Utmost Urgency

Ne znam, nemam opravdanja zašto me ovdje tako dugo nije bilo. Vjerojatno zato što mi se jednostavno ne da. Nije čak niti u pitanju nedostatak inspiracije. Koliko sam samo puta pomislio, ma mogao bih nešto napisati o ovome ili onome na blogu, ali kako mi misao brzo došla, tako i jednostavno ošla. Čak više niti ne surfam toliko kao prije. Zapravo, skoro da uopće ne surfam, osim na poslu. Ali i tamo se uglavnom sve svodi na e-mail i stvari vezane uz posao. Puno radim, dođem doma, večeramo, odgledamo Šeherezadu i ja sam spreman za krevet. 

Ne bih se možda niti sada javio da nije u pitanju nevjerojatno važna i hitna stvar. Već nekoliko puta zadnjih dana primjetio sam na frajerima čudan kroj traperica. Zapravo radi se o potpuno klasičnom kroju, osim jedne sitnice. Traperice su potpuno uvučene u dupe, ali ono, do kraja. Ne radi se o uskim trapericama, nije niti u pitanju to da su ih ponosni vlasnici navukli iznad pupka, jednostavno sasvim obične, čak i komotne traperice, ali potpuno uvučene u dupe. Naravno da mi se strašno svidjelo to što sam vidio i da sam i sebi poželio kupiti jedne takve. Jer, ako su njima dobro stajale, a nisu bili nešto posebno vrući frajeri, nisu čak niti imali nešto posebno vruće guzice, neki od njih nisu niti bili u cvijetu mladosti, pomislih, možda bi i meni dobro stajale?

Radi li se o nekom posebnom kroju? Ima li taj kroj neko ime? Pitao sam i KLJ-a, ali on se u modu kuži još manje nego ja. Gdje se kupuju takve traperice? Kako se kupuju? Dođeš do prodavačice, ili, zamislite neugodnjaka, prodavača, i zatražiš traperice koje se sasvim uvlače u dupe? Ili jednostavno uđeš u dućan i isprobaš sve što nude dok ne nađeš ono što tražiš? Ali ja nemam volje za isprobavanje i znojenje u kabini za presvlačenje. Neki dan sam gledao neke košulje i dođe prodavač do mene «Mogu li vam pomoći?». Kada sam podigao pogled s police s košuljama, jezik mi se odrolao do poda. Stvarno, ali fakat stvarno, je bio dobar i skockan od glave do pete. Lagano mi se i gaydar upalio, ali u jednom ranijem postu sam već ustvrdio da je moj gaydar vjerojatnije nešto poput «Što je babi milo, to se babi snilo». Pomogao mi je izabrati košulju, zapravo, odlučio sam se odmah na kupovinu dvije košulje i odlučno odbacujem svaku mogućnost da sam se u dodatan trošak bacio jer je on bi tako mrnjao. Kada me upitao hoću li ih isprobati, rekao sam ne, na što se on prilično začudio. Uglavnom, sve vam to pričam da biste shvatili koliko mrzim kupovinu i isprobavanje. Iako sam mogao još nekoliko minuta, možda čak i pola sata provesti u njegovom društvu, ja sam to odlučno odbio jer mrzim isprobavati odjeću, presvlačiti se i znojiti u kabini. Dobro, kako se radilo o prilično velikom dućanu priznajem da sam, nakon što me ljubazno odpratio do blagajne i nakon što sam platio, još napravio krug ili dva po dućanu kobajage nezainteresirano razgledajući što još nude.

Uglavnom, kužite da mi nije lako. I kako da ja sada pronađem kroj kakav tražim? Ima još jedna otežavajuća okolnost. Pretpostavljam da ako želite nositi traperice uvučene u dupe, morate na sebi imati bokserice ili, kako bi Joey iz Prijatelja rekao, morate ići «commando». Bokserice ne volim, više volim da sve stoji stisnuto na svom mjestu, a biti bez gaća ispod traperica, koliko god to sexy zvučalo, ipak mi je odbojno. Pa ne mogu svaki dan prati traperice? Ali recimo da bi se zbog takvog kroja traperica ipak žrtvovao i navukao ispod bokserice, no to ipak ne rješava najveći problem, a to je, gdje i kako pronaći takve traperice?

Klikni za ostatak posta...

