograničava i ima neka pravila. Neće se neki bračni par odmah rastati zbog neke male svađice ili čak i zbog ozbiljnije krize u braku, upravo zbog tih obveza koji im brak nameće i zbog posljedica koje rastava donosi (imovina, djeca…). Siguran sam da oni nisu povezani brakom, da bi se puno lakše razišli.
Upravo se to i događa homoseksualcima, veze se prekidaju možda i zbog beznačajnih razloga, jer nema ništa što bi ih spriječavalo u tome.
Ne mora biti niti u pitanju baš sami brak, može to biti i neka ozbiljnija veza na koju utječe okolina (rodbina, prijatelji) i na način da se ta veza održi. U homoseksualnom svijetu toga nema, dakle nema te podrške društva da se veza održi.

A treći razlog je i sama priroda muškaraca, ako govorimo o muškim homoseksualcima, jer pederi na kraju krajeva jesu muškarci. Mislim da svi znamo kakav je odnos muškaraca prema seksu. Oni češće razmišljaju donjom glavom umjesto one gornje. Veliki broj muškaraca umočiti će kurac u bilo što samo ako im se ukaže prilika. Pri tome čak nisu uopće izbirljivi. Zašto bi onda homoseksualci trebali biti drugačiji?
Zamislite svijet u kojemu bi žene imale isti odnos prema seksu kao i muškarci? Zar ne bi u tom slučaju promiskuitet među heteroseksualcima također bio znatno raširenija pojava? To vam je svijet muškaraca homoseksualaca: imate muškarce kojima je seks većinu vremena na pameti, ti se muškarci međusobno privlače i žele seks jedni s drugima i eto vam promiskuitetnog ponašanja. Vjerujem da bi slično bilo i među hetreseksualcima da ženama u odnosima nisu ipak bitnije druge stvari od samog seksa.

Naravno da je sve ovo generaliziranje. Naravno da nisu svi homoseksualci (ili muškarci ako baš želite) promiskuitetni, naravno da ima puno homoseksualaca u stabilnim i dugim vezama, ali isto tako mislim da postoji veliki broj homoseksualaca (ne kažem većina, niti spominjem postotke) koji se ipak pronašaju promiskuitetno i koji nisu u stanju ostvariti ozbiljniju vezu.
Ipak većina homoseksualaca želi u vezi istu uzajamnu potporu, romantiku i emocionalnu intimnost kao i hetero parovi.

Klikni za ostatak posta...

Drkanje ili masturbacija

Evo opet ja malo o škakljivim temama. Drkanje je stvar o kojoj mnogi lažu. Valjda je to nešto sramotno? Rijetko ćete čuti nekog muškarca da kaže “uh, što sam se dobro izdrkao jučer”. Na raznoraznim forumima često se pojavljuje ta tema, te kako drkate, te koliko često, te o čemu maštate za vrijeme drkice... I gotovo uvijek se nađe neki pametnjaković koji će reći “pa šta si ne nađeš neku curu (ili tipa, ovisno o kakvom se forumu radi), pa nećeš morati drkati”. Kao da je drkanje ne znam kako teška i neugodna aktivnost namijenjena samo onima koji nemaju ili ne mogu naći partnera. A dobro znamo da svi drkaju.

Evo ja ću iskreno reći, volim drkati. U vezi sam i mogu se pojebati kad kod poželim. Dobro, gotovo uvijek. Evo danas popodne sam baš bio napaljen. Uvalio sam se poslije ručka pokraj dragog :-) na kauč ispred televizora i prvo kao malo ležim, zatim ruka počne malo šarati po njemu, osjetim digao mu se i rekoh hajdemo opaliti jednu jebačinu, baš tim riječima. Njemu se nije dalo, baš smo ručali, malo sam još moljakao, poslije zaspao pred televizorom, i tako ništa od konkretne akcije. Dok pišem u ove kasne sate on je već u krevetu, spava. I što sada meni preostaje nego da opalim drkicu? I neće mi biti teško... Zbog te popodnevne situacije i palo mi je na pamet da napišem koju riječ o drkanju.

Ali i inače, uživam u drkanju. Gotovo da mi to čini isto zadovoljstvo kao i pravi sex. I drkam često. Vjerojatno 3-4 puta tjedno, nekad i više, nekad i manje. Ponekad i 2-3 puta u jednom danu ako sam posebno napaljen iz nekog razloga. Mašta mi je bujna, osim toga internet i količina dostupnog porno sadržaja također čini svoje.

