Prikazani su postovi s oznakom homofobija. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom homofobija. Prikaži sve postove

Demokršćanin, glumac, homoseksualci azilanti i oralni gej seks

12 prosinca 2010



Prošlog tjedna mediji su nas zasipavali kojekakvim zanimljivim vijestima sa svih strana svijeta. Vjerujem da blogeri imaju pune ruke posla kako bih ih prokomentirali, pa je tako došao i red na mene.

Demokršćanin

Evo tako mediji javljaju da je jedan samoproglašeni demokršćnin, dapače čak i bivši šef najdemokršćanskije stranke u svemiru, uhvaćen u bijegu, ne baš s punim kuferima u ruci, ali s podebljim bankovnim računima, to sigurno. Navodno to nije izolirani slučaj, ima još puno demokršćana, njegovih bliskih suradnika, koji su sudjelovali u punjenju bankovnih računa.

Glumac

Jedna, pak, druga vijest javlja kako neki domaći glumac iz sapunica izjavljuje da nikada ne bi mogao prihvatiti ulogu antikrista i homoseksualca, jer se to kosi s njegovim osobnim stavovima i uvjerenjima. Zaključujem da su antikrist i homoseksualci valjda najveća dva zla ovog svijeta. Ne znam kako vi, ali ja sam se lagano uvrijedio.

Ne bih htio prejudicirati da su tu opet u pitanju (demo) kršćanska uvjerenja, ali sve nekako navodi na tu stranu. Zanimljivo mi je da mu ta ista osobna uvjerenja ne bi smetala prihvatiti ulogu lopova, masovnog ubojice ili silovatelja, ili, recimo, nisu mu smetala prihvatiti ulogu u reklami gdje pred suprugom skriva ljubavnicu u ormaru. Da ne budem samo ciničan i bitchy, moram na njegov račun izreći i koju pohvalu. Frajer je stvarno jebozovan i veliki san mi je bio vidjeti ga u kakvom razvratnom gej porniću. Nakon ove njegove izjave, izgleda da je to još samo jedan u nizu mojih neostvarivih snova.

Upravo mi je sinulo, možda je glavni lik iz prve vijesti u stvari antikrist koji se zamaskirao u demokršćanina ne bi li tako naveo ostali demos i kršćane da ga prate u stopu i glasaju za njega na izborima, kako bi ih nakon toga dobro opelješio? Jer demos je naivan, svakom vjeruje i lako zaboravlja.

Homoseksualci azilanti

Treća vijest koja mi je privukla pažnju, bila je ona o tome kako je Češka tražitelje azila podvrgavala ponižavajućim procedurama ne bi li utvrdila opravdanost njihovih zahtjeva za azilom. Oni koji su spas od progona zbog homoseksualnosti tražili u Češkoj, morali su gledati heteroseksualne porniće kako bi češke vlasti provjerile jesu li njihovi navodi točni. Ako bi na azilantima usred porno testa otkrili erekciju (provjera nije bila ručnom metodom, ako ste to možda u prvi tren pomislili, nego pomoću vrlo sofisticirane tehnologije koja je uključivala hrpu žica spojenih na kojekakve dijelove tijela), njihov bi zahtjev tada bio odbijen. Znam da će sada netko pomisliti, kakvo je to ponižavanje ako ti netko pušta porniće i to još besplatno? Ali to su samo oni najrazvratniji među vama… Meni se čini da su češke vlasti bile vrlo lukave kako bi azilante što prije deportirali iz Češke. Da su zaista hteli provesti pravedan test, puštali bi im lezbijske porniće, jer ne uključuju li heteroseksualni pornići obično i nabrekli kurac s punim jajima koji klatara vamo-tamo pred kamerom odn. pred očima gledatelja? Mislim, shvaćate što želim reći…

Oralni gej seks

Vijest koja mi je ovih dana najviše privukla pažnju, dolazi iz znanstvenih krugova. Jednostavno obožavam znanost. Znanstvenici s Univerziteta u Montani, Odjel za seksualne i liberalne studije, proveli su istraživanje pod nazivom «Studija o koristima za opće zdravlje heteroseksualaca kojima hemoseksualci redovito pružaju felacijo» ili u izvorniku «Study On The General Health Benefits Of One-Way Gay Fellatio».

Studija je utvrdila kako heteroseksualni muškarci kojima homoseksualci redovito puše kurac, imaju puno manje šanse za obolijevanje od raka prostate ili testisa. Nakon objave rezultata, očekuje se velika navala na oralne usluge homoseksualaca. Ne zvuči li to kao da su molitve homoseksualaca napokon uslišane? Priznajte da ste upravo skočili sa svoje stolice, ciknuli i veselo zapljeskali ručicama? Ja jesam. Rezultati će službeno biti objavljeni na proljeće u uglednom medicinskom časopisu «The Journal of Men's Health & Gender».

Voditelj studije, dr. Wendel Jones, naišao je na podsmjeh i nevjericu 2005. g. kada je predložio financiranje ove studije, ali 2006. g. uspio je dobiti i novce i zeleno svjetlo.

Tijekom razdoblja od četiri godine, u kojem je istraživanje provođeno, sudjelovalo je 600 muškaraca u dobi od 23 do 54 godina koji su se isključivo identificirali kao heteroseksualci koji uživaju u "penetrativnom vaginalnom seksu s ženama". Oni su bili podijeljeni u dvije skupine. Prvoj skupini je «tim iskusnih homoseksualnih muškaraca» svakodnevno pružao oralni seks, dok druga skupina nije bila te sreće.

Pitam se, jesu li prvoj skupini «iskusni homoseksualni muškarci» dolazili svaki dan u kuću  (ili obratno) ili su se nalazili u prostorijama fakulteta? Kako, praktično gledajući, izvesti da trima stotinama heteroseksualnih muškaraca svaki dan «tim iskusnih homoseksualnih muškaraca» popuši kurac? Pretpostavljajući da se eksperiment ipak nije provodio u glavnoj predavaoni fakulteta koja može istovremeno primiti više pušačkih parova, koliko bi onda prostorija trebala imati ustanova koja provodi takvo istraživanje? Možda su pronašli rješenje u tome da je jedan «iskusni homoseksualni muškarac» opsluživao na dnevnoj bazi više muškaraca koji isključivo uživaju u «penetrativnom vaginalnom seksu s ženama»? Ako je, pak, «tim iskusnih homoseksulanih muškaraca» svaki dan obilazio kuće heteroseksualnih muškaraca koji isključivo uživaju u «penetrativnom vaginalnom seksu s ženama», ne baca li to malo sumnju na istraživanje koje bi se ipak trebalo odvijati u kontroliranim uvjetima? Hoću reći, je li netko provjeravao da je baš svakom od sretnika iz prve skupine heteroseksualnih muškaraca koji isključivo uživaju u «penetrativnom vaginalnom seksu s ženama» baš svaki dan jedan sretnik iz tima «iskusnih homoseksualnih muškaraca» popušio kurac?

Je li se radilo o volonterima ili su sudionici u istraživanju dobili neku naknadu? Znam da se sada mnogi među vama pitate, pa koji bi luđak platio muškarcu da mu svaki dan netko popuši kurac odn. koji bi još veći luđak platio nekom homoseksualcu da svaki dan nekome popuši kurac i još k tome heteroseksualcu koji isključivo uživa u «penetrativnom vaginalnom seksu s ženama»? Što su o cijelom eksperimentu mislile vlasnice vagina, supruge i partnerice muškaraca koji isključivo uživaju u «penetrativnom vaginalnom seksu» s njihovim vaginama? Moglo bi se tu postaviti još cijeli niz pitanja.

Na kraju studije, nakon četiri duge godine svakodnevnog pušenja kurca skupini od 300 heteroseksualnih muškaraca, svih 600 heteroseksualnih muškaraca koji isključivo uživaju u «penetrativnom vaginalnom seksu s ženama» testirani su na rak prostate i testisa. Osam ih je bilo pozitivno na rak prostate i šest na rak testisa. Svih četrnaest bilo je iz skupine nesretnika kojima «tim iskusnih homoseksualaca» nije pušio kurac svaki dan.

Kakve to ima veze s pušenjem kurca, sigurno se pitate, jer kako može glupi kurac znati puši li ga žena ili «iskusni homoseksualac»? E, znanstvenici imaju spreman odgovor. Stvar je u mozgu vlasnika kurca, a ne u samom kurcu.

Biolozi koji su proučavali rezultate studije vjeruju da je uzrok takvom rezultatu nešto što se zove «urođena tjelesna rezonancija» (IBR) koja uzrokuje da ljudsko tijelo reagira pozitivno na vanjske podražaje koji dolaze od osoba istog spola. U ovom slučaju, oralna stimulacija muških genitalija od strane drugog muškarca rezultira u pozitivnom metaboličkom učinku kojeg tijelo intrinsično uvećava te time poboljšava njegovu otpornost prema nastanku raka prostate i testisa. Eto, sigurno niste znali da nešto tako postoji.

«Gejevi često kažu kako nitko ne zna bolje zadovoljiti muškarca nego drugi muškarac. Sada to više nije samo pick-up fraza. To je urođena tjelesna rezonancija.», kaže biologinja dr. Gayle Darvill, koja dalje dodaje da «nije više iznenađenje da gej muškarci manje oboljevaju od raka prostate i testisa. Gejevi su nesvjesno otkrili tajnu dobrog zdravlja prostate i testisa.»

Dr. Jones: Glupo je biti stisnut
«Dokazi su jednostavno veliki i nemoguće ih je ignorirati», kaže voditelj istraživanja, dr. Jones, koji se identificira kao heteroseksualac i koji je također osobno sudjelovao u praktičnom dijelu istraživanja. Lijepo, dodao bih ja, organiziraš istraživanje u kojem ti svaki dan tijekom četiri godine netko popuši kurac, i još te za to plate. Mogao bih biti bezobrazan, pa se zapitati nije li možda i dr. Jones demokršćanin, ali neću. Svoje iskustvo dr. Jones opisuje: «Ako ste hetero muškarac i drugi muškarac vam popuši, to i nije toliko loše kako se možda čini, te ne zaslužuje društvenu stigmu koju danas ima».

Dr. Jones poručuje heteroseksualnim muškarcima da bi bili «ludi ne prihvatiti» iskustvo primanja oralnog seksa od strane gej muškaraca jer su dokazane njegove zdravstvene prednosti, te upozorava da «sada nije vrijeme biti stisnut glede zdravlja prostate i testisa.» Pitam se, hoće li sada glumac iz druge vijesti možda promijeniti svoje osobne stavove i uvjerenja i poslušati savjet dr. Jonesa?

«Gej muškarci nisu stvoreni samo zbog njihovog modnog talenta, nepogrešivog ukusa i kreativnosti,» kaže Jones. «Oni su anđeli u borbi protiv raka koje trebamo ohrabrivati, slaviti i, iznad svega, cijeniti.»