Husbear

Nekako u zadnje vrijeme i nemam baš previše inspiracije za napisati koju riječ na blogu. Nije da nemam vremena, jednostavno se radije ušuškam uz mog kućnog ljubimca i gledamo TV, kuhamo, jedemo, spremamo stan, peremo veš, čitamo, pijemo čaj, mazimo se, pa onda kud to već ponekad zna odvesti.

I onda si mislim, bolje da objavim ovdje kakvu zgodnu slikicu koja će vam uljepšati ovu nedjelju, nega da meljem gluposti i mrljam nešto na silu. I tako, baš dok sam tražio na internetu koja je najbolja marka za bušilice i borere, neki čudni putevi me odveli na stranicu Ti-šrtova Ajaxx63. Da odmah neke preduhitrim, naravno da nikad ranije nisam čuo za tu marku, ali izgleda da je poprilično popularna među gej populacijom, zapravo isključivo je i namijenjena gejevima.

Radi se o američkoj marki koja postoji već skoro 15 godina, a o popularnosti svjedoči i to da osim svoje originalne američke web stranice imaju i stranice posebno namijenjene za azijsko, češko, englesko i njemačko tržište, barem koliko sam ja uspio istražiti.

Ono što ih razlikuje od (većine) drugih sličnih marki, su provokativni i dvosmisleni natpisi nesumnjivo gej konotacije, tako da mi se čini da je potreban izvjesna doza hrabrosti da neku njihovu majicu obučete u javnosti, barem ovdje kod nas.

U tom moru majici, našao sam i jednu za koju mislim da bi savršeno pristajala mom kućnom ljubimcu, barem da ju doma nosa dok se mazimo. Možda mu je i naručim za rođendan.

Zanimljiva mi je ta riječ «husbear», već sam na nju i ranije znao naletiti, naravno također dok sam po internetu tražio alate i autodijelove. Dolazi od «husbe» + «bear», gdje je prva naziv za životnog partnera ili mušku osobu s kojom netko živi u dugotrajnoj ljubavnoj vezi, a da nisu oženjeni, a «bear», valjda je svima jasno tko su to medonje. Iz svega toga valjda je opet ponovno jasno da «husbear» označava osobu u, naravno, gej dugotrajnoj vezi koja je uz to i «bear» ili poprilično dlakav.

Moram priznati da mi dobro zvuči: husbear! Nekako mi je ta riječ seksi. Husbear! Probajte ju izgovoriti, onako, pomalo grubim RTL-Televizija, ali i lagano ljutitim u jednu, a maznim u drugu ruku, glasom? Hus-bear! Je, definitivno je seksi, uopće nemam dvojbe. Taman za mog kućnog ljubimca.

Možda bih ovdje mogao mog kućnog ljubimca početi zvati husbear? Ali onda opet, možda i ne bih trebao. Nastojim koristiti što je moguće manje stranih riječi. Nisam pri tome fundamentalist, ali ipak se nastojim kontrolirati. Kada bi barem postojao nekakav dobar prijevod riječi husbear? «Muž» + «Medo»? Mudo? «Muž» + «Medonja»? Mudonja? Onak, šta-ja-znam? Pa i nije baš nešto? Nije da meni nešto vezano uz muda a-priori ne bi trebalo biti seksi, ali ipak «mudonja»? Ma zapravo, seksi je «mudonja», ali, šta-ja-znam, i nije baš prikladan izraz za nekoga s kime dijelite život? Više je to izraz kojeg možete upotrijebiti, šta-ja-znam, kad se npr. ujutro probudite i prvo što vidite je golo dupe vašeg husbeara koji pokraj kreveta, tik ispred vašeg nosa, oblači gaćice, pa mu mazno kažete "Dobro jutro mudonjo", ili, ne-znam, ležite na nekoj osamljenoj prekrasnoj šljunčanoj uvalici na moru, uhvatite svog husbeara za muda i kažete mu "Hajde mudonjo, diži se idemo u vodu", ili recimo idete spavati, uđete u kupaonicu gdje se vaš husbear upravo briše u kadi nakon tuširanja, lagano se sagnete i poljubite ga nježno u glavić i kažete "Laku noć mudonjo"... Mislim kužite, ima bezbroj situacija i prilika gdje možete svog husbeara zvati "mudonja", ali mislim da ovo nije jedna od njih.

