Savjeti za darivanje

Mislim da svaki objektivan i dobronamjeran posjetitelj ovog bloga jednostavno mora priznati da sam se tijekom ovih godina, od kada postoji ovaj blog, uvijek trudio objavljivati mnoštvo korisnih savjeta. Bilo je tu zaista svega. Od toga kako se obući, kako opremiti životni prostor, kako komunicirati u poslovnom svijetu, kako postati porno glumac, kako nataknuti kondom, pa sve do onih zaista elementarnih pravila bontona poput toga kako ne zapišati školjku za WC ili kako se temeljito i pravilno očistiti nakon obavljanja velike nužde. Zaista, raspon je velik i, ako mogu nesebično dodati, pomalo i zadivljujući.

U ovo pretpraznično vrijeme, tradicionalno volim objaviti i pokoji korisni savjet ili ideju o mogućim poklonima za drage vam osobe. Znam kako je teško odabrati pravi poklon za baš svaku osobu koju želite darivati, jer i ja svake godine mučim istu brigu. Moram se pohvaliti da sam ove godine većinu božićnih poklona kupio još u studenom, što je, vjerujte, veliko olakšanje. Pri kupnji sam se vodio onom starom iz reklame za Milku: Sreća je u malim stvarima. Istina, ostalo mi je još nekoliko osoba za koje još nemam ništa, a među njima je i moj KLJ. Ali to je valjda uvijek tako, onima koje najviše volimo, najteže je pokloniti pravu stvar.

Uglavnom, i ove godine naletih na nešto što bi, nadam se, nekima moglo skratiti muke traženja idealnog poklona. Radi se o knjizi "Natural Harvest - A collection of semen-based recipes":

Ili u mom nezgrapnom prijevodu: "Prirodna žetva - Zbirka recepata temeljenih na sjemenu".

Nije u pitanju još jedna dosadna veganska kuharica, a naziv je zapravo zgodna igra riječima. Autor, Paul Photenhauer, pod «sjemenom» ne misli na sjemenke, žitarice, klice, orašaste plodove i ostale tipične sastojke veganske kuhinje, nego kao sastojak koji povezuje sve recepte zapravo nudi muško sjeme. Da dobro ste pročitali, u pitanju je sperma, proizvod ejakulacije. Sada je valjda malo jasnija i fotografija na koricama kuharice odn. njezin dvosmisleni nagovještaj.

Znam da se sada nekima povraća i razmišljaju dokle ide ovo naše moderno društvo i što sve neki nisu u stanju napraviti za malo pažnje i novaca, dok drugi već oblizuju usne i razmišljaju: "Pa konačno!". Ovi drugi, knjigu mogu kupiti ovdje. Ne bih se, ovako javno, svrstao niti u jednu od te dvije skupine, samo prenosim riječi autora:

Sperma nije samo hranjiva, ona također ima prekrasnu teksturu i iznenađujuća kuharska svojstva. Kao vino i sirevi, okus sperme je kompleksan i dinamičan. Proizvodnja sperme je jeftina i obično je na raspolaganju u mnogim, možda i u većini, domova i restorana. Usprkos svim ovim pozitivnim odlikama, sperma ostaje zanemarivana kao hrana. Ova knjiga nastoji to promijeniti. Jednom kada prevladate moguće početne nedoumice, iznenadit ćete se kada shvatite kako je sperma divna u kuhinji. Sperma je uzbudljiv sastojak koja svakom jelu može dati zanimljivu notu. Ukoliko ste strastveni(a) kuhar(ica) i ne bojite se eksperimentirati s novim sastojcima – zaljubit ćete se u ovu kuharicu!

Autor, valjda u samoobrani, navodi kako smo ljudi omnivori, pojest ćemo gotovo sve. Ako ima dobar okus, ako nas čini sretnima, daje energiju, hranjivo je ili daje ugodnu teksturu, već ćemo nekako pronaći način da to i pojedemo. Hranu koju mi smatramo čudnom ili odvratnom, u nekim drugim dijelovima svijeta smatraju delikatesama. Tako je nacionalno jelo Švedske trula riba (fermentirana haringa), Australci će po doručku posipati koncentrirani ekstrakt kvasca, Britanci vole krvavice, a u Peruu će vam s ponosom poslužiti zamorčića. Istovremeno, Europljani i Amerikanci konzumiraju ogromne količine mlijeka i drugih mliječnih proizvoda čiji su osnovni sastojci izlučevine mliječnih žlijezda krava, ovca, koza itd.