Meni se čini da se netko prilično uživio u vlastito istraživanje.

Vijest ne spominje koji je bio razvoj situacije nakon što je istraživanje završilo, jesu li se možda rodile nove ljubavi, je li se možda netko od heteroseksualaca zarazio homoseksualnošću, ili možda obratno, možda se neki od homoseksualaca zarazio heteroseksualnošću?

U istraživanju se nije niti analiziralo kako je svakodnevno pušenje kurca heteroseksualnim muškarcima utjecalo na gejeve koji su sudjelovali u istraživanju, ali se vjeruje da im je cijelo to iskustvo itekako ostavilo dobar okus u ustima.



Eto, sada sve u potpunosti informirani. Danas ne morate niti Dnevnik pogledati.

Klikni za ostatak posta...

Policija je tu zbog vas

24 lipnja 2010

Svake godine nakon Pride-a nađu se neki koji protestiraju zbog financijskih sredstava utrošenih na osiguranje gej parade. Tko je to vidio, u ovoj sveopćoj krizi kada se traži štednja od svih, trošiti sredstva nedužnih poreznih obveznika, koje ionako nitko ništa ne pita, na tamo neke homoseksualce? Sve to, naravno, uz obveznu ogradu kako oni nemaju ništa protiv homoseksualaca, ali da je njihovo paradiranje neukusno i u ovom trenutku neumjesno. Ali inače nemaju ništa protiv homoseksualaca.

Valjda je sto puta rečeno, ali nekima određene stvari jednostavno ne ulaze u glavu:
  1. I homoseksualci su porezni obveznici. Ako je proračun RH otprilike 100 milijardi kuna i ako homoseksualaca ima oko 5% u ukupnom stanovništvu, možda bi se mogao izvesti zaključak da su homoseksualci doprinijeli proračunu s otprilike 5 milijardi kuna.
  2. Osiguranje je potrebno, ne zbog razularenih homoseksualaca koji jedva čekaju napasti nedužne heteroseksualce za vrijeme parade, nego baš obratno. Kada već traže da se organizatorima Pride-a ispostavi račun, račun bi se trebao dostaviti na sasvim drugu adresu, onima zbog kojih je osiguranje nužno kako ne bi došlo do teških nereda, a to nisu homoseksualci.
  3. Upravo takvi stavovi su jedan od razloga zašto je potreban Pride.
Ili recimo, koliko se godišnje utroši na osiguranje za vrijeme nogometnih utakmica? To također plaćaju porezni obveznici. Možda bi u ovo doba sveopće krize bilo pametno zabraniti nogometne utakmice? Možda bi bilo dobro točno izračunati koliko se troši na osiguranje nogometnih utakmica, neka se to podijeli po glavi svih zaposlenih i prosim lepo, ja to ne bih više plaćao. A ako baš moram, onda bih taj dio dao u humanitarne svrhe ili za nezaposlene. Ili za gej paradu. To su moji novci, mogu s njima raditi što želim.

Eto, just my 2 cents.

Klikni za ostatak posta...

Homofobija

30 svibnja 2010

Zanimljivio je kako neki ljudi okreću stvari naopačke i optužuju druge za ono što se odnosi upravo na njih same. Tako jedan komentator u u svojoj kolumni u jednim dnevnim novinama pod naslovom članka «Homoseksualnost je bolest» kaže:
Borba protiv diskriminacije ima smisla sve dok sama ne postane diskriminatorska, zahtijevajući cenzure i kaznene progone za sve koji drukčije misle. Svjetski dan borbe protiv homofobije i transfobije podsjeća upravo na takvu perverziju.
Svetko ima slobodu misliti što želi, ali djela i riječi su nešto sasvim drugo, pogotovo ako pozivaju na mržnju. Sloboda i pravo mišljenja ne uključuje pozivanje na diskriminaciju određenog dijela društva. Borci za prava homoseksualaca ne traže oduzimanje ili smanjivanje bilo čijih prava, nego se isključivo zalažu za prava homoseksualaca. S druge strane, homofobi i autori sličnih tekstova, upravo se zalažu protiv ljudskih prava određenog dijela društva.
Boriti se za svoja prava je legitimno, poželjno, ali kršiti i osporavati time prava roditelja da odgajaju svoju djecu, pa i na spolnom području, u skladu s vlastitom savješću, te religijskom i vrijednosnom tradicijom, znači ozbiljan udar na ljudska prava i odgojni pluralizam.
Pitam se, ako nečija savjest, te religijska i vrijednosna tradicija, nalaže da svoju djecu odgaja u duhu da žene ili crnci nisu jednakopravni njima samima, je li napad na takve stavove također udar na ljudska prava i odgojni pluralizam? U istoj kolumni, a sve u istom stilu okretanja stvari naglavačke, iznose se i potpune neistine:
Tako je u Švedskoj 2004. godine na mjesec dana zatvora osuđen protestantski pastor jer je, na temelju Biblije, govorio protiv legalizacije istospolnih brakova. Citirajući Isusa (Mt 19, 3-6) koji govori o braku od početka svijeta kao zajednici muškarca i žene koji postaju “jedno tijelo”, švedski je pastor završio u “prdekani”.
Ake Green, navedeni pastor Švedske pentekostalne crkve, nije završio u zatvoru odašiljajući poruke mira i oprosta svojim vjernicima i skrušeno citirajući Isusa, nego zato što je za vrijeme propovijedi grmio s oltara slijedeće: «Homoseksualnost je abnoramalni, užasni kancerogeni tumor u tijelu društva». Možda dotični kolumnist poznaje Bibliju jako dobro, pa je pronašao u njoj i te riječi Isusa.

Zmislite da netko kaže: «Crnci (žene, invalidi, Hrvati, Srbi, Madžari, Romi, muslimani, birajte po volji) su abnormalni, užasni kancerogeni tumor u tijelu društva.». Nekima očito nisu jasni pojmovi slobode, demokracije, diskriminacije i prava na slobodu mišljenja.

Klikni za ostatak posta...

Umjetni penis napada

08 studenoga 2009




Ne znam jeste li odgledali zadnju epizodu Trenutka istine? Ja nisam kada je išla u redovnom terminu, ali sam je upravo odgledao na internetu da vidim što je to bilo toliko strašno i perverzno zbog čega se ponovno digla halabuka oko te emisije, zbog čega se iz Vijeća za elektroničke medije prijeti ne samo ukidanjem emisije, nego i privremenim oduzimanjem licence Novoj TV.

Naravno, problem su opet homoseksualci. Dečko je priznao da je gej, da mu je fizički privlačan vlastiti šogor, da je maštao seksu s više muškaraca istovremeno, da ima umjetni penis kojeg actually i koristi i da je objavio snimku vlastite mastutbacije na internetu, bez da se vidi lice, naravno. To je sve strašno izopačeno i perverzno, time su mnogi ljudi povrijeđeni, pokradeni su porezni obveznici, otvoreno se lagalo, maltretiralo i zlostavljalo, i treba to sve ukinuti.

Naravno, kada je prije koji tjedan jedna žena priznala da ima kod kuće dva vibratora, a priznat ćete dva vibratora su dvostruko veća perverzija od jednog, da se upuštala u grupni seks, kao i jedan drugi kandidat, koji je uz to oženjen i orgijao je bez znanja supruge, kao i mnogi drugi koji su priznali da zanemaruju djecu, da se ševe mimo braka, varaju, lažu, kradu, tuku, ostavljaju ljubavnike gole u šumi na zimi, tada se nije dizala tolika prašina, tada to nije bilo baš toliko strašno perverzno. Je, i tada su se zgražali, ali ne do te mjere da se prijeti zabranama. Vibrator u ženskoj pizdi ili šupku može proći, ali umjetni kurac u muškom šupku je ipak kap koja je prelila čašu.

Ponovno se pokazala sva licemjernost našeg društva. Homoseksualna osoba može proći (na jedvite jade), ali samo pod uvjetom da je u potpunosti aseksualna, da nema nikakvih romantičnih ili, sodome li i gomore, seksualnih želja, da se skriva, šuti i živi u svoja četiri zida daleko od očiju javnosti ili bilo kojih drugih očiju što uključuje i prijatelje, poznanike, susjede, rodbinu… Ako se sazna da neki homoseksualac voli primiti u šupak, onda je to strašno perverzno zbog čega se na noge dižu kojekakva vijeća. I sve to unatoč tome što homoseksualnost nije bolest, što homoseksualnost nije zabranjena, dapače, zabranjena je diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije. Pa nije li to ono osnovno što homoseksualca razlikuje od heteroseksualca? Zar homoseksualca ne čini homoseksualcom upravo to što ga emotivno i fizički privlače osobe istog spola? Zar homoskesualni seks nije sastavni dio života homoseksualca, baš kako je i heteroseksualni seks dio života heteroseksualaca?

U čemu je problem ako mu je šogor fizički privlačan? Kao da ne postoje milijuni žena (ako ne i sve žene na ovom svijetu) kojima je također privlačan vlastiti šogor ili prijateljičin muž ili tamo onaj holivudski glumac? Kao da milijunima muškaraca (ako ne i svim muškarcima na svijetu) nije privlačna vlastita šogorica, prijateljeva žena, susjeda, kolegica s posla ili tv voditeljica? U čemu je tu problem? Kao da milijardama ljudi na svijetu nije privlačna ideja o grupnom seksu? Što, naravno, ne znači da će ju i ostvariti. Pa čak i da je ostvare, što ima loše u tome ako su se svi "sudionici" tako dogovorili, ako se time nikog sa strane,a pri tome mislim na partnera, suprugu, muža, djevojku ili dečka, neće povrijediti ili slagati? Što ima loše u vibratoru? Ako ništa drugo, barem se radi o sigurnom seksu. Na kraju krajeva, što ima loše i od objavljivanja na internetu snimke vlastitog drkanja? Tko je time povrijeđen, ozlijeđen, kome je time nametnuto da to gleda?

Što je još i gore, dečko je priznao da su mu to samo maštarije, ne i da ih je ostvario, i to je odmah dovoljno da se prijeti zabranama i da se to nazove perverzijama. Sve to isto, samo zaista i provedeno u djelo, ali kada su heteroseksualci priznaju, onda to i nije tako veliki problem, je malo škakljivo, ali može se progutati.

Naravno da sam se opet iživcirao i komentarima uz ovu temu na kojekakvim forumima, gdje se priziva higijena duha i zaštita ljudske dostojanstvenosti. Da mi je samo na trenutak zaviriti u higijenu duha dotičnih, a pogotovo onih koji sjede u vijeću za elektroničke medije. Neki opet optužuju da sve zlo dolazi iz SAD-a u čijim se se serijama «populariziraju muževi papučari, supruge kojima je obiteljska kuća samo konačište ili usputna stanica, zajednice u kojima u jednom stanu živi nekoliko muškaraca i žena, homoseksualci kao simpatični i dragi susjedi i kćerke koje već sa 12-13 godina spavaju kod svog dečka.».