Osim natpisa, druga stvar što Ajaxx63 razlikuje od (većine) drugih sličnih marki, su i zanimljive marketinške kampanje. Slika na vrhu posta je dio najnovije kampanje za novu kolekciju, a još koja sličica slijedi, kao po običaju, nakon klika.

Klikni za ostatak posta...

Dođe mi da odmah odem u šoping

Nisam jedan od onih koji govore kako ne vole šopingirati, a u stvari ga vole. Zaista ne volim šoping, zaista me muka hvata kada nešto trebam kupiti, zaista imam jedan omiljeni dućan u kojem kupujume 80% odjeće, sve samo kako ne bih trebao lutati okolo. Ali moram priznati, kada vidim ovakav model traperica, dođe mi da danima lutam dok ga ne pronađem. Radi se brandu Rufskin. Ima li toga kod nas? Ma dajte pogledajte te linije, taj kroj, tu boju, tu teksturu. Davno mi neki komad odjeće nije ovoliko zaokupio pažnju. Gledajući sliku, imam osjećaj kao da su traperice oživjele, kao da su tu preda mnom, kao da ih mogu dotaknuti, pomirisati... 

Ostatak kolekcije možete pogledati ovdje. (obavezno kliknuti)

Htio sam barem jednom biti dostojanstven i pokušati objaviti samo jednu sliku, ali ne mogu. Ovaj increíble komad frajera koji se odaziva na ime Robert Gonzalez mi je pomrsio račune.

Par linkića i fotkica:
http://www.robertgonzalezmodel.com 
http://www.facebook.com/pages/Robert-Gonzalez/235399159093

 

Klikni za ostatak posta...

All I want for Christmas is…

Nisam baš neki gadget freak, ali evo jedne stvarčice koju bih stvarno volio. Istina, radi se o nekako ženskastom gadgetu. Pa tko još uopće čita knjige osim nadobudnih žena i gejeva? Nije li čitanje knjiga, onako, malo ženskasto? Malo, onak, gejiš? Malo, onak, za šmokljane?

Ja sam jedan od onih koji su govorili da Internet nikada neće zamijeniti novine, televiziju ili knjige. Očito je da nisam baš neki vizionar.

Ima li boljeg osjećaja, nego napraviti si kavicu i uzeti novine u nedjeljno jutro? Osjetiti taj miris svježeg novinskog papira? Ne sjećam se kada sam zadnji put kupio novine u nedjelju.

Dobro, još sam itekako vjeran televiziji. Big Brother na internetu? Ma ne dolazi u obzir. Užasno sam tužan što ove jeseni nema BB-a.

Ima li boljeg osjećaja uzeti neku dobru knjigu u ruke, dok kućni ljubimac gleda Tarzana i izgubljeni grad? Osjetiti papir pod rukama, vrtiti knjigu sa svih strana, pročitati kritike sa zadnje stranice, bibliografiju, pogledati kada je objavljeno prvo izdanje? Baciti povremeno pogled na ekran televizora kada se kućni ljubimac nasmije ili gundžati što vam ometa čitalačku koncentraciju moleći vas da pogledate neku super scenu?

Bojim se da ipak ima boljeg osjećaja, a ime mu je Kindl. Možda baš nije bolji osjećaj, ali je sigurno nekako praktičniji, a to je valjda danas ipak najvažnije.

A evo još jednog zgodnog gadgeta, na kojeg sam upravo naletio. Weener Kleener Soap. Ako vam nije jasno, radi se o sapunu s rupom u sredini koji je namijenjen pranju jel, ovaj, pišonje, pardon my French, a sve u svrhu bolje higijene i zabave pod tušem. Svega nekoliko brzih poteza i visuljak će biti čist i spreman za uporabu. Navodno na E-Bayu imaju i rabljenih. Samo, ne bih htio zvučati neskromno, ali nije li ta rupa nekako malena?

p.s. "All I want for Christmas..." odnosi se na prvi gadget, mada kada malo bolje razmislim...

Klikni za ostatak posta...

Kolovoške misli

Danas sam radio moj omiljeni ljetni recept. Piletina s paradajzom, paprikama, lukom, bosiljkom… Bio sam posebno avanturistički raspoložen, pa sam ružmarin iz originalnog recepta zamijenio s nekoliko malih lovorovih listova. Stavio sam i više bosiljka, te, umjesto jedne, dva paradajza i dvije paprike. Isplatilo se.

