Znoj

26 srpnja 2009

Jel se znojite? Od vrućine… U ove kasne noćne sate...

Volim zvuk španjolskog i portugalskog jezika, pogotovo kada su u kombinaciji s ritmovima južnoameričkih crnaca. Posebno mi je drag portugalski jezik. Volim one njihove silne š i ž. Nekako mi pašu uz vruće ljetne dane. Puno š-ova i puno ž-ova ukomponirano uz vruće južnoameričke ritmove, od svega se samo još više znojim.

Prva je Salome de Bahia, južnoamerička gay ikona, par exellence. To vam dođe nešto kao brazilska Tereza Kesovija. Prvu ploču snimila je 1958. Salome pjeva o nekom drugom mjestu…. (Outro Lugar)



Volim i Salomein Taj Mahal, ponajviše zbog "ž"-a u Taj Mahal i "š"-a u estória de amor, a posebno zbog kombinacije "š"-a i "ž"-a u San German. Pažljivo slušajte.

Drugi su Negrocan. Pjevaju na španjolskom a čine ih Brazilac, Čileanac, Urugvajac i Englez. Kad god, pjevaju oni…A tu vam je i Salomeina, nešto tradicionalnija verzija.



Prve dvije pjesme su vam sigurno poznate, ali zato je treća prava poslastica. Opet puno š-ova i ž-ova. Ona je Bebel Gilberto, Brazilka koja pjeva bossa novu. Ako ste kao i ja, pa mrzite kad blogeri stavljaju pjesme s You Tube-a, najozbiljnije apeliram na vas da ipak kliknete na «Play» na klipu ispod. Brazil u najboljem izdanju, Escrava Isaura, Forca de um desejo i tako dalje.

Nadalje, ako ste opet imalo kao i ja, pa volite zažmiriti i malo odsanjariti o lijepim stvarima, mjestima, malo odmoriti duh od svakodnevice, ovo je prava pjesma za to. Zamislite prekrasan sunčani dan, osjetite sunce na koži, zamislite puno plavetnila iznad i ispod vas, zamislite bjelinu pjene pitomih valova, zamislite i osjetite lagani topli povjetarac na koži… Samo zatvorite oči…



Ako vam nikad nije dosta chill out mjuze, pogotovo u ove ljetne dane, svakako potražite još nešto od Bebel na You Tube-u. Za početak opet samo zatvorite oči i nećete se osjećati sami. You can close your eyes and never feel alone, pjeva Bebel (mrdanje guzom i bokovima u ritmu zajamčeno). Još ona kaže Mislim na tebe, osjećam okus mora, u zrncima pijeska, valjam se… Samo na portugalskom to puno ljepše zvuči, Penso em você, sinto um gosto de mar, Nos grãos de areia, e eu a rolar.



Naravno, sanjariti se može i u dvoje…



Ako vam još nije dosta Bebel (meni nikada nije), evo još malo… Batucada (jednostavno morate poslušati kako biste povjerovali da ovakva glazba postoji), Tanto Tempo, Samba da Benção, So Nice… Dalje tražite sami.

Želio bih posjetiti Južnu Ameriku...

Klikni za ostatak posta...

Još malo o tramvajima

22 srpnja 2009



Moram izraziti svoje oduševljenje novim zagrebačkim tramvajima. Zapravo više bi to bilo oduševljenje životom u Zagrebu tijekom ljeta i pri tome koristeći nove tramvaje. Dok vani prži 30 i nešto i dok očarano buljim u onaj display koji pokazuje za koliko minuta stiže slijedeći tramvaj, prava je milina ući u klimatizirani tramvaj i to na savršeno pogođenu temperaturu. Niti je prevruće, niti doživite toplinski udar prilikom izlaska na ulicu. Čak niti ljudi ne smrde po znoju. Gotovo da vam dođe žao kada stigne vaša stanica i morate izaći. A najbolje od svega, od kada su prestale škole i fakulteti i pola Zagreba se preselilo na more, slobodno mjesto za sjedenje može se pronaći i u vrijeme najveće špice. Istina, riječ špica pomalo gubi smisao tijekom ljetnih mjeseci, jer je u polupraznom gradu više niti nema.

Stvarno uživam vozeći se tramvajima. Svugdje lako i brzo stignete i još k tome na savršeno udoban način. Zanimljivo je sjediti i promatrati svijet u tramvaju i svijet koji prolazi izvan tramvaja. Zanimljivo je promatrati ljude i pokušati dokučiti tko su i što su, odakle idu, kamo idu, čeka li ih netko, jesu li sretni ili nesretni. Zanimljivo mi je promatrati mlade, savršeno skockane cure u najkraćim mogućim haljinicama kako zadubljeno čitaju svoje knjige. Zanimljivo mi je promatrati bakice i djedice koji se vraćaju s placa ili putuju nekom starom prijatelju na susret uz kavu na Jelačić placu. Mislim ono, zanimljivo mi je baciti pogled i na nekog dobrog frajera, mada mi se nekako čini da je bolji izbor među onima koji se voze na svoja četiri kotača i na koje je tako dobar pogled iz niskopodnih tramvaja. Možda je to zbog sve one sile konja koja se nalazi između njihovih nogu?