Možete li zamisliti mentalni sklop osobe kojoj smeta što se u nekoj seriji homoseksualci prikazuju kao «simpatični i dragi susjedi»? O kakvom li se samo licemjerju, gluposti, primitivizmu, netoleranciji radi? O kakvom li se samo izostanku bilo kakvog susjećanja ili ljubavi prema bližnjem svom ovdje radi? Možete li zamisliti mentalni sklop osobe koja izjednačava «muža papučara» i «kćerke koja već sa 12-13 godina spava kod dečka»? Jer biti «muž papučar», a pod time se valjda misli na muškarca koji uvažava mišljenje svoje supruge, koji pomaže pri kućanskim poslovima i koji općenito svoju suprugu doživljava kao sebi ravnopravnu osobu, valjda je nešto potpuno neprimjerno našem mentalitetu i zlo koje nam se nameće iz SAD-a.

Na kraju krajeva i ja sam licemjeran. I ja smatram da određene stvari trebaju ostati unutar nečije intime, i ja smatram da ljudi mogu raditi što žele sve dok njihovi postupci ne ugrožavaju druge, ali, unatoč mom licemjernom mišljenju o toj emisiji i njezinom terminu, ipak znam baciti oko na Trenutak istine i naslađivati se zavirivanjem u tuđu intimu. Zapravo, gadim se sam sebi zbog toga, kada bolje promislim.

Nije mi žao ljudi koji se prijavljuju u Trenutak istine, ali zaista nikako ne mogu dokučiti što ih je natjeralo prijaviti se u jednu takvu emisiju kojoj je jedini cilj iskorištavanje tuđe intime ili nesreće u svrhu najbrutalnije zarade. U redu je biti hrabar kada svojim postupcima nećeš povrijediti druge, ali može li se nazvati hrabrošću iznošenje vlastite intime zbog zarade i pri tome povrijediti druge i to pred «cijelom Hrvatskom»?  Po meni to je zapravo najveći problem te emisije. Ali s druge strane, jesu li išta gori oni, ili svi mi ostali, koji također varamo, krademo, guramo svašta u pičke i šupkove, zlostavljamo, tučemo, psujemo, vodimo dvostruke živote, nemamo suosjećanja prema nesretnima, ali šutimo o tome i pred svima se pokazujemo kao oličenje duhovnog higijeničarstva i ljudskog dostojanstva?

Klikni za ostatak posta...

U borbi protiv predrasuda

31 kolovoza 2009

Taj sažetak nije dostupan. Kliknite ovdje da biste vidjeli post.

Klikni za ostatak posta...

U četiri zida

26 svibnja 2009

Možete se roditi u vojnoj zračnoj bazi (otac pilot i brigadir, majka medicinska sestra i kapetan), možete biti pilot 18 godina, vaša država može u vas uložiti preko 25 milijuna dolara, možete biti ratni heroj, imati 88 borbenih letova (Kuvajt, Irak, Afganistan… na stranu političke konotacije), možete dobiti 30 priznanja, devet medalja, od toga jednu za izuzetnu za hrabrost, ali ako se sazna da ste gay, odmah dobijete nečastan otkaz i to samo dvije godine pred mirovinu. Obrazloženje je da vaša homoseksualnost negativno utječe na moral, red i disciplinu, iako u vašoj bazi ima preko 4000 vojnika od kojih samo njih deset zna za vašu homoseksualnost, a među tih deset nije nitko od onih s kojima svakodnevno radite, nego isključivo nadređeni, odvjetnici i vojni istražitelji koji su vas špijunirali.



Brigadir Victor Fehrenbach ipak ne želi odustati, nego se pokušava boriti za svoja prava.

Ali to je u tamo nekoj dalekoj Americi… Kakve to ima veze s nama.


p.s.
Mislim ono, nevezano uz temu, prvo nisam ništa htio napisati, ali to je jednostavno jače od mene. Ne izgleda li Victor kao da je upravo ispao sa seta Top Gun 2? Mislim ono, niste li oduvijek baš tako zamišljali pilote? Mislim ono, ako ste ih uopće zamišljali... Ne kažem da sam ih ja ikada zamišljao ili da ih je bilo tko ikada zamišljao ili da bi ih bilo tko uopće i trebao zamišljati. Mislim ono, samo kažem...

Klikni za ostatak posta...

U četiri zida

25 svibnja 2009

Stvarno nemam ništa protiv homoseksualaca, ali zar baš moraju biti toliko dosadni? Zar ja paradiram zato što sam heteroseksualac? Kakva prava homoseksualaca, a što je s pravima nas heteroseksualaca? S kim se jebeš trebalo bi ostati između četiri zida…
Kada vaša voljena osoba završi u bolnici, normalno je da želite biti pokraj nje. Ali što ako vam osoblje bolnice to ne dopusti?



Lezbijka Janice Langbehn je sa svoje troje usvojene djece i partnericom Lisom Pond, s kojom je u vezi 18 godina, bila na odmoru na Floridi kada je njena partnerica završila na hitnoj zbog aneurizma. Janice je uzalud pokušavala otići u posjet na hitnu, ali osoblje bolnice to nije dopustilo pod izlikom da nisu u srodstvu. Lisa je ubrzo umrla u bolnici potpuno sama.

Janice kaže: Imam duboki osjećaj da sam iznevjerila Lisu jer nisam bila uz nju kada je umirala. Kako ću to prebroditi, ne znam, ako ću uopće ikada i moći.

Janice danas tuži bolnicu u Miamiju.

Članak iz New York Timesa
Langbehn-Pond obiteljski blog

Ovakvih slučajeva ima bezbroj, sigurno i kod nas. Rijetki se usude dići glas.

Klikni za ostatak posta...

Velika debela anti-gay suradnja

09 svibnja 2009


Valjda nema gay bloga koji ovo nije objavio, pa ću evo i ja. Prvi put sam ga vidio na NShappy blogu, pa sam išao malo "istraživati". Uglavnom, skupili se neki ljudi koji se međusobno ne poznaju, poslali svoje snimke nekom trećem, ovaj napravio kompilaciju i stavio na YouTube. Taj treći kaže:

na internetu, a posebno na youtube-u, postoji odvratna količina mržnje prema manjinama, a posebno prema LGBT zajednici, što me inspiriralo organizirati ovu video suradnju...
Absolutely fabulous!

Pjesma je od Lily Allen. Trebam li napomenuti da prvi puta čujem za nju? :-) Ali sam zato opet ponovno neizmjerno uživao u Hrvatska traži zvijezdu. Dva sata mi osmjeh nije silazio s usta.

Look inside
Look inside your tiny mind
Now look a bit harder
Cause we're so uninspired, so sick and tired of all the hatred you harbor

So you say
It's not okay to be gay
Well I think you're just evil
You're just some racist who can't tie my laces
Your point of view is midieval

Fuck you
Fuck you very, very much
Cause we hate what you do
And we hate your whole crew
So please don't stay in touch

Fuck you
Fuck you very, very much
Cause your words don't translate
And it's getting quite late
So please don't stay in touch

Do you get
Do you get a little kick of being slow minded?
You want to be like your father
It's approval your after
Well that's not how you find it

Do you
Do you really enjoy living a life that's so hateful?
Cause there's a hole where your soul should be
Your losing control of it and it's really distasteful

Fuck you
Fuck you very, very much
Cause we hate what you do
And we hate your whole crew
So please don't stay in touch

Fuck you
Fuck you very, very much
Cause your words don't translate and it's getting quite late
So please don't stay in touch

Look inside
Look inside your tiny mind
Now look a bit harder
Cause we're so uninspired, so sick and tired of all the hatred you harbor

Fuck you
Fuck you very, very much
Cause we hate what you do
And we hate your whole crew
So please don't stay in touch

Fuck you
Fuck you very, very much
Cause your words don't translate and it's getting quite late
So please don't stay in touch

A evo i još nešto šna što sam danas naletio:

Klikni za ostatak posta...

Dvije vijesti

07 travnja 2009



Samo četiri dana nakon što je to učinila Iowa, Predstavnički dom američke savezne države Vermont (na slici) je potrebnom 2/3 većinom (100 glasova za, 49 protiv) odlučio legalizirati gay brakove. Time je pregažen veto na legalizaciju gay brakova koji je uložio konzervativni guverner Vermonta, republikanac Jim Douglas.
Vermont je tako postao četvrta američka država u kojoj su legalizirani gay brakovi, ali prva koja je to učinila ustavnim zakonom. Ostale dvije države su Massachusetts & Connecticut.
Homoseksualci će se u Vermontu moći vjenčavati od 1. rujna 2009. Time je završen proces koji je počeo još 1997., kad je muškarac imenom Stan Baker zajedno sa svojim partnerom i jednim lezbijskim parom zatražio od Vermonta da prizna prava ljudima u homoseksualnim vezama. Na nacionalnoj razini, u SAD-u je na snazi Zakon o obrani braka iz 1996., koji priznaje brak samo između muškarca i žene. Novi predsjednik Barack Obama rekao je kako namjerava promijeniti taj zakon.



Dva krvava mladića na podu su dvojica od šest muškaraca koji su ovih dana ubijeni u Iraku zbog toga što su gay. Ubojstva je potaknuo lokalni šitski vjerski vođa koji je u svojim govorima osudio homoseksualnost. Policija kaže da su ubojstva vjerojatno počinili osramoćeni rođaci žrtava jer nitko nije zatražio tijela kako bi se mogla pokopati, niti zatražio istragu. Hrabre ubojice žrtvama su prvo svezali ruke iza leđa, pa ih onda zatukli.

Mislite da to kod nas nije moguće? Ili u SAD-u? Sjetite se Matthewa Sheparda. Dugačak je još put. Nije najveći problem u zakonima. Puno je veći i opasniji problem u glavama ljudi. Možda će našim unucima biti bolje. Dobro, ne baš doslovno «našim», ali znate na što mislim.

Klikni za ostatak posta...

Tisuću kilometara daleko

17 ožujka 2009

Gotovo da nema Internet portala u Hrvatskoj koji nije prenio vijest da je nogometaš Newcastla Francisco Jiménez Tejada, poznatiji kao Xisco, uhvaćen na nekim fotografijama s prošlogodišnjeg odmora u svojoj rodnoj Španjolskoj kako se grli i ljubi s muškarcima. Index.hr, Jutarnji.hr, Dnevnik.hr, 24sata.hr, da spomenem samo one neke važnije, većina redom vrišti: “Gay skandal u Premier ligi: Osvanule fotografije gdje se Xisco ljubi i drpa s muškarcima”. Kliknite na rezultate pretraživanja Google.hr-a, pa se sami uvjerite.