Obožavam paradajz. On mi je jedna od najsnažnijih asocijacija na ljeto, posebno na kolovoz. A ovaj jednostavni recept, za koji opet snažno apeliram da ga svakako probate, ne može se nikako drugačije opisati nego hrana bogova. I to onih iskonskih antičkih, grčkih i rimskih. Na stranu što niti Grci niti Rimljani nisu uopće znali za paradajz, a kamoli ga jeli, jer je u Europu došao iz Amerike tamo negdje u srednjem vijeku.

Gotovo da mi je za ne povjerovat da se stari Grci i Rimljani nisu sladili paradajzom, jer Mediteran = paradajz, barem za mene. Ali kako su bogovi svemoćni, siguran sam da su Zeus, Apolon, Atena, Dioniz, Jupiter, Bakus, Neptun i ostali, na svojim nebeskim pašnjacima itekako uzgajali rajčicu i možda baš pravili ovakav isti ručak. Možete li zamisliti išta mediteranskije od pomiješanog okusa paradajza, češnjaka, bosiljka, bijelog vina i maslinovog ulja? Čak je i moj kućni ljubimac lizao prste i hvalio me. Nisam ga zbog toga posebno nagradio, to smo jučer obavili. Mislim, ipak smo mi u određenim godinama…

Nije mi namjera bila zvučati kao (meni obadvojica antipatični, ali dozvoljavam da sam zapravo u biti na njih samo ljubomoran) Rene Bakalović i Veljko Barbieri. Htio sam pisati o nečemu sasvim drugom, ali kad su me misli odvukle na sasvim drugu stranu.

Guštajući u današnjem božanskom ručku (kako rekoh, to je prije svega zasluga paradajza, a ne kuhara), sjetio sam se plakata za jedno Splitsko ljeto od prije nekoliko godina kojima je Zagreb bio obljepljen. Prikazivao je pomidore i preko njih jednostavni bijeli natpis. Plakat mi se urezao u pamćenje jer sam u to vrijeme pomislio kako je baš pogodio u sridu. Da, to je ono što me asocira na ljeto, da, zbog tog plakata bih mogao pogledati neku predstavu. Iako nisam neki kulturnjački tip, mogao sam se zamisliti kako nakon vrućeg ljetnog dana uživam na nekoj večernjoj predstavi na otvorenoj pozornici ispod ljetnog splitskog neba. Toliko mi je taj plakat bio privlačan.



Malo sam se pomučio dok sam pronašao plakat na webu, jer sam ga svakako htio staviti u ovaj post. Tražeći ga, naišao sam i na ovo:

Vizualni identitet 48. splitskog ljeta i rajčice jarko crvene boje koje prekrivaju cijeli plakat, kaže Boris Ljubičić, ne povezujemo sa kulturom, nego sa splitskim Pazarom. Crvene i zrele rajčice, kako objašnjava autor, nisu pogodne za gađanje glumaca. Radi se o tipičnom promašaju, tvrdi Ljubičić, kojim se željelo postići odmak od standarda, pa se zapalo u klopku konzumnog proizvoda koji je eto u modi, baš ljeti kao što je i sam Festival.
Josip Vrančić smatra da se o motivu rajčica može govoriti kao o odnosu urbanog i ruralnog. Da su ruralne, ističe Vrančić, vjerojatno ne bi ovako suhoparno sličile jedna drugoj baš kao da su genetski modificirane, čime opravdavaju naziv autorskog studija »Laboratorium« iz kojega su ponikle.
Sve je tako laboratorijski sterilno, nadodaje, a u rajčicama nema ni svježine, ni mirisa, ni okusa, pa na žalost ne može biti ni »šuga«, ni ičega ekscesnog, tako specifičnog za splitsko htijenje za tronom hipertemperamentne i naglašeno ulično-pučke mediteranske metropole, a ni razlikovnoga kad se uzmu u obzir neke španjolske turističke fieste.

Svaka čast našim uvaženim dizajnerima i kulturnjacima, ali ne mogu ne zapitati se kome su namijenjene takve kritike? Vjerojatno nikome drugome osim drugim kritičarima. Iako ima istine u svemu što su rekli, meni je ipak važnije što mi je jedan plakat ostao u pamćenju i nakon sedam godina nakon što sam ga vidio na ulici. Ne mogu se sjetiti da mi je ijedan drugi plakat ostao u tako dubokom sjećanju i da je zapravo pokrenuo toliko emocija u meni, a što je najvažnije i pobudio interes za ono što oglašava. Nije li to bit dobrog plakata? Sjećam se da sam zbog tog plakata otišao na internet saznati nešto više o Splitskom ljetu. Na stranu to što zapravo nisam pogledao niti jednu predstavu s tog Splitskog ljeta (niti s bilo kojeg drugog)… Krivim činjenicu da te godine nisam išao u Split, a ne moju nezainteresiranost za kulturu. A što se tiče laboratorijske sterilnosti, zamislite da su autori plakata iskoristili fotografiju s vrha ovog posta?