U ovo doba krize, kada su namirnice itekako skupe i kada svi režemo kupone iz kojekakvih reklamnih prospekata, ne bi li uštedjeli koju kunu, ekonomičnost sastojaka ponekad itekako igra veliku ulogu. U knjizi se nalaze recepti koji pokrivaju kompletan fancy obrok, od koktela i pića, predjela, glavnih jela, umaka (logično), pa sve do deserata. Tako se tu mogu pronaći irska kava s puno vrnja, malo slaniji kavijar, glazirani losos na žaru, muške kamenice (na slici), pečena janjetina s finim umakom, rezanci u pikantnom umaku, kokošja juha s okruglicama, posebno kremasti krumpir purée (kad smo već fancy), umak za roštilj, čokoladni tartufi s bijelim punjenjem, tiramisu iznenađenje ili, recimo, kremaste palačinke.

Evo recepta za High Protein Smoothie bezalkoholni koktel. Ja bih to preveo kao visokoproteinski ukliznik.

1 čaša nasjeckanog kivija
1 zrela banana
1 čaša mlijeka od soje
1-3 žličice sperme
kockice leda

Miksajte sastojke dok ne postanu tekući. Napomena: kivi možete zamijeniti s breskvama ili jagodama.

Irska kava s puno vrhnja

1-2 shotova whiskyja
2 žličice smeđeg šećera
Vruća svježe skuhana kava ili dupli espresso
Meko tučeno vrnje
1 žličica sperme

Ukoliko koristite svježe ejakuliranu spermu pustite je da se malo «otopi» prije nego nastavite s pripremom. Otopite smeđi šećer i spermu u čaši s whiskyjem. Sperma ponekad zahtijeva dodatno miješanje kako bi se sasvim otopila, ali to je vrijedno truda jer gromuljice sperme nisu poželjan stilski dodatak u ovom umirujućem piću. Nasipajte kavu do otprilike 1,5 cm od ruba čaše. Na vrh pažljivo dodajte meko tučeno vrnje.

Kod pripreme ovih recepata trebalo bi imati na umu:

• Koristite samo svježu i zdravu spermu;
• Okus gotovog jela može varirati ovisno o kvaliteti i porijeklu sperme, kao i onoga što je ejakulator pojeo dan ranije;
• Važno je dobro planirati. Budite realni u tome koliko ćete sperme imati na raspolaganju na dan kuhanja;
• Ukoliko hranu poslužujete gostima, upozorite ih što mogu očekivati za obrok.

Moralna dilema koja se meni nameće u cijeloj ovoj priči je ne graniči li sve to s kanibalizmom?

Ako ne, onda dobar tek!

Klikni za ostatak posta...

Maslinovo ulje

Inače, jako volim Anu. Ne znam zašto, jednostavno mi je simpatična i volio bih biti njezin prijatelj. Samo pitam se, je li potrebno da u svako jelo stavi deci ili deci i pol ulja, ili čak dva, pa makar ono bilo i maslinovo? Danas je pravila šparoge. Pa to je sve plivalo...

Volim ja i maslinovo ulje, dapače, od svih masnoća najviše ga koristim, i kao začin i za prženje ili pečenje. Znam da je zdravo, znam da je dobro i kao lijek i kao prevencija mnogim bolestima, ali zar baš mora deci ili još i više? Ima li ovdje neki nutricionist da me razuvjeri? Postoji li kakva preporuka?

Kućni ljubimac ne voli Anu. Ne voli niti maslinovo ulje.

Klikni za ostatak posta...

Kuhajte sa mnom: Vrijeme je za patlidžan

U prošlom postu pobrinuo sam se za hranu za duh, ali ne može se samo od toga živjeti, važna je i hrana za tijelo. Dakle, u ovom postu slijedi nešto malo manje uzvišeno.

Moj je problem što sam svežder. Kada razmislim, nema te hrane za koju mogu reći da ju ne volim. Nešto volim više, nešto manje, ali jedem sve, barem kad su u pitanju ove neke naše uobičajene namirnice. Pa tako, volim i patlidžan.

Pretpostavljam da baš i ne bih bio dobar kandidat za Večeru za 5? Tamo se stalno netko preserava prenemaže, ne volim ovo, ne volim ono… Pa tko vas je tjerao da se prijavite u emisiju? Ali ne bih trebao osuđivati samo zato jer je netko drugačiji od mene, iks puta sam već to napisao i ja evo opet po starom. Na primjer, ako ja volim 8===D, to ne znači da ga svi vole? 

Možda jednostavno ipak nisam dovoljno profinjen? Možda je probirljivost znak profinjenosti? Ne samo kad se o hrani radi… Dobro, u nekim stvarima sam itekako probirljiv.