Kao prvo, što bi tu bilo skandalozno? To da je netko gay ili da je nogometaš gay? Homoseksualnost nije zakonom zabranjena, nije na popisu bolesti i ne liječi se, te je zakonom zabranjena diskriminacija homoseksualaca. I što bi sada trebalo biti skandalozno ako je netko gay? Fotografije na kojima se muškarac ljubi s nekim drugim muškarcem? I to čak niti ne poskrivečki, nego pred svima na ulici i plaži? Možda je to skandalozno? Kao drugo, baš me zanima koliko je ljudi kod nas uopće čulo za Xisca pa da su njegove fotografije nama toliko bitne? Ili možda uopće nije bitno o kome se radi, važno je samo da je netko gay i to je automatski, barem ako se naše medije pita, skandalozno i vrijedno objavljivanja? A kao treće, čovjek možda uopće nije gay.

Uz navođenje da su Xiscove fotografije poharale svijet, naši novinari su se potrudili i u cijelu vijest ukomponirali isječak izjave nekog engleskog gay aktiviste od prije pola godine u kojoj je rekao da osobno poznaje 12 gay nogometaša u prvoj engleskoj ligi i logično je da se naši novinari upitaju, nije li baš Xisco jedan od njih? I opet su tu naravno komentari čitatelja. Na nekim portalima su se toliko raspričali, kao da se radi o pitanju života i smrti.

Mene je zanimalo, koliki je to zapravo skandal, koliko su te fotografije zapravo poharale svijet i kako su zapravo reagirali oni koje bi to moglo donekle zanimati, naime Englezi, jer ipak se radi o igraču iz njihove Premiership lige. Tu vam je link na rezultate pretraživanja Google.com-a.

Ako je sudeći po Google-u, ni traga o skandalu, ni traga o iole respektabilnim novinama ili portalima, sve sami neki no-name žuti site-ovi, među njima velik broj onih koji su namijenjeni gay populaciji. Bio sam siguran da ću pronaći barem nešto o ovom groznom i neviđenom gay skandalu (s fotkama koje su poharale svijet) na poznatom tabloidu The Sun. Opet ni «g» od spomenutog gay skandala, a na žalost ništa ni od fotki. Pa i ovi opskurni site-ovi i blogovi (poput mog) koji su objavili kratku vijest, ne spominju nikakav skandal, nego jednostavno navode, da je Xisco prvi engleski nogometaš koji je izašao iz ormara, iako to čovjek sam zapravo nikada nije potvrdio.

Probao sam pogledati i komentare čitatelja na dotičnim site-ovima. Ostao sam šokiran kada sam otkrio da na većini nema niti jednog jedinog komentara. Pa zar je moguće da Engleze ne zanima da im je jedan igrač možda gay??? Pa zar to ne zaslužuje barem mali komentarčić? Barem jednu malu psovkicu? Pa kako je to moguće kad je ta ista vijest toliko uzburkala Hrvate tisuću kilometara daleko?

A zapravo najsmješnije (ili najžalosnije, kako vam paše) od svega mi je bilo kada sam na forumu www.big-football-forum.co.uk vidio da je temu «Xisco is gay?” otvorio forumaš koji u avataru ima grb kluba iz Maksimira i koji je stavio link na članak na Index.hr. Valjda je očekivao provalu bijesa i zgražanja ostalih forumaša zbog Xiscovih fotografija. Kada je rekacija u vidu bljuvanja, zgražanja i povraćanja ostalih forumaša izostala i kada su zapravo počeli raspravljati o tome kakav je Xisco igrač i o sličnim normalnim nogometaškim temama, dotični ih je, valjda uvrijeđeno, pokušao podsjetiti na vlastitu temu: “Hey, this thread is about Newcastle players being gay.” Ostali su opet ignorirali njegov skandal.

Ali da sad ne ispadne kako su pederi divni i krasni, moram ipak staviti par vrućih fotki Xisca u klinču, čisto da vidite o čemu se tu zapravo radi.











Za vas kojima skandala nikada dosta, još fotki zgođušnog Xisca u klinču ovdje. Radi se o gay site-u, otuda tamo toliko komentara.

Klikni za ostatak posta...

Različite ljubavi, jednaka prava

15 ožujka 2009

To je slogan nove kampanje udruga Kontra i Iskorak kojom traže izjednačavanje prava homoseksualnih osoba s pravima ostalih. Opet sam ostao osupnut komentarima čitatelja na raznim portalima koje su ostavili uz ovu vijest. Ponovno me šokiralo neznanje i zablude, a ponajviše neljudskost nekih ljudi koji ostavljaju komentare.

Svaka čast Kontri i Iskoraku na njihovim akcijama koje provode već dugi niz godina, na organizaciji pravnih i drugih savjetovališta, zaista im se divim na hrabrosti koju imaju zbog svih nas. No da je pred njima još veliki put i dokle idu zablude i neznanje, najbolje se vidi iz tih spomenutih komentara. I zapravo tu i vidim mogući putokaz kojim bi se te udruge trebale voditi, a to je mijenjanje svijesti običnih ljudi, mijenjanje najčešćih zabluda koje vladaju u društvu. Nisam siguran kako bi se to zapravo trebalo provoditi, ali ono što je sigurno je da je osnova napretka edukacija i razjašnjavanje predrasuda.

Možda bi Kontra i Iskorak trebali napraviti web portal namjenjen prvenstveno heteroseksualcima gdje bi im se pokušalo objasniti da biti homoseksualac nije samo jebati nekog u dupe (slikovito rečeno, uostalom sada kada sam i službeno pornografski blog mogu biti prost), možda čak tamo napraviti i neki FAQ o homoseksualcima gdje bi u formi pitanja i odgovora mogli argumentirano razjasniti najčešće predrasude? Možda bi više trebali inzistirati na tome kakva to sve prava donosi pravo na brak, s konkretnim primjerima iz svakodnevnog života s kojima se svatko može identificirati? Pokazati da želja za brakom nije samo neki hir tamo nekih pedera koji nešto žele zato što su naporni, nego zaista i potreba? Djelovati više afirmativno, a ne samo zahtijevati. Možda bi se u svojim kampanjama mogli malo manje orijentirati na prizore zaljubljenih istospolnih parova, a više na probleme s kojima se homoseksualci susreću u svakodnevnom životu? Kampanje organizirati u cilju mijenjanja svijesti? A možda bih se i sam osobno trebao uključiti i učiniti nešto kad sam tako pametan?

Možda bi, između ostalog, mogli oformiti tim ljudi koji bi se uključio na rasprave na portalima i koji bi smireno, uljudno, nenametljivo i prije svega argumentirano odgovarao na komentare? Možda se to čini besmislenim, ali kao što se kuća gradi od temelja, tako treba od početka raditi i na objašnjavanju «naše stvari», jer ako osobi koja je cijelog života slušala da su homoseksualci jedno od najvećih zala čovječanstva dođete s prijedlogom da bi možda i njima trebalo omogućiti prava koja imaju heteroseksualci, naravno da će to oni s gnušanjem odbiti. A odbiti će jer ne znaju o kakvim se pravima radi, jer misle da će oni nešto time izgubiti i jer zapravo ne znaju ništa o homoseksualcima.

U tim komentarima se neprestalno ponavljaju jedne te iste stvari. Homoseksualci traže neka posebna prava koja nemaju niti heteroseksualci, heteroseksualci će time nešto izgubiti, homoseksualnost je stvar izbora, homoseksualnost se treba liječiti, homoseksualnost je «zarazna», ako vas odgaja homoseksualac i sami ćete takvim postati, homoseksualnost se može iskorijeniti, homoseksualnost nije prirodna, homoseksualnost nije po božjim zakonima, homoseksualci su moralne nakaze, homoseksualcima može biti dobro i unutar svoja četiri zida, što će im brak, homoseksualnim brakovima se omalovažava brak heteroseksualaca, svijetom vlada pederski lobi, Biblija kaže ovo ili ono… Još do prije nekoliko godina česti su bili komentari u kojima su se homoseksualci izjednačavali s pedofilima. Takvih je komentara sada znatno manje. Očito je da se stvari mogu mijenjati.

Netko je zapitao:

Da li ijedan homoseksualac može odgovoriti na pitanje po čemu je dobra ta seksualna orijentacija za društvenu zajednicu?
A ja bih odgovorio pitanjem, po čemu je loša ta seksualna orijentacija za društvenu zajednicu? Što recimo gubi društvo kada bi se homoseksualcima dalo pravo sklapanja građanskog braka?

Mogla bi se vjerojatno napisati cijela knjiga o tome, ali da sada budem čisto pragmatičan. Jedna od koristi za cijelo društvo bila bi i ta da bi se povećao broj sretnih parova koji bi se htjeli skrasiti, povećala bi se potražnja za kreditima (lakše je otplaćivati kredit u dvoje, nego sam), a time bi se i povećala prodaja stanova, namještaja, bijele tehnike, automobila, bilo bi više posla u tvrtkama jer bi se povećao broj kupaca njihovih proizvoda, povećao bi se broj zaposlenih koji izdvajaju za zdravstvo, povećanom potrošnjom povećali bi se prihodi od PDV-a, država bi imala više novaca financirati npr. nove jaslice, dječje vrtiće, škole, povećane dječje doplatke, dakle izravna korist za heteroseksualce s djecom. Zar bi to predstavljalo neka posebna prava za homoseksualce kojim bi heteroseksualci bili zakinuti? Na kraju krajeva, povećao bi se i broj sretnih jedinki koje se osjećaju sigurno i zaštićeno u društvu, te bi time bili više motivirani, aktivniji, i za društvo u cjelini produktivniji (više novaca za sve, jeeee… možda ne puno više, ali ipak više).

