Sretna Nova 2011.

Znate što je super kod pisanja bloga? Pročitate neki svoj post od prije dvije ili tri godine i skužite da se malo toga promijenilo u vašem životu. Da se razumijemo, to ne mora biti loše, ali svi mi imamo neke osobene želje, koje možda ne dijelimo ni sa najbližima, želje za koje se potajno nadamo da će se ostvariti, iako nismo baš sasvim u to sigurni. Ponekad i zaboravimo na njih, dok nas nešto na njih ne podsjeti. Neke su male željice, neke su malo veće, ali ipak ostvarive, ali za sve treba poduzeti malo akcije i skupiti malo hrabrosti.

Zadovoljon sam svojim životom, zadovoljan sam tko sam i što sam. Ma zadovoljan sam čak i što sam gej. Da mi ovaj tren dođe dobra vila i upita me želim li da me pretvori u strejtera, odbio bih bez sekunde razmišljanja. Ma kome se da mijenjati u ovim godinama? Zamislite da se sada moram oženiti i praviti djecu? Možda vi to možete, ali ja više ne. Uostalom, ja već jesam oženjen i ne treba mi papir da bih se tako i ponašao. Tek što sam preodgodio KLJ-a, zamislite da moram ponovno ispočetka i to s osobom drugog spola koja ne razumije muške potrebe?

Ali cijelo vrijeme imam osjećaj kako moj život zapravo još uopće nije počeo, kako najbolje tek dolazi, kako je ovo tek neka predfaza, zagrijavanje za onu pravu stvar koja slijedi. Problem je u tome što sam ja već proživio, ako ne više, onda barem pola svog života. Kada ću konačno doći do tog najboljeg dijela? Ne ostajem li polako bez vremena? Znam da to ovisi samo o meni. Dokle ću praviti kompromise? Hoću li ikada skupiti hrabrosti? Može li se zaista biti jeben i ostati nevin?

Evo, ako već mogu zaželjeti neku novogodišnju želju, zaželio bih da budem jeben i ostanem nevin. Ipak  volim kompromise, neke stvari se teško mijenjaju.

A vama želim puno klinčeva kao što je ovaj na slici iznad. Ma zapravo, i sebi to isto želim. Možda da si poželim obojicu, a sebe da stavim u sredinu? Mislim, ne bi bilo loše... Što više gledam ovu sliku, nekako mi postaje sve toplije.

Svima sve najbolje i svako dobro.  I pazite da vam Novu prvo čestita muškarac, navodno to donosi sreću.

A sad se žurim na najluđu noć...

Klikni za ostatak posta...

Malo zagrijavanja

... pred Novu godinu, ili u ove hladne dane, kako vam više odgovara.

Klikni za ostatak posta...

Zimska idila

Stvarno volim Božić, znam da će neki reći zbog potpuno krivih razloga, ali to je moj život. Moja teorija je da je smisao života osobna sreća, no to ne mora biti toliko sebično kako se u prvi mah može činiti. Sreća je različit pojam za različite ljude, ali osnova moje teorije je da ako sam ja sretan, za trunku će biti sretniji i ljudi oko mene, barem se tako tješim. Sve to skupa nema veze s Božićem, jednostavno mi je u ovom trenutku palo na pamet.

Stvarno volim dva i pol dana ne raditi ništa pametno. Pod onih „pola dana“ podrazumijevam Badnjak. Dva i pol dana izležavati se pred televizorom, gledati reprize repriza, po tko zna koji put gledati biblijske filmove, stvarno ih volim, čak toliko da sam u stanju danas gledati Mojsija na HTV-u, a sutra na Novoj, jučer gledati film o rođenju Isusa na RTL-u, a danas na HTV-u, fakat uživam u tome. Tu i tamo zaleti se čak i koji film kojeg uvijek mogu pogledati, poput, jednog od meni najdražih, Bolje ne može ili Izgubljeno-nađeno, koji ide baš u ovom trenu.

Ili recimo, uživam u tradicionalnim okupljanjima starog društva koje se u ovim godinama naših života okuplja još samo za blagdane ili rođendane. Još nije došao trenutak kada ćemo se okupljati i za sahrane, ali i to će, jednom kada bude došlo, biti normalan dio ljudskog života. Ima nešto pomalo mazohističkog provesti večer u društvu starih prijatelja i desetak vrišteće djece koja bez prestanka jurcaju po kući. Totalno zagađenje bukom. Nije stvar samo u tome da sam ja staro gej gunđalo, nego to čak i njihovi roditelji priznaju. Unatoč tomu što se često u takvim prilikama osjećam kao pale sam na svijetu, unatoč tome što mi padne na pamet „prijatelji smo preko dvadeset godina, a nemate pojma tko sam ja“, unatoč tome što se uhvatim kako se na trenutke potpuno isključim iz njihovih razgovora“, ipak uživam u tim trenucima. Sretna okolnost je što blagdani ipak nisu prečesto.

Ipak mi se ispunila moja ista želja za svaki Božić, palo je malo snijega. Obožavam snijeg, jednostavno mi se čini jako romantičnim. Dok sam večeras hodao vani, divio sam se zimskoj noći, nisam oka mogao maknuti s nje. Jeste primjetili kako je sve svjetlije kada ima snijega, pa čak i samo nebo? Svjetlost grada se reflektira na oblacima i onda se opet spušta dolje do nas. Jednostavno sam pomislio kako je to prekrasno. Dođe mi da sutra odem u neku šumu nauživati se zimske idile, ovaj puta po danu naravno. Možda to i napravim.

Klikni za ostatak posta...

Snijeg ( svejedno)

Meni je na Božić snijeg važan. Svjedeno, jako volim ovu pjesmu, a volim i Ivanku. Ivanka je cool, sama po sebi, ne treba se dodatno truditi. Volio bih biti njezin prijatelj. Čudno je to kako prema nekim ljudima osjetite ono nešto, makar ih nikada u životu niste niti sreli, a kamoli upoznali. 

Možete li vjerovat da sam tek nedavno prvi put čuo ovu pjesmu? Iako je objavljena prije 2 godine, barem kako sam uspio skužiti na webu. Svejedno, pjesma je odmah postala jedna od mojih omiljenih božićnih pjesama, odmah tamo negdje iza, naravno, Mariah.

Izgleda da ovog Božića ništa od snijega, barem tako kaže prognoza DHMZ-a u vrijeme dok pišem ovaj post. Svejedno, svima, koji ga slavite i kojima nešto znači, želim najljepši i najtopliji Božić, da budete sretni, zdravi i zaljubljeni i da ga provedete s onima koji su vam dragi.

Klikni za ostatak posta...

Malo Bollywooda

… mislim da još nikome nije škodilo.

Ona se zove Madhuri Dixit i jedna je od najpopularnijih bollywoodskih glumica i plesačica, a ovdje  samo otvara usta, dok je prava pjevačica Sunidhi Chauhan. Tekst pjesme je vrlo zanimljiv, iako mi nije sasvim razumljiv ni na engleskom prijevodu. Ako vas zanima, naravno da ga se može pronaći na netu. Uglavnom, od frajera je valjda dobila naušnice na poklon što ju je toliko razveselilo da je pozvala cijeli bazaar na ples. Onda nešto malo kasnije je valjda izvadila piercing iz nosa i dala ga presvuć zlatom i kada je takva prekrasna izašla na balkon svi su joj se divili i ona je opet sve na bazaaru pozvala na ples, aaja nachle, aaja nachle. Mislim, uopće nije toliko loše, ako se usporedi s npr. korovom i hibiskusom, ali je zato produkcija vrhunska, ne bi je se ni Hollywood postidio.

Gledao sam neki dan na TV-u film s Jimijem Mistryjem, možda čak i jučer, evo u koje sam godine došao da se više ne sjećam niti što sam jučer ručao. To me potaklo da odem malo jutubat film Seks guru u kojem je Jimi glumio. Jimi je, inače, britanski glumac indijskog porijekla. Ima u tom filmu jedna komična plesna scena koja je meni valjda jedna od najboljih filmskih scena svih vremena. I onda tako, mic po mic, logično sam nastavio s jutubanjem Bollywooda. Tu se svakakvih stvari može vidjeti. Aaja Nachle mi se posebno svidjela. Osim što pjesma brzo ulazi u uho, nekako mi se video (zapravo isječak iz filma) učinio sasvim prikladnim za ovo predbožićno vrijeme. Znam da su u videu Indijci, hindusi, koji, zamislite, uopće ne vjeruju u Božić i malog Isusa, ali sve te silne šljokice, lampice, sige i ledeno plava boja koja podsjeća na svjetlucavu zimsku noć, sve me to nekako podsjetilo na Božić. Gledajući video, bio sam gotovo siguran da će se u svakom trenutku iza onih stupova na pozornici pojaviti tri mudraca.