Klasičan sam drkađija, jednostavno primim alatku u desnu ruku i udri. Po mislima mi se vrte kojekakve (uglavnom izmišljene) scene i situacije, muškarci koje sam negdje primjetio, a volim se i vizualno dodatno podgrijati kojekakvim slikama i filmovima s interneta. Iskreno moj dragi mi nije baš često u maštarijama tijekom masturbiranja, osim kada smo duže vremena razdvojeni što se i ne događa tako često. Da se odmah razumijemo, to što ja maštam o drugim frajerima ne znači da bih se je s njima i pofukao.
Posebno mi je draga večernja drkica, jer se poslije nje tako slatko zaspi. Više puta mi se dogodilo da sam se trebao jako rano ustati, a nisam mogao zaspati, pa sam se jednostavno izdrkao kako bih nakon toga lakše zaspao. Pravi prirodni lijek protiv nesanice.
Obično brzo svršim. Nekad mi je orgazam jadnjikav, a ponekad mi se cijelo tijelo trese u grču, a sperma šprica do lica, pa i preko glave. Rijetko si zapravo dam truda oko drkanja. Većinom se to svede na drkicu na brzaka. Jesam , probao sam to i onako baš za pravo, sa samomaženjem, uljem za masažu, prstićima u šupćiću... Iako je svaki puta bilo fenomenalno, to ipak traje, postoje pripreme... ne da mi se to. Zadovoljava me i obična brzopotezna.

Zapravo cijelo ovo vrijeme pokušavam reći da iako sam u vezi, drkanje mi treba i jednostavno volim drkati. Neki kažu da je gay sex odličan, jer tko će bolje znati želje jednog muškarca od nekog drugog muškarca. Tako bi se isto moglo reći da tko će znati bolje želje jednog muškarca od njega samoga? Pa i u seksu više volim da ga si na koncu sam izdrkam nego da mi to napravi partner. Seksualni gay partneri ionako do orgazma najčešće dolaze tako de se na kraju sami izdrkaju ili da im to napravi partner. Pogotovo oni koji su pasivni.
Nemojte me sada krivo shvatiti, ne preferiram ja drkanje u odnosu na seks. Jednostavno mi treba i jedno i drugo i za mene su to dvije različite, ali jednako uzbuđujuće stvari. A možda meni u stvari treba ovo gore na slici da prestanem više drkat i da mi se ne osuši ruka, mozak ili kralježnica, ili da u boljem slučaju ne dobijem akne ili dlake na dlanovima?

Evo, sada još nešto znate o meni što vjerojatno niste željeli. Kad malo razmislim, što je meni da tu pišem o tome kako drkam? Je li to nešto egzibicionistički u meni? Što ja imam od toga? Zašto to uopće radim? Koga to uopće zanima? Baš me briga. Evo download filmića s interneta je pri kraju i odoh ja opalit jednu brzopoteznu, pa u krevet kraj mog dragog.
Laku noć.

p.s.
Ne leži mi ovo “moj dragi”, mislim da ću se vratiti “partneru”.

Klikni za ostatak posta...

Terminologija

Imam problema s terminologijom na ovom blogu. Ne znam ni sam koje izraze bih trebao upotrebljavati.

Evo prvi primjer mog partnera. Riječ partner mi nekako ne leži. Partner može biti svašta, od poslovnog partnera, preko partnera u tenisu, do seksualnog partnera. Mi definitivno nismo samo seksualni partneri. Ljubavni partner? Jesmo, ali ne zvuči mi dobro... Životni partner? Ajde to mi još i nekako još zvuči, on to meni definitivno i je, ali ne mogu svaki puta napisati “životni partner”.
Da ga zovem dečko? To mi je još smješnije, odavno smo i on i ja prestali biti dječaci ili momci. Mi smo “ozbiljni” ljudi u srednjim godinama u dugogodišnjoj vezi... Ljubavnik? Muž? Dragi? Pa da, mogao bih početi upotrebljavati izraz “dragi”...

Zatim tu smo i mi – homoseksualci. Nisu li mogli još dužu riječ izmisliti? Gay ili gej? Vidim da neki pišu gay, neki gej, čak se miješaju ta dva načina pisanja i na nekim službenim “gay” stranicama. Meni nekako bolje leži “gay”, mada je pravilo kod nas da pišemo onako kako se riječ izgovara kada ta riječ dovoljno uđe u hrvatski jezik. Primjeri su vam dizajn, interijer, eksterijer, hardver, softver, kompjutor itd. Pitanje je da li je “gay” dovoljno penetrirao u hrvatski jezik. A kad sam već kod penetracije... Šalim se, to ćemo za neki drugi post.

Istina je da mi pederi često i sami koristimo riječ “peder”. I ja je često koristim, pa i na ovom blogu. Iako ćete se svi složiti da je to pogrdna riječ, ne smeta me kada tu riječ koristi neki homoseksualac, da ne kažem peder. Pa čak ni hetero ljudi u svakodnevnom razgovoru. Dobro ovisi u kojem kontekstu je upotrebljavaju. Ako je kao karakterna osobina nekoga onda me to vrijeđa. Znate ono kad se kaže “koja si ti pederčina” za nekoga tko te zajebao.
Ali kada se koristi peder u npr. u titlovima filmova za prijevod riječi “gay” dobijem živčani napad. Još je gore, što sam već negdje spomenuo, kada recimo “mother fucker” prevedu s “prokleta pederčina”. To je valjda najgora psovka koje su se mogle sjetiti da prevedu “mother fucker”. Da mi se da, pisao bih protestne e-mailove televizijama svaki puta kada to primjetim. Možda bih i trebao, možda bismo svi to trebali raditi...

