Looking - 2. sezona

Prvo sam zaboravio lozinku za blog, onda sam isprobao jedno 30 različitih lozinki i nijedna nije radila, onda sam kliknio na onaj link za povrat lozinke, onda se nisam mogao sjetiti lozinke za e-mail adresu na koju mi je trebao doći podsjetnik za lozinku za blog, onda sam isprobao jedno 10 lozinki za e-mail i nijedna nije radila, onda sam klinuo na link za povrat lozinke za e-mail, onda mi je "rečeno" da će mi poslati lozinku na e-mail adresu gdje je pola znakova bilo označeno s "X", onda sam se trebao sjetiti koja je uopće ta druga e-mail adresa na koju će mi poslati podsjetnik za lozinku prve e-mail adrese, onda sam se uspio logirati u tu drugu e-mail adresu (i to iz prvog pokušaja!), onda sam promijenio lozinku za onu prvu e-mail adresu na koju mi treba stići podsjetnik za lozinku za blog, onda mi se odjednom upalila lampica i ulogirao sam se u blog sa starom lozinkom. Uglavnom puno muke ni za što. Ne znam, jel to više nije internet za nas stare? 

I da me sad pitate koja mi je lozinka za blog - nemam pojma, a još manje koja mi je nova lozinka za onu prvu e-mail adresu na koju mi stiže pomoć u slučaju da zaboravim lozinku za blog. 

A da ne pričam o tome da imam komp star pa brat bratu jedno 10 godina, treba mu jedno 30 minuta da se digne, a ako treba, sačuvaj bože, ažurirati bazu virusa, onda i sat vremena (jel i to dolazi s godinama?).  Kako ga palim mjesečno možda dva puta, svaki put kod starta ažurira viruse. A ako je kojim slučajem instalirao neke zakrpe, nove verzije šta-ja-znam čega, onda mu treba i jedno 2-3 sata da počne normalno raditi bez štekanja, zamrzavanja, štucanja i kašljucanja.

Ako se opet dugo ne javim, to je zato što se ne mogu ulogirati.

Klikni za ostatak posta...

Sretna Nova godina!

Eto do čega je došlo. Godinama sam uvijek ja bio prvi koji vam je poželio sretnu Novu godinu, a ove godine je ispalo da sam zadnji. Ali kada malo bolje razmislim, zapravo sam prvi koji vam je zadnji čestitao? Eto, barem nešto. Da ne ispadne kako sam se pojavio praznih ruku, donio sam i mali poklon:

Zašto dugačke gaće, pitate se? Pa ipak je ovo novogodišnji post!. Inače, za ne povjerovat, ali ovaj mali ima 23 godine! Pa šta to jedu današnja djeca? Za one koji žele saznati više, neka proguglaju «Saul Harris», a samo odlikaši mogu probati i «Sean Cody Hudson». E sad što vas tamo čeka… Kako ja pronađem tako što? Čista slučajnost, vjerujte.

Hvala što me se sjetite i ostavite koju poruku. Dirne me to. Što da kažem u svoju obranu? Mogu samo ponoviti ono što sam već napisao u jednom ranijem, također novogodišnjem, postu. Nekoliko puta sam se i zagrijao, «…joj baš imam super temu za blog…», čak bih i sjeo ispred kompa i napisao pasus ili dva, i onda bih pomislio «Ako je ovo meni dosadno za čitati, kako bi tek bilo drugima?». Uglavnom, svaki puta bih zatvorio prozor kliknuvši «No» na upit «Do you want to save changes?».

Zapravo je stvar u tome da sam upao u životnu kolotečinu bez puno uzbuđenja, KLJ, kuća, posao, pa što da onda pišem? Već sam ranije pisao da treba biti oprezan sa željama, tako da pri punoj svijesti i razumu i ovom prilikom izjavljujem da sam oprezan sa željama i uzbuđenjima. A k tome radim i kao životinja. Živimo u robovlasničkom društvu. Barem imam posao, tješim se. Unatrag dugo vremena, jedino uzbuđenje mi je bilo što mi se upucavao (i još uvijek se upucava) jedan ultra zgodni mladi frajer. Kada kažem ultra, onda mislim na nešto u rangu slike iznad. I ne pretjerujem. Naravno da od toga neće biti ništa, ali nije da ne godi stričeku poput mene. Čak sam htio tome i poseban post posvetiti, ali pomislih, ima li smisla nakon toliko vremena odsutnosti javiti se s nečim tako banalnim? Istina, odmah bih pomislio, pa ti i jesi banalan! Da, ali zar baš to moraju svi znati?

