… ili sličan sličnog prepoznaje, barem ako je sudeći po rezultatima istraživanja nizozemskih znanstvenika koji su zaključili da gaydar možda uopće nije mit. Oni su uzeli grupu heteroseksualaca i homoseksualaca i dali im slike na kojima su bila prikazana veća geometrijska tijela ispunjena manjim, npr. veliki kvadrat bio je ispunjen manjim pravokutnicima. Općenito, ljudski mozak lakše registrira veće prikaze, pa će tako većina ljudi reći za kvadrat ispunjen manjim pravokutnicima da je u stvari ispunjen također kvadratima. Prema istraživanju, to je i bio slučaj kod većine heteroseksualnih muškaraca i žena, koji su davali brže, ali i netočne odgovore, za razliku od homoseksualnih muškaraca i žena koji su davali sporije, ali točnije odgovore. Homoseksualci su u većem broju točno primjetili da je kvadrat ispunjen pravokutnicima.
Znanstvenici su iz toga izveli zaključak da homoseksualci imaju veću moć zapažanja, kako cjeline, tako i detalja. U svakodnevnom životu, ta sposobnost obraćanja pozornosti detaljima može im pomoći pri otkrivanju nečije seksualne orijentacije, kažu isti ti znanstvenici, dakle gaydar možda ipak postoji.
Jesam li ikad spomenuo da mnogi, barem oni koji me ne poznaju dovoljno, za mene misle da sam jako organiziran, detaljista, da prostite, i picajzla? Ja se uvijek čudom čudim kako uspijevam ljude tako zavarati, jer sam za sebe uvjeren da sam šlampav i ljenčina. Da nisam daljeko od istine, pitajte samo mog kućnog ljubimca koji dijeli to moje mišljenje.
Uglavnom, meni to istraživanje zvuči malo nategnuto. Ali zapravo u stvari i ima smisla. Bezbroj puta (otprilike… tu negdje… manje-više) sam se našao u nekom društvu gdje je bio i jedan, barem po meni, očiti homoseksualac. Naravno, ne računajući mene, ali kako sam ja ionako strašno mačo i logično je da sebe tu ne računam. Ne govorim o feminiziranim likovima, nego o onima koje odaju sitnice, neki lagani pokret ruke, glave, neke izjave (recimo, «Što ja volim salatu od rikule i mozzarelle…») i slične stvari koje kod mene odmah pale lampicu koja trepće «gej, gej, gej!». Meni se čini da samo ja primjećujem takve stvari. Viđao sam i neke cure koje su se zaljubile u, barem meni, očitog geja. Pa kako možeš, zar si slijepa?, u sebi sam govorio.
Ali meni se pali lampica «gej, gej, gej» čak i kod nekih muškaraca koje ne odaju nikakve sitnice, pa čak niti one uočljive samo mom gej-detaljističkom oku. Zapravo sam uvjeren da gaydar ipak postoji, a i znam u čemu je štos: tajna je u očima. Znate ono kad vam se sretne pogled s nekim, ponekad i s potpunim strancem, možda samo u prolazu ili za stolom u kafiću do vas, i odjednom mu se nešto promijeni u pogledu, dogodi se neki «klik», on zadrži na vama pogled dulje nego što bi to bilo uobičajeno i vi vidite u njegovim očima da vas jednostavno skida pogledom i zamišlja divlji seks do iznemoglosti nekoliko puta tijekom jedne noći ono nešto, neki divlji poziv na seks neku toplinu, zainteresiranost, neku čudnu privlačnost, seksualnu naelektriziranost, i sve to untač tomu što možda ima vjenčani prsten na ruci. Naravno, nikada nisam to išao provjerovati u praksi na način da bih nešto poduzeo, ali da je bilo jako puno tih pogleda, bilo ih je. Dobro, nabacim koji put i kakav lagani flert, koji to možda i nije nitkom drugom osim meni, možda samo koja ljubazna riječ, šala ili mali osmijeh.
Ono što me muči u toj mojoj teoriji je da sam takve poglede primjećivao samo kod meni privlačnih muškaraca, pa mi sve to skupa liči na onu: «Što je babi milo, to se babi snilo». Tim više što takve slučajne poglede nisam nikad primjećivao na ženama, iako primjetim, naravno, kada mi se neka žena upucava. Možda su zapravo ti muškarci sasvim pristojni heteroseksualci bez ikakve primjese biseksualnosti koji su samo zbunjeni mojim perverznim pogledom kojeg pokušavaju odgonetnuti? Iako, sumnjam da se o tome radi… Još se sjećam jednog mužjaka kojeg sam često viđao na ručku za vrijeme pauze u jednom yuppie-gablec-restoranu blizu posla. Alfa mužjak od glave do pete, 35-40, skockan, i svaki put kad bi nam se pogledi sreli, to je bilo to. Naravno, ja sam uvijek tražio njegov pogled, a siguran sam i on moj. I onda jednog dana (ne očekujte sada neki veliki i uzbudljivi zaplet), sretnem ga na drugom kraju grada, pred dućanom naše susjedne zgrade, kako izlazi iz automobila sa ženom i dvije male dječice, valjda su došli nekome u posjetu. I opet su nam se pogledi sreli, ali ovaj puta mi se učinilo da sam vidio strah u njegovim očima. Zato što sam ga sreo nespremnog i ranjivog u obiteljskom okruženju? Whatever. Što je babi milo, to se babi snilo.
Jedino što mi nije jasno kod ovih nizozemskih znanstvenika, ako su već htjeli istraživati postoji li gaydar, ne bi li bilo jednostavnije da su uzeli jednu heteroseksualnu i jednu homoseksualnu skupinu ljudi i onda im pokazivali ljude različite seksualne orijentacije i dali zadatak da otkriju tko je gej? I onda tko ih više otkrije taj pobjednik i čiča miča gotova je priča?
Klikni za ostatak posta...