Dobro, ako ne baš za Božić, onda je video svakako prikladan barem za novogodišnji program na HTV-u. Ne znam ima li među vama dovoljno starih da se sjećaju novogodišnjeg programa TV Zagreb iz 70-tih i 80-tih i uzbuđenja koje je zbog njega trajalo i nekoliko tjedana prije Silvestrova. U Studiju ili Kritičnoj točci su nam na kapaljku davali informacije o tome kakve nam se sve fantastične silvestrovske emisije spremaju i to s kakvim sve ne fantastičnim zabavljačima. Kao dijete, pa čak i kasnije, svake godine s velikim uzbuđenjem i znatiželjom sam očekivao to čudo od novogodišnjeg TV programa. Sjećam se kada sam prvi puta s društvom slavio doček Nove godine izvan kuće, mislim da je bio prvi srednje, jedna stvar koja me brinula je bilo to što neću moći gledati novogodišnji TV program. Tješilo me što je tada Nova godina bila valjda najveći praznik i što se novogošnji program reprizirao još barem pet dana nakon dočeka. I tako bi, konačno, ipak došlo Silvestrovo i taj toliko očekivani TV program, da bi se onda sutradan, naravno, svi žalili kako je program bio očajan i dosadan. Bez obzira imamo li samo dva ili sto TV programa, ljudi će uvijek prigovarati da se nema što gledati.

Ali kada sam već kod Bollywooda, pretpostavljam da, kada se zasitimo turskih sapunica, možemo očekivati navalu onih bollywoodskih. Nakon Europe, SAD-a, Meksika, Srednje i Južne Amerike, pretpostavljam da je i na njih konačno došao red, pogotovo sada kada kreću RTL2 i DomaTV, pa više neće imati na lageru dovoljno repriza za popunjavanje svojih TV programa. Koja će to tek uživancija biti. Jedino, tek što smo počeli malo natucati turski, a već ćemo morati početi učiti hindu.

Evo za kraj strašno simpatičnog Jimija Mistryja, iz već spomenutog Seks gurua i to s dijalozima sinkroniziranim na hindu. Uživajte.

Klikni za ostatak posta...

Demokršćanin, glumac, homoseksualci azilanti i oralni gej seks

Prošlog tjedna mediji su nas zasipavali kojekakvim zanimljivim vijestima sa svih strana svijeta. Vjerujem da blogeri imaju pune ruke posla kako bih ih prokomentirali, pa je tako došao i red na mene.

Demokršćanin

Evo tako mediji javljaju da je jedan samoproglašeni demokršćnin, dapače čak i bivši šef najdemokršćanskije stranke u svemiru, uhvaćen u bijegu, ne baš s punim kuferima u ruci, ali s podebljim bankovnim računima, to sigurno. Navodno to nije izolirani slučaj, ima još puno demokršćana, njegovih bliskih suradnika, koji su sudjelovali u punjenju bankovnih računa.

Glumac

Jedna, pak, druga vijest javlja kako neki domaći glumac iz sapunica izjavljuje da nikada ne bi mogao prihvatiti ulogu antikrista i homoseksualca, jer se to kosi s njegovim osobnim stavovima i uvjerenjima. Zaključujem da su antikrist i homoseksualci valjda najveća dva zla ovog svijeta. Ne znam kako vi, ali ja sam se lagano uvrijedio.

Ne bih htio prejudicirati da su tu opet u pitanju (demo) kršćanska uvjerenja, ali sve nekako navodi na tu stranu. Zanimljivo mi je da mu ta ista osobna uvjerenja ne bi smetala prihvatiti ulogu lopova, masovnog ubojice ili silovatelja, ili, recimo, nisu mu smetala prihvatiti ulogu u reklami gdje pred suprugom skriva ljubavnicu u ormaru. Da ne budem samo ciničan i bitchy, moram na njegov račun izreći i koju pohvalu. Frajer je stvarno jebozovan i veliki san mi je bio vidjeti ga u kakvom razvratnom gej porniću. Nakon ove njegove izjave, izgleda da je to još samo jedan u nizu mojih neostvarivih snova.

Upravo mi je sinulo, možda je glavni lik iz prve vijesti u stvari antikrist koji se zamaskirao u demokršćanina ne bi li tako naveo ostali demos i kršćane da ga prate u stopu i glasaju za njega na izborima, kako bi ih nakon toga dobro opelješio? Jer demos je naivan, svakom vjeruje i lako zaboravlja.

Homoseksualci azilanti

Treća vijest koja mi je privukla pažnju, bila je ona o tome kako je Češka tražitelje azila podvrgavala ponižavajućim procedurama ne bi li utvrdila opravdanost njihovih zahtjeva za azilom. Oni koji su spas od progona zbog homoseksualnosti tražili u Češkoj, morali su gledati heteroseksualne porniće kako bi češke vlasti provjerile jesu li njihovi navodi točni. Ako bi na azilantima usred porno testa otkrili erekciju (provjera nije bila ručnom metodom, ako ste to možda u prvi tren pomislili, nego pomoću vrlo sofisticirane tehnologije koja je uključivala hrpu žica spojenih na kojekakve dijelove tijela), njihov bi zahtjev tada bio odbijen. Znam da će sada netko pomisliti, kakvo je to ponižavanje ako ti netko pušta porniće i to još besplatno? Ali to su samo oni najrazvratniji među vama… Meni se čini da su češke vlasti bile vrlo lukave kako bi azilante što prije deportirali iz Češke. Da su zaista hteli provesti pravedan test, puštali bi im lezbijske porniće, jer ne uključuju li heteroseksualni pornići obično i nabrekli kurac s punim jajima koji klatara vamo-tamo pred kamerom odn. pred očima gledatelja? Mislim, shvaćate što želim reći…

Oralni gej seks

Vijest koja mi je ovih dana najviše privukla pažnju, dolazi iz znanstvenih krugova. Jednostavno obožavam znanost. Znanstvenici s Univerziteta u Montani, Odjel za seksualne i liberalne studije, proveli su istraživanje pod nazivom «Studija o koristima za opće zdravlje heteroseksualaca kojima hemoseksualci redovito pružaju felacijo» ili u izvorniku «Study On The General Health Benefits Of One-Way Gay Fellatio».

Studija je utvrdila kako heteroseksualni muškarci kojima homoseksualci redovito puše kurac, imaju puno manje šanse za obolijevanje od raka prostate ili testisa. Nakon objave rezultata, očekuje se velika navala na oralne usluge homoseksualaca. Ne zvuči li to kao da su molitve homoseksualaca napokon uslišane? Priznajte da ste upravo skočili sa svoje stolice, ciknuli i veselo zapljeskali ručicama? Ja jesam. Rezultati će službeno biti objavljeni na proljeće u uglednom medicinskom časopisu «The Journal of Men's Health & Gender».

Voditelj studije, dr. Wendel Jones, naišao je na podsmjeh i nevjericu 2005. g. kada je predložio financiranje ove studije, ali 2006. g. uspio je dobiti i novce i zeleno svjetlo.

Tijekom razdoblja od četiri godine, u kojem je istraživanje provođeno, sudjelovalo je 600 muškaraca u dobi od 23 do 54 godina koji su se isključivo identificirali kao heteroseksualci koji uživaju u "penetrativnom vaginalnom seksu s ženama". Oni su bili podijeljeni u dvije skupine. Prvoj skupini je «tim iskusnih homoseksualnih muškaraca» svakodnevno pružao oralni seks, dok druga skupina nije bila te sreće.

Pitam se, jesu li prvoj skupini «iskusni homoseksualni muškarci» dolazili svaki dan u kuću  (ili obratno) ili su se nalazili u prostorijama fakulteta? Kako, praktično gledajući, izvesti da trima stotinama heteroseksualnih muškaraca svaki dan «tim iskusnih homoseksualnih muškaraca» popuši kurac? Pretpostavljajući da se eksperiment ipak nije provodio u glavnoj predavaoni fakulteta koja može istovremeno primiti više pušačkih parova, koliko bi onda prostorija trebala imati ustanova koja provodi takvo istraživanje? Možda su pronašli rješenje u tome da je jedan «iskusni homoseksualni muškarac» opsluživao na dnevnoj bazi više muškaraca koji isključivo uživaju u «penetrativnom vaginalnom seksu s ženama»? Ako je, pak, «tim iskusnih homoseksulanih muškaraca» svaki dan obilazio kuće heteroseksualnih muškaraca koji isključivo uživaju u «penetrativnom vaginalnom seksu s ženama», ne baca li to malo sumnju na istraživanje koje bi se ipak trebalo odvijati u kontroliranim uvjetima? Hoću reći, je li netko provjeravao da je baš svakom od sretnika iz prve skupine heteroseksualnih muškaraca koji isključivo uživaju u «penetrativnom vaginalnom seksu s ženama» baš svaki dan jedan sretnik iz tima «iskusnih homoseksualnih muškaraca» popušio kurac?

Je li se radilo o volonterima ili su sudionici u istraživanju dobili neku naknadu? Znam da se sada mnogi među vama pitate, pa koji bi luđak platio muškarcu da mu svaki dan netko popuši kurac odn. koji bi još veći luđak platio nekom homoseksualcu da svaki dan nekome popuši kurac i još k tome heteroseksualcu koji isključivo uživa u «penetrativnom vaginalnom seksu s ženama»? Što su o cijelom eksperimentu mislile vlasnice vagina, supruge i partnerice muškaraca koji isključivo uživaju u «penetrativnom vaginalnom seksu» s njihovim vaginama? Moglo bi se tu postaviti još cijeli niz pitanja.