U zadnje vrijeme veselilo me pogledati novu seriju na HBO-u. «Traženje» se zove, ili «Looking» u originalu. Odgledao sam sve epizode na HBO OD, a sada se počela prikazivati i u redovnom programu. Mislim da je baš danas na rasporedu druga epizoda, od samo osam koliko ih ima prva sezona. U seriji se radi o životu tri gay muškarca u San Franciscu. Serija je onako, nije za svakoga, ali je baš po mom guštu. KLJ bi na ovo prokomentirao da je po mom guštu sve gdje ima pederluka. Ali ja uzvraćam protu pitanjem, a zašto bi to trebao biti problem? Gay sam i zanimaju me gay stvari. Osim toga, iako se pravio da mu serija nije interesantna, ipak je i on odgledao sve epizode. Mene je serija oduševila, onako u stilu mnogih HBO serija, laganini, (na prvi pogled) nepretenciozno, pomalo dosadnjikavo što meni i odgovara. Nakon prve epizode priznajem da sam i ja bojažljivo pomislio «Dooobro….», ali svakom epizodom moj interes je rastao i likovi su mi se uvukli pod kožu. Jedini problem mi je bio što je svaka epizoda traje samo 30 minuta, puno prekratko. Tko će sada dočekati drugu sezonu planiranu za 2015. godinu? Priznajem, odgledao sam seriju dva puta, a neke epizode čak i više puta. Slično me zaokupila i HBO serija «Pravi detektivi» («True Detectives»). Ne sjećam se kada sam u zadnje vrijeme s tolikim zanimanjem pratio dvije serije u isto vrijeme. Još jedna odlična HBO serija je «Idemo dalje» («Geting on»). Evo što o "Traženju" kaže Jutarnji.

I za kraj, malo pravog nedjeljnog gay underground house-a, The 2 Bears: "Take a Look Around", s odjavne špice prve epizode “Traženja”. Paše uz ovaj kišoviti dan.

I mislio sam ovdje stati, ali ne mogu izdržati, mada znam da će malo tko kliknuti play. S odjavne špice zadnje, osme epizode prve sezone “Traženja”, još jedan gay dragulj od pjesme, Sylvester “I Need Somebody to Love Tonight”. Nekako si mislim, kome ne paše ovakva glazba, vjerojatno mu/joj neće pasati ni “Traženje”. Pa vi sad vidite hoćete li odmah odjuriti na torente, ako već nemate HBO.

Klikni za ostatak posta...

Gledati i čitati

Iako sam siguran da ste svi već odavno proguglali Bali Bega, čak i nekoliko puta, i da znate sve o njemu, pa i to da ga je djevojka navodno prije nekoliko mjeseci uhvatila u njihovom stanu u vrućem klinču s frajerom, a da je nedavno, zli jezici kažu kako bi opovrgao glasine da je gej, objavio zaruke (nije mi poznato je li zaručnica ista ona koja je svjedočila gej klinču), dakle, unatoč tome što svi o njemu znate sve, ipak sam odlučio nakon više mjeseci bez ijednog posta, novi post posvetiti baš njemu. Jer on to zaslužuje.

Mislim da neću pretjerati ako kažem da se vjerojatno radi o jednom od najzgodnijih muškaraca kojeg sam ikada vidio. Ne sjećam se da mi se ikada dogodilo da mi se nešto stisne u želucu, leptirići počnu letjeti, kroz tijelo mi prođe val uzbuđenja, ama baš svaki put kada se netko pojavi na ekranu, u svakoj sceni. Eto, to mi se događa s Bali Begom. Ispočetka sam se zavaravao da mi se ne sviđa jer je nekako prezgodan, ali onda sam ipak došao k pameti. I KLJ-u se sviđa. KLJ i po nekoliko puta u jednoj epizodi promumlja «Ma baš je zgodan». Inače, nemojte misliti da sam zaboravio Onura. Priznajem da je Bali Beg zgodniji, ali svejedno, Onur je ipak Onur i ne bih ga s nikim mijenjao. KLJ i ja smo se već dogovorili, ako nam ikada u isto vrijeme pokucaju na vrata Onur i Bali Beg, moj je Onur, njegov je Bali Beg (ali samo ako ja smijem gledati).

Toliko o ovoj temi, sada prelazim na drugu.

Znate što, uhvatila me neka manija čitanja gej romantičnih romana. Pretpostavljam da to dođe s a) godinama i s b) kada ste s istim partnerom punih 15 godina. Jel ima 15-ogodišnjica neko ime? Znate ono, zlatni, srebrni, brončani, željezni, papirnati, ovaj, onaj pir? Uglavnom, ako se i vi poželite malo gej romantike, preporučam vam knjigu "The Nothingness of Ben" od autora Brada Boneya (to mu je valjda prva knjiga). Knjiga je super. Nema dosadnih opisa, unutarnjih promišljanja, dvojbi, strahova i nedoumica glavnih junaka koje se protežu na nekoliko stranica. Sve se rješava u nekoliko rečenica i s puno dijaloga, tu je i par vrućih scena, uglavnom, prava milina. Nije loša ni priča, fina, romantična, bez pucnjave i sa sretnim završetkom. Nakon pogibije roditelja, odvjetnik napušta New York i vraća se u rodni Texas kako bi se brinuo o svoja tri malodobna brata. Tamo upoznaje crvenokosog rednecka i tako to onda krene u smjeru u kojem gej romantični roman i treba krenuti. Pročitao sam ju u tri dana, zbog nje jedan dan zaspao na posao, drugi dan propustio cijelu epizodu Bali Bega, a treći bio optužen od strane KLJ-a da ga već tri dana zanemarujem. Uglavnom, sigurno sam vas uspio zaintrigirati. Knjiga je dostupna na Amazonu i toplo ju preporučam nezahtjevnim čitateljima poput mene.