Ali to je bilo prije sedam godina, idem ponovno naprijed, u bliskiju prošlost.



U današnji ručak stavio sam naš, svježi bosiljak s balkona. Kućni ljubimac mi je otrgnuo komadić, baš kao ovaj sa slike. Bosiljak je ključ ovog recepta.

Dobro napreduje naš bosiljak s balkona, dali smo mu i ime – Bosiljko. Istina, nije baš originalno ime i možda nije u skladu s njegovim kraljevskim statusom začina grčkih vladara, ali tako nam je došlo u trenutku kada je došao u naš stan. Jesi zalio danas Bosiljka? Dobro zvuči i nasmijem se u sebi svaki puta kada mi to pitanje postavi kućni ljubimac.

Inače, naša svaka biljka ima svoje ime. To nisu imena bez veze, imaju itekako dobru podlogu. Nadam se da mi nijedna od naših biljaka ne viri iza ramena, jer ovo što ću sada napisati, ni u ludilu ne bih rekao na glas pred njima. Kažu da biljke razumiju, pa ne bih htio da ijedna pomisli da nam je išta manje draga od neke druge. To su naša djeca, reklo bi se. Ipak, najdraži su nam Eustahija i Pero. Neka mi Pero i ostali oproste, ali Eustahija nam je ipak najveća miljenica, jer je najduže s nama. Inače, Pero joj je najbolji prijatelj i susjed.

Volimo naše biljke i veselimo se svakom njihovom novom listu, zabrinuti smo svaki puta kada se neki list osuši. Ne razgovaramo s njima, ali im se na glas divimo i komentiramo ih. Kućni ljubimac stalno nešto petlja oko njih. Te ih veže, umeće štapove, briše lišće, te ih zaokrene za punih 5 stupnjeva, te ih pomakne za punih 5 centimetara, sve to ne bi li pronašao za njih idealan položaj. Tijekom zime čak stavlja jednu malu stolicu ispred Eustahije i Pere, kako im ne bi bilo prevruće zbog radijatora u blizini. Neki dan je došao doma sav ozaren jer je kod nekoga uspio iskamčiti komadić lijepe i mekane trake kojom će moći za štap privezati Eustahiju. Naime, bojao se da joj je prethodna traka možda preoštra te bi ju mogla oštetiti.

Problem je što biljke ne pričaju, pa je potrebno biti strpljiv i pažljiv i promatrati neke druge znakove. I zaista, često se zateknem kako buljim u Eustahiju ili Peru ili neku drugu našu biljku i iskreno im se u sebi divim.

I dalje uživajte u ljetu.

Klikni za ostatak posta...

Nude dude

Da mi se ne bi prigovorilo kako pišem samo o tipičnim muškim macho temama, evo nešto za pripadnice (u narodu uvriježeno, ali ovisno iz kojeg kuta se gleda) ljepšeg spola i sve one ostale koji se tako osjećaju.



Zaboravite kič, zlato i anđele!
Obucite djedicu!
Naušnice od fima.

Možete naručiti, a možda čak potom i pokloniti nekome za božićni poklon, na Pinkeye's Twisted Jewelry blogu. U arhivi se nalazi još prigodnih božićnih uresa.

Klikni za ostatak posta...

Tom Ford: Kako miriši šupak?

Znate i sami da ne pišem o modi i parfemima, naime, glumim mačo frajera. Da bar… Daleko sam ja od od toga, ali moda i parfemi me stvarno ne zanimaju. Mislim ono, parfemi… meni to sve fino miriše… Ne mogu se odlučiti koji mi je najdraži. Imam nekoliko parfema, mislim da niti jedan nisam sam kupio. Sve sam dobio na poklon. Neki su stari i 15-tak i više godina, tako često ih koristim. Ja sam više sapun, after shave i dezodorans tip. I to oni, iz obližnje samoposluge. E da, i sapun za guzicu, skoro zaboravih najvažniju stvar. Ali nije da osuđujem vas koji koristite parfeme, dapače… Fino mi je u prolazu ili liftu omirisati ugodno mirišljavog frajera. Dakle, slobodno se parfumirajte.