Ovo je možda banalan primjer, ali možda i nije. Sudeći prema komentarima, izgleda da je potrebno objašnjavati i najbanalnije stvari. Zapravo, na apsolutno svaki komentar bijesnih komentatora, moglo bi se vrlo argumentirano i pristojno odgovoriti. Zar i u vama ovakvi komenatri ne izazivaju želju da odgovorite na njih? Evo, ja ću samo na brzinu i vježbe radi, bez truda da budem posebno pristojan (ipak je ovo pornografski blog) i da obuhvatim sve aspekte koji neki komentar zahtijeva, pokušati dati samo šturi odgovor. Istina je da bi zapravo svaki od ovih komentara zahtijevao poveći odgovor i zapravo je u tome i veliki dio problema. Nije mi bio cilj prosipati velike mudrosti, samo lagano zagrebati po svakoj predrasudi. Netko pametniji od mene bi to sigurno napravio puno bolje.
Nisam protiv unistavanja homosekusalaca ali nisam ni za to da oni dobiju neka specijalna prava, svaka slicna grupa bi mogla da trazi specijalna prava,sta je sa pravima normalnih ?
Homoseksualci ne traže posebna prava. Traže samo pravo na siguran život u dvoje, pravo kakvo imaju i heteroseksualci, pri tome ne uzimajući ništa (pa ni u financijskom smislu) od heteroseksualaca. Normalni ta prava već imaju.
Kazem iskreno, vi homoseksualci zivite svoj zivot i imate vec dosta prava, ali molim vas nemoj te sada pocimat rusit nas temelj, nasu vjeru u Isusa Krista...
Koja prava imamo? Živjeti u paru u četiri zida? Imamo dosta prava, u odnosu na što? Čini mi se da se treba do u nedogled ponavljati da homoseksualci ne traže nikakva posebna prava kao i da omogućavanjem tih prava nitko ne bi bio zakinut ili izgubio neka svoja postojeća prava, niti bi se bilo čiji način života poremetio. Radi se jednostavno o omogućavanju svima prava na dostojan život. Radi se jednostavno o ljudskosti.
Pitam se, ruši li nečiji temelj vjere i svakodnevne vijesti o korupciji u društvu? Nasilje u obitelji? Ubojstva, pljačke, laži, malverzacije, nepotizam, stanje u sudstvu, protekcija, nepravda, skupi lijekovi, nezaposlenost, penzići koji skupljaju plastične flaše iz smeća, beskućnici, izostanak suosjećanja? Spominje li se Isus Krist i u komentarima i uz takve članke? Na koliko mjesta se spominje homoseksualnost u Bibliji i u kojem kontekstu? Što li je uopće Isus Krist rekao o homoseksualnosti? Ama baš ništa. O nekim drugim stvarima, Isus je itekako govorio.
Biti dukčiji ne znači biti u pravu. Manjina nema pravo za sebe tražiti pozicije u društvu koje ne dopušta (negir) većini.
U ovom slučaju, manjina se bori samo za svoja prava. Ne zalazi u prava većine, niti traži da se ona smanje ili na bilo koji način promjene.
Kao prvo treba pogledati tradicionalnu svrhu braka.
A kao drugo, možemo odmah zabraniti brak starijim osobama koji ne mogu imati djece i neplodnim parovima. Dalo bi se tu još pronaći jako puno onih kojima bi trebalo zabraniti brak jer se ne uklapaju u «tradicionalno». A ako netko pod tradicionalnim brakom smatra crkveni brak, homoseksualci ga ne traže. A kao treće treba vidjeti i što je to zapravo "tradicionalno". Može li se pod tradicionalno svesti i na primjer to što žene kroz veliki dio povijesti nisu imale pravo glasa? Ili da su se kroz povijest brakovi tradicionalno ugovarali, i to uz blagoslov crkve, zbog interesa roditelja ili nekog financijskog interesa?
ako su odlucili za svoj svojevrstan zivot sto im treba ta "navlaka" tradicionalnih obiteljskih zadataka. Nista drugo nego doci na vlast. Homoseksualci su danas jedan od najjacih globalnih lobija. I sto mi se najvise gadi je sto jos uvijek vrse pritisak kao da su jos uvijek diskriminirana manjina.
Homoseksualnost nije stvar izbora i nitko tu nije imao mogućnost odlučivanja. Navlaka je potrebna zbog stvaranja preduvjeta sigurnosti, nečega što bi svakom društvu trebao biti cilj osigurati svim svojim članovima. Pragmatična svrha omogućavanja tih preduvjeta je boljitak cijelog društva (sretnije, a time i produktivnije stanovništvo). Zanimljivo bi mi bilo kada bi jedan heteroseksualac koji živi u braku, recimo skoro 12 godina, mogao na neko vrijeme zamijeniti mjesto s homoseksualcem koji živi sa svojim partnerom, recimo isto tako, 12 godina, pa da vidi kako je to živjeti u četiri zida. Bi li i tada na isti način razmišljao o nečijoj diskriminiranosti?
Po starom zavjetu nam je Jahve pokazao kako treba liječiti Sodomu i Gomoru.
To što se aludira, jednostavno nije istina. Problem Sodome i Gomore nije bio homoseksualnost njihovih građana, ali o tome sam već ranije pisao.
homoseksualnost nije prirodna, nije moralna i nije normalna. i fakat je neprihvatljiva! politički i ljudski! Bog je stvorio adama i evu, ne adama i stevu!
Homoseksualnost je nešto s čime se rodiš od strane dva zdrava, heteroseksualna i prirodna roditelja, najčešće baš u braku sklopljenom po crkvenim zakonima. Homoseksualnost nije zabranjena zakonom, homoseksualnost nije na popisu bolesti i ne liječi se, zakonom je zabranjeno diskriminirati homoseksualce. Tko je i što stvorio, je pitanje kojim se ljudi bave od kada postoje. Svatko ima neku svoju teoriju i još nema sigurnog ili barem opće prihvaćenog odgovora. Svatko je slobodan vjerovati u što želi, pri tome ne ograničavajući pravo drugih.
Gospodo homoseksualci, kada jedan drugome napravite dijete onda se i oženite. Ono što nije prirodno, nije pa da se sto puta tvrdi drugačije.
Kako rekoh, svakako bi trebalo zabraniti brakove starijim ljudima koji više ne mogu imati djece. Da o hendikepiranima ili parovima koji ne mogu imati djecu i ne govorim.
Treba im svakako dozvoliti da imaju djecu koju su začeli u takvom braku. Nikako ne bi smjeli imat pa ni odgajati djecu čija oba roditelja nisu u tom braku.
Kakav je ovo argument protiv prava na usvajanje djece od strane homoseksualnih parova? Da je rekao da su homoseksualci monstrumi koji će odmah pojesti usvojeno djete i da im zbog toga ne treba dopustiti mogućnost posvojenja, još bih i mogao razumjeti da netko na takav način razmišlja.
Sorry ekipa u 4 zida radite što hoćete, ali neke su stvari i pitanje pristojnosti i bontona. Ovo javno žvaljenje u parku je koma. Ja to sa svojom ženom iz pristojnosti ne radim u javnosti.
Pravo na žvaljenje u parku ne spada u prava koja traže homoseksualci.
Umjesto da država financijski pomaže roditeljima i djeci oni će radije tu djecu dati pederima i lezbijkama,koja ce od te djece napraviti svoje replike.Ovo je poziv na otvorenu degradaciju i sodomizaciju društva u kojem nema mjesta za normalne ljude.
Između ostalog ovdje navedenog o čemu bi se moglu na dugačko i na široko, što bi to točno bilo «sodomizacija društva»? Uostalom i neki heteroseksualci se prče u šupak, među njima čak i neki koji su to snimili kamerom i nakon toga pjevali "..prva mi je Gospe moja...", a isto se tako veliki broj heteroseksualaca naslađivao istom tom snimkom, možda se čak i jednoručno olakšao, nakon toga možda i otišao u crkvu, pa i pljuvao po onim smrdljivim pederima koji se prče u smrdljivi šupak, a tako bi ga rado zabio nekoj, samo da im hoće dati. No sve je to sasvim privatna stvar i nikoga se ne bi trebala ticati. Da se razumijemo, ne osuđujem osobu na koju aludiram spominjući stihove. Moje mišljenje je da sam čin prčenja u šupak nema veze s nečijom istinskom vjerom. I isto tako mislim da oni koji misle da ima i te kakve veze, ne poznaju svoju vjeru. Ali to je samo moje mišljenje i možda sam u krivu.
Kaj jos oni hoce? Mozda da ih se oslobodi od placanja svih mogucih poreza jer su jadni ah tako ugrozeni?
Mi zapravo želimo plaćati još više poreza. Želimo se ženiti i više kupovati, dizati kredite, trošiti i plaćati još više PDV-a. Ali recimo, moji roditelji su plaćali poreze kojima sam se ja školovao. Danas ja plaćam poreze kojima se školuju tuđa djeca. Je li to pravedno? Ali ne pada mi na pamet tražiti da plaćam manje poreze jer nikada neću imati djecu i time ne trebam sudjelovati u školovanju ili liječenju tuđe djece. To se zove ljudska (ili društvena) solidarnost. Mislim da se o tome govori nešto i u kršćanskoj teoriji…
Istina je ima silovanja čedomorstva,pedofilije (hetero ali i homo) nasilja,ali još nikad nisam vidio da se ti počinioci udružuju u udruge i traže svoja posebna prava za ono što čine,pri tome organizirajući parade koje iritiraju i izazivaju duševnu bol kod ljudi koji su se zatekli u blizini.
Homoseksualci nikome ne čine štetu, nikoga ne ugrožavaju ili ugnjetavaju, za razliku od onih koji čine čedomorstvo, pedofila i nasilnika. Zbog čega bi pogled na ljude koji hodaju u bilo kome izazivao duševnu bol? Jednostavno se radi o nezanju i predrasudama. Mogao bih i ja do kraja banalizirati stvari i reći da mi duševnu bol nanose ljudi koji nose crvenu odjeću ili pišu lijevom rukom.
Ako homićima nije cilj ovakovim manifestacijama vlastita promidžba, zašto pitanje nasljedstva ne riješe postojećim imovinskim zakonima, a ne propagirajući seksualnu deformiranost.
Ne razumijem kakva je veza iz zahtijeva za pravo na brak i vlastite promidžbe? Osim toga, ne radi se samo o imovinskim pitanjima, nego o mnogo drugih stvari koje se ne mogu jednostavno riješiti bilo kojim drugim putem. Osim toga, što bi homići trebali dobiti takvom vrstom promidžbe? Pa nismo baš svi modni mačci ili gurui da nam treba promidžba (ne aludiram da je bilo kakav mačak ili guru homoseksualac, jer o tome jednostavno ne znam ništa). Možda se i radi o seksualnoj deformiranosti, ali i mnogi ljudi se rađaju s npr. fizičkim deformacijama pa će se svi složiti da ih se zbog toga ne treba diskriminirati, iako je stvarnost na žalost drugačija. Poanta je da homoseksualci svojom deformiranošću nikoga ne ugrožavaju ili nekome nanose zlo.
Osobno nemam nista protiv njih ako svoje sklonosti zadrzavaju u spavacoj sobi ali ne i kada trube svoje sklonosti okolo. Kaj me to zanima. Ni ja ne dobijem nis jer sam hetero, zakaj bi onda oni kao homo nekaj morali dobiti??? Ckomite i delajte kak i sav posten svet!!! a s kim se prcate vasa je privatna stvar i ne zanima nikoga u ovoj zemlji!!!
Homoseksualci ne traže pravo na prčenje. To već imaju. Ne žele ni da svi znaju s kim i kako se prče. Homoseksualci ne žele ništa više, nikakva veća prava nego ih imaju heteroseksualci. Neki bi možda bili zadovoljni čak i s približnim pravima. Ne traže nikakve novce ili povlastice. U životu ljudi puno toga dobivaju jer su hetero (npr. lakše dobiju kredit za stan). Heteroseksualci imaju svoju paradu svakog dana, 24h na dan, u bilo kojem kafiću, u bilo kojoj ulici, banci, hotelu, na fakultetu, na radnom mjestu, u skoro svakom filmu ili televizijskoj seriji.
SRAMOTA pomorac sam plovim od 1971 a zapovjednik sam na stranom brodu od 1989 nemam pravo osigurati se preko supruge nego plaćam mjesečno 2500 kn. mirovinsko i zdravstveno a ovi bolesnici šire AIDS i nemoral i htjeli bi još i mukte osiguranje. SRAMOTA. Maltretirate nas sa ovakvim vijestima umjesto da za ovakve likove naručite bolnička kola pa pravac Vrapče.
Kada bi homoseksualci dobili prava koja traže, niti pomorac-homoseksualac koji bi se našao u takvom položaju ne bi mogao ostvariti pravo na zdravstveno i mirovinsko osigurnaje preko svog partnera, te bi također plaćao 2.500kn mjesečno, ili koliko se već plaća. Zanimljivo je da netko tko drugima prigovara da žele nešto mukte (mada je u tome potpuno u krivu), zapravo sam želi nešto mukte npr. raditi vani na brodu kao zapovjednik i svejedno ostvarivati besplatno osiguranje u domovini na račun žene. Očito da nekima niti postojeći sustav zdravstvenog i mirovinskog osiguranja nije jasan. Osim toga, kada je nemoral u pitanju, mogao bih i ja potegnuti za predrasudama i koješta reći o (seksualnom) moralu (nekih) pomoraca. E da još i to, homoseksualnost se ne nalazi na popisu bolesti, tako da je zahtjev za hospitalizacijom potpuno neosnovan.
Ništa od toga... ... dragi moji ''sugrađani''. Možete se vi voljeti koliko god hoćete i kako god hoćete, ali pravo na zajednicu koja se zove ''brak'' nećete dobiti, jer postoji točna definicija ''bračne zajednice'' koja kaže da je brak zajednica dvije osobe različitog spola. I točka. To ne možete promijeniti i neće vam biti dopušteno da to promijenite. Kršćanska i moralna društva imaju veliku obavezu pred Bogom i pred sobom samima da to ostave, tako kako je. Jer je prirodno, jer je moralno, jer je Bogom dano i stvoreno. Štujt malo više Bibliju i svetovne zakone i bit će nam svima bolje...
Definicija braka nije uklesana u kamen. Svijet se mijenja, ljudi su tijekom povijesti bili uvjereni u razne stvari. Zakoni su se mijenjali, postojalo je robovlasničko društvo (u Americi čak i uz blagoslov crkve), nekada žene nisu imale pravo glasa (a onaj tko je rekao da bi ga trebale dobiti bio je prava pederčina), zemlja je bila ravna ploča, Sunce se vrtilo oko Zemlje. Što se tiče Biblije, mislim da se u njoj puno više govori o nekim drugim stvarima, recimo o poštenju, ljubavi, pravdi, samilosti i sućuti. Bit morala nije u seksu, a onaj tko tako misli očito ne razumije što podrazumijeva riječ moral.
nije sto su homoseksualci nego mi smeta da neki (ne svi) na silu hoce da ga razumis i da kazes da je sve dobro i u redu sto radi. Ne da sami sebe lazu nego i ocekivaju da ih i ti lazes. Mislim da svak mora odluciti kako zivi ali ja isto ne idem na ulicu i pravim paradu heteroseksualni koji imaju dicu. Znaci triba bi od zakona traziti posebne zakone za hetero oceve i u tome jos vise slobode ako san katolik! Recimo da me oslobode od pdv-a i da dobijem pensiju zato sto iman dice!!!
Između ostalog (tu bi se dalo jako puno napisati), kada heteroseksualac izađe u šetnju sa djetetom, to je već na neki način parada, kao i kad se na ulici drži za ruke sa suprugom ili partnericom, ali naravno da to nikoga ne uzrujava niti bi ikoga trebalo uzrujavati. Kada bi se dva dečka uhvatili za ruku, to bi se odmah nazvalo parada i provokacija. Kako rekoh, heteroseksualcima je svaki dan parada. Što se mene osobno tiče, ne moram se grliti s partnerom na ulici, pa niti čak držati za ruke (ali ne krijem da bi mi to bilo lijepo), ali htio bih recimo imati pravo upitati liječnika za partnerovo zdravlje ako završi u bolnici, ili barem donijeti mu pidžamu, i pri tome ne imati potrebu lagati tko sam i što sam.
MUSKO I ZENSKO..A SVE OSTALO JE..UNAKAZIVANJE LJUDSKE I COVJECANSKE RASE..Ako usvoje i legaliziraju te gey i lezbo brakove..neka razmisle..onda i o mogucnosti..da COVIK..OZENI nekakvu ZIVOTINJU..psa,macku,svinju,kozu,kravu..i s njom da pravi djecu..
Na žalost, nismo svi Dr. Doolitle pa da možemo pitati svinju bi li se za nas oženila. Brak dvije homoseksualne osobe zasnovao bi se na dobrovoljnom pristanku dvije odrasle osobe.


