Gledati i čitati

06 prosinca 2012

Iako sam siguran da ste svi već odavno proguglali Bali Bega, čak i nekoliko puta, i da znate sve o njemu, pa i to da ga je djevojka navodno prije nekoliko mjeseci uhvatila u njihovom stanu u vrućem klinču s frajerom, a da je nedavno, zli jezici kažu kako bi opovrgao glasine da je gej, objavio zaruke (nije mi poznato je li zaručnica ista ona koja je svjedočila gej klinču), dakle, unatoč tome što svi o njemu znate sve, ipak sam odlučio nakon više mjeseci bez ijednog posta, novi post posvetiti baš njemu. Jer on to zaslužuje.


Mislim da neću pretjerati ako kažem da se vjerojatno radi o jednom od najzgodnijih muškaraca kojeg sam ikada vidio. Ne sjećam se da mi se ikada dogodilo da mi se nešto stisne u želucu, leptirići počnu letjeti, kroz tijelo mi prođe val uzbuđenja, ama baš svaki put kada se netko pojavi na ekranu, u svakoj sceni. Eto, to mi se događa s Bali Begom. Ispočetka sam se zavaravao da mi se ne sviđa jer je nekako prezgodan, ali onda sam ipak došao k pameti. I KLJ-u se sviđa. KLJ i po nekoliko puta u jednoj epizodi promumlja «Ma baš je zgodan». Inače, nemojte misliti da sam zaboravio Onura. Priznajem da je Bali Beg zgodniji, ali svejedno, Onur je ipak Onur i ne bih ga s nikim mijenjao. KLJ i ja smo se već dogovorili, ako nam ikada u isto vrijeme pokucaju na vrata Onur i Bali Beg, moj je Onur, njegov je Bali Beg (ali samo ako ja smijem gledati).

Toliko o ovoj temi, sada prelazim na drugu.

Znate što, uhvatila me neka manija čitanja gej romantičnih romana. Pretpostavljam da to dođe s a) godinama i s b) kada ste s istim partnerom punih 15 godina. Jel ima 15-ogodišnjica neko ime? Znate ono, zlatni, srebrni, brončani, željezni, papirnati, ovaj, onaj pir? Uglavnom, ako se i vi poželite malo gej romantike, preporučam vam knjigu "The Nothingness of Ben" od autora Brada Boneya (to mu je valjda prva knjiga). Knjiga je super. Nema dosadnih opisa, unutarnjih promišljanja, dvojbi, strahova i nedoumica glavnih junaka koje se protežu na nekoliko stranica. Sve se rješava u nekoliko rečenica i s puno dijaloga, tu je i par vrućih scena, uglavnom, prava milina. Nije loša ni priča, fina, romantična, bez pucnjave i sa sretnim završetkom. Nakon pogibije roditelja, odvjetnik napušta New York i vraća se u rodni Texas kako bi se brinuo o svoja tri malodobna brata. Tamo upoznaje crvenokosog rednecka i tako to onda krene u smjeru u kojem gej romantični roman i treba krenuti. Pročitao sam ju u tri dana, zbog nje jedan dan zaspao na posao, drugi dan propustio cijelu epizodu Bali Bega, a treći bio optužen od strane KLJ-a da ga već tri dana zanemarujem. Uglavnom, sigurno sam vas uspio zaintrigirati. Knjiga je dostupna na Amazonu i toplo ju preporučam nezahtjevnim čitateljima poput mene.

Klikni za ostatak posta...

Gej romantično-kriminalistički roman za odrasle s gej policajcima (jes!)

21 travnja 2012


Pa dobro, zašto me nitko nikada nije upozorio da unutar gej beletristike, odjela gej romantične beletristike, pododjela gej romantične kriminalstičke beletristike, odsjeka gej romantične kriminalstičke beletristike za odrasle, postoji i poseban pododsjek gej romantične kriminalističke beletristike za odrasle s gej policajcima??? Pa valjda je, među mojim čitateljima, opće poznata moja očaranost detektivom Elliotom Stablerom iz serije «Zakon i red: Odjel za žrtve»? Možda ne očaranost, više se radi o nekoj, šta-ja-znam, zaljubljenosti do ušiju, ono kada vas nešto snažno stisne u želucu čim ugledate tu osobu, kada više ne možete normalno razmišljati, kada biste za tu osobu i Mjesec s neba skinuli. Eto, sve to osjećam kada ugledam Chrisa Melonija. 

