Tajne

31 kolovoza 2010

Palo mi na pamet, ne postoji niti jedna osoba na ovom svijetu pred kojom nemam neku tajnu, što uključuje i mene samog. Ponekad se pitam, mislim li ja nešto zaista ili samo mislim da bih tako trebao misliti? Nisam siguran. Nije li to zapravo pomalo tužno da prema nikome ne mogu biti potpuno iskren? Je li to normalno? Jesu li i drugi kao ja? Postoji li itko bez tajni?

Klikni za ostatak posta...

Šeherezada

24 kolovoza 2010

Ne znam pratite li ovu novu seriju na RTL-u što ide svaki dan u 20h? 1000 i jedna noć, Šeherezada, kako li se već zove. To dođe nešto kao turska Čarolija ili Dolina sunca, uglavnom, malo bolje producirana sapunica. Serija je već poharala cijeli Balkan, pa je sada valjda došao red i na nas. U pun uspjeh niti ne sumnjam, blizak nam je taj turski patrijarhalni mentalitet i već vidim da će opet netko uplatiti kakvu misu. Ja ju pobožno pratim, dobro gledao sam ju tek dva dana, i odmah sam odlučio da će mi to postati trenutno omiljena serija, tim više što trenutno ne pratim niti jednu drugu seriju. Osim čuđenja koliko smo riječi pokupili iz turskog jezika, prekrasnih prizora Istanbula, turskih interijera i turske glazbe u pozadini, da napetu radnju niti ne spominjem, glavni razlog moje odluke da ću naprosto obožavati ovu seriju je ovaj:



To vam je glavni glumac u seriji, naravno, odmah iza Šeherezade. Mislim ono, Onur je moj tip od a do ž, a dodatan bonus kod njega mi je i to što mi djeluje kao da ima dugačkog i debelog. U toj mojoj procjeni sa mnom se slaže i KLJ, ali njemu je ipak bolji drugi glavni muški lik Kerem, koji se, ako se mene pita, puno previše druži s Onurom da bi to moglo biti samo obično prijateljstvo, ali takvi su valjda turski običaji. Dakle, Kerem:



A da u seriji ima za svakog ponešto, pokazuje i primjer glavne glumice, Šeherezade glavom i bradom:



Lijepa je, nema što. Samo od početka mi je bila sumnjiva i odmah sam skužio da nije svetica kakvom se želi prikazati. Da vam sad ne prepričavam kompletan sadržaj, hitno joj je trebalo 150.000 dolara i nikako ih nije mogla nabaviti i na kraju ih je odlučila tražiti od svog šefa Onura (to je onaj koji se meni sviđa) i koji joj ih je odlučio dati pod uvjetom da spava s njim. Jadna Šeherezada je bila na sto muka i u silnim moralnim dilemama - btw, ja sam KLJ-u prokomentirao da što se ona uopće buni i cvili, ja bih mu dao i besplatno - ali zbog izuzetno teške situacije odlučila je prijeći preko svojih čvrstih moralnih stavova i pristala se poseksati s Onurom, koji je na kraju i ispunio dato obećanje i dao joj tih 150.000 dolara. Pošten čovjek, odmah sam to znao čim sam ga vidio. A da je Šeherezada najobičnija namiguša, šmizla, flundra i šatro dama, dokazuje i činjenica da je za vrijeme snimanja serije zavela sirotog Onura, pa su sada i u stvarnom životu oženjeni par i već imaju i dijete. Pih, flundra najobičnija naflundrana. Ali sada bar znam da je Onur, osim što je zgodan i dlakav i ima dugačkog i debelog, još uz sve to i plodan, što također na neki način doprinosi njegovom seksipilu.

Uglavnom, još malo pa će 20h, jedva čekam!


Pažnja, pažnja! Danas sam objavio dva posta. Drugi, koji se nalazi odmah ispod ovog prvog, još je važniji i zapravo bi trebao biti prvi, ali eto, tako je ispalo, i zato apeliram da ipak skrolate malo dolje i pročitate i taj drugi post.

Klikni za ostatak posta...

EMIS - Europsko istraživanje seksualnih navika gej i biseksualnih muškaraca

Klikni za anketu
EMIS je europsko internetsko istraživanje o poznavanju, stavovima i ponašanju muškaraca koji imaju seksualne odnose s drugim muškarcima, a vezano uz HIV i druge spolno prenosive bolesti. Projekt financira Europska komisija i to je najveće takvo istraživanje ikad provedeno u svijetu. Do sada je anketu popunilo preko 300.000 osoba.

Glavni cilj istraživanja je poboljšati nadzor i prevenciju među populacijom muškaraca koji imaju seksualne odnose s drugim muškarcima. Anketa se provodi u suradnji s organzacijama iz 31 zemlje i dostupna je na 25 jezika, nažalost ne i na hrvatskom. Razlog tome je što organizatori EMIS-a nisu uspjeli pronaći nikoga u Hrvatskoj, bilo među vladinim ili nevladinim organizacijama, tko bi se želio uključiti u istraživanje, prvenstveno u smislu prijevoda ankete i kasnije obrade podataka. Iz istog razloga EMIS nije niti promoviran u Hrvatskoj, no svejedno je anketu do sada popunilo oko 500 osoba iz Hrvatske.