Znam, sve to izgleda banalno, ali problem je u tome što određeni ljudi ne shvaćaju o čemu se zapravo radi i ne razmišljajući ili ne pokušavajući uopće razumjeti ili postaviti se u tuđu kožu, ponavljaju jedne te iste stvari i jednostavno gluposti, koje su od nekoga čuli. Predrasude kojima ih zasipaju od malih nogu teško se izbacuju iz glave. Sit gladnom ne vjeruje.

Klikni za ostatak posta...

OK je ubijati...

06 prosinca 2008

...barem kada se neke pita.



Znate li da preko 80 zemalja u svijetu zabranjuje homoseksualne odnose? Kazne se kreću od kratkotrajnih zatvorskih do doživotnih, pa čak i do smrtne kazne.



Mahmud (16 g.) i Ajaz (18 g.), koji su u vrijeme "zločina" bili 14 i 16 godina, obješeni su u Iranu 2005. zbog svoje homoseksualnosti. Prije vješanja svaki je primio 228 udarca bičem.

Francuska, kao trenutno predsjedavajuća država EU-a, sastavila je Deklaraciju o općoj dekriminalizaciji homoseksualnosti, koju će 10.12.2008. podnijeti Glavnoj skupštini UN-a. Taj dan je ujedno i 60. godišnjica UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima.

Francusku deklaraciju je do sada podržalo/potpisalo/usvojilo oko 50 zemalja članica UN-a (od ukupno 192). Među njima su sve države članice EU-a, većina ostalih europskih zemalja, među kojima i Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija, Norveška, Švicarska, Island, Ukrajina, Andora i Lihtenštajn. Tu su još i Kanada, Argentina, Brazil, Čile, Ekvador, Meksiko, Urugvaj, Gabon, Kabo Verde, Gvineja Bisau, Novi zeland, Izrael, Armenia i Japan. Najuočljivije trenutno nedostaju dvije države: SAD i Australija.

Francuska će do kraja godine, u ime svih zemalja članica EU-a, i službeno predstaviti deklaraciju pred Glavnom skupštinom. Deklaracija će biti dobrovoljna, a ne obvezujuća za UN članice, te se o njoj neće glasovati. Gay aktivisti se nadaju da će deklaracija ipak jednog dana dovesti do rezolucije koja bi bila obvezujuća.

Najveći borac protiv deklaracije je, imate pravo na jedan pokušaj za pogađanje – Vatikan, iako nije član, nego samo promatrač, i nema pravo glasa u UN-u. Slično kao kada se kod nas usvajao zakon o suzbijanju diskriminacije, Vatikan tvrdi da deklaracija o dekriminalizaciji vodi do nametanja legalizacije gay brakova. Ja bih išao čak i dalje. Moje osobno mišljenje je da deklaracija u konačnici vodi i do legalizacije brakova između krava i ljudi. Za konje, svinje, ovce i majmune nisam toliko siguran, ali kako su stvari krenule, može se i to očekivati. E da, zaboravih, jamačno vodi i do dekriminalizacije teških droga, o pedofiliji da i ne govorim, to se valjda podrazumijeva. Pardon, da je u pitanju ovo zadnje, Vatikan se vjerojatno tu ne bi puno miješao. Oni bi to radije gurnuli pod tepih, opet pardon, vjerojatno pod Natuzzi kožne presvlake.

Očito je da je Vatikan odaslao upute po cijelom svijetu, jer kler svugdje ponavlja isto poput papagaja. Čim se spomenu neka prava pedera, suzbijanje diskriminacije, dekriminalizacija, njima nije bitno, možda čak niti ne razlikuju značenje riječi, svi zdušno u jedan glas počinju ponavljati da se to sve svodi na legalizaciju gay brakova, a svima je opće poznata činjenica da su upravo gay brakovi trenutno najveći problem čovječanstva i da se protiv njih treba boriti svim sredstvima.

Vezano uz francusku deklaraciju, vatikanski nadbiskup i promatrač u UN-u Celestino Migliore tvrdi da bi «dodavanje novih kategorija onih koji su zaštićeni od diskriminacije» moglo dovesti do obrnute diskriminacije protiv tradicionalnog heteroseksualnog braka odn. do mogućeg pritiska na države koje ne žele legalizirati homoseksualne brakove.

Zar nije prekrasno kako neki svako protivljenje njihovoj mržnji, koja bi im ionako kao samoproglašenim beskomprimisnim borcima za ljudska prava trebala biti potpuno strana, pretvaraju u diskriminaciju prema njima samima i kršenje njihovih prava?

Talijanski gay aktivisti označili su ovaj najnoviji vatikanski napad "totalno idijotskom i luđačkom", optužujući katoličku crkvu da je postala opsjednuta homoseksualnošću i grijehom. Srednjostrujaške novine La Stampa ju nazivaju "grotesknom".

Sastavljači deklaracije kažu da se radi o dobrovoljnoj deklaraciji o dekriminalizaciji, te nema nikakve veze s istospolnim brakovima, usvajanju djece od strane istih, pa čak niti o suzbijanju diskriminacijie u zapadnjačkom smislu te riječi. Ali zato ima itekakve veze sa zakonima nekih država po kojim se homoseksualci ritualno vješaju, kamenuju do smrti, bičuju i zatvaraju. Radi se zapravo o pravu na život. Nekima očito ozakonjeno ubijanje i mučenje odgovara. I to baš onima koji zagovaraju pravo na život.

Glasnogovornik francuskog Ministarstva vanjskih poslova je rekao da se francuska inicijativa temelji na postojećim dokumentima o ljudskim pravima i da ideja nije stvaranje novih prava. "Ideja je... omogućiti da dekriminalizacija bude moguća".