Možete li onda zamisliti moje ushićenje kad mi je u ruke dospio baš jedan takav gej romantični kriminalistički roman za odrasle s gej detektivom kao jednim od dva glavna lika i to u dva nastavka? 

Inače, KLJ i ja volimo romantične filmove, a posebno romantične komedije. Točnije, ja sam ih nekad volio. KLJ ih i dalje voli, barem nema pucnjave, kaže on. Ja to jednostavno više ne mogu gledati, pa čak ni kada je Jennifer Aniston u glavnoj ulozi. Pa zar svaka romantična komedija mora biti na isti kalup? Prvo se oni kao nešto ne podnose i čini se da je bilo kakva veza među njima nemoguća što dovodi do niza smiješnih situacija, onda se kao strašno zaljube, ptice cvrkuću, leptirići letuckaju, a šale i dalje pljušte. Zatim, tamo negdje oko 30-35 minuta prije kraja filma, oni se toliko posvađaju da se čini da je pomirenje među njima nemoguće, šale prestaju, počinju dugi pogledi protagonista u daljinu ili kroz prozor s kojeg se slijevaju kapi kiše, film postaje negledljivo dosadan, da bi se u zadnjim minutama dogodio neočekivan obrat u kojem slijedi pomirenje i živjeli su sretno do kraja života, a odjavna špica uz veselu glazbu je isprekidana smiješnim gafovim sa snimanja. Ja više jednostavno nemam živaca za to. 



Sve je to bio još jedan dodatan razlog da se oduševim gej romantičnim kriminalističkim romanom za odrasle s gej detektivom i to romanom koji čak uopće nije loše napisan i nije banalan, što bi možda netko mogao zaključiti po koricama samih romana. Uglavnom, Tony je mladi, dvadeset i nešto, zgodni, plavooki, smeđokosi s uvojcima koji mu lagano padaju na lice, dlakavi, lagano izdefiniranog tijela, otvoreno gej, prije četiri mjeseca prekinuo s dečkom koji ga je prevario u njihovom krevetu, učitelj u jednoj srednjoj školi u Minneapolisu u kojoj se dogodi ubojstvo drugog učitelja, a Tony postaje glavim svjedokom u policijskoj istrazi u koju je uključen i trideset i nešto godina, gej ali duboko u ormaru, savršeno definiranog mišićavog tijela, kao od brda odvaljen, mačo, ali nježan ispod kože, zaštitnički (a kakav bi drugo detektiv uopće i mogao biti?), dlakavi, duboko tamnosmeđih očiju i smeđe kose, nevjerojatno seksi, debelog kurca i velikih dlakavih jaja detektiv Mac iz Policijske uprave Minneapolisa iz Odjela za ubojstva. E, ako nisam i sam pao sa stolice čitajući knjigu i ako ovo nije za Pulitzerovu nagradu, onda ne znam što je! I to nije sve, detektiv Mac ima malu kćerkicu s pokojnom suprugom vijetnamkom, ali rodom kineskinjom, dok se učo Tony brine za malog dječačića koji živi s promiskuitetnom majkom alkoholičarkom, suprugom svog pokojnog najboljeg prijatelja hispoamerikanca i uvjerenog katolika. Pa i to nije sve. Već pri prvom susretu uče Tonija i detektiva Maca nešto klikne, a Tony se nađe i u po život opasnoj situaciji kada ubojica odluči da mora Tonija zbrisati sa lice Zemlje. Kako bi stvar bila još gora, Tonija, koji je otvoreno gej, pa čak i na svom poslu u sasvim običnoj srednjoj školi, muči misao može li se upustiti u vezu s čovjekom koji je duboko u ormaru, pa makar on bio i ultra vrući detektiv s velikim i sjajnim pištoljem. Detektivu Macu, s druge strane, ne pada na pamet izaći iz ormara jer bi mu to ugrozilo karijeru u mačo svijetu Policijske uprave, a boji se da bi time mogao i izgubiti svoji kćerkicu koju u stvari odgaja njegova ultrakonzervativna i fundamntalistički-religiozna rođakinja. Osim toga, detektiv Mac do sada nikada nije imao vezu s muškarcem, osim mnogobrojnih fukova za jednu noć u jeftinim hotelima s neznancima koje bi pokupio daleko od svog grada. Uglavnom, drama živa. 