Eto, sada kada sam raščistio stvar o tome tko sam i što sam, da ne bi netko nešto krivo pomislio, da sam tetka ili neki ne-daj-bože neki namirisani femi ili još gore metroseksualac, sada ću malo o parfemima. Naletih na reklamu za parfem Tom Ford for Men. Fotografija je bila napravljena za američki Out časopis, ali je i za njih bila previše provokativna. Out je kao neki finjak gay časopis… No ipak se našao netko tko ju je bio spreman objaviti. Nizozemski gay časopis znakovita imena Butt. Pa evo, zar i vama ne dođe da pohitate u prvu parfumeriju i kupite si tu bočicu?





Priznajem, fotka je malo provokativna i ne mogu izbjeći upitati se kako parfem zaista miriši. Ponekad taj dio tijela i nema neki posebno ugodan miris, ali to prvenstveno ovisi o vlasniku, naravno. Malo sam guglao, i ako je sudeći po fotografijama samog Toma Forda, čini mi se da bi njegova guzica njegov parfem mogao sasvim lijepo mirisati. Onako, na mošus, drvo i muževnost. Šta ja znam, tako to ja zamišljam, Tomov... parfem.



Čuo sam ja za njega i prije. Za vas koji ste još više mačo od mene i nemate pojma tko je Tom Ford, e pa radi se o modnom dizjaneru. I još k tome je gay. Tu je vjerojatno «još k tome» sasvim suvišno. 2007 godine dobio je GLAAD Media Award za otvoreno gay osobu koja u javnosti promovira prava homoseksualnih osoba. Živi zajedno sa svojim 15 godina starijim partnerom već 20 godina. Nemojte odmah osuđivati, čovjek je prebolio rak. Još jedan dokaz da gay veze mogu opstati unatoč svemu. Zamislite samo koliko zgodnih frajera se svakodnevno baca Tomu pod noge? Zar ih treba osuđivati? Znam za sebe da bih se i ja rado bacio… Ono što želim reći, unatoč svemu, izgledu, bogatstvu, slavi, bolesti… Tom ima partnera već 20 godina i žive u monogamnoj vezi, i u dobru i zlu. Ove godine planiraju dobiti dijete. Opet je u pitanju nova moda među gay parovima - zamjenska majka.



Čovjek ima skoro 5 banki i ovako izgleda? Ne znam kako vi, ali ja bih ga odmah ženio. Zar niste sami sebi odmah ružniji kad vidite njegove fotografije? Pa kako netko može biti tako zgodan? Pa što to on jede? Čime se to on miriše? Odoh ja sutra do Martimexa…

Inače, u svim ostalim časopisima, reklama izgleda ovako:



I to sad kao može? Sise i obrijana pička su OK, a prirodno dlakava muška guzica kao nije? Pa gdje je tu pravda. Gdje su sada borci za ravnopravnost spolova? Kada ih se najviše treba, onda ih nikada nema.

Klikni za ostatak posta...

Odnos s muškarcima

Već sam duže vremena htio napisati nešto na ovu temu, ali nikako. Evo, prvi maj je u punom tijeku, pa da iskoristim ovaj neradni dan. Za razliku od većine, nikuda nisam otišao i nisam spojio praznik s vikendom. Radim sutra. Ali kako na poslu neće biti skoro nikoga, očekujem jedan lagani dan. Očekujem da me se plati za nula rada. Ima li išta bolje?

Jesam već možda ikada spomenuo da sam u dubini mojeg bića obična ljenčina? Ali kao i sa svime ostalim, nekako uspijevam uvjeriti ljude u suprotno. Možda i nisam ljenčina, možda samo sebe pokušavam uvjeriti da jesam?