Klikni za ostatak posta...

Muškarci koji paze na svoje tijelo

Vezano uz moj jedan raniji post, nekako sam sklon vjerovanju da su muškarci koji su skloni povećanoj pažnji u izgradnji svog tijela i općenito povećanoj pažnji prema svom izgledu, ujedno do neke mjere skloni i vlastitiom spolu.
Ne mora nužno značiti da su odmah homoseksualci, da netko ne bi pomislio "evo još jednog pedera koji misli da su svi muškarci pederi", ali mislim da je vjerojatno da takvi muškarci nisu baš 100% hetero.
Hetero muškarci obično nisu jako opterećeni svojim izgledom. Oni se, za razliku od žena, ne moraju puno lickati kako bi privukli osobe suprotnog spola. Žene nisu u tolikoj mjeri vizualni tipovi, pa je hetero muškarcima dovoljno da su pametni, uspješni, snažni, duhoviti, bogati, da fizički nisu potpuno odbojni i da ne smrde, i već će si naći partnericu po svojoj mjeri. Dakle ne moraju biti apoloni kako bi privukli osobe suprotnog spola.
Kod homoseksualaca je drugačije. Većini je na prvom mjestu izgled, pa tek onda sve ostalo. U tome su slični hetero muškarcima kojima se digne čim vide dobar par ženskih nogu, sisa ili čvrstu guzu.

Pa zašto su onda teretane pune macho frajera koji dižu utege pred ogledalima diveći se svom mišićavom tijelu? Neki su možda narcisoidni, neki su možda načuli da se ženama sviđa lijepo muško tijelo pa bi iskreno htjeli postati poželjniji suprotnom spolu, neki bi stvarno htjeli poboljšati svoje zdravstveno stanje, a neki opet primjećuju lijepa muška tijela svuda oko sebe, pa pomisle i ja bih želio biti takav.
E u tome je moja poanta. Takvi muškarci na ulici, na plaži, na televiziji ili u časopisu, primjete zgodnog muškarca, osjete neku sklonost ili privlačnost prema njemu i pomisle da bi i sami bili uspješniji kada bi tako izgledali. Pomisle, ovaj je frajer sexy, i ja želim biti takav. Kako može pomisliti za drugog muškarca da je sexy ako i sam u sebi nema zrnce sklonosti prema muškarcima? Ne treba on imati potajnu želju da se mrkne s nekim frajerom, ali mu možda ipak koji put pimpek doluta u misli na koju sekundu za vrijeme drkice ili sexa sa partnericom.
Ne mislim tu na muškarce koji su teškim radom uspjeli izgraditi svoja lijepa tijela. Na primjer sportašima lijepa tijela dolaze kao posljedica bavljenja sportom, nus pojava rekao bih. Isto tako i muškarcima kojima je posao fizičke prirode (ne moraju nužno kopati kanale). U ovom postu prvenstveno mislim na muškarce koji bez nekog posebnog cilja, osim da budu ljepši, a time i privlačniji, odlaze u teretanu.
Ne radi se samo o pumpanju mišića. Evo primjera kozje bradice. Zašto bi muškarac puštao kozju bradicu? Jednostavnije je ili pustiti cijelu bradu ili se svaki dan potpuno obrijati. Možda mu je njegova partnerica rekla da mu kozja bradica dobro stoji, ali možda se i njemu samom sviđa kako kozja bradica izgleda na drugim muškarcima? Evo mog primejra. Meni se sviđa kozja bradica. Nekim muškarcima ona zaista izvrsno stoji. I ja sam poželio pustiti bradicu. I jesam. Ne stoji mi :-(.
Ili dođe neka nova moda i evo pola grada nosi isto. Možda su im se na ulici svidjeli muškarci odjeveni na taj nači, pa su i sami poželjeli izgledati isto?

A možda sam ja ipak samo peder koji bi htio da su i svi ostali (zgodni) muškarci pederi, pa tražim kojekakva opravdanja za moje želje?
Možda sam i ja pod utjecajem općenitog društveno nametnutog stava da je pravi muškarac grub, da ne mari za svoj izgled, da nikako ne bi smio primjetiti drugog zgodnog muškarca, da ako se i samo pogleda u ogledalo da je odmah peder.
Možda je to ipak sve normalno i možda potpuno heteroseksualni muškarci imaju sposobnost primjećivanja muževnosti kod drugih muškaraca, jer takvi predstavljaju opasnost u otimanju njegove partnerice?
Možda su i str8 muškarci pokleknuli pod pritiskom masovne histerije medija oko zdravog i fit izgleda?

A možda ipak ima neke istine u mojoj tezi.

Klikni za ostatak posta...