Znam, vi sada sigurno mislite kako sam pomalo sarkastičan i da je knjiga glupavi romantični gej roman, ali potpuno ste u krivu. Uopće nisam bio sarkastičan, samo sam pokušao biti malo duhovit. Roman je pravo lagano, pusti mozak na pašu, dobro napisao štivo, s uvjerljivim likovima i radnjom, OK, možda sam samo nekoliko puta, ali stvarno samo nekoliko puta pomislio «ma daj, ovo je sad malo naivno». Čak ni onaj kriminalistički dio nije budalast, dapače. Sviđa mi se što je radnja napisana u trećem licu, malo iz ugla uče Tonija, a malo iz ugla detektiva Maca, što zapravo doprinosi odličnoj karakterizaciji obaju likova. Nije na odmet spomenuti da se radi o romanu za odrasle, pa knjigu ne preporučam za plažu jer biste se, ako nemate običaj čitati potrbuške, sigurno našli u prilično neugodnoj situaciji. Ali naglasak uopće nije na opisima seksa, kojih i nema toliko puno, možda i zato što je roman napisala žena. Jedan gej čitatelj je napisao da je knjiga preženskasta, i da se zapravo radi o običnom ženskom romantičnom romanu, samo s gej likovima, što zapravo i ima smisla. Sad će ispasti da serem, ali i sam sam na trenutke to pomislio. Svejedno, nije me to smetalo. 

Funny thing, autorica Kaje Harper piše gej krimi romane još od srednje škole. Kaže, zanimalo ju je što u stvari Starsky i Hutch rade u svoje slobodne dane. Dugo ih je pisala samo za svoju dušu, sve dok ju suprug nije nagovorio da nešto pokuša objaviti, kad već toliko vremen troši na pisanje. I od tada, novci se samo slijevaju na njezin bankovni račun. Autoričin blog je ovdje: http://kajeharper.wordpress.com 

I još jedna funny thing, prvo sam zapravo pročitao drugi nastavak. Uopće nisam bio svjestan da se radi o serijalu. Eto, to se dogodi kad prvo malo ne proguglate pa tek onda krenete čitati. Čitajući prvo taj zapravo drugi nastavak, bilo mi je malo čudno što se kratko i ne do kraja sasvim jasno spominju neke važne stvari iz zajedničke prošlosti junaka, ali mislio sam da to autorica radi namjerno i da će se na kraju sve saznati. Sve dok mi to pred kraj knjige nije postalo jako sumnjivo, te sam konačno malo proguglao i shvatio da u stvari čitam nastavak. Iako to i nije bilo tako važno za uživanje u samoj knjizi, mislio sam se živ pojesti iako sam zapravo bio presretan jer nisam htio da knjiga završi i znao sam da me čeka toga još. Sve skupa i nije tako loše ispalo jer sam čitajući prvi nastavak ujedno mogao i pametovati glavnim junacima «Ma da, samo ti seri, vidjet ćeš što će ti se dogoditi u drugom nastavku!». 