Zanimljivo mi je i gledati sve te ljude koji svi redom čitaju samo 24 sata. Nisam nikoga vidio kako čita Jutarnji ili Večernji. Ako zanemarim moju prvu pretpostavku iz prošlog posta o inteligenciji štovatelja 24 sata, kao drugi razlog o popularnosti tih novina u zagrebačkim tramvajima palo mi je na pamet to da imaju savršeni format za čitanje u tramvaju. Onako sitne, lako ih je listati. Ali čini mi se da sam ipak otkrio pravi razlog njihove popularnosti, a to je da njihovi kolporteri ostavljaju besplatno izdanje po tramvajima pa ih može uzeti tko želi. Uđem danas u tramvaj i barem 15 ljudi ih je čitalo. Baš mi je bilo žao kad je zadnji primjerak, koji je bio meni na dohvat ruke, ispred nosa zgrabio neki djedica. A taman sam se napalio na čitanje 24 sata.

Ali možda ipak najveća prednost tramvaja je u tome da se ne morate brinuti oko parkiranja niti o tome smijete li popiti koji pivu više. Ironija je zapravo da u ovo doba godine problema s parkiranjem niti nema.

Znam da bi moje oduševljenje tramvajima sasvim nestalo da sam prisiljen koristiti ih svaki dan, tijekom cijele godine, kada su nesnosne gužve, kada se svi isparavaju zbog iznenadnog pljuska ili kada dođe do zastoja. Ovo moje gotovo pa dragovoljno prepuštanje vožnji tramvajima nema veze sa stvarnom životom. Tim više što biram samo nove tramvaje. Uzmem si dovoljno vremena, pa si mogu priuštiti taj luksuz.

Ukratko, gotovo da mi niti nije žao što u ovom trenutku nisam na moru, nego na vrućem zagrebačkom asfaltu.



Ain't he the cutest?

Klikni za ostatak posta...

Olako osuđivanje

21 srpnja 2009

Kuc, kuc? Mogu ja nešto reći? Vidim da ste se raspisali na prethodni post. Naslov tog posta me je ujedno podsjetio kako dugo vremena nisam ništa napisao. Pa eto, da se malo javim… :-). Ni ovaj puta nemam ništa pametno za reći, što me naravno neće spriječiti da ipak nešto napišem. Dakle, obavih moje standardne isprike kojima se ograđujem od svih plitkosti koje slijede.



Silom prilike, vozim se danas tramvajem, i to mi se ponekad zna dogoditi (bua koji snob), i jednostavno sam se morao samom sebi nasmijati kako sam glup i umišljen. Preko puta mene sjedila je žena koja se sva zadubila u čitanje novine 24 sata. Nisam si mogao pomoći, kao i svaki put kada vidim kada netko čita 24 sata, a da ne pomislim koja si ti primitvka i seljakuša, kako možeš čitati to smeće? Obično uz to ide i osjećaj sažaljevanja prema biću nižeg ranga u odnosu na moju visost. Ponekad čak znam samozadovoljno pomisliti, pa vidi ti se i po izgledu da si na razini onoga što pišu 24 sata.

Ali onda sam odmah i pomislio, pa dobro, kada je to vaša visost zadnji puta pročitala novine? Bilo kakve. I odmah sam se postidio samoga sebe i moje ničim opravdane oholosti i snobizma. Pitam se, ako sam svjestan toga da sam snob i ohol, je li time moj grijeh manji? Čak i ako se iskreno zbog toga pokajem? Bojim se da to počinje zadirati u neke ozbiljne duhovne teme kojima možda nisam dorastao, što ne znači da se njima intimno itekako ne trebam pozabaviti.

U svakom slučaju, morati ću se prisiliti izbaciti takve misli iz glave, misli kojima olako znam osuditi potpune neznance. Jednostavno ću si reći, kao i mnogo puta do sada, ma tko si ti da drugima sudiš? Začepi tu svoju gubicu i zatvori taj ventil iz kojeg ti naviru takve gluposti u glavu i posveti se nekim drugim, pametnijim i korisnijim stvarima.

Recimo, snimanju frajera po tramvajima. Dobro, ne mogu raći da sam to u potpunosti zanemario. Ja sam jednostavno multitasking. Istovremeno mogu nekoga olako osuditi na osnovu onoga što čita i za nekog sasvim drugog pomisliti, koja si ti jadna tetkica, pa i iz aviona je očito da si nagurao čarape u te uske hlačice! Zapravo se opet radi o olakom osuđivanju. Tko zna, možda je tetkica zaista obdarena? A možda sam ja multitasking samo kada je olako osuđivanje u pitanju? Bojim se i pomisliti što je tetkica o meni mislila.

U svakom slučaju, moram se po gore navedenom pitanju promijeniti i to ovaj put govorim bez trunka ironije.

Klikni za ostatak posta...