Sigurno i među vama ima onih koji ne vole patlidžan. Ne znate što propuštate. Osim što je ukusan, ima i mnoga ljekovita svojstva. Inače, sada je pravo vrijeme za pripremu patlidžana i može ga se svugdje nabaviti.  Dobro, 9. ili 10. mjesec je vrijeme njegova dozrijevanja, ali ni sada još  nije prekasno. Evo mog omiljenog recepta za pripremu patlidžana. Kao da to nekog zanima, ali nema veze...

Recept sam davno negdje pronašao i usput ga malo modificirao. Moj kućni ljubimac i ja se davimo u ovome. Može se jesti i bez mesa jer je prilično zasitno.

Za dvije osobe će vam trebati:

• jedan srednje veliki patlidžan
• dvije rajčice
• mala glavica crvenog luka
• tri češnja češnjaka
• jedna svježa paprika
• malo sira Podravca
• jedno najmanje pakiranje mozzarelle
• malo naribanog parmezana
• malo špeka
• 3-4 žlice krušnih mrvica
• 3-4 lista bosiljka
• vlasac
• maslinovo ulje, maslac (najbolje Meggle sa začinskim biljem)
• sol, papar

Patlidžan operite i prerežite na pola. Nemojte guliti koru, a peteljku odrežite. Svaku polovicu izdubite tako da uz koru ostane između 0,5-1cm mesa patlidžana. Sredinu koju ste izvadili izrežite na kocke. I polovice patlidžana i kocke iz sredine dobro poslite i ostavite u frižideru da stoji 30 minuta kako bi patlidžan pustio vodu i bio manje gorak.

Isjeckajte crveni i bijeli luk. Špek i papriku narežite na sitne kockice. Jednom paradajzu ogulite koru i narežite ga na kockice. Koru ćete najlakše oguliti ako paradajz potopite u kipuću vodu 30-tak sekundi. Drugi paradajz narežite na kolute.

Zagrijte malo maslinovog ulja i recimo jednu žlicu maslaca. Stavite isjeckani crveni luk i malo špeka narezanog na sitne kockice. Kada luk porumeni, dodajte paradajz kojeg ste izrezali na kockice i narezanu papriku. Promiješajte, malo posolite (ali stvarno malo, jer ste već solili patlidžan, a kasnije ćete dodati i sir) i nakon nekoliko minuta laganog krčkanja dodajte sredinu patlidžana kojeg ste izrezali na kocke. Dodajte bijeli luk, bosiljak, malo vlasca i papar. Neka se krčka još jedno 10 minuta i dodajte krušne mrvice.

S tako priređenom smjesom punite izdubljene polovice patlidžana, prvo do pola, zatim stavite nekoliko kriški sira Podravca, pa nakon toga završite punjenje do vrha tj. dok ne potrošite svu smjesu. Stavite patlidžan u nauljenu tepsiju ili neku drugu vatrostalnu posudu i stavite u pećnicu zagrijanu na 180° jedno 45 minuta. 10 minuta prije kraja, izvadite tepsiju i po patlidžanima poslažite narezanu mozzarellu, pospite s parmezanom i poslažite kolute od drugog paradajza i vratite u pećnicu na još jedno 10-tak minuta. I to vam je to. Super ukusan, zasitan i brz ručak je gotov. Koru, barem mi, ne jedemo.

Nije nužno, ali možete pripremiti i neku svježu salatu. Kako rekoh, meso vam uopće nije potrebno. Garantiram da nećete biti gladni sve do večere.

Klikni za ostatak posta...

Njam njam

Baš sam neki dan smazao nešto slično. Bilo je fenomenalno. I onda se pitam zašto više ne stanem u pola mojih hlača. Još puno sličnih nevjerojatno privlačnih fotografija savršeno ukusne i odvratno masne hrane možete pronaći ovdje: http://thisiswhyyourefat.com.
Čega ste se vi odrekli za korizmu? Masne hrane, slatkiša, cigareta, alkohola? Ja sam se odrekao skupih automobila i seksa za jednu noć s nepoznatim vrućim frajerima.

Klikni za ostatak posta...

Kuhajte sa mnom: Brokula s njokima

Znam da ste svi nestrpljivo očekivali moj novi recept. Stvarno nismo jako dugo ništa zajedno kuhali, a tako je bio odličan feedback na moje prošle specijalitete.

Ovo bi bilo idealno vrijeme da pokušate nešto sami iskemijati. Starci su vam vjerojatno na moru, ono što vam je mama spremila u duboki odavno ste pojeli i što sada? Ne možete svaki dan u McDonald's ili naručivati pizzu.