Ukoliko i vi ne želite ponoviti moju grešku, iako to zapravo i nije toliko bitno jer se obje knjige mogu zasebno čitati, a i kriminalistički zapleti su potpuno nevezani, ovo je pravi redoslijed:
  1. Life Lessons (Life Lessons, #1) 
  2. And to All a Good Night (Life Lessons) - ovo je kratka priča dostupna za besplatni download na Amazonu.
  3.  Breaking Cover (Life Lessons, #2) 

Ovo ljeto izlazi i treći nastavak. Ne moram reći da jedva čekam. Osim što će biti sasvim novi kriminalistički zaplet, mislim da znam na koji dio privatnog života uče Tonija i detektiva Maca će se autorica usmjeriti u trećem nastavku. Ali ne bum vam rekel, jer bih time odao važne stvari iz sadržaja prva dva nastavka, a nikako vam ne želim pokvariti čitanje (siguran sam da ćete nakon što ovo pročitate odmah odjuriti na Amazon i naručiti si knjige ili ih kao ja downloadati u elektronskoj verziji). 

Uglavnom ljudi, moja najtoplija preporuka za ove dvije knjige. Mene su baš oraspoložile i navukle osmijeh na lice, iako moram priznati da nemam s čime uspoređivati, jer do sada zapravo i nisam čitao gej romantične romane. Čito sam gej romane, ali ne romantične. Mislio sam, ma nisu te gluposti za tako velkog tektualca kao što sam ja, ali jebiga, ponekad slijedi hladan tuš. Ako vas zanima dobra ljubavna i kriminalistička priča, romantika koja ne prelazi u patetiku, malo vruće erotike između svega toga, simpatični likovi, onda je ovo knjiga za vas. Problem bi jedino mogao biti što knjigu nećete htjeti ispustiti iz ruke, što se i meni dogodilo. KLJ me optužio da ga zanemarujem.

Klikni za ostatak posta...

Travanj

15 travnja 2012

Znam da je još travanj, oblačno, kišica, prohladno, ali svejedno, nije na odmet početi planirati ljetni odmor. Ako nemate ideju kako ga provesti, evo jedan prijedlog.

Klikni za ostatak posta...

11.6.2012.

21 veljače 2012


Pop Superstar MADONNA at Super Bowl XLVI... by HumanSlinky

I generally just feel like this is a huge triumph for feminine and queer energy in the universe. The Super Bowl is such an ugly symbol for everything that is brutish and stupid about American/Western masculinism, and this was like an INTERVENTION. Not only did this woman make millions of football fans watch VOGUE — not only her GAYEST song, but a song that is LITERALLY ABOUT BEING GAY, AND IS BASED ON AN APPROPRIATION OF GAY STREET CULTURE — but she made it even gayer by projecting images of VOGUE MAGAZINE ON THE FUCKING FOOTBALL FIELD. “FUCK YOU, FOOTBALL. FUCK YOU, AMERICAN MALENESS.” “BETTE DAVIS, WE LOVE YOU” - that sentence was said AT THE SUPER BOWL. The major theme of that performance was that FEMININE GAYNESS IS AWESOME, and WAY MORE INTERESTING THAN CONVENTIONAL AMERICAN MASCULINITY. As soon as it was over, I tweeted, “It got better.” Material World

11.6.2012., Zagreb

Klikni za ostatak posta...

Prava istina


Klikni za ostatak posta...

Sex, drugs and rock and roll

20 veljače 2012


Htio sam ukazati na jedno lagano i zanimljivo štivo, posebno pogodno za vas kosijanere, bilo bivše, bilo sadašnje, ali i za sve (nas) ostale. Nisam nikada bio kosijaner, sada to ne mogu biti niti da želim, i ne mogu reći da sam stari rocker u duši, mada sam kao tinejdžer imao patetične pokušaje osnivanja rock banda. Da je band ikad bio osnovan, sumnjam da bi cijela stvar otišla u headbanger vode. Vjerojatno bi to bilo nešto u stilu novog romantizma 80-tih, kako i bolje pristaje gej tinejdžeru, iako nikako ne tvrdim da je pravi rock samo za „prave“ muškarce.