Na kraju studije, nakon četiri duge godine svakodnevnog pušenja kurca skupini od 300 heteroseksualnih muškaraca, svih 600 heteroseksualnih muškaraca koji isključivo uživaju u «penetrativnom vaginalnom seksu s ženama» testirani su na rak prostate i testisa. Osam ih je bilo pozitivno na rak prostate i šest na rak testisa. Svih četrnaest bilo je iz skupine nesretnika kojima «tim iskusnih homoseksualaca» nije pušio kurac svaki dan.

Kakve to ima veze s pušenjem kurca, sigurno se pitate, jer kako može glupi kurac znati puši li ga žena ili «iskusni homoseksualac»? E, znanstvenici imaju spreman odgovor. Stvar je u mozgu vlasnika kurca, a ne u samom kurcu.

Biolozi koji su proučavali rezultate studije vjeruju da je uzrok takvom rezultatu nešto što se zove «urođena tjelesna rezonancija» (IBR) koja uzrokuje da ljudsko tijelo reagira pozitivno na vanjske podražaje koji dolaze od osoba istog spola. U ovom slučaju, oralna stimulacija muških genitalija od strane drugog muškarca rezultira u pozitivnom metaboličkom učinku kojeg tijelo intrinsično uvećava te time poboljšava njegovu otpornost prema nastanku raka prostate i testisa. Eto, sigurno niste znali da nešto tako postoji.

«Gejevi često kažu kako nitko ne zna bolje zadovoljiti muškarca nego drugi muškarac. Sada to više nije samo pick-up fraza. To je urođena tjelesna rezonancija.», kaže biologinja dr. Gayle Darvill, koja dalje dodaje da «nije više iznenađenje da gej muškarci manje oboljevaju od raka prostate i testisa. Gejevi su nesvjesno otkrili tajnu dobrog zdravlja prostate i testisa.»

Dr. Jones: Glupo je biti stisnut

«Dokazi su jednostavno veliki i nemoguće ih je ignorirati», kaže voditelj istraživanja, dr. Jones, koji se identificira kao heteroseksualac i koji je također osobno sudjelovao u praktičnom dijelu istraživanja. Lijepo, dodao bih ja, organiziraš istraživanje u kojem ti svaki dan tijekom četiri godine netko popuši kurac, i još te za to plate. Mogao bih biti bezobrazan, pa se zapitati nije li možda i dr. Jones demokršćanin, ali neću. Svoje iskustvo dr. Jones opisuje: «Ako ste hetero muškarac i drugi muškarac vam popuši, to i nije toliko loše kako se možda čini, te ne zaslužuje društvenu stigmu koju danas ima».

Dr. Jones poručuje heteroseksualnim muškarcima da bi bili «ludi ne prihvatiti» iskustvo primanja oralnog seksa od strane gej muškaraca jer su dokazane njegove zdravstvene prednosti, te upozorava da «sada nije vrijeme biti stisnut glede zdravlja prostate i testisa.» Pitam se, hoće li sada glumac iz druge vijesti možda promijeniti svoje osobne stavove i uvjerenja i poslušati savjet dr. Jonesa?

«Gej muškarci nisu stvoreni samo zbog njihovog modnog talenta, nepogrešivog ukusa i kreativnosti,» kaže Jones. «Oni su anđeli u borbi protiv raka koje trebamo ohrabrivati, slaviti i, iznad svega, cijeniti.»

Meni se čini da se netko prilično uživio u vlastito istraživanje.

Vijest ne spominje koji je bio razvoj situacije nakon što je istraživanje završilo, jesu li se možda rodile nove ljubavi, je li se možda netko od heteroseksualaca zarazio homoseksualnošću, ili možda obratno, možda se neki od homoseksualaca zarazio heteroseksualnošću?

U istraživanju se nije niti analiziralo kako je svakodnevno pušenje kurca heteroseksualnim muškarcima utjecalo na gejeve koji su sudjelovali u istraživanju, ali se vjeruje da im je cijelo to iskustvo itekako ostavilo dobar okus u ustima.

 

Eto, sada sve u potpunosti informirani. Danas ne morate niti Dnevnik pogledati.

Klikni za ostatak posta...

Inspektore pomagajte

Opet malo uniforme. Znam da nakon prošlog posta više nije fora, ali svejedno se nisam mogao suzdržati.

 

Kako započeti razgovor s nekim ovakvim, za slučaj da biste htjeli s njim, jel, pojebat se do ludila započeti razgovor? Oprostite, baš vam lijep i dugačak taj pištolj, gdje ste ga nabavili? Jeste puno puta opalili iz njega? Mogu li ga dotaknuti?

Ili bi i kod njega prošlo nešto ovakvo? Ili toga ima samo u Monthy Pythonu?

Uglavnom, vrijeme je za krevet. Mislim da ću noćas sanjati lisičine!

Klikni za ostatak posta...

Does it get more gay than this?

Nije li ovo najgejskija slika koju ste vidjeli, like ono, mislim ever?

Preporučam klik na sliku radi boljeg pogleda.

Najradije bih stavio anketu s pitanjam: Koji(a) vam se najviše sviđa?, ali ne mogu, jer ipak je ovo ozbiljan blog. Ali, recimo, kada bih stavio anketu, glasovao bih za krajnje desnog ili desnu...

Klikni za ostatak posta...

Savjeti za darivanje

Mislim da svaki objektivan i dobronamjeran posjetitelj ovog bloga jednostavno mora priznati da sam se tijekom ovih godina, od kada postoji ovaj blog, uvijek trudio objavljivati mnoštvo korisnih savjeta. Bilo je tu zaista svega. Od toga kako se obući, kako opremiti životni prostor, kako komunicirati u poslovnom svijetu, kako postati porno glumac, kako nataknuti kondom, pa sve do onih zaista elementarnih pravila bontona poput toga kako ne zapišati školjku za WC ili kako se temeljito i pravilno očistiti nakon obavljanja velike nužde. Zaista, raspon je velik i, ako mogu nesebično dodati, pomalo i zadivljujući.

U ovo pretpraznično vrijeme, tradicionalno volim objaviti i pokoji korisni savjet ili ideju o mogućim poklonima za drage vam osobe. Znam kako je teško odabrati pravi poklon za baš svaku osobu koju želite darivati, jer i ja svake godine mučim istu brigu. Moram se pohvaliti da sam ove godine većinu božićnih poklona kupio još u studenom, što je, vjerujte, veliko olakšanje. Pri kupnji sam se vodio onom starom iz reklame za Milku: Sreća je u malim stvarima. Istina, ostalo mi je još nekoliko osoba za koje još nemam ništa, a među njima je i moj KLJ. Ali to je valjda uvijek tako, onima koje najviše volimo, najteže je pokloniti pravu stvar.

Uglavnom, i ove godine naletih na nešto što bi, nadam se, nekima moglo skratiti muke traženja idealnog poklona. Radi se o knjizi "Natural Harvest - A collection of semen-based recipes":

Ili u mom nezgrapnom prijevodu: "Prirodna žetva - Zbirka recepata temeljenih na sjemenu".

Nije u pitanju još jedna dosadna veganska kuharica, a naziv je zapravo zgodna igra riječima. Autor, Paul Photenhauer, pod «sjemenom» ne misli na sjemenke, žitarice, klice, orašaste plodove i ostale tipične sastojke veganske kuhinje, nego kao sastojak koji povezuje sve recepte zapravo nudi muško sjeme. Da dobro ste pročitali, u pitanju je sperma, proizvod ejakulacije. Sada je valjda malo jasnija i fotografija na koricama kuharice odn. njezin dvosmisleni nagovještaj.

Znam da se sada nekima povraća i razmišljaju dokle ide ovo naše moderno društvo i što sve neki nisu u stanju napraviti za malo pažnje i novaca, dok drugi već oblizuju usne i razmišljaju: "Pa konačno!". Ovi drugi, knjigu mogu kupiti ovdje. Ne bih se, ovako javno, svrstao niti u jednu od te dvije skupine, samo prenosim riječi autora:

Sperma nije samo hranjiva, ona također ima prekrasnu teksturu i iznenađujuća kuharska svojstva. Kao vino i sirevi, okus sperme je kompleksan i dinamičan. Proizvodnja sperme je jeftina i obično je na raspolaganju u mnogim, možda i u većini, domova i restorana. Usprkos svim ovim pozitivnim odlikama, sperma ostaje zanemarivana kao hrana. Ova knjiga nastoji to promijeniti. Jednom kada prevladate moguće početne nedoumice, iznenadit ćete se kada shvatite kako je sperma divna u kuhinji. Sperma je uzbudljiv sastojak koja svakom jelu može dati zanimljivu notu. Ukoliko ste strastveni(a) kuhar(ica) i ne bojite se eksperimentirati s novim sastojcima – zaljubit ćete se u ovu kuharicu!