Osim toga, dajte se malo uozbiljite, shvatite da ste pederi i da vam navjerojatnije za koju godinu, kada se budete, nadam se , konačno odselili od staraca, više neće imati tko kuhati. Nakon selidbe još ćete neko kratko vrijeme mami malo-malo svraćati na ručak, ali s vremenom to će se početi svoditi na vikende ili samo na nedjelju. Vrijeme je da nešto i sami naučite.

Ali da ne budem totalni crnjak i pesimist, možda imate u vidu kakvog zgodnog frajera kojeg biste rado pozvali doma na neobavezni ručak (a poslije tko zna), ali se jednostavno ustručavate jer vaše kulinarske sposobnosti ne idu dalje od pomfrija.

A i vas dvoje-troje malo starijih, koji ponekad ovdje navratite jer ste i sami dovoljno infantilni mladoliki kao i ja, možda i vi nešto naučite.

Već sam bezbroj puta rekao kako u našem domu kuhar nisam ja, ali to ne znači da ponešto i sam ne znam skuhati. Uglavnom vrlo jednostavne i brze stvari, kakva je i slijedeća. Glavni sastojak je djeci omražena brokula. Obožavam brokulu.

Recept je za dvoje. Nedavno sam ga baš pripremio, što sam i ovdje spomenuo. Točnu količinu sastojaka ne znam, jer uvijek kuham iz glave, onako otprilike. I ne radi se zapravo o pravom, velikom i kompliciranom jelu, nego samo o prilogu.

Trebat će vam jedna veća glavica brokule ili dvije manje, maslinovo ulje, komadić slanine, jedna mala glavica luka, tri češnja češnjaka, 200 gr vrhnja za kuhanje, sir parmezan, sol i papar. I naravno paketić smrznutih njoka.

Uzmite jednu srednju glavicu brokule, raščerupajte ju na one njene manje cvjetove tako da budu otprilike iste veličine. Možete iskoristiti i njezinu debelu stabljiku koja je obično teža od samog cvijeta pa kad ste ju već platili šteta je ne iskoristiti ju, no prethodno ju ogulite i pripazite da u potpunosti skinete debelu žilavu koru i da ostane samo mekana srž koju isjeckajte na kockice. Sve dobro isperite pod mlazom hladne vode.

Cvjetove i kockice stabljike stavite u posoljenu kipuću vodu i kuhajte dok ne omekša, recimo 15 minuta. Kako stabljici treba nešto više vremena da omekša, možete prvo nju staviti kuhati jedno 5 minuta, a zatim dodati i cvjetove. Osobnom volim kada se brokula dobro skuha i ocijedim je tek prije nego se cvjetovi počnu raspadati.

U malo dubljoj posudi (ne u tavi), na maslinovom ulju popržite malo narezane slanine. Znam da će se sada neki i lijevom rukom križati, jer kao prvo - neki kažu da se ne prži na maslinovom ulju i da ga je šteta tako upropastiti i kao drugo - slanina i maslinovo ulje, kako to može ići zajedno? Baš me briga što oni kažu, ja tako volim. Osim toga, za prženje ne morate koristiti vrhunsko maslinovo ulje, dobro će poslužiti i ona jeftinija varijanta.

Kada se slanina malo isprži (recimo do pola) dodajte sitno isjeckanu malu glavicu luka i pržite dalje dok luk ne poprimi zlatnu boju. Pred sam kraj dodajte tri češnja isjeckanog češnjaka i pustite da se još prži kojih 30-tak sekundi, tek toliko da češnjak pusti svoje predivne sokove. Preko svega isipajte vrhnje za kuhanje, malo posolite i popaprite i pustite neka još krčka 2-3 minute.



Umjesto običnog vrhnja za kuhanje možete koristiti i već gotovi umak od parmezana kojeg u dućanima također možete naći u tetrapaku u pakiranju od 200 gr. Obično stoji u frižideru odmah kraj vrhnja za kuhanje. Ako ga ne možete naći, nakon što ste dodali obično vrhnje za kuhanje, odmah istresite i naribanog parmezana iz vrećice, otprilike pola vrećice bi bilo dosta. Umjesto parmezana, oni avanturističkiji raspoloženi mogu dodati i usitnjenu gorgonzolu, ali u tom slučaju potrebno je još koju minutu dulje kuhati da se gorgonzola sasvim rastopi. A treća varijanta je da uopće ne dodajete parmezan za vrijeme kuhanja, nego ga pospete kada jelo već bude servirano.