EMIS se i dalje nada da će pronaći partnera u Hrvatskoj koji bi želio obraditi podatke osoba iz Hrvatske.

Više o samom projektu možete doznati ovdje: http://www.emis-project.eu

Tko su partneri iz drugih zemalja, možete pogledati ovdje.

Gdje ste Iskorak i ostali?

Istraživanje je otvoreno još samo nekoliko dana, do 31. kolovoza 2010., te unatoč nedostatku verzije na hrvatskom, pozivam vas da odvojite 15-20 minuta te popunite anketu na nekom drugom, vama bliskom jeziku. Pitanja su vezana uz vaše seksualne navike, zdravlje i veze, i potpuno je anonimna. Sudjelujući u anketi možete nešto i naučiti, a informacije koje ćete pružiti pomoći će boljem razumijevanju potreba homo i biseksualnih muškaraca.

Učinite nešto za naše dobro!

Klikni za ostatak posta...

James Baldwin: Giovanni's Room

22 kolovoza 2010

Ove godine mi je bio super godišnji odmor. Možda i najbolji u životu, a zasigurno sasvim drugačiji, barem za mene. Nažalost to je jedino što o tome mogu reći, a imao bih puno toga za ispričati i bilo bi jako smiješno, sigurno biste se i vi smijali. I meni je žao što ništa ne mogu reći, pogotovo što već imam neke super smiješne rečenice spremne u glavi. Ali ne mogu ispričati iz više razloga, ne mogu čak reći niti o kojim se razlozima radi. Uglavnom, hebi ga, ne mogu i ne mogu. Znam da sam već nedavno imao sličnu navlakušu i da više nije fora, ali što mogu kad bih silno volio sve napisati, ali ne mogu...

Ali vam zato mogu ispričati koju sam novu knjigu pročitao tijekom ljeta, to je također vrlo zanimljivo, pomislit ćete zasigurno. Radi se o klasiku gej književnosti, romanu koji redovito završava među najboljih 10 gej knjiga svih vremena: Giovannijeva soba od Jamesa Baldwina. James je imao dvostruku nesreću, rodio se kao crnac i homoseksualac u rasističkoj i homofobnoj Americi, što je naravno utjecalo na njegovu književnost. Giovannijevu sobu je napisao 1957.g., ali rekao bih da se radi o bezvremenskoj knjizi koja je jednako tako mogla biti napisana jučer. U romanu David, mladi bijeli Amerikanac u Parizu, prepričava svoju priču u kojoj biva rastrgan između zaručnice koja je otputovala u Španjolsku i mladog konobara, Talijana Giovannija, u kojeg se zaljubljuje i s kojim ima aferu u Parizu. Radi se zapravo o tome treba li biti svoj i živjeti život u skladu sa svojim bistvom ili živjeti život na način da svi oko vas budu sretni, osim vas samih. Kao i većina nas, i David izabire ovo drugo, što za posljedicu ima tragediju i nesreću.

Roman obrađuje one neke najvažnije strahove i frustracije gotovo svih homoseksualaca, pa tako i moje, istina s početka moje gej karijere. Jeste li se ikad osjećali kao stranac u vlastitoj koži? Ne kažem da danas živim slobodno, daleko od toga, ali barem nemam više nedoumica tko sam, što želim i kako bih trebao živjeti svoj život. Moj život danas vidim kao određeni kompromis između onoga kako bih trebao i kako zaista živim. Nadam se da će se to s vremenom pomicati prema onom «kako bih trebao». Ma ima vremena, još sam mlad momak. Eto, baš nas je neki dan, mene i mog KLJ, jedan konobar (nije Giovanni)  oslovio s "momci". Nije da ne godi...

Back to Giovanniju, mislim da roman s pravom ubrajaju među najbolje gej romane ikad napisane. James izuzetno lijepo piše, nešto otprilike kao i ja, knjiga se čita gotovo u jednom dahu, iako od početka znate da neće dobro završiti, pa čak i kako će završiti. Rekao bih da je ovo obavezno štivo za svakog iole ozbiljnijeg pedera koji drži do sebe i zato imate moju apsolutnu preporuku da naručite knjigu prego interneta, jer mislim da prijevoda na hrvatski nema, a sumnjam i da se kod nas može nabaviti engleska verzija.

Inače, da ne mislite kako sam preko ljeta pročitao samo jednu knjigu, pročitao sam i «Barrel Fever» od Davida Sedarisa. David je i više nego izvrstan i urnebesan, te me time još i više obradovala vijest da Algoritam uskoro objavljuje prijevod njegove knjige «When You Are Engulfed in Flames», a u prijevodu «Kad ste utopljeni u plamenu». Jedva čekam, pa možda u istom postu napišem i koju o «Barrel Feveru». Ali nemojte vi čekat na mene, Sedarisa morate obavezno pročitati, pogotovo ako volite Seinfelda.

Kako ljetu još nije kraj, što vjerno dočaravaju tri slike iza klika (a znate kakve slike stavljam iza klika), tko zna, možda još nešto pročitam, pa vam odmah javim.

Napomena: obavezno kliknite na gornju sliku kako bi vam se prikazala u svoj svojoj ljepoti.


Klikni za ostatak posta...

Pomislih...

18 kolovoza 2010


... lijepa slika.

Klikni za ostatak posta...