Hero para siempre

Posjetite Tonija. Ima 20 godina i čini mi se da ima stila. Posjetite ga, podržite ga, komentirajte, nemojte biti škrti..

Klikni za ostatak posta...

Malo čišćenje

Malo sam čistio, što mi i nije baš najdraža aktivnost. Moju fobiju od redovitog čišćenja doma, kućni ljubimac je vrlo zgodno sumirao tako da je našem usisavaču dao prikladno ime: mali zeleni. Kužite, zelene je boje, relativno je mali i ja ga se kao strašno bojim dirati, kako bi se valjda i svi ljudi trebali bojati malih zelenih, marsovaca i ostalih stanovnika nepoznatih nam planeta. Razmišljam, možda bismo mogli angažirati nekoga tko se specijalizirao za čišćenje? Recimo ovaj Chris… Bilo bi u svakom slučaju zanimljivo.



U BBC-jevom prilogu je Chris istaknuo jednog klijenta koji je jedino tražio da mu promijeni sve žarulje u kući, iako su sve bile ispravne. Možda isprva zvući čudno, ali ako se uzme u obzir da je za to potrebno višestruko penjanje na ljestve, klijentov zahtjev postaje sasvim razumljiv.
Chris ima i svoju internetsku stranicu, a u dijelu s preporukama, najzanimljivija mi je ona gdje ga hvali bračni par koji ga je angažirao kao iznenađenje za 21. rođendan svoje kćeri. Ima svakakvih perverznjaka na ovom svijetu…

Ali malo sam skrenuo s teme, jer nisam htio ovdje o takvoj vrsti čišćenja. Radi se zapravo o tome da sam malo čistio po blogu, ne pretjerano, samo malo. Primjetio sam da je ostalo vrlo malo aktivnih gay blogera. Neki blogeri su zadnji post objavili prije godinu ili više, a neki su i sasvim ugasili svoje blogove. Ove koji su zatvorili svoje blogove sam uklonio s popisa, a za one koji nisu ništa objavili još od stoljeća sedmog, nadam se da će se ipak predomisliti.

Od moje poduže liste uglavnom gay blogova, vrlo malo ih je ostalo aktivnih. Izgleda da blogovi više nisu u modi. Stoga sam s desne strane uključio simpa mali gadget koji s mog popisa blogova automatski objavljuje samo deset onih koji imaju nove postove. Ipak, klikom na “pokaži sve”, možete dobtiti cijeli popis. Ako netko zna za još koji zanimljivi i ćudoredni gay blog (kao što je to uostalom i moj) slobodno neka ostavi poruku. Volim čitati gay blogove, što-ja-znam, valjda mi to pruža određeno unutarnje smirenje jer vidim da ima još sličnih meni. Nemojte se uvrijediti, kolege blogeri, nikako ne tvrdim da ste i vi udareni kao i ja.

U općoj oskudici gay blogova, htio sam dati podršku i ukazati vam pozornost na dva relativno nova bloga. Jedan se u međuvremenu ugasio, tako da ništa od toga, ali je zato drugi još ovdje. Vjerojatno ste ga već i primjetili. Jedino mislim da je vlasnik sasvim fulao ime svog bloga. Nazvao ga je «Još jedan g blog», kao da ih ima tko zna koliko, barem ovih aktivnih. Bolje da ga je nazvao «Konačno još jedan g blog». Unatoč problemima, vlasnik pokušava normalno živjeti i pozitivno gledati na svijet. Zar se u tome ne možemo svi lako pronaći? Uglavnom, radi se o vrlo zanimljivom blogu i preporučam da ga svako posjetite, a onda i nastavite čitati i dalje. Nadam se samo da mu neće pisanje bloga brzo dosaditi, kao što je to mnogima ranije.