Čuli ste vjerojatno kako je Vatikan zabranio zaređivanje homoseksualcima, sve naravno kako bi se posipali pepelom zbog izbijanja u javnosti velikog broja pedofilskih skandala u crkvenim krugovima koje se toliko dugo pokušavali skrivati. Ali neću sada ponovno o apsurdnosti dovođenja u vezu pedofilije i homoseksualnosti. U jednom ranijem postu, zapitao sam se kako će to crkva uopće utvrđivati tko je homoseksualac? Ne znam čita li netko u Vatikanu ovaj blog, ali nisam trebao dugo čekati odgovor na moje pitanje. Vatikanska Kongregacija za katolički odgoj objavila je «Smjernice za uporabu psihologije za prijem i formaciju kandidata za svećeništvo» u kojem se navodi da muškarci s duboko usađenim homoseksualnim tendencijama nisu dostojni ređenja te se nalaže sjemeništima da potraže pomoć psihologa koji će obaviti pregled kandidata za svećenike u svrhu otkrivanja onih s homoseksualnim i drugim «psihološkim poremećajima».

Nakon što je prošlo nekoliko desetljeća od kada su sve respektabilne svjetske zdravstvene organizacije skinule homoseksualnost s popisa mentalnih poremećaja, evo pojavljuju se ponovno neki znanstvenici po vatikanskim podrumima koji valjda imaju neka druga saznanja i dokaze, samo što ih valjda drže dobro skrivenima. To su valjda isti oni znanstvenici koji su spaljivali vještice, ubijali sve one koji su se drznuli pomisliti da Zemlja nije ravna ploha i centar svemira, te koji su u ime Boga ubijali i vodili ratove. Pa tako i sada, neka visi jedan Mahmud i i jedan Ajaz, uostalom koga briga za njih. Niti su katolici, niti nose Prada cipele i Gucci naočale, a i baš se ne voze često u Natuzzi kožom presvučenim auto sjedalima.

Iz govora Pape Ivana Pavla II u UN-u 1995.:

The fact of "difference", and the reality of "the other", can sometimes be felt as a burden, or even as a threat. Amplified by historic grievances and exacerbated by the manipulations of the unscrupulous, the fear of "difference" can lead to a denial of the very humanity of "the other": with the result that people fall into a cycle of violence in which no one is spared, not even the children.
Jesam li zbog mog lošeg engleskog nešto ovdje krivo razumio, ili je Papa stvarno spominjao strah od različitost, potpirivan povijesnim uvredama i manipulacijama beskrupuloznih ljudi, koji može dovesti do nasilja pa čak i prema djeci?


We must overcome our fear of the future. But we will not be able to overcome it completely unless we do so together. The "answer" to that fear is neither coercion nor repression, nor the imposition of one social "model" on the entire world. The answer to the fear which darkens human existence at the end of the twentieth century is the common effort to build the civilization of love, founded on the universal values of peace, solidarity, justice, and liberty. And the "soul" of the civilization of love is the culture of freedom: the freedom of individuals and the freedom of nations, lived in self-giving solidarity and responsibility.

We must not be afraid of the future. We must not be afraid of man. It is no accident that we are here. Each and every human person has been created in the "image and likeness" of the One who is the origin of all that is. We have within us the capacities for wisdom and virtue. With these gifts, and with the help of God's grace, we can build in the next century and the next millennium a civilization worthy of the human person, a true culture of freedom. We can and must do so! And in doing so, we shall see that the tears of this century have prepared the ground for a new springtime of the human spirit.
To se valjda odnosi na sve, osim na pedere.

Klikni za ostatak posta...

Imaju hrabrosti

01 srpnja 2008

Malo kasno palim, ali svejedno sam se htio osvrnuti na ovogodišnji Pride. Neću puno filozofirati, želim samo reći bravo organizatorima, bravo učesnicima, bravo svima koji su imali hrabrosti. Bio sam ponosan na vas. Ponosan duboko u svom ormaru. Hvala vam.

Najbolje mi je od svega bio onaj transparent ”Policija je tu zbog vas”. To je poanta Pride-a i uopće borbe homoseksualaca za svoja prava, a ujedno i odgovor onima koji se pitaju koliko je novaca poreznih obveznika potrošeno na zaštitu šake pedera i lezbi, ili u ovogodišnjem slučaju nekoliko stotina pedera i lezbi koji su imali hrabrosti stati u obranu svih nas tisuća i tisuća ormaruša. Policija i novci poreznih obveznika nisu se trošili zbog šake pedera i lezbi nego zbog onih koji bi ih najradije umlatili. Na kraju krajeva i pederi i lezbe su također porezni obveznici i to su i naši novci.

osobno nemam ništa protiv homosexualizma kao takvog, svatko ima pravo raditi što mu volja u krevetu (netko drka, netko shevi lutku, netko shevi ovcu, netko shevi prijatelja....), ali mislim da je previše paradirati naokolo i prikazivati
Ovo je samo jedan od tipičnih komentara po kojekakvim forumima i news portalima (copy-paste, mislim sa site-a Jutarnjeg lista). Mislim da bi svi pederi i lezbe najsretniji bili kada ne bi bilo potrebe paradirati i prikazivati se, nataurati drugima pod nos svoju homoseksualnost. Homoseksualnost nije samo pitanje s kim se ševiš i što radiš u svoja četiri zida. Homoseksualci i svi drugi ljudi ne žive samo u svoja četiri zida. Nitko ne traži pravo jebavanja na ulici.

Što znači nekome naturati pod nos svoju homoseksualnost? Meni nije nužno potrebno ljubiti se, grliti ili čak i samo držati se za ruku sa svojim partnerom na javnom mjestu, ali sasvim shvaćam i podržavam one gay osobe koji i to žele. Meni je dovoljna i sloboda da ne moram skrivati s kime idem na godišnji odmor, meni je dovoljna i sloboda da bez straha hoću li izgubiti posao o nama govorim u množini, u paru. Meni je dovoljno reći “naš stan, mi smo kupili, mi smo išli...”. Meni je dovoljno i bez straha reći “danas mi dragi ima rođendan, što da mu kupim?”.

I to je pravi cilj Pride-a i svih ostalih istupa gay aktivista. Nije cilj provokacija, nisu cilj neka posebna prava. Samo jednaka prava, ništa više, ništa manje. Slobodan život, bez straha, bez mržnje, ljubav za sve, jer ljubav je samo ljubav i samo je nadati se da će to većina ljudi shvatiti. Možda to nikada neću doživjeti, možda tek sa 60 godina, možda u nekom drugom životu.



I zato još jednom hvala svima koji trpite udarce, pljuvanje i udarce, ne samo zbog sebe, nego i zbog svih nas. Kukavica sam i licemjer i znam da to ne umanjuje vašu bol, ali svejedno želim reći, hvala Sanja i hvala Kristijane, stvarno sam ponosan na vas.

I za sam kraj spot kojeg ste vjerojatno svi već vidjeli i kojeg je Aleksandar Stanković pustio u svojoj emisiji ”Nedjeljom u 2”, a kojeg je HTV odbio emitirati u redovnom programu, navodno ne baš odbili, nego odbili besplatno emitirati. Hvala i tebi Aco.

Klikni za ostatak posta...

Gdje god pogledaš: homoseksualci

26 svibnja 2008

Ne znam što je to bilo danas, gdje god da sam se okrenuo, koju god stranicu otvorio, sve same neke pederske vijesti. Pa dokle ta tiranija pedera? Zar nema baš nikakvih drugih tema za pisati? Je li već počela sezona kiselih krastavaca.



Evo čitam da je Vatikan u posebnom pismu svim biskupijama svijeta naložio da vrata svim sjemeništima moraju biti zatvorena homoseksualcima. Dakle ono što je Papa 2005., nakon pedofilskoh skandala odaslao kao uputsvo, sada je postalo i izričita naredba.

Ako je i od Pape koji uživa u svojim crvenim Prada cipelicama, previše je. I da, znam da pape nose crvene cipele.

To sa sobom povlači niz pitanja, od toga što će sa već postojećom gomilom homoseksualaca u crkvi do toga da me baš zanima tko će i kako provjeravati je li netko homoseksualac. Padaju mi na pamet neke metode, sve redom prilično škakljive. Evo recimo, predlažem da se kandidatima za sjemenište prikazuju lascivne slike obnaženih muškaraca i da nakon toga ravnatelj istog ide od jednog do drugog kandidata i vlastoručno utvrdi stupanj uzbuđenosti ili neuzbuđenosti. To je posao koji, pretpostavljam, mnogim ravnateljima sjemeništa neće teško pasti. Mislim da sam to već jednom predložio u nekom prošlom postu, ali nije na odmet ponoviti.

No imas tu još jedan puno veći problem, a to je ponovno dovođenje u isti kontekst pedofiliju i homoseksualnost. Pa zar se u 21. stoljeću, u tom navodno civiliziranom zapadnom društvu, u koje prilično nategnuto ubrajam i nas, još uvijek mora nekome dokazivati da jedno s drugim nema veze? Očito da mora. I ja sam o tome više puta pisao, očito da ću trebati opet. Nije da mislim da je to važno što ja pišem, ali jednostavno osjećam potrebu.

Pada mi na pamet još jedan problem. Što je sa antidiskriminacijskim ZAKONIMA? Zar ne postoje u gotovo svim zapadnim državama, pa čak i u našoj, zakoni po kojima se ljude ne smije diskriminirati, između ostalog, i po seksualnoj usmjerenosti? Kako se do sada gay udruge i organizacije nisu dosjetile tužiti crkvu? Ne samo zbog ove zabrane, nego i zbog silnih budalaština koje na račun homoseksualca izriču mnogi s oltara? Pretpostavljam da Vatikan nema takve antidiskriminacijekse zakone, ali što je s ostalim državama? Evo recimo, zar ja ne bi mogao tužiti HBK što mi kao homoseksualcu ne dozvoljavaju upis u sjemenište, ovdje u Hrvatskoj, kada je po našim zakonima zabranjena diskriminacija na osnovu seksualne usmjerenosti? Po čemo ja ne zaslužujem upis u sjemenište? Dobro, iskreno rečeno, mogu nabrojati puno razloga zbog kojih to ne zaslužujem, ali razumijete što želim reći. Po čemu se to ja razlikujem od heteroseksualca? Još jednom, pod «ja» ne mislim nužno na samoga sebe, nego na nekog finog i pristojnog homoseksualca. Dakle apsolutno je riječ o diskriminaciji. Ili zašto netko ne opali tužbu čim neki svećenik zine da je homoseksualnost grijeh? Zar to nije diskriminacija, zar to nije poziv na diskriminaciju i netoleranciju? Zar to nije kažnjivo po zakonu? Ako ne kod nas, onda bar po nekom Švedskom zakonu. Zar to nije isto kao da netko s oltara kaže da su npr. svi crnci niža vrsta?