Autor, valjda u samoobrani, navodi kako smo ljudi omnivori, pojest ćemo gotovo sve. Ako ima dobar okus, ako nas čini sretnima, daje energiju, hranjivo je ili daje ugodnu teksturu, već ćemo nekako pronaći način da to i pojedemo. Hranu koju mi smatramo čudnom ili odvratnom, u nekim drugim dijelovima svijeta smatraju delikatesama. Tako je nacionalno jelo Švedske trula riba (fermentirana haringa), Australci će po doručku posipati koncentrirani ekstrakt kvasca, Britanci vole krvavice, a u Peruu će vam s ponosom poslužiti zamorčića. Istovremeno, Europljani i Amerikanci konzumiraju ogromne količine mlijeka i drugih mliječnih proizvoda čiji su osnovni sastojci izlučevine mliječnih žlijezda krava, ovca, koza itd.

U ovo doba krize, kada su namirnice itekako skupe i kada svi režemo kupone iz kojekakvih reklamnih prospekata, ne bi li uštedjeli koju kunu, ekonomičnost sastojaka ponekad itekako igra veliku ulogu. U knjizi se nalaze recepti koji pokrivaju kompletan fancy obrok, od koktela i pića, predjela, glavnih jela, umaka (logično), pa sve do deserata. Tako se tu mogu pronaći irska kava s puno vrnja, malo slaniji kavijar, glazirani losos na žaru, muške kamenice (na slici), pečena janjetina s finim umakom, rezanci u pikantnom umaku, kokošja juha s okruglicama, posebno kremasti krumpir purée (kad smo već fancy), umak za roštilj, čokoladni tartufi s bijelim punjenjem, tiramisu iznenađenje ili, recimo, kremaste palačinke.

Evo recepta za High Protein Smoothie bezalkoholni koktel. Ja bih to preveo kao visokoproteinski ukliznik.

1 čaša nasjeckanog kivija
1 zrela banana
1 čaša mlijeka od soje
1-3 žličice sperme
kockice leda

Miksajte sastojke dok ne postanu tekući. Napomena: kivi možete zamijeniti s breskvama ili jagodama.

Irska kava s puno vrhnja

1-2 shotova whiskyja
2 žličice smeđeg šećera
Vruća svježe skuhana kava ili dupli espresso
Meko tučeno vrnje
1 žličica sperme

Ukoliko koristite svježe ejakuliranu spermu pustite je da se malo «otopi» prije nego nastavite s pripremom. Otopite smeđi šećer i spermu u čaši s whiskyjem. Sperma ponekad zahtijeva dodatno miješanje kako bi se sasvim otopila, ali to je vrijedno truda jer gromuljice sperme nisu poželjan stilski dodatak u ovom umirujućem piću. Nasipajte kavu do otprilike 1,5 cm od ruba čaše. Na vrh pažljivo dodajte meko tučeno vrnje.

Kod pripreme ovih recepata trebalo bi imati na umu:

• Koristite samo svježu i zdravu spermu;
• Okus gotovog jela može varirati ovisno o kvaliteti i porijeklu sperme, kao i onoga što je ejakulator pojeo dan ranije;
• Važno je dobro planirati. Budite realni u tome koliko ćete sperme imati na raspolaganju na dan kuhanja;
• Ukoliko hranu poslužujete gostima, upozorite ih što mogu očekivati za obrok.

Moralna dilema koja se meni nameće u cijeloj ovoj priči je ne graniči li sve to s kanibalizmom?

Ako ne, onda dobar tek!

Klikni za ostatak posta...

Ne budite glupi - uvijek koristite kondom

Poruka je uvijek ista na Svjetski dan borbe protiv AIDS-a, ali treba ju imati na umu svaki dan. A ako ne znate kako koristiti kondom, tu je Francois da vam pokaže.

François Sagat: "Je mets une capote et du gel"
envoyé par yaggvideo. - Un accés privé avec plus de vidéos sexy.

Inače, ovaj edukativan klip podržalo je i Ministarstvo zdravlja Francuske. Kao da sam im ja ministar! Još malo edukacije slijedi nakon klika.

Kako svi znamo da je ponavljanje majka mudrosti, neće biti zgorega pogledati i slijedeće:

A za one koji stvarno malo teže uče, treća sreća:



Nadam se da vam je sada sve jasno. Nema više isprika nisam znao.

Klikni za ostatak posta...

Veliki val

 

Jučer navečer se u gotovo praznom tramvaju vraćam s posla i neko derište otrese snijeg sa svoje kapuljače ravno meni za vrat. Je, popizdio sam, ali kakav već jesam, u zadnji tren sam se suzdržao i prešutio. Da je na mom mjestu bio moj KLJ, to tinejdžersko derište neidentificiranog spola još bi i sada razmišljalo što ga(ju) je spopalo. KLJ nikome ne ostaje dužan, bolje mu se ne zamjerati. 

Pretpostavljam da i taj mali incident spada u zimske radosti koje napokon počinju i kojima se silno veselim. Volim zimu, ali onu pravu.

Nisam neki poznavatelj likovne umjetnosti, ali volim gledati slike. Ne idem po galerijama, da se razumijemo, ali nije da ne bih volio. To je još jedna od milijun stvari koje bih volio raditi, ali iz meni nekog nepoznatog razloga ne radim. Jedini razlog kojeg mogu smisliti je lijenost, jer koliko je zapravo naporno i komplicirano otići u galeriju? Samo sušta lijenost nekoga u tome može spriječavati, ako već ima želju.

Ali volim pogledati slike kroz izloge prodajnih i drugih galerija, po zidovima stanova mojih prijatelja, pa čak i u likovnim enciklopedijama. Sviđaju mi se slike koje mi pobuđuju maštu, koje me nekako uvuku u sebe. Ponekad mi se svidi i neka zapravo prilično ružna slika. Ima jedna u čekaonici stomatološkog faksa u Gundulićevoj. Prikazuje zimsku noć u nekoj ulici prekrivenoj snijegom s toliko jadno i naivno naslikanom svjetlošću koja iz prozora obasjava snijeg ispred kuća, da je to upravo strašno. Obožavam tu sliku, volio bih je imati na zidu. Kada god sam ju imao prilike gledati, a nažalost bilo je prilika, nisam mogao odvojiti pogled s nje, toliko me očarala. Ipak, nadam se da ju nikada više neću vidjeti, barem ne na tom mjestu.

Ovo je još jedna slika koja me već dugo očarava. Radi se o japanskom slikaru Hokusaiu, a slika je nastala oko 1830., zapravo radi se o drvorezu. Mogao bih satima buljiti u nju, dobro možda ne baš satima, to se samo tako kaže, ali minutama sigurno. U pozadini se vidi vulkan Fuji. Ispod vala pred Kanagawom je jedno od najpoznatijih djela japanske umjetnosti, koja mi je i inače sama po sebi intrigantna. Na Wikipediji se može pronaći verzija u velikoj rezoluciji i razmišljao sam da si ju dam isprintati u boji i stavim na zid. Nikada nisam - lijenost valjda. Nakon ovog posta to ionako više zasigurno neću napraviti.

Prvi ovosezonski snijeg, zimska slika i prva adventska nedjelja, mislim da se sve savršeno poklopilo da vam i ove godine prvi poželim sretan Božić. Pa, sretan vam Božić.

Klikni za ostatak posta...

Najseksipilniji dijelovi muškog tijela

KLIKNI na sliku za
rezultate velikog
ljetnog istraživanja

Veliko ljetno istraživanje je završilo i razultati su ovdje. Je, znam de je već i Božić skoro na vratima, ali shvatite me, bilo je potrebno određeno vrijeme kako bi se obradila sva ta količina informacija, a trebalo je biti i posebno pažljiv jer, ipak, radi se o vrlo važnim rezultatima.

Znam da sam postavio izuzetno težak zadatak, jer kako izabrati među svim tim silnim obiljem i svom tom silnom ljepotom? Nastojao sam cijelu stvar malo olakšati ostavivši vam mogućnost izbora više odgovora, ali svejedno.

Do sada se samo nagađalo i medijima su kolale neprovjerene informacije, ali da u svakoj glasini ima ponekad nešto i istine, potvrđuju i rezultati velikog ljetnog istraživanja. Dakle, najseksipilniji dio muškog tijela je (fanfare u pozadini):

1. Njezino veličanstvo: GUZICA (64 glasova, 41%)

Istine radi, utrka je bila strašno napeta i dvije trećine ljeta vodstvo su držale NOGE (ZBIRNO), ali onda tamo negdje krajem kolovoza GUZICA je prešla u vodstvo i nije ga ispuštala sve do kraja velikog ljetnog istraživanja, da bi na kraju uvjerljivo pobijedila s čak 14 glasova prednosti. Sumnjičav kakav jesam, čak mi je palo na pamet da bi uzrok takvom naglom preokretu moglo biti i višestruko glasovanje nekog ljubitelja guzica koji se vratio s ljetnog odmora, ali za to naravno nemam dokaze.