Budite oprezni s dodavanjem soli, jer je parmezan sam po sebi prilično slan, pa tako i taj već spomenuti gotov umak od parmezana. Osobno dodam tek prstohvat-dva soli.

Dakle, dodali ste vrhnje, prokuhali sve zajedno koju minutu, još vam je jedino ostalo da u sve to umješate skuhanu i ocijeđenu brokulu i još dok je posuda na vatri sve skupa dobro promiješate. Osobno volim da se brokula raspadne tijekom miješanja (zato ju dobro skuham) i da ostanu vidljive samo male zelene mrvice odn. pupoljci.

Smrznute njoke ubacite u kipuću zasoljenu vodu i kuhajte dok ne isplivaju na površinu. Ocijedite ih i ubacite u posudu s umakom i voila, prilog je gotov. Uz ovo poslužite neko meso, ali i ne morate. Njoki mogu biti i glavno jelo bez ikakva mesa. Osobno ipak preferiram napraviti i meso, a ovdje mi najviše odgovaraju pileći šnicli, bilo pohani, bilo pečeni na grill-u ili grill tavi.

Uz ovo jelo uvijek napravim i salatu, bilo klasičnu zelenu s dodatkom malo nasjeckanog češnjaka ili miješanu (luk, paprika, paradajz) s dodatkom malo nasjeckanog svježeg kopra.

Nemam riječi koliko je meni fino ovo jednostavno jelo kojeg možete pripremiti u manje od sat vremena.

Dakle, namamili ste tipa doma, skuhali mu fini ručak ili večeru, dalje je sve na vama. Za taj dio recepta nemam.

Klikni za ostatak posta...

Para-pa-pa-paaa – I'm lovin' it!

Peče li i vas savjest kada idete u McDonald's? Mene peče i krivim za to svu tu histeriju oko zdrave hrane, zdravog izgleda, zdravog svega!

Ne znam je li na sreću ili na žalost, ali ne pruža mi se često prilika otići u to carstvo najboljeg pomfrija, najboljeg hamburgera i najboljeg sladoleda. A za to krivim mog kućnog ljubimca. On je alergičan na McDonald's (osim sladoleda), i ne samo to nego je alergičan i kada ja tamo na rijetke svece odem. Osim toga, mi svaki dan jedemo domaću kuhanu hranu. Kako se kasnije vraćam s posla, on uvijek stigne prije nego dođem kući nešto nabrzinu pripremiti za večeru. Kada kažem uvijek, onda mislim svaki dan. I kako da ja uhvatim priliku otići u McDonald's?

Nevezano uz temu, znate da se neki dan lagano naljutio što sam se usudio posoliti njegov savršeni ručak sa savršenim omjerom svega? Što je meni sve to trebalo, ponekad se pitam… Šalim se, i opet bih sve ponovio.

Uglavnom, možete li samo zamisliti moju nevjerojatnu sreću kada sam ga danas na putu kući nazvao i kada mi je rekao da ništa nije skuhao? Meni se automatski lampica upalila i osmijeh razvukao od uha do uha. Moja prva pomisao je bila: McDonald's, napokon! Ponekad se uplašim da su me hipnotizirale njihove reklame i da je dovoljna samo jedna riječ koja će me pretvoriti u robota i odvesti ravno do prvog njihovog restorana. Istina, moj kućni ljubimac je odmah dodao da će mi izvaditi nešto iz zamrzivača (grah od prošlog petka ili kelj od prije dva tjedna), što je lagano navuklo oblačak sumnje na moj hrabri plan. Bojažljivo sam upitao smijem li na putu kući svratiti do McDonald'sa. Uz gunđanje, ipak sam dobio dozvolu.

Koje li sreće za mene. Došlo mi je da nazovem neku radio stanicu i naručim Oh happy day ili nešto slično.

Uletim ja tako u McDonalds, nevjerojatni opojni miomirisi me opališe, mislio sam da sam umro i otišao ravno u raj. Obično mladež koja tamo radi i nije nešto po pitanju fizičke ljepote (jel imaju oni neko pravilo o tome?), ali današnji mladac na blagajni mi je bio baš onako, njam, skoro kao Big Mac i veliki pomfri, da ga preliješ kečapom i smažeš u tri zalogaja.

Nisam propustio priliku za malo laganog nevinog očijukanja. Duboko ga pogledavši u oči upitao sam «Imate li nešto fino za ponuditi?». Mislim, znam da je pitanje bilo totalno krivo. Što u McDonaldsu nije fino? Blagajnik se zbunio, vjerojatno ga to još nitko nije pitao, niti su ga tijekom obuke pripremili da bi mu netko mogao postaviti takvo pitanje. Kako je i dalje zabezeknuto stajao, samo sam rekao «Baš ništa?». On se malo sabrao i rekao da je kod njih sve fino. Bravo! Bit će nešto od njega jednog dana. I sam McDonlad glavom bi bio ponosan!