Ne razumijem se u pravo, možda su crkve u vlasništvu Vatikana, pa se na nju ne primjenjuju lokalni zakoni? Da li to znači da svećenik može i nekoga ubiti a da prođe nekažnjeno? Idem malo u krajnosti, ali ima li neki pravnik da mi malo objasni neke stvari? Ako pošalje sliku, možemo se dogovoriti i za privatne instrukcije…

I onda se pitam zašto je Papa zatvorio vrata sjemeništa svim homoseksualcima…

Vijest druga. Javljaju mediji da će se 7. po redu Zagreb Pride ove godine održati od 25. do 28. lipnja, s glavnim događanjem, koncertom i samom povorkom, 28. lipnja. Najavljuju se i predstavnici brojnih svjetskih udruga za ljudska prava, kao i europski parlamentarci i članovi Vijeća Europe. Tema Pridea, koji će se održati pod sloganom "Imaš hrabrosti", je snaga koja proizlazi iz pojedinca/ke i zajednice. Organizatorima bravo za upornost i bravo za hrabrost. Hvala i Gradu Zagrebu na simboličkoj donaciji od 15.000 kuna. Simbolika je bitna.

Vijest treća. Ove nedjelje, na gay prideu u Sao Paulu u Brazilu okupilo se više milijuna ljudi. Kažu pet milijuna. Nisam niti znao da nas toliko ima.









Imate možda problema s gornjom slikom?







Pogledajte taj razvrat! I onda se čudimo zašto nas ne žele u sjemeništima?

Izgleda da je stvarno počela sezona kiselih krastavaca. Pa zar zaista nema ničeg pametnijeg o čemu bi mediji mogli izvještavati? Pa zar je 10% stanovništva bitno? Pa što je to, tek svaki deseti čovjek kojeg sretnete na ulici, pa šta je to, samo kojih 400.000 ljudi u Hrvatskoj? Pa dokle će ta manjina maltertirati većinu? Pa dokle će tih pišljivih 10% moći ugrožavati tamo neke institucije poput crkve npr.? Što je slijedeće? Hoće li uskoro i pedofili na ulice zahtijevati svoja prava? Hoće li možda i nekrofili? Gdje je tu kraj?

Ma koliko ste puta čuli kako ljudi kažu, nemam ništa protiv homoseksualaca, ali samo da su među svoja četiri zida. Ili da su dalje od mene. Ili nemam ništa protiv homoseksualaca, ali ide mi na živce što se stalno govori o njima, što stalno traže neka prava, što nema više gotovo niti jedne serije u kojoj nije neki peder. Ako ćemo vjerovati statistici, ako serija ima barem 10 likova, onda bi i red bio da jedan od njih bude istospolno usmjeren.

Iako takvi vjerojatno za sebe misle kako su jako otvoreni i open minded, u stvari su homofobi. Ali vjerojatno ne ona vrsta zadrtih homofoba, nego više homofobi iz neznanja. I zato treba na njima raditi, na njihovom znanju.

Pa čak se i među gayevima mogu čuti slične izjave. Znam iz iskustva, imam jednog takvog doma. Koliko puta sam ga čuo dok gledamo nešto na televiziji kako se pretjeruje s tim gay pravima i forsiranjem toga u medijima. Ali on je posebna priča…

Moje mišljenje je drugačije. Mislim da je osnova homofobije zapravo neznanje, a ono se može smanjiti samo obrazovanjem. I zato podržavam sve akcije gay udruga, sve emisije u kojima se razgovara o homoseksualnosti, sve gay pride-ove, dapače, trebalo bi ih biti i više. Treba tražiti prava za homoseksualce, treba inzistirati na maksimumu, ne treba raditi kompromise. Zašto bi se zadovoljavali s kompromisima? Zar vi smatrate da ste zbog nečega manje vrijedni? Zar se skrivate u mišjoj rupi zbog toga što ste nešto zgriješili ili zbog toga što vas je strah? Dajte mi jedan jedini razlog zbog čega onaj tamo gore debeli travestit iz Sao Paula nekoga vrijeđa, nekome nanosi štetu, čini nešto loše?

Strejt ljudi obično ne shvaćaju o kakvim se to pravima radi. Oni zamišljaju da je riječ o nekim posebnim pravima kojima bi se homoseksualce trebalo na neki način zaštititi. A zapravo se radi o izjednačavanju prava homoseksualaca sa svim ostalim ljudima. Što u tome ima loše? Ako se ja razbolim, zbog čega moj partner mora lagati u bolnici tko je on meni? Zbog čega on ne može tražiti slobodan dan ili bolovanje da ostane sa mnom kod kuće ili da me odveze u bolnicu? Tko će mene odvesti u bolnicu? Zbog čega ne može otići kod liječnika i s njim ozbiljno porazgovarati dok ja ležim u bolesničkoj postelji? Ili zašto bi morao izmišljati zbog čega ga to interesira? Zašto ne bi mogao otići kod liječnika opće prakse i uzeti za mene recept ili uputnicu ako ja ne mogu? Što će biti s našom imovinom kada netko od nas umre? Zašto netko od nas dvojice ne može naslijediti imovinu koju smo zajednički stvorili, ali je na ime samo jednoga jer nam je bilo neugodno zatražiti da glasi na obojicu? Zašto bi tamo neki rođak u šestom koljenu imao prednost u odnosu na deset ili trideset godina zajedničkog života, dijeljenja i dobrog i lošeg? Zašto bi nas dvojica trebali komplicirati s odvjetnicima i sve staviti na papir? Pa i onda, zašto bi onaj drugi trebao platiti porez za nasljeđivanje? Zašto bi, nakon smrti jednoga, onaj rođak iz šestog koljena došao i istjerao na ulicu onog drugog, a s njime i desetljeća zajedničkog života? Ako ja dobijem otkaz, zbog čega ne mogu imati zdravstveno preko njega? Zašto ne bismo i mi imali porezne olakšice? Zar mi ne plaćamo poreze? Zar mi ne plaćamo za školstvo iako su naši roditelji plaćali za nas a mi nikada nećemo imati djecu? Što je sa životnim osiguranjem? Tko će sahraniti onoga koji prvi umre? Zašto ne možemo biti zajedno sahranjeni? Možemo, ali što će svijet reći…

U Americi postoji 1138 federalnih zakona koji su usko povezani s bračnim statusom. Zanimljivo bi bilo saznati koliko kod nas postoje takvih zakona.

U čemu je razlika između našeg preko deset godina zajedničkog života i života nekog heteroseksualnog para? Zbog čega moj partner ne može uzeti dan bolovanja i odvesti me u bolnicu? Zar naših deset godina manje vrijedi?

I nije samo stvar u konkretnim pravima, ja bih to više nazvao slobodama, koliko o podizanju svijesti da homoseksualnost nije bauk, da homoseksualci nisu izopačena stvorenja i čudovišta (iako se neki malo čudnije odijevaju i vole debele slojeve šminke, ali od kada je to grijeh?), da su to ipak samo najobičniji ljudi koje, ne njihovom krivnjom, privlači suprotan spol i da time ama baš nikome ne nanose bilo kakvu štetu.

Homofobija vjerojatno još jako dugo vremena neće nestati, jer su stoljeća sotoniziranja i proganjanja učinili svoje. Previše je to duboko ukorijenjeno u ljudima. Niti u tim tzv. razvijenim državama homofobija nije nestala, dapače, ima je i na pretek. Ali tamo su silne godine rada gay aktivista ipak učinile svoje i postigle to da javno izražavanje homofobije izaziva jednoglasnu osudu. Tamo će homofob dobro promisliti prije nego otvori usta. Može on ili ona misliti u svojoj glavi što želi, ali će to ipak zadržati za sebe i neće se usuditi javno nekoga napasti ili diskriminirati zbog toga što je gay, jer će time ispasti primitivan. Licemjerje? Možda, ali ja bih vrlo lako mogao živjeti sa takvim licemjerjem. Ne tražim da me ljudi vole niti da se druže sa mnom, pa niti čak da me prihvaćaju. Tražim samo da me ne ugrožavaju kao što i ja njih ne ugrožavam.

Nije možda ista situacija, ali je slična. I žene su bile diskriminirane, i one su se morale izboriti za svoja prava. I dobile su svoja prava. Ipak i dalje ima mnogo muškaraca koji omalovažavaju žene, smatraju ih manje vrijednima. Ali, uglavnom drže jezik za zubima. Barem u tim nekim «naprednim» zemljama. Jer je to postala opće prihvaćena norma ponašanja. Kod nas se čak do prije nekoliko godina moglo dogoditi da nekome nešto izleti i za saborskom govornicom i uz par zgražanja B.a.B.a. uglavnom je sve završilo na općoj zafrkanciji po novinama. To dovoljno govori o našem društvu.

Ipak, i kod nas se primjećuje lagani pomak opće svijesti društva. I kod nas polako ljudima postaje jasno da baš i nije najpristojnije nekoga diskriminirati ili mrziti zbog toga što je gay. I kod nas polako, ali zaista polako, javno izražavanje homofobije postaje znakom primitivizma i zadrtosti. Primjećujem to u svakodnevnom životu, među ljudima koje svakodnevno susrećem, primjećujem to u medijima. I dok su do samo prije koju godinu ljudi bez ustručavanja upotrebljavali najgore izraze u osudi homoseksualaca, danas sve više ljudi upotrebljava famoznu «nemam ništa protiv njih, ali…». A neki čak i bez te ograde. Najviše zasluga za takve promjene u svijesti ljudi pripisujem domaćim gay aktivistima i naravno utjecaju medija, kako naših, tako i inozemnih. Eto, nisu ni mediji baš sam vrag do vraga. Ili možda njihovo postupno prihvaćanje homoseksualnosti možda govori da i jesu? Možda bi i novinarima trebalo zatvoriti vrata sjemeništa?

No pomaci se mjere u mrvicama.

I zbog toga mislim da treba stalno ponavljati i ponavljati kako homoseksualci zaslužuju isto što i svi ostali ljudi, kako homoseksualci nisu bauk i kako nije u redu diskriminirati ih. Ponavljati i ponavljati, unatoč svemu, unatoč svima onima kojima to ide na živce, unatoč svima onima koji misle da je to pretjerano, unatoč svima onima koji bezosjećajno mahnu rukom neka rade što žele u svoja četiri zida, dok svima ne postane jasno, dok društvo, barem na javnoj razini, ne počne osuđivati homofobno ponašanje.

Jer mi ne možemo živjeti samo u četiri zida. Mi moramo živjeti i na sudu, i u bolnici, i u trgovini, i u agenciji za nekretnine, i kod agenta za životno osiguranje, i u turističkoj agenciji, i kod odvjetnika, i u poreznoj upravi, i na zavodu za zapošljavanje, i na razgovoru za posao, i u HZZO-u, i na ostavinskoj raspravi.

Klikni za ostatak posta...