U sklopu moje male akcije čišćenja, maknuo sam i "play listu". Počela mi je ići na živce, uključivala se sama od sebe, iako sam u postavkama odredio da se aktivacija tj. play vrši isključivo na klik posjetitelja, većina pjesama je postala samo 30-sekundni isječak (autorska prava, bla, bla...), tako da je moja play lista otišla u povijest. Nekako si mislim da nitko baš neće za njom suze roniti.

Još jedna mala novost kod mene je i to da sam uveo mogućnost ocjenjivanja postova. Pa evo, raspalite i budite iskreni. Ako mi se ne svide ocjene, lako ja to sve maknem…

Klikni za ostatak posta...

Nude dude

Da mi se ne bi prigovorilo kako pišem samo o tipičnim muškim macho temama, evo nešto za pripadnice (u narodu uvriježeno, ali ovisno iz kojeg kuta se gleda) ljepšeg spola i sve one ostale koji se tako osjećaju.



Zaboravite kič, zlato i anđele!
Obucite djedicu!
Naušnice od fima.

Možete naručiti, a možda čak potom i pokloniti nekome za božićni poklon, na Pinkeye's Twisted Jewelry blogu. U arhivi se nalazi još prigodnih božićnih uresa.

Klikni za ostatak posta...

Pamet u ruke, kondom na glavu

Svake godine, već 20. put, 1. prosinca obilježava se kao Svjetski dan borbe protiv side. Ove godine naglasak je stavljen na ljudska prava odn. na borbu protiv diskriminacije oboljelih. Da je to itekako važno pitanje sjetite se samo slučaja oboljelih sestara Ele i Nine.

U Hrvatskoj samo 39% oboljelih prijavljuje neki oblik diskriminacije, ali to nije zbog velike osviještenosti stanovništva u Hrvatskoj, nego zbog toga što oboljeli znaju što ih čeka u okolici pa svoj seropozitivni status skrivaju.

Svakoga dana više od 6800 osoba u svijetu se zarazi HIV-om - njih gotovo pet svake minute, a liječiti se počne samo dvoje. Zamislite, dok ste pročitali ovaj tekst, petero ljudi se negdje u svijetu se zarazilo.

U Hrvatskoj je najčešći put prijenosa infekcije, i to 45%, homoseksualni odnos, nešto manje (38%) zaraženo je heteroseksualnim odnosom, 8% zaraženih osoba infekciju je steklo dijeljenjem pribora za intravensko korištenje droga, a svi ostali načini prijenosa (transfuzija zaražene krvi, prijenos s majke na dijete) čine manje od 5% zaraženih.

Od 51 slučaja dijagnosticirane HIV infekcije u 2008. godini, u čak 37 slučajeva vjerojatni put prijenosa je muški homoseksualni odnos, u 12 heteroseksualni odnos, u 1 injiciranje droga, te u jednom slučaju nije bilo moguće doznati put prijenosa.

Opširnije o proširenosti i značajkama HIV/AIDS-a u Hrvatskoj.

Kako se HIV prenosi?

HIV se primarno prenosi spolnim putem (analnim, vaginalnim ili oralnim spolnim odnosom sa zaraženim partnerom), iglama (razmjenom pribora sa zaraženim osobama pri intravenskoj uporabi droga, tetovažom/piercingom sa kontaminiranom iglom), ili sa inficirane majke na dijete za vrijeme trudnoće, poroda ili dojenja.

Nezaštićenim spolnim odnosom smatra se odnos u kojem dolazi do kontakta sjemene tekućine (uključujući i minimalne količine koje se nalaze u tekućini za podmazivanje koja se izlučuje prostatom prije ejakulacije), sekreta rodnice, ili krvi zaražene osobe (uključujući i minimalne neprimjetne količine nastale u vrijeme spolnog odnosa) sa sluznicom druge osobe za vrijeme analnog, vaginalnog ili oralnog seksa.