Moram priznati da sam potiho u sebi navijao za NOGE (ZBIRNO), ali kao i svaki pravi istraživač, nisam dopustio da moje subjektivno mišljenje utječe na rezultate istraživanja. Na kraju krajeva i po mom mišljenju je guzica sasvim zasluženo trijumfirala. Pa mislim ono, pogledajte ju samo:

Gledajući ovu sliku, znam da će mnogi razočarano, možda i s užasom, pomisliti «ali to nije guzica za koju sam glasovao/la»! Ali kako je ovo privatan blog, valjda mi je dopušteno malo privatiziranja. Ma najradije bih joj prišao i osobno joj toplo i srdačno čestitato u ime svih glasača.

2. NOGE (zbirno) (50, 32%)

O nogama sam već dosta riječi potrošio na ovom blogu, tako da samo mogu reći: čestitam vam NOGE na sasvim zasluženom plasmanu viceprvaka.

3. PRSA (30, 19%) i JEL OVAJ… UD (30, 19%)

Na trećem mjestu, prvo izjednačenje, što samo govori koliko je napeta bila utrka.

Moram priznati da me odlično treće mjesto koje je zauzeo, Jel ovaj… ud, malo iznenadilo. Istina, radi se o stvarno prekrasnom dijelu muškog tijela koji se valjda i logično nalazi u središtu interesa svih onih koje muškarci privlače, ali nikada o njemu nisam razmišljao na taj način. Gotovo da sam kroz ove rezultate doživio prosvjetljenje, možda si jednostavo do sada nisam dozvolio o njemu razmišljati na taj način? Možda sam ga do sada samo jednostavno zanemarivao zbog toga što je on najčešće dobro sakriven od pogleda? Možda si jednostavno trebam konačno priznati, da Jel ovaj...ud baš je lijep i seksi. Eto, priznao sam!

4. LICE (zbirno) (27, 17%)

Da, dobro lice je presudno. Može netko imati štajaznam kakvu dobru guzicu i štajaznam kakve dobre noge i štajaznam kako lijepa i dlakava prsa, ali ako lice nije privlačno, sve to pada u vodu. Uglavnom je to tako… Iznimke, naravno, postoje.

5. TRBUH (21, 13%)

Pa dobro, ajde, trbuh je stvarno lijep, čak i kada nije sasvim popločen. Ne fakat, ima nešto u malom pivskom trbuhu, mada znam da glasači vjerojatno nisu na njega mislili. Napeti mali pivski trbuh ispod kakve lagane ljetne uske majice… Ali visoko 5. mjesto? Mislim da bi mu bolje pristajalo recimo 11. mjesto.

6. OČI (20, 13%)

Kao što me u pozitivnom smislu iznenadio dobar plasman jel ovaj…uda, tako me iznenadio i dobar plasman očiju, ali na drugi način. Ne mogu reći da je iznenađenje u negativnom smislu, više sam onako, malo ostao začuđen. Mislim, kada vam se zadnji put digao na nečije oči? Ipak, očito je da romantika još uvijek nije mrtva. Možda jednostavno ja nisam dovoljno romantičan? Ma dobro, priznajem da oči mogu biti seksi, itekako mogu biti, ali staviti oči ispred, štajaznam, velikih i dlakavih jaja, pa gdje ovaj svijet ide? Ili se možda tu krije ono što neki tvrde da je i nečija inteligencija sastavni dio seksipila? A oči bi valjda trebale biti prozor u nečiju dušu…

7. RUKE (zbirno) (19, 12%)

Osobno bih prednost dao podlakticama u odnosu na ruke (zbirno), ali tako je odlučeno i ja tu ne mogu ništa. Često se uhvatim da mi pogled odluta na nečije podlaktice…

8. STOPALA (18, 11%)

Evo recimo, dobar plasman stopala me uopće nije začudio. Mnogi će pomisliti, pa što to ima u stopalima? Ionako su svaka ista. Ali istina je sve samo ne to. Neka stopala su baš onako, seksi i prekrasna, dođe vam da se sagnete i počnete ih smjesta obožavati, a opet neka druga stopala su skoro pa odbojna. Evo, recimo, kada bih morao napraviti Top 10 najerotičnijih scena, doživljaja, ne znam kako bih to nazvao, koje sam ikada doživio, među njima bih svakako stavio i jednu zgodu iz saune. Sjedeći na klupi podbočivši glavu rukama s laktovima na koljenima, gledajući svoja posla, kraj mene je sjeo neki frajer s najljepšim stopalima koje sam ikada vidio. Savršeno oblikovana sa savršenim prstima, lagano dlakava, odokativno recimo broj 42-43, praveći se da buljim u klupu ispod sebe, oči su mi zapravo bile fiksirane na njegova stopala i došlo mi je upravo to, da se sagnem i počnem ih smjesta obožavati. Ne sjećam se kako je izgledao, kakav mu je ostatak tijela bio, ne samo zbog toga što u sauni baš i nije pristojno buljiti, nego upravo zbog toga što se me ta stopala toliko opčinila. 

Nemojte me krivo razumjeti, nemam fetiš na stopala… Ili možda ipak imam?

9. RAMENA (17, 11%)

S ramenima sam u sličnoj situaciji kao i s trbuhom. Jesu, ramena su lijepa, ali mi nisu presudna i zapravo su mi lijepa samo ako mi je i ostatak vlasnika lijep. Izdvojiti ih baš i tako visoko plasirati? A valjda kod ovih rezultata vrijede one stare, sto ljudi, sto čudi… O ukusima se ne respravlja… Tko bi gori, sam u nju pada… In vino veritas i sl.

10. LISTOVI (16, 10%)

Top 10 najerotičnijih dijelova muškog tijela zaključuju listovi na nogama. Bome, sasvim zasluženo, iako su glasači možda bili pod utjecajem ljeta i silne količine pogledima izloženim listova koji su se našetavali gradovima. Treba biti objektivan i to priznati, ali istovremeno priznati da je pogled na lijepe listove privlačan u svako doba godine. Ma dapače, da se mene pita, pogurao bih ih još malo prema vrhu, definitivno prije ramena.

11. LOPTICE POD UDOM (14, 9%)

Ajde, priznajte da vam se osmijeh navuče na usta čim na njih pomislite? Tako nježne, baršunaste, tople, meke i mirišljave, ma zar ne dođe čovjeku da ih primi u usta ruke i kaže im, ne bojte, sada sam ja tu da vas zaštitim.

12. USTA (13, 8%), BICEPSI (13, 8%), PRSTI (13, 8%)

13. PRSNA BRADAVICA (12, 7%)

Recimo da me ne iznenađuje me dobar plasman bradavica, mogu shvatiti da ih ljudi vole.Ali staviti bradavice ispred, recimo, pazuha? Like, hello? Ipak, ima nešto u njima, pogotovo kada onako ovlaš provire ispod raskopčane košulje na laganom povjetarcu na nekoj skrivenoj šetnici nekog od naših otoka, ali mi se ipak čini da je njihova erogena uloga ipak malo precijenjena. Evo, recimo, KLJ i ja tijekom svake predigre uključujemo i njih u igru, ali moram priznati da koliko god se one lizale, grickale, usisavale, mazile, štipkale, zavrtale, sve skupa to ima malo efekta. Osim jednom, nešto smo se kao malo zanijeli i priznajem da je on nešto napravio što mi se jako svidjelo. No sveukupno gledajući, valjda smo i mi pod utjecajem medija koji nam kažu da su to erogene zone koje svakako treba uključiti u predigru, a što kažu mediji, to se valjda mora slušati. A da ne spominjem da prilično važnu ulogu igraju i u skoro svim pornićima, barem sudeći prema onih 2-3 koliko sam ih u životu pogledao, jel ovaj, da...

14. BRADA (11, 7%), LEĐA (11, 7%), PUBIS (11, 7%), BEDRA (11, 7%)

15. ŠAKA (10, 6%)

16. GLAVA (9, 5%), PAZUH (9, 5%)

17. KOSA (8, 5%), PUPAK (8, 5%)

Kod mene čudna stvar. Što frajer ima ima manje dlaka na glavi, a više oko pupka, to mi je seksipilniji.

18. GLEŽANJ (7, 4%)

19. PRSTI NA NOGAMA (6, 2%)

20. UŠI (5, 3%), PODLAKTICA (5, 3%), BOKOVI (5, 3%), KOLJENA (5, 3%)

Loš plasman podlaktica je ujedno i najveće razočaranje velikog ljetnog istraživanja. Da se mene pita, stavio bih ih među prvih 10, ali kako su tamo već ruke, pretpostavljam da su se podlaktice na taj način ipak prošvercale. Meni su podlaktice strašno seksi i često se uhvatim kako ih baš tražim na nekom frajeru. Evo jedan skoro pa prodavač u skoro pa dućanu, gdje često dolazim, i u sred ciče zime nosi majicu kratkih rukava. Podlaktice su mu… uf! Valjda zato stalno i nosi majicu kratkih rukava. I inače je sav uf! Ma barem bih podlaktice stavio tamo negdje na 12. mjesto, a svakako ispred bicepsa. Da ne pričam o tamo nekim gležnjevima.