U zadnje vrijeme me zaokupila i zabavila knjiga „Daron's Guitar Chronicles“ od autorice Cecilie Tan. Radi se zapravo o nekoj vrsti feljtona koji još nije završio. To je priča o odrastanju mladog gitariste Darona koji ima svoj band s kojim pokušava uspjeti. Radnja se odvija u 80-tima, a osim što Daron ima dovoljno problema samim time što pokušava uspjeti u svijetu rock and rolla, dodatne probleme mu stvaraju disfunkcionalna obitelj i činjenica što je gej i što to taji od svih, te mu je zbog toga otežana komunikacija i mogućnost stvaranja dubljih odnosa s ljudima koji ga okružuju. Biti gej je i danas teško, ali u 80-tima je bilo još i teže. Priča je vrlo životna, a naglasak je na nekoliko stvari: problemi odrastanja gej mladića u ranim 20-tim godinama života, potraga za ljubavi, otkrivanje i prihvaćanje samog sobe, rock and roll, prijateljski i obiteljski odnosi.

Mislim da bi ovo štivo moglo biti zanimljivo svakome tko je ikada razmišljao o osnivanju rock banda, a posebno onima koji su to i pokušali, možda čak imali i gaže, a ako se radi o gej osobi, tim i više. Autorica nije strana niti vruća erotika, tako da ako vas smetaju opisi gej seksa, možda ovo ipak nije štivo za vas. Ipak, rekao bih da je ovo pogodno štivo za svakog otvorena uma, likovi su simpatični, lijepo je napisano i mislim da nas se puno može prepoznati u određenim dijelovima teksta.

Do sada objavljeni dijelovi su sakupljeni u tri sveska, a četvrti samo što nije izašao. Upravo čitam treći svezak.

Knjiga nije dostupna u tiskanom izdanju, a ukoliko vas je zainteresirala možete ju čitati na slijedeće načine:
  • besplatno na blogu http://daron.ceciliatan.com (novi nastavci se objavljuju dva puta tjedno, ponekad i češće). Kako svako poglavlje nosi naziv određene pjesme, na blogu se ispod svakog poglavlja nalazi video klip s naslovnom pjesmom poglavlja. Totalno kul i totalno kul pjesme.
  • prva tri sveska dostupna su preko Amazon Kindle-a (za sve vas koji imate Kindle ili neki drugi e-čitač ili ste instalirali Amazon Kindle aplikaciju na svom androidu ili I-Phone-u). Prvi svezak je besplatan, što je odlično ukoliko niste sigurni hoće li vam knjiga biti zanimljiva ili neće. Drugi i treći svezak koštaju 40-tak kuna svaki.
Slučajno sam počeo čitati prvi svezak (kad je već bio besplatan), nisam ni znao da ih postoji više. Iskreno, ispočetka mi je bio malo dosadnjikav, pa sam ga čak i ostavio. Nakon nekoliko tjedana sam mu se vratio i tada me sasvim zainteresirao i zaokupio.  Koliko mi se sve skupa svidjelo, valjda dovoljno govori i to što sam odlučio napisati koju riječ na ovom blogu nakon puno vremena (btw, svima vam želim sretnu Novu godinu). Kada sam došao do kraja prvog sveska, koji niti nema neki pravi završetak, nisam mogao vjerovati. Molim? Kako? Gdje je tu kraj? Vratite mi novce! Nema veze što ništa nisam platio, hoću nazad moje novce jer knjiga uopće nema nikakav smisleni kraj. Tek sam tada shvatio da postoji još, pa sam se malo smirio. Drugi svezak sam progutao u cugu, a upravo čitam treći, a već se veselim i četvrtom koji bi trebao biti uskoro objavljen, iako, sve je kompletno besplatno dostupno i na gore spomenutom blogu. Obično u krevetu prije spavanja uhvatim se čitanja, pročitam nekoliko poglavlja, a super je i to što ne smetam klj-u upaljenim svjetlom, pa on može na miru hrkati.
Kako i autorica sama kaže, koncept je sličan web-stripu (nema kraja), samo što se ovdje radi o čistoj prozi. Moja apsolutna preporuka.

Klikni za ostatak posta...