Uobičajeno mišljenje je da nazaštićeni oralni seks nosi nikakvu ili vrlo malu opasnost od zaraze HIV-om. Istina je da rizik ipak postoji, iako je on nekoliko puta manji nego kod analnog ili vaginalnog seksa. Opasnost je za receptivnog partnera (dakle pušačku stranu) zbog predsjemene tekućine koja nastaje prije same ejakulacije.

HIV i oralni seks

Kako se HIV NE prenosi?

HIV se NE prenosi običajenim socijalnim kontaktom, zrakom, hranom, vodom i insektima.

Bezopasno je:

• Rukovanje, dodirivanje, grljenje, razgovor, boravak u istom radnom prostoru ili domu s osobom koja je zaražena HIV-om
• Sjedenje pokraj osobe zaražene HIV-om
• Korištenje pribora za jelo npr, tanjur, vilica, žlica, čaša (iako se time mogu prenijeti druge klice)
• uporaba ručnika i posteljine
• Korištenje bazena, kupki, zahodskih školjki, sprava u teretani, telefona
• Dodirivati predmete kao što su novac, kvake, ručke u autobusima, tramvajima, vlakovima
• Ako HIV-om zaražena osoba u blizini Vas šmrca, zakašlje, diše izbliza, znoji se, plače, kihne, ili Vas poljubi
• Ubod insekata: komarca, krpelja, uši glave
• Dobrovoljno davanje krvi ili vađenje krvi u zdravstvenoj ustanovi radi pretraga
• Uobičajeni postupci njege HIV inficirane osobe
  

Centri za HIV savjetovanje i besplatno anonimno testiranje nalaze se u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Zadru, Osijeku, Dubrovniku, Puli i Slavonskom Brodu.

Što su centri za HIV savjetovanje i testiranje?
Gdje se u Hrvatskoj može savjetovati i testirati na HIV?

Zašto se testirati?
Rano otkrivanje HIV bolesti omogućit će ranije liječenje i provođenje preventivne terapije. Spriječit će nehotično širenje infekcije na druge, suočit ćete se sa svojim strahovima i imati olakšanje u slučaju negativnog rezultata, ako već od nečeg bolujete, HIV bolest će se moći isključiti ili potvrditi te će se moći nastaviti s odgovarajućim liječenjem.

Više o HIV-u i AIDS-u

Hrvatska udruga za oboljele od HiV-a



Jedino što vam mogu poručiti je – pamet u glavu. Ili kako su to lijepo rekli kolege slovenski blogeri koji su svoj blog nazvali Pamet u ruke glavu, kondom na glavu, gdje kroz gej populaciji privlačne teme promiču edukaciju i odgovorno ponašanje.

Klikni za ostatak posta...

Verbalni egzibicionisti

Ponekad se upitam, zašto uopće pišem blog? Tim više što nikada nisam pratio tuđe blogove, niti su me uopće zanimali, sve dok i sam nisam počeo pisati. Niti danas ih ne pratim puno, svega nekoliko na kojima ponekad i ostavim poneki komentar, neki trag da sam tamo bio.

Nije mi ni danas jasno zašto sam počeo pisati. Ne sjećam se trenutka kada sam odlučio otvoriti blog. Sjećam se samo da sam na početku imao potpuno drugačiju viziju mog bloga nego što je na kraju ispao. Htio sam biti puno osobniji, puno emotivniji, pa čak i puno prostiji (što nema veze s pornografijom). Nije tako ispalo. Valjda bi mi to trebalo nešto govoriti, a to je da i nisam baš najotvorenija osoba na svijetu. To sam i prije znao, ovaj blog mi je valjda samo konačna potvrda moje introvertiranosti. Sve to vjerojatno objašnjava priličnu diskrepanciju između imena bloga i njegova sadržaja.