21. NOS (4, 2%), LAKAT (4, 2%), VRAT (4, 2%)

Dajte, nemojte me zafrkavat da je vrat manje seksi od, recimo, ušiju? Ili da je jednako seksi kao lakat? Pa čak i kao nos? Da ne pričam da su se šake plasirale na odlično 15. mjesto,  a vrat na zadnje?. Ma dajte molim vas, gdje vi gledate???

NEŠTO SI ZABORAVIO (7, 4%)

Priznajem da me dugo mučilo što bi moglo biti to što sam zaboravio. Mislio sam i mislio i onda mi je konačno sinulo: pa zaboravio si šupak! Kakav nevjerojatan propust! Kako mi se to moglo dogoditi? Na gej blogu zaboraviti na šupak? Pa to je skoro isto kao da u kolač zaboravite staviti šećer! A recimo, meni osobno, neke od najizazovnijih i najseksipilnijih slika koje sam ikada na internetu vidio, znate na kakve slike mislim, bile su upravo one gdje je frajer nagužen, a između guzova se lagano nazire šupak. Pitam se kakvi bi rezultati bili da je i šupak bio na popisu? Koje bi mjesto zauzeo? S kojim drugim dijelom tijela bi vodio najžešću borbu oko plasmana? Priznajem da cijeli ovaj incident baca veliku sjenu i sumnju na kompletne rezultate velikog ljetnog istraživanja. Toliko me to sada muči da bih najradiji odmah krenuo s velikim zimskim istraživanjem. Možda djeluje kao da se zafrkavam, ali da li?

Da ne spominjem to što sam imao zbirno lice, ruke i noge, a nisam imao, recimo, zbirno međunožje (pubis, jel ovaj… ud i loptice pod udom). Ili reciomo onaj dio tijela izneđu loptica pod udom i šupka? Ima li taj dio tijela uopće neko ime? Možda bi se to trebalo ispravno nazivati međunožjem? Kako sam i na njega mogao zaboraviti? A toliko puto sam ga obožavao i proučavao izbliza…

Sve to još jednom potvrđuje da su priprema i organizacija osnova za konačan uspjeh u bilo kojem poslu, a posebno u velikim istraživanjima, pa makar ona bila i ljetna. Sa žaljenjem priznajem da sam se ja ovaj put traljavo pripremio. Ne, stvarno ću morati ponoviti veliko ljetno istraživanje. Možda već nagodinu? Možda uvedem tradicionalno (unaprijeđeno) veliko ljetno istraživanje, jer ću sigurno svaki puta nešto zaboraviti. Ali tko bi uopće mogao obuhvatiti sve te nevjerojatno privlačne dijelove muškog tijela? Što je na početku izgledalo kao zafrkancija, pretvorilo se u pravi, nimalo laki, pothvat.

Klikni za ostatak posta...

Utmost Urgency

Ne znam, nemam opravdanja zašto me ovdje tako dugo nije bilo. Vjerojatno zato što mi se jednostavno ne da. Nije čak niti u pitanju nedostatak inspiracije. Koliko sam samo puta pomislio, ma mogao bih nešto napisati o ovome ili onome na blogu, ali kako mi misao brzo došla, tako i jednostavno ošla. Čak više niti ne surfam toliko kao prije. Zapravo, skoro da uopće ne surfam, osim na poslu. Ali i tamo se uglavnom sve svodi na e-mail i stvari vezane uz posao. Puno radim, dođem doma, večeramo, odgledamo Šeherezadu i ja sam spreman za krevet. 

Ne bih se možda niti sada javio da nije u pitanju nevjerojatno važna i hitna stvar. Već nekoliko puta zadnjih dana primjetio sam na frajerima čudan kroj traperica. Zapravo radi se o potpuno klasičnom kroju, osim jedne sitnice. Traperice su potpuno uvučene u dupe, ali ono, do kraja. Ne radi se o uskim trapericama, nije niti u pitanju to da su ih ponosni vlasnici navukli iznad pupka, jednostavno sasvim obične, čak i komotne traperice, ali potpuno uvučene u dupe. Naravno da mi se strašno svidjelo to što sam vidio i da sam i sebi poželio kupiti jedne takve. Jer, ako su njima dobro stajale, a nisu bili nešto posebno vrući frajeri, nisu čak niti imali nešto posebno vruće guzice, neki od njih nisu niti bili u cvijetu mladosti, pomislih, možda bi i meni dobro stajale?

Radi li se o nekom posebnom kroju? Ima li taj kroj neko ime? Pitao sam i KLJ-a, ali on se u modu kuži još manje nego ja. Gdje se kupuju takve traperice? Kako se kupuju? Dođeš do prodavačice, ili, zamislite neugodnjaka, prodavača, i zatražiš traperice koje se sasvim uvlače u dupe? Ili jednostavno uđeš u dućan i isprobaš sve što nude dok ne nađeš ono što tražiš? Ali ja nemam volje za isprobavanje i znojenje u kabini za presvlačenje. Neki dan sam gledao neke košulje i dođe prodavač do mene «Mogu li vam pomoći?». Kada sam podigao pogled s police s košuljama, jezik mi se odrolao do poda. Stvarno, ali fakat stvarno, je bio dobar i skockan od glave do pete. Lagano mi se i gaydar upalio, ali u jednom ranijem postu sam već ustvrdio da je moj gaydar vjerojatnije nešto poput «Što je babi milo, to se babi snilo». Pomogao mi je izabrati košulju, zapravo, odlučio sam se odmah na kupovinu dvije košulje i odlučno odbacujem svaku mogućnost da sam se u dodatan trošak bacio jer je on bi tako mrnjao. Kada me upitao hoću li ih isprobati, rekao sam ne, na što se on prilično začudio. Uglavnom, sve vam to pričam da biste shvatili koliko mrzim kupovinu i isprobavanje. Iako sam mogao još nekoliko minuta, možda čak i pola sata provesti u njegovom društvu, ja sam to odlučno odbio jer mrzim isprobavati odjeću, presvlačiti se i znojiti u kabini. Dobro, kako se radilo o prilično velikom dućanu priznajem da sam, nakon što me ljubazno odpratio do blagajne i nakon što sam platio, još napravio krug ili dva po dućanu kobajage nezainteresirano razgledajući što još nude.

Uglavnom, kužite da mi nije lako. I kako da ja sada pronađem kroj kakav tražim? Ima još jedna otežavajuća okolnost. Pretpostavljam da ako želite nositi traperice uvučene u dupe, morate na sebi imati bokserice ili, kako bi Joey iz Prijatelja rekao, morate ići «commando». Bokserice ne volim, više volim da sve stoji stisnuto na svom mjestu, a biti bez gaća ispod traperica, koliko god to sexy zvučalo, ipak mi je odbojno. Pa ne mogu svaki dan prati traperice? Ali recimo da bi se zbog takvog kroja traperica ipak žrtvovao i navukao ispod bokserice, no to ipak ne rješava najveći problem, a to je, gdje i kako pronaći takve traperice?

Klikni za ostatak posta...

Krumpira

Moram priznati da ne razumijem ovu sliku, ali da je intrigantna, to svakako.

Klikni za ostatak posta...

Halit Ergenç

Mazi Kalbimde Bir Yaradir,
şarkı söylemek Onur bay, şarkı söylemek.

Nisam mislio da ću to ikada reći, ali gotovo da mi je drago što još malo pa će proći vikend. Sutra u osam KLJ i ja ćemo se ispružiti jedno pored drugog pred RTL televizorom, pokriti se dekicama, on njegovom svijetlo zelenom, ja mojom tamno zelenom, i prepustiti se u uživanju u sat i pol vremena čiste bajke i egzotike. Evo baš danas komentiramo, kako nam je dan prazan bez Šeherezade. Nemam pojma što nam je. Nikada nismo gledali niti jednu sapunicu. Jednom davno, ja sam pokušao, čisto eksperimenta radi, ali odustao sam već nakon nekoliko epizoda jer je bilo potpuno negledljivo. Kod Šeherezade, pojma nemam u čemu je štos. Možda zato što prvi puta gledamo nešto tursko? Možda zato što se zaprao i radi o pravoj bajci, gotovo kao jednoj od priča iz 1001 noći ispričanoj na moderan način? Možda baš zbog toga što govore na način kako vjerojatno malo tko govori u stvarnom životu, gdje je gotovo svaka druga rečenica neka pouka ili izreka? Možda zato što su gotovo svi tako lijepi? Došlo je do toga da već u naše razgovore ubacijemo turske riječi i zatim se slatko nasmijemo. A jesmo tetke...

Klikni za ostatak posta...

Dragi ovaj, dragi onaj

Iako ljeto još kalendarski traje, vani je jesen debelo zakoračila. Svi su se vratili s godišnjih odmora, pa je možda vrijeme da se i ja (ponovno) okrenem važnijim temama, recimo poslovnoj komunikaciji.