Odlučio sam ići korak dalje u mojoj smjelosti, jer ovakva prilika se rijetko pruža, i naručio onaj neki novi Big Bacon sendvič, naravno u sklopu velikog menija i još k tome cool pitu sa strane. Uzeo sam za van. Poslije sam pomislio kako sam ipak trebao tamo pojesti i još malo fiksirati blagajnika, ali i bolje da nisam, bilo je i previše uzbuđenja za jedan dan.

Dođem doma, ravno pred televizor, kućni ljubimac nešto gunđa, uopće ga ne slušam, jednim okom gledam Rat u kući (super serija, da pukneš od smijeha), drugim okom pazim da si ne odgrizem prst. Što da vam kažem, živim pravi američki san.

Inače, sto puta sam si rekao da nikada neću eksperimentirati, ali opet sam popušio. Fotografija Velikog Špek sendviča iz kojeg je virio slasan komad, a čega drugo nego prženog špeka, smještena točno iznad glave blagajnika bila je jednostavno neodoljiva. Big Bacon sucks. Neki komad mesa, iznad njega neka neidentificirana masna bijela smjesa (bojao sam se upaliti svjetlo da to malo bolje promotrim), neki bijeli umak i povrh svega nešto hrskavo, nešto što otprilike ima okus špeka, a vjerojatno se radi o iznutricama genetski modificirane od starosti preminule krave s dodacima poliestera i umjetne arome špeka. Ako je i od McDonald'sa, previše je.

Kako god bilo, po tko zna koji put sam si opet rekao da ću od sada naručivati samo zdravu i provjereni hranu - Big Mac! Barem dok ne smisle neki novi sendvič s s jednako neodoljivom i retuširanom fotografijom.

Upravo mi je palo na pamet, zašto ne smisle neki hrvatski sendvič? Zašto stalno moramo jesti neke grčke, alpske, špekaste, talijanske, španjolske? Što nedostaje našem kulenu? Kao da se kulen ne može napraviti od stare govedine, stiropora, crvene boje, umjetnog papra i arome češnjaka? I zašto to ne bi bilo jednako fino?

Para-pa-pa-paaa, I'm lovin' it! I zaista to mislim!

Klikni za ostatak posta...

Kuhajte sa mnom: Salata s friganom rukolom i mozzarellom à la Überpeder

Dugo nismo zajedno kuhali, pa evo jednog zgodnog recepta.

Kao prvo, zašto “à la Überpeder”? Pa zato jer mislim da samo pederi na kvadrat i sofisticirane žene mogu smisliti i voljeti ovakvo jelo. Ne mogu si zamisliti hetero muškarca da mu se ovakvo nešto sviđa (osim ako je Talijan, a oni ako već i nisu pederi, onda bar svi izgledaju kao pederi). Možda pretjerujem, ali sumnjam.

Dakle, nedavno sam bio par dana na moru i prvi puta sam probao ovu salatu. Inače, sada vam je na moru najnovija moda “light lunch” ili lagani ručak. Gdje god okom pogledate, svuda natpisi "light lunch". Uglavnom su to kojekakve nemaštovite standardne salate. Povrće i tuna iz konzerve ili salata s nekoliko različitih sireva je kranji domet, ali tu i tamo naletite i na nešto malo maštovitije, iako ne i komplicirano. A takva su jela obično i najukusnija.

Kako mi je bilo neugodnjak pitati kuhara za recept, a bio je mmmmm (mislim na kuhara), kao i salata koju mi je pripravio (dovraga i moja sramežljivost), potrudio sam recept sam pronaći na Internetu.

Nisam baš uspio u potpunosti, ali evo što sam smislio ne bi li recept bio što sličniji originalu kojeg sam probao u tom prekrasnom malom café restorančiću ispod borova na osamljenom mjestu na stijenama o koje se razbijaju valovi. Zaista je tako bilo, mislio sam da sam umro i otišao ravno u raj.

I bio sam jedini gost u to doba, a bilo je oko 13h. Prvo sam planirao tamo samo popiti kavu, ali kada sam ovo vidio na jelovniku, tetka u meni jednostavno nije izdržala. Malo je pomogla i otvorena kuhinja gdje je taj već spomenuti kuhar pripravljao jela pred očima gostiju tj. u tom trenutku samo mene i konobarice. Došlo mi je priupitati je li i on na jelovniku, pa da mi ga serviraju na lešo s malo morske sole na preplanuloj koži. Krastavac i dresing uključeni (evil grin).