Ali blog mi je pomogao shvatiti još poneke aspekte moje osobnosti. Tako sam saznao da sam mizantrop, flegmatik, melankolik, uglavnom sve same neke dugačke riječi i to još ne posebno pozitivne. A da sam ponekad i previše samokritičan, to sam ionako znao, kao i što sam znao i da sam ponekad narcis. Narcisodini-samokritičar. To je valjda sinonim sadomazohizmu. Uglavnom vrlo jedna kompleksna ličnost. To sada samom sebi laskam, iako sam duboko u sebi uvjeren da sam poprilično jednostavan, ali ne u onom pozitivnom, nego u onom nekom ograničavajućem smislu. Ma tješim se kako je sve to zapravo kao Doktor u kući. Koju god osobinu uzmete, pronaći ćete si neke simptome.



Neki dan, zahvaljujući Monsieuru Mersaultu, saznao sam da sam i djelomično egzistencijalista. Stranac mi je bio omiljena knjiga iz srednjoškolske lektire, a volio sam i ostale slične egzistencijalističke autore. Osim što sam sve te već nabrojane dugačke riječi, još sam i zaboravljiv, pa sam tako u potpunosti zaboravio o čemu se u Strancu radi. Otišao sam malo osvježiti pamćenje, pa sam usput pročitao i koju riječ o egzistencijalizmu i naravno da sam kod sebe pronašao poneke simptome te opake bolesti. Ne sve, da se odmah malo utješim, samo neke. Htio bih ponovno pročitati Stranca.

No da se vratim razlozima pisanja bloga, kojih se vjerojatno može smisliti bezbroj. Stvari su prilično jasne kod onih nekih čisto materijalističkih blogova kao što su promocija sebe kao osobe (novinari, političari, zvijezde, javne osobe), promocija neke ideje, usluge ili proizvoda, promocija neke druge web stranice, zarada… Ali što je s onom velikom većinom blogova koji postoje iz nejasnih razloga i iza kojih stoje nevidljivi ljudi?

Možda neki pišu blogove jer je to kao popularno, ili je bar nekada bilo, neki možda smatraju da su neotkriveni literati ili poete, neki možda vjeruju da su njihove ideje toliko zanimljive da ih je šteta ne podijeliti s drugima, neki se možda blogom koriste kako bi izrekli nešto što u stvarnom životu nikada ne bi, nekima je možda zanimljiva mogućnost komentiranja vlastitih misli od strane nepoznatih ljudi, nekima je to vid relaksacije, nekima možda mogućnost stvoriti neku bolju verziju samoga sebe, neki su možda usamljeni pa si na taj način stvaraju osjećaj pripadnosti i društvene interakcije odn. pronalaze nekoga tko će ih napokon saslušati, neki možda nadoknađuju pažnju koja im nedostaje u pravom životu, nekima je to možda ispušni ventil kroz kojeg mogu izbaciti ono što ne mogu u stvarnom svijetu, neki možda zapisuju svoje misli i događaje kako ih ne bi zaboravili ili kako bi ih kasnije mogli s drugima podijeliti, nekima je to možda način da prijatelje i obitelj obavještavaju o novostima u svom životu, nekima je to možda samo čista zabava, nekima možda čisto uzbuđenje… Nije li nam svima to zapravo besplatna psihoterapija? Ekran nam dođe nešto poput kauča kod psihologa ili psihijatra. Mislim da sam nekad i pročitao nešto na tu temu… Kod mene je vjerojatno razlog sve gore nabrojano.

Ali ako ću biti iskren, mislim da je mi je u nekim slučajevima bavljenje vlastitim blogom i čitanje tuđih blogova pomoglo vidjeti jasnije određene stvari. Pogotovo nama gejevima blog svijet pruža mogućnost ulaska u svijet misli drugih nama sličnih i zapravo nam pomaže shvatiti da postoje ljudi koji razmišljaju slično nama, koje muče slični problemi, pomaže nam na neki način prihvatiti same sebe. Da o količini gay pornografije na blogovima niti ne govorim, kada sam se već dotaknuo pozitivnih učinaka blog svijeta.