Evo recimo, u e-mail korespondenciji na engleskom jeziku uobičajeno je započeti s «Dear ovaj» ili «Dear onaj». Ukoliko osobu ne poznajete ili joj pišete prvi put, obično se koristi malo formalniji oblik «Dear Mr. Prezime», ali ako osobu poznajete, bez obzira bili s njom dobri ili ne, bila ona na višem ili nižem položaju od vas, radi li se o osobnom ili poslovnom e-mailu, uobičajeno je korisiti samo «Dear Ime». To stvarno super funkcionira i olakšava cijelu stvar.

Sve češće se koristi isti format i na hrvatskom jeziku, ali meni to nikako da sjedne. Koliko puta sam se samo trgnuo kada dobijem e-mail od neke nepoznate osobe ili osobe koju ne poznajem dovoljno, naslovljen s «Dragi Jonasy», pa čak i «Dragi g. Jonasy» ili «Dragi g. Jonasyjevo Prezime»… Dobro, nije baš Jonasy, ali kužite me. Još i kada mi ga pošalje neka ženska osoba nekako sve to izgleda OK, ali ako ga dobijem od muške osobe… Nije da mi nije drago, ali mi nešto tu ne štima, jednostavno mi nije u duhu našeg jezika. Stoga, kada kod mogu, izbjegavam e-mailove na hrvatskom naslovljavati s «Dragi/draga…»…

I onda upoznam njega i jednostavno spontano, ali ipak malčice s određenom doze zločestoće, pošaljem mu e-mail s «Dragi Ime», ali ostatak je bio prilično formalan. Bio je to prvi e-mail, nakon samo jednog vrlo formalnog susreta, ali u budućnosti bi ih trebalo biti jako puno, i e-mailova i susreta. Rekoh si, ma kud puklo da puklo, idem se malo zafrkavati, nek si misli što želi. Naravno da je frajer zgodan i da ima onaj neki teško objašnjivi seksipil. Vjerojatno nije slika i prilika u medijima opće prihvaćenog izgleda zgodnog muškarca, ali ima puno odlika koje su meni itekako privlačne, da ga sad ne idem u detalje opisivati. Pa što, malo flerta, makar bio i tako zamumuljen, nikad ne škodi?

E da, čak se i moj gaydar lagano uključio. Kazaljka ipak nije ušla u opasnu «gej» zonu, ali se ipak nagnula u «bi» ili barem u «znatiželjan i vjerojatno bi htio malo eksperimentirati».

I, naravno, dobijem odgovor naslovljen s «Poštovani g. Prezime». Čak ni "Poštovani g. Jonasy", nego baš "Poštovani g. Prezime"! Baš sam se nasmijao kad sam  to pročitao. Iako je ostatak njegovog e-maila bio vrlo ljubazan, bolo je u oči to «Poštovani», nakon mog «Dragi». I njemu je valjda, kao i meni, čudno koristiti «Dragi», pogotovo ako se radi o muškoj osobi, a možda je i mislio da nije u redu da mene oslovljava s «Dragi»? A možda me je i skužio? Mogu samo nagađati što je pomislio kada je vidio moj e-mail i baš bih volio da sam mogao biti u tom trenutku muha na njegovom zidu. A jesam zločest, tako dovesti čovjeka u neugodnu situaciju? Bi li se to moglo možda okarakterizirati i kao seksualno uznemiravanje? Pitanje je samo tko je koga ovdje uznemirio. Da je on mene uznemirio samom svojom pojavom, u to nema nikakve sumnje.

Nismo se još sreli nakon tog "incidenta". Moram priznati da sam znatiželjan kako će to izgledati. Namjeravam pažljivo promatrati signale, iako ću biti mrtav-hladan, ozbiljan i apsolutno profesionalan.

Uglavnom, nasmijem se u sebi kada se svega sjetim. Baš mi je sve skupa bilo nekako simpatično, iako sam možda malo pretjerao. Neće mi valjda zamjeriti? Pa nemam mu se više namjeru upucavati, pa čak niti na tako bezazlen način. Ipak sam ja oženjen čovjek koji nabaci nevini flert samo usputnim frajerima koje nikada više u životu neće vidjeti, a cijela ova situacija se valjda niti ne može okarakterizirati kao flert. Iako, nije da nije bio, pa makar i tako beznačajan.

Toliko za ovaj put u rubrici "poslovna komunikacija, poslovna etika, društvena odgovornost poduzeća i makroekonomska kretanja". Do idućeg puta...

Klikni za ostatak posta...

Pomislih

... smiješno je vrlo. Ne da bih ja znao razliku, barem kad je jedna od te dvije mačkice u pitanju.

Klikni za ostatak posta...

Tajne

Palo mi na pamet, ne postoji niti jedna osoba na ovom svijetu pred kojom nemam neku tajnu, što uključuje i mene samog. Ponekad se pitam, mislim li ja nešto zaista ili samo mislim da bih tako trebao misliti? Nisam siguran. Nije li to zapravo pomalo tužno da prema nikome ne mogu biti potpuno iskren? Je li to normalno? Jesu li i drugi kao ja? Postoji li itko bez tajni?

Klikni za ostatak posta...

Šeherezada

Ne znam pratite li ovu novu seriju na RTL-u što ide svaki dan u 20h? 1000 i jedna noć, Šeherezada, kako li se već zove. To dođe nešto kao turska Čarolija ili Dolina sunca, uglavnom, malo bolje producirana sapunica. Serija je već poharala cijeli Balkan, pa je sada valjda došao red i na nas. U pun uspjeh niti ne sumnjam, blizak nam je taj turski patrijarhalni mentalitet i već vidim da će opet netko uplatiti kakvu misu. Ja ju pobožno pratim, dobro gledao sam ju tek dva dana, i odmah sam odlučio da će mi to postati trenutno omiljena serija, tim više što trenutno ne pratim niti jednu drugu seriju. Osim čuđenja koliko smo riječi pokupili iz turskog jezika, prekrasnih prizora Istanbula, turskih interijera i turske glazbe u pozadini, da napetu radnju niti ne spominjem, glavni razlog moje odluke da ću naprosto obožavati ovu seriju je ovaj:

To vam je glavni glumac u seriji, naravno, odmah iza Šeherezade. Mislim ono, Onur je moj tip od a do ž, a dodatan bonus kod njega mi je i to što mi djeluje kao da ima dugačkog i debelog. U toj mojoj procjeni sa mnom se slaže i KLJ, ali njemu je ipak bolji drugi glavni muški lik Kerem, koji se, ako se mene pita, puno previše druži s Onurom da bi to moglo biti samo obično prijateljstvo, ali takvi su valjda turski običaji. Dakle, Kerem:

A da u seriji ima za svakog ponešto, pokazuje i primjer glavne glumice, Šeherezade glavom i bradom:

Lijepa je, nema što. Samo od početka mi je bila sumnjiva i odmah sam skužio da nije svetica kakvom se želi prikazati. Da vam sad ne prepričavam kompletan sadržaj, hitno joj je trebalo 150.000 dolara i nikako ih nije mogla nabaviti i na kraju ih je odlučila tražiti od svog šefa Onura (to je onaj koji se meni sviđa) i koji joj ih je odlučio dati pod uvjetom da spava s njim. Jadna Šeherezada je bila na sto muka i u silnim moralnim dilemama - btw, ja sam KLJ-u prokomentirao da što se ona uopće buni i cvili, ja bih mu dao i besplatno - ali zbog izuzetno teške situacije odlučila je prijeći preko svojih čvrstih moralnih stavova i pristala se poseksati s Onurom, koji je na kraju i ispunio dato obećanje i dao joj tih 150.000 dolara. Pošten čovjek, odmah sam to znao čim sam ga vidio. A da je Šeherezada najobičnija namiguša, šmizla, flundra i šatro dama, dokazuje i činjenica da je za vrijeme snimanja serije zavela sirotog Onura, pa su sada i u stvarnom životu oženjeni par i već imaju i dijete. Pih, flundra najobičnija naflundrana. Ali sada bar znam da je Onur, osim što je zgodan i dlakav i ima dugačkog i debelog, još uz sve to i plodan, što također na neki način doprinosi njegovom seksipilu.

Uglavnom, još malo pa će 20h, jedva čekam!

Pažnja, pažnja! Danas sam objavio dva posta. Drugi, koji se nalazi odmah ispod ovog prvog, još je važniji i zapravo bi trebao biti prvi, ali eto, tako je ispalo, i zato apeliram da ipak skrolate malo dolje i pročitate i taj drugi post.

Klikni za ostatak posta...

EMIS - Europsko istraživanje seksualnih navika gej i biseksualnih muškaraca

Klikni za anketu

EMIS je europsko internetsko istraživanje o poznavanju, stavovima i ponašanju muškaraca koji imaju seksualne odnose s drugim muškarcima, a vezano uz HIV i druge spolno prenosive bolesti. Projekt financira Europska komisija i to je najveće takvo istraživanje ikad provedeno u svijetu. Do sada je anketu popunilo preko 300.000 osoba.