Rukola obiluje mineralima i vitaminima, no sve njene hranjive sastojke vjerojatno ćete uništiti ovim receptom. Ali koga je briga, sve dok je ukusno.

Dakle, uzmete svježu rukolu (neki je kod nas zovu i rikula), operete, dobro ocijedite i pričekate da se malo posuši. U duboku posudu zagrijete ulje (može i u fritezi) i kada ulje bude vruće ubacite šaku rukole i pržite ju (ili frigate kako bi rekli naši dragi dalmoši) kojih 30-tak sekundi dok ne postane hrskava, skoro kao čips. Izvadite ju, ocijedite od ulja i stavite na neki papir (npr. papirnate ubruse) koji dobro upija ulje i zatim ubacite u zdjelu iz koje ćete jesti. Sve to ponovite dok ne potrošite svu rukolu. Dok je rukola još vruća, pobacate po njoj komade mozzarelle kako bi se lagano otopila, začinite s malo maslinovog ili bučinog ulja, mrvicu octa, pospite s malo zdrobljenog češnjaka i bosiljkom, istisnete malo limuna i pospite sa soli i paprom. Servirajte toplo uz šnitu-dvije kruha, najbolje tosta.

Vjerojatno se s ovim jelom može puno eksperimentirati, dodavati razne sastojke ili ga modificirati. Na vama je da pustite mašti na volju. Ako ima koji kuhar među posjetiteljima, slobodno neka napiše kakvu ideju.

I što je najbolje od svega, nisam uopće pokušao u praksi ovaj recept. Samo sam mom dragom ispričao kako sam se oduševio s tim jelom, na što je on dobio mlade, kao i uvijek kada ja počnem filozofirati o hrani i "pederskim" receptima koje bih volio probati. Već sam napisao da je on više za šnicle i variva. Osim toga, on misli da je najbolji kuhar na svijetu i meni nije dozvoljeno dati ni najmanji prigovor na njegove pripravke jer odmah diže nos do neba uz prijetnje da sutra neću dobiti večeru. No mene to ni najmanje ne smeta, pa se ja uredno ne ustručavam prigovoriti da je nešto preslano ili preljuto ili da ima previše paradajza. Mislim sori, ako jedem grašak onda želim i osjetiti grašak, a ne pola tone mrkve i paradajza iz tetrapaka.

Uglavnom, neki dan se vraćam sa posla i javljam mu se iz auta da uskoro stižem i ništa ne sluteći ulazim u stan, a on mi pripremio rukolu na ovdje opisani način. I to samo za mene, on nije htio jesti. Pa sad vi recite da nemam najboljeg dečka na svijetu koji ima najgoreg dečka na svijetu. Ali zato sam mu nakon te slasne večere priuštio desert. I nisam morao uopće prljati suđe niti ih poslije prati. Ako me kužite što želim reći...

(još jednom) Uglavnom, ovo jednostavno i nevjerojatno ukusno jelo idelano je za vruće dane (za koje se nadam da će nam se uskoro vratiti), a pogotovo ako vam u goste dolaze prijetaljice (oba spola). Ako vam, pak, u goste dolaze str8 frendovi, radije po običaju servirajte bečki s krumpirima.

Klikni za ostatak posta...

Kuhajte sa mnom: Canelloni s gljivama, sirom i mljevenom svinjetinom

Rijetki su petki da ja nešto skuham, ali danas mi se zalomilo. Istina nedjelja je, no nema veze.

Neki dan na poslu nisam imao vremena otići van nešto pojesti, pa sam naručio dostavu. Canellone. Bili su super. Ne preobilno, taman onako da smirite želudac i da se ne prežderete, pa da ostatak dana ne morate ulagati nadljudske napore ne bi li držali oči otvorenima.
Odmah sam otišao na web pronaći neki recept i pronađoh. Canelloni s gljivama i sirom. Originalan recep vam je ovdje, ali ja sam ga malo preuredio dodavši mljevenu svinjetinu. Junetinu ne volim jer mi je slatka. Način pripreme pratio sam po originalnom receptu.

Ukupno od sastojaka sam koristio:
1 paket Barilla Canellona (prvo sam ih minutu-dvije kuhao u vodi da omekšaju)
1 paketić svježih šampinjona iz dućana
1 konzerva pelata rajčice
25 dag sira Podravca
Sve ostalo kao u originalnom receptu. Savjet: bešamel potražite u nekim normalnim dućanima. U fu&%#ng Konzumu nećete ga pronaći, jer znate da su reducirali Dukatove proizvode.