Ali, ne zvuči li i uzbuđujuće pomisao na dijeljenje vlastitih misli s potpunim strancima, dobivati komentare na njih, na neki način se samoprovjeravati? Možda nekima blogiranje pruža slično uzbuđenje, sličan kick, kao onima što svojom golotinjom ispod mantila straše bakice po parkovima? Nisu li mnogi blogeri zapravo verbalni egzibicionisti? Mislim na one tamo neke druge blogere, ne na vas, a svakako ne na mene. Kod mene se radi o čistoj zabavi i o nikakvim drugim dubljim, psihoanalize vrijednim razlozima.

Klikni za ostatak posta...

Krakoom!

Krakoom!

Moja skromna podrška novom blogeru.

Klikni za ostatak posta...

Nečije drugo jutro

Govoreći o jutrima, čitam da je Nobelovu nagradu za ekonomiju dobio američki ekonomist Paul Krugman za svoj rad na analizi utjecaja trgovinskih uzoraka na rast gospodarskih aktivnosti u različitim dijelovima svijeta, bla, bla, bla. Najbolje od svega je njegov blog, gdje je tu vijest popratio samo sa:

A funny thing happened to me this morning …

Super.

Klikni za ostatak posta...

My Roommate is such a dick!

Možda nije jedan od najboljih, ali je sigurno jedan od najoriginalnijih blogova. Naletih na ovaj blog i dobro se nasmijah.

Doslovni prijevod naslova bloga bio bi «Moj cimer je prava kurčina». I ma koliko naslov zvučao privlačno i ma koliko se na prvi pogled činilo da se radi o cimeru iz (nečijih) najluđih snova, stvar je potpuno drugačija.

Radi se o blogu na kojem ljudi mogu prijavljivati svoje neuredne, prljave, smrdljive cimere, koji ne čiste za sobom, koji nakon proljeva ostavljaju usrane wc školjke, koji povraćaju po podu i onda to ne očiste nekoliko tjedana, koji markerom označavaju svoje kondome kako ih nitko drugi ne bi koristio, koji žderu vašu hranu iz frižidera a svoju sakrivaju u svojoj sobi, koji ne zalijevaju vaše cvijeće dok za Božić odete posjetiti svoj rodni kraj, koji ostavljaju suđe neoprano dok se ne uhvati plijesan, koji(e) svoj vibrator peru u perilici za suđe, koji u kupaonici ostavljaju za sobom svoje dlake u kadi i lavabo pun dlaka nakon šišanja bradice, koji nekoliko mjeseci kasne sa stanarinom, koji svoju hranu u frižideru označavaju post-it naljepnicama, koji nikada ne isprazne kantu za smeće, koji misli da zna svirati gitaru, koji dovede dečka i fuka se s njim na susjednom krevetu (zapravo, ne vidim u tome ništa loše), koji stalno stalno igra igrice obučen samo u gaće (opet, ne vidim ništa loše u tome), kojeg ste zamolili da vam preparkira auto dok vas nema kako ne biste dobili kaznu za parkiranje a on to nikada nije napravio, koji nakon što se izdrka gledajući pornografiju na webu maramicu sa spermom ostavi ispod stola, koji nakon operacije uklanjanja bradavice sa stopala fotografiju rane stavi kao desktop background na vašem kompu, koji organizira party u vašem stanu dok vas nema i onda ne počisti svinjac idućih 12 dana, koji zaboravi ponijeti ključeve pa vas probudi u 4 ujutro, koji vam obriše omiljenu emisiju s Max TV-a iako ju još niste pogledali, koji ne gasi svijetla, ne zatvara vrata za sobom…

I sve to uz fotografije kao dokaz.







Sigurno ste i vi među nevedenim prepoznali pokojeg vašeg cimera. Ili još gore – još uvijek imate nekog takvog.

E pa ništa, fotoaparat u ruke i prijavite ga na «Moj cimer je prava kurčina».

Klikni za ostatak posta...