Glavni cilj istraživanja je poboljšati nadzor i prevenciju među populacijom muškaraca koji imaju seksualne odnose s drugim muškarcima. Anketa se provodi u suradnji s organzacijama iz 31 zemlje i dostupna je na 25 jezika, nažalost ne i na hrvatskom. Razlog tome je što organizatori EMIS-a nisu uspjeli pronaći nikoga u Hrvatskoj, bilo među vladinim ili nevladinim organizacijama, tko bi se želio uključiti u istraživanje, prvenstveno u smislu prijevoda ankete i kasnije obrade podataka. Iz istog razloga EMIS nije niti promoviran u Hrvatskoj, no svejedno je anketu do sada popunilo oko 500 osoba iz Hrvatske.

EMIS se i dalje nada da će pronaći partnera u Hrvatskoj koji bi želio obraditi podatke osoba iz Hrvatske.

Više o samom projektu možete doznati ovdje: http://www.emis-project.eu

Tko su partneri iz drugih zemalja, možete pogledati ovdje.

Gdje ste Iskorak i ostali?

Istraživanje je otvoreno još samo nekoliko dana, do 31. kolovoza 2010., te unatoč nedostatku verzije na hrvatskom, pozivam vas da odvojite 15-20 minuta te popunite anketu na nekom drugom, vama bliskom jeziku. Pitanja su vezana uz vaše seksualne navike, zdravlje i veze, i potpuno je anonimna. Sudjelujući u anketi možete nešto i naučiti, a informacije koje ćete pružiti pomoći će boljem razumijevanju potreba homo i biseksualnih muškaraca.

Učinite nešto za naše dobro!

Link na EMIS anketu.

Klikni za ostatak posta...

James Baldwin: Giovanni's Room

Ove godine mi je bio super godišnji odmor. Možda i najbolji u životu, a zasigurno sasvim drugačiji, barem za mene. Nažalost to je jedino što o tome mogu reći, a imao bih puno toga za ispričati i bilo bi jako smiješno, sigurno biste se i vi smijali. I meni je žao što ništa ne mogu reći, pogotovo što već imam neke super smiješne rečenice spremne u glavi. Ali ne mogu ispričati iz više razloga, ne mogu čak reći niti o kojim se razlozima radi. Uglavnom, hebi ga, ne mogu i ne mogu. Znam da sam već nedavno imao sličnu navlakušu i da više nije fora, ali što mogu kad bih silno volio sve napisati, ali ne mogu...

Ali vam zato mogu ispričati koju sam novu knjigu pročitao tijekom ljeta, to je također vrlo zanimljivo, pomislit ćete zasigurno. Radi se o klasiku gej književnosti, romanu koji redovito završava među najboljih 10 gej knjiga svih vremena: Giovannijeva soba od Jamesa Baldwina. James je imao dvostruku nesreću, rodio se kao crnac i homoseksualac u rasističkoj i homofobnoj Americi, što je naravno utjecalo na njegovu književnost. Giovannijevu sobu je napisao 1957.g., ali rekao bih da se radi o bezvremenskoj knjizi koja je jednako tako mogla biti napisana jučer. U romanu David, mladi bijeli Amerikanac u Parizu, prepričava svoju priču u kojoj biva rastrgan između zaručnice koja je otputovala u Španjolsku i mladog konobara, Talijana Giovannija, u kojeg se zaljubljuje i s kojim ima aferu u Parizu. Radi se zapravo o tome treba li biti svoj i živjeti život u skladu sa svojim bistvom ili živjeti život na način da svi oko vas budu sretni, osim vas samih. Kao i većina nas, i David izabire ovo drugo, što za posljedicu ima tragediju i nesreću.

Roman obrađuje one neke najvažnije strahove i frustracije gotovo svih homoseksualaca, pa tako i moje, istina s početka moje gej karijere. Jeste li se ikad osjećali kao stranac u vlastitoj koži? Ne kažem da danas živim slobodno, daleko od toga, ali barem nemam više nedoumica tko sam, što želim i kako bih trebao živjeti svoj život. Moj život danas vidim kao određeni kompromis između onoga kako bih trebao i kako zaista živim. Nadam se da će se to s vremenom pomicati prema onom «kako bih trebao». Ma ima vremena, još sam mlad momak. Eto, baš nas je neki dan, mene i mog KLJ, jedan konobar (nije Giovanni)  oslovio s "momci". Nije da ne godi...

Back to Giovanniju, mislim da roman s pravom ubrajaju među najbolje gej romane ikad napisane. James izuzetno lijepo piše, nešto otprilike kao i ja, knjiga se čita gotovo u jednom dahu, iako od početka znate da neće dobro završiti, pa čak i kako će završiti. Rekao bih da je ovo obavezno štivo za svakog iole ozbiljnijeg pedera koji drži do sebe i zato imate moju apsolutnu preporuku da naručite knjigu prego interneta, jer mislim da prijevoda na hrvatski nema, a sumnjam i da se kod nas može nabaviti engleska verzija.

Inače, da ne mislite kako sam preko ljeta pročitao samo jednu knjigu, pročitao sam i «Barrel Fever» od Davida Sedarisa. David je i više nego izvrstan i urnebesan, te me time još i više obradovala vijest da Algoritam uskoro objavljuje prijevod njegove knjige «When You Are Engulfed in Flames», a u prijevodu «Kad ste utopljeni u plamenu». Jedva čekam, pa možda u istom postu napišem i koju o «Barrel Feveru». Ali nemojte vi čekat na mene, Sedarisa morate obavezno pročitati, pogotovo ako volite Seinfelda.

Kako ljetu još nije kraj, što vjerno dočaravaju tri slike iza klika (a znate kakve slike stavljam iza klika), tko zna, možda još nešto pročitam, pa vam odmah javim.

Napomena: obavezno kliknite na gornju sliku kako bi vam se prikazala u svoj svojoj ljepoti.

Klikni za ostatak posta...

Pomislih...

... lijepa slika.

Klikni za ostatak posta...

U svim bolje opremljenim dućanima

Moram priznati da meni jako fino zvuče izgledaju. Možete ih nabaviti u vama najbližem Konzumu, gdje je ova slika i nastala.

Inače, postoji i vrsta tjestenine fagottini, moram priznati da nikad za nju nisam čuo, još manje vidio. A što ću - seljo. Morat ću ju potražiti. Njam!

Klikni za ostatak posta...

Dobro jutro, sunce

Dobro, više je zapravo dobar dan, obzirom na vrijeme objave, ali nema veze. Volim ponekad obaviti kakvu glazbenu poslasticu. Evo jedne kao stvorene za ovaj vrući ljetni dan. Pjeva Nana Mouskouri, koja je u karijeri prodala između 200 i 300 milijuna ploča, a video je snimio, kako sam za sebe kaže, samoproglašeni video&animartist, Phil Fried iz Austrije. Sladak mi je Phil. Slatka mu je i kuhinja, sehr mitteleuropäisch, kak bi se reklo, ne? Gotovo da mogu osjetiti miris svježe pečenih kajzerica i puter štangica iz pekare koja se, zasigurno, nalazi odmah ispod ovog prozora. Nije baš najbolja asocijacija kada vani prži 35°C, ali nema veze. Što bih sad trebao, čekati zimu da objavim ovaj post? Uglavnom, uživajte.

Guten Morgen Sonnenschein from Phil Fried on Vimeo.

Klikni za ostatak posta...

Svjetsko prvenstvo u nogometu JAR 2010

Nisam ga uopće mislio spominjati, na prvenstvo mislim, ali evo jedne zanimljivosti, koju su primjetili na izvrsnom blogu Pamet v roke, kondom na glavo. U državama sudionicama finala, Španjolskoj i Nizozemskoj, gej brakovi su u potpunosti izjednačeni s hetero brakovima. Isto je i s domaćinom prvenstva, JAR-om. Ako se tome doda da reprezentaciji Njemačke, koja je osvojila treće mjesto, prijeti veliki gej "skandal", schwulen-combo, nešto tu počinje biti sumnjivo.

Imajući u vidu i riječi ovog mudrog čovjeka iz klipa ispod, stvari sasvim sigurno počinju biti sumnjive. Btw, is he for real? 

Da nije 1:40 ujutro i da mi nije užasno vruće i da ne moram ići spavati i da imam inspiracije, mogao bih se sada šaliti i izvlačiti kojekakve zaključke iz svega navedenog u ovom postu, ali to ostavljam to vama.

p.s.

Ovo je Carlos Manuel Bocanegra, kapetan američke reprezentacije. Spominjem ga iz dva razloga:

1. Ima znakovito ime, ako ste pogledali gornji klip, bit će vam sve jasno. Čovjek iz klipa je potpuno u pravu.
2. Sada znam na koga se odnose riječi pjesme:
   Uuuuuuu, kuda odlaziš, Manuel, Manuel, Manuel
   Uuuuuuu, budi uz mene, Manuel, Manuel, Manuel
   Ša-la-la-la-la-la-la, ljubavi, Manuel, Manuel, Manuel
   Ooooooo, ostani, Manuel, Manuel, Manuel.

Klikni za ostatak posta...