Meso sam dodao prije gljiva, malo propržio, pa tek onda dodao gljive. Dodatno sam još naribao sira preko canellona kada su već bili posloženi u tepsiji, nakon što sam ih prelio s ostatkom bešamela i umaka koji je ostao od pravljenja smjese za punjenje.

Na kraju je izgledalo baš ovako kao na slici (osim dekoracije). Bilo je vrlo ukusno. Čak se ni moj dragi nije previše bunio, iako je alergičan na kojekakve recepte. On više voli zdravo seljačku hranu, a ja, kao svaka tetka, volim kada se malo eksperimentira s hranom. Istina preferiram da drugi eksperimentiraju, a ja da samo jedem, ali u nuždi ponekad i sam navučem pregaču. Osim toga, pregača mi dobro stoji (vidi sliku gore).

Iako stoji da se radi o predjelu (originalan recept je bez mesa), ako kao ja dodate i meso, sasvim lijepo može poslužiti i kao glavno jelo. Uglavnom, ako nemate nikoga da vam kuha, a htjeli biste nešto za promjenu, preporučam. Napravite i zelenu salatu s maslinovim uljem i češnjakom. Mljac...

Ponadao sam se i nekom vrućem desertu u dvoje, čak sam se i otuširao, ali kako je moj dragi malo cugnuo prije i poslije ručka, eno ga hrče. Tak da od deserta, ne bu niš danas...

Klikni za ostatak posta...

Kuhajte sa mnom: tijesto s piletinom + desert

Kod nas obično moj dragi kuha. On je više za konkretnu, tešku hranu (sarme, grah, kelj, zelje, šnicle, špek, kobase i sl.). Nemam ni ja ništa protiv toga, svežder sam, ali ponekad mi je baš gušt pojesti nešto malo lakše, s mirisom ljeta i mediterana. Obično se radi o kakvoj tjestenini. Nažalost, kada tako nešto poželim imam samo dvije opcije: ili otići van ili si sam skuhati.

Kako dolazi proljeće, a nadam se skoro i ljeto, evo jednog od omiljenih recepata vašeg omiljenog golog kuhara (mene). Iako u životu preferiram pastuhe u odnosu na piletinu (wink), u receptu je jedan od sastojaka upravo piletina. Malo za promjenu.

Dakle, kupite pileća prsa, odstranite kožu i prerežete ih po dužini na pola. Rukama ih dobro uvaljajte u Vegetu, tako da budu začinjena s obje strane.
U posudu stavite malo vode (cca 1cm) i zagrijte dok ne počne kuhati. Ubacite začinjena pileća prsa i kuhajte ih na laganoj vatri 5 minuta s jedne i 5 minuta s druge strane, tako da više ne budu krvava. Izvadite prsa van i narežite ih na kockice.

Narežite na kockice jednu svježu papriku i jedan paradajz. Paradajzu prvo odstranite kožu. Kožu ćete najlakše oguliti ako cijeli paradajz prvo uronite u vruću vodu na 15-tak sekundi. Usitnite dva-tri češnja češnjaka i sitno nasjeckajte jedan srednje veliki luk.

Zagrijte u posudi malo maslinovog ulja i stavite luk da se poprži minutu-dvije. Dodajte narezanu papriku i miješajte. Nakon par minuta, nakon što paprika dobije malo boju, dodajte narezani paradajz. Nakon što sve zajedno krčka koju minutu, usipajte nešto pasiranog paradajza iz tetrapaka. Možete dodati i malo vode. Koliko ćete dodati pasirnaog paradajza i vode ovisi o tome volite li više ili manje umaka (ja volim više). Začinite sa soli, malo origana i ružmarina, a može i zrnce bosiljka. Pustite da sve još malo prokuha, pa dodajte kockice piletine i nastavite lagano kuhati još kojih 10-15 minuta. Pred kraj dodajte usitnjeni češnjak, malo bijelog vina i papar.

Skuhajte neko tijesto, pužiće, svrdla ili nešto slično. U tanjuru preko tijesta prelijte umak i dobar tek. Možete sve dodatno posipati s naribanim parmezanom.

Obično uz ovo jelo volim pripremiti i zelenu salatu s maslinovim uljem i malo nasjeckanog češnjaka.

Jelo je vrlo lagano, nećete si opteretiti želudac. Za desert preporučam žestoki seks. Savjet: skuhajte malo više, jer taman nakon tih nekoliko minuta seksanja, opet ćete ogladniti. Isprobano.

Klikni za ostatak posta...