Lakše je tako, kada ti se ne radi, jednostavno si kažeš da si ljenčina i ne napraviš ono što se od tebe traži. Istina, stvar ovisi o tome tko od mene zahtijeva rad. Ako je u pitanju moj kućni ljubimac, njemu bez pardona drsko odbrusim: neću! Pa nisam ja kućna pomoćnica da stalno brišem prašinu, perem WC ili peglam veš. Ionako mi prigovara da sve radim ofrlje. Pa neka se i on malo češće primi krpe. Kao da samo ja zapišavam školjku! Naravno, on tvrdi da je to istina. Iskreno, nisam siguran. Možda i je u pravu, jer nisam kao on da ga u njegovim trenucima opuštanja pred televizorom iznenada pozovem, kao da se ne znam što dogodilo, samo zato da mu pokažem kako je opet zapišao školjku. I što je najgore, uvijek nasjednem na tu foru. Toliko mi je isprao mozak, da i kada vidim da je školjka zapišana, automatski pomislim da je to od mene.

Eto, ne da sam samo ljenčina, nego sam i naivac i još k tome zapišavač školjki. Eto, sada znate sve o meni!

Da vam se ne bih totalno zgadio, reći ću u svoju obranu da ne zapišam baš svaki put. Zapravo više ne zapišavam nego što zapišavam. A i onda kada zapišam, više se radi o kapljici dvije nakon otresivanja, nego o pravom zapišavanju. I obično počistim za sobom. Osim tu i tamo. Ponekad školjka izgleda zapišano, mada u stvari nije. Skupe se neke mikroskopske kapljice, neki vlažan sloj, kondenzirana vlaga, i onda sam opet ja kriv.

Moram odati priznanje mom kućnom ljubimcu. On me naučio kako se pravilno piša. Dakle, prije samog puštanja mlaza, potrebno je povući kožicu preko glavića. Na taj način otvarate slobodan prolaz i spriječavate da mlaz bude preusmjeren ili raspršen na neželjena mjesta. Osim toga i lakše ga nakon pišanja otresete. Zapravo, moj kućni ljubimac kaže da ne treba bjesomučno tresti, što je bila moja metoda prije nego sam njega upoznao, nego samo lagano «pomusti» i eventualno kratko i lagano prodrmati. I još jedna bitna stvar, prilikom pišanja treba ciljati baš u samu vodu u školjci. Iako zvučno intenzivnije, pa vas može dovesti u neugodnu situaciju ako ste u gostima gdje će vaši domaćini zaista biti svjesni da ste otišli u njihov WC popišati se a ne iz čiste znatiželje, ova metoda je vrlo praktična jer onemogućava da mlaz pri kontaktu s tvrdom keramikom školjke šprica svuda ponaokolo.

Dakle nadam se da shvaćate koliko je ova tehnika važna. Da imamo obitelj, sigurno bi ju prenosili na nove naraštaje. Prenosila bi se s koljena na koljeno, prepričavala u dugim zimskim noćima uz vatru kamina. Kako se to neće dogoditi, odlučio sam cijelu stvar ovdje obznaniti i nadati se da će te ju vi dalje širiti.

I vjerujte mi, sve ovo gore navedeno je potpuno točno, jedino što se ponekad malo zanesem i preskočim koji korak iz navedenih uputa, pa onda ponovno doživim uzrujan poziv da pogledam što sam napravio.

Problem u cijeloj priči je da ja zaista mrzim nered i nečistoću, iako ne toliko intenzivno da bih se prislio ukloniti ga. Dobro, malo ipak pretjerujem, previše se ocrnjujem. Nisam prljavac, uvijek održavam barem koliki toliki red. I u doba p.k.lj. (prije kućnog ljubimca), a dugo sam živio sam, stan mi nikada nije izmakao izvan kontrole. Nikad mi se nije dogodilo da mi netko dođe doma i ostane šokiran količinom nereda ili da mi bude neugodno nekoga pustiti u WC. Priznajem, malo prašine mi se znalo nakupiti, ali nikada nije prošlo više od 7 dana da ne bih pobrisao prašinu, barem tamo gdje se vidi. OK, možda 10 dana u kriznim situacijama, ali ni dana više. I samo jednom, ali zaista samo jednom mi se dogodilo da mi je netko povukao prstom preko nekog komada namještaja i pokazao mi sloj prašine koji mu je ostao na prstu. Da, dobro ste pročitali, «mu» ostao na prstu, a ne «joj» ostao na prstu. I da, on je sada oženjen i ima dijete, a ja sam kao neki peder.

Inače, uplatio sam loto. Igram već nekoliko tjedana. Jeste vidjeli koliki je Jack pot u 7/39? Trinaest milijuna kuna! Imao sam neki strašan osjećaj da ću dobiti. Imao sam takve osjećaje i ranije, ali uvijek su me prevarili. Probati ću s pozitivnim mislima. Promijeniti ću moje uobičajeno sanjarenje prije spavanja i zamisliti se kako se valjam u krevetu od novaca, kako mi kune prekrivaju svaki centimetar golog tijela, kako se bjesomučno smijem, kako mi miris novčanica puni nosnice… Nešto poput ove slike, samo bez plavuše:



Možda mi takve misli pomognu osvojiti Jack pot. I onda bih si kupio neku kućicu na moru. Da i ja mogu u miru negdje otići za prvi maj. Negdje gdje nema prometa, negdje gdje ima puno kamenja i malo zemlje, negdje gdje ima malo prašine.

Bojim se da je ovaj post otišao u potpuno krivom smjeru. O odnosima s muškarcima ću neki drugi put. Pitam se samo gdje ću staviti taj post, otkada sam ukinuo rubriku 18+? Ne znam ni gdje da stavim ovaj post. Bilo je tu svega, i nešto o meni, i korisnih savjeta kako očuvati WC školjku čistom bez puno pranja, a najviše je bilo ni v rit, ni mimo. Bio je ovo kao neki niš-korsni brain storming. Zapravo, više puštanje mozga na pašu, pa gdje vas odnese.

Uživajte u neradu. Neradu, ne neredu. Nered treba izbjegavati.

Klikni za ostatak posta...

Jockstraps

Vidim da vam kultura i čitanje, sudeći po komentarima, nije jača strana (osim Kolicharu), evo nešto što se nadam da će vam se više svidjeti.

Nemam neki fetiš što se obleke tiče. Već sam jednom napisao da je za mene dobar frajer – dobar frajer, ma što god imao ili nemao na sebi.

Na ovim svakojakim bezobraznim gay stranicama uz kauboje, uniforme, kožnjake, poslovnjake, jedan od najvećih fetiša, barem što se odjeće tiče, su ti famozni jockstraps ili kako bi mi to hladno rekli atletski suspenzori. Znači to vam dođe nešto kao donji veš za atlete koji treba zaštititi i pridržati pišu kod bavljenja sportom. Obično se sastoji od elastične trake oko struka s pričvršćenom «čašicom» od naprijed i dvije manje trake sa strane koje idu oko guze i sve to drže na svom mjestu. E sad, ima ih puno različitih vrsta, ali osnovna podjela je na one s tvrdom čašicom (za grublje sportove) i one sa nešto mekšom (za manje grube sportove).

Zašto su jockstraps postali gay fetiš, pa mislim da na to ne treba puno trošiti riječi. Radi se o donjem rublju s otvorenim dupetom. Treba li se išta tome dodati? I dok su tange onako baš malo ljiga i fuj, da ne govoromo vjerojatno i prilično neudobne, te će frajer u tangama prije izazavati podsmijeh nego išta drugo, s jockstraps je već druga priča.

Jockstraps su baš onako muški, macho, kao da govore ajdemo se odmah poseksati, za što je dokaz i ovaj vrući komad mužjaka na kojeg sam naletio u bespućima interneta. Pažnju mi je u prvom redu privukao mužjak, ali priznajem da mu tih par končića sasvim uzbuđujuće stoji.



Odmah sam naravno pohitao bolje proučiti web site na kojem dotični pozira oskudno odjeven. Ima tamo svakakvih zanimljivih stvari, možete ih i kupiti (jockstraps mislim), pa ako vam je to privlačno izvolite malo napasati oči. Meni su najbolje ove sa zvijezdom smještenom na strateškom mjestu. Što ja znam, kao da zvijezda nekako povećava cijelu stvar?

A nakon klika, slijedi još nekoliko slikica, pa tko voli… I nisu slike smještene iza klika zbog toga što su ćudoredno nepogodne, nego eto čisto da vas ne zamaram s 15 skrolova za slučaj da vas sve to skupa ne zanima.

I još jedna stvar. Nije da, razočaran odzivom na moj prošli post, samo pecam komentare i da mislim kako niste dovoljno kulturni. To sam se gore samo šalio. Kao prvo, što komentirati o knjizi koju nisi pročitao? Kao drugo, stvarno mislim da je ovaj mužjak vrijedan nekoliko KB na blogu.





























A što se dogodi kada se nađu dva frajera s jockstrapsima na sebi, možemo samo pretpostavljati...

Klikni za ostatak posta...