Klikni za ostatak posta...

Svemu mora doći kraj...

KLJ i ja se još nismo uspjeli usaglasiti jesmo li više sretni ili tužni što je završila Šeherezada. On je rekao, nakon nekoliko sekundi dubokog razmišljanja, da misli kako je ipak više sretan nego tužan. Ja se još nisam usudio naglas izjasniti. Presvježe mi je sve to. Moram malo srediti osjećaje. Možda nakon prospavane noći? Možda me utješi nova sezona BB-a? Jesam li ikad spomenuo kako sam ja vrlo dubok i produhovljen tip?

Klikni za ostatak posta...

Halit Ergenç

Mazi Kalbimde Bir Yaradir,
şarkı söylemek Onur bay, şarkı söylemek.

Nisam mislio da ću to ikada reći, ali gotovo da mi je drago što još malo pa će proći vikend. Sutra u osam KLJ i ja ćemo se ispružiti jedno pored drugog pred RTL televizorom, pokriti se dekicama, on njegovom svijetlo zelenom, ja mojom tamno zelenom, i prepustiti se u uživanju u sat i pol vremena čiste bajke i egzotike. Evo baš danas komentiramo, kako nam je dan prazan bez Šeherezade. Nemam pojma što nam je. Nikada nismo gledali niti jednu sapunicu. Jednom davno, ja sam pokušao, čisto eksperimenta radi, ali odustao sam već nakon nekoliko epizoda jer je bilo potpuno negledljivo. Kod Šeherezade, pojma nemam u čemu je štos. Možda zato što prvi puta gledamo nešto tursko? Možda zato što se zaprao i radi o pravoj bajci, gotovo kao jednoj od priča iz 1001 noći ispričanoj na moderan način? Možda baš zbog toga što govore na način kako vjerojatno malo tko govori u stvarnom životu, gdje je gotovo svaka druga rečenica neka pouka ili izreka? Možda zato što su gotovo svi tako lijepi? Došlo je do toga da već u naše razgovore ubacijemo turske riječi i zatim se slatko nasmijemo. A jesmo tetke...

Klikni za ostatak posta...

Šeherezada

Ne znam pratite li ovu novu seriju na RTL-u što ide svaki dan u 20h? 1000 i jedna noć, Šeherezada, kako li se već zove. To dođe nešto kao turska Čarolija ili Dolina sunca, uglavnom, malo bolje producirana sapunica. Serija je već poharala cijeli Balkan, pa je sada valjda došao red i na nas. U pun uspjeh niti ne sumnjam, blizak nam je taj turski patrijarhalni mentalitet i već vidim da će opet netko uplatiti kakvu misu. Ja ju pobožno pratim, dobro gledao sam ju tek dva dana, i odmah sam odlučio da će mi to postati trenutno omiljena serija, tim više što trenutno ne pratim niti jednu drugu seriju. Osim čuđenja koliko smo riječi pokupili iz turskog jezika, prekrasnih prizora Istanbula, turskih interijera i turske glazbe u pozadini, da napetu radnju niti ne spominjem, glavni razlog moje odluke da ću naprosto obožavati ovu seriju je ovaj:

To vam je glavni glumac u seriji, naravno, odmah iza Šeherezade. Mislim ono, Onur je moj tip od a do ž, a dodatan bonus kod njega mi je i to što mi djeluje kao da ima dugačkog i debelog. U toj mojoj procjeni sa mnom se slaže i KLJ, ali njemu je ipak bolji drugi glavni muški lik Kerem, koji se, ako se mene pita, puno previše druži s Onurom da bi to moglo biti samo obično prijateljstvo, ali takvi su valjda turski običaji. Dakle, Kerem:

A da u seriji ima za svakog ponešto, pokazuje i primjer glavne glumice, Šeherezade glavom i bradom:

Lijepa je, nema što. Samo od početka mi je bila sumnjiva i odmah sam skužio da nije svetica kakvom se želi prikazati. Da vam sad ne prepričavam kompletan sadržaj, hitno joj je trebalo 150.000 dolara i nikako ih nije mogla nabaviti i na kraju ih je odlučila tražiti od svog šefa Onura (to je onaj koji se meni sviđa) i koji joj ih je odlučio dati pod uvjetom da spava s njim. Jadna Šeherezada je bila na sto muka i u silnim moralnim dilemama - btw, ja sam KLJ-u prokomentirao da što se ona uopće buni i cvili, ja bih mu dao i besplatno - ali zbog izuzetno teške situacije odlučila je prijeći preko svojih čvrstih moralnih stavova i pristala se poseksati s Onurom, koji je na kraju i ispunio dato obećanje i dao joj tih 150.000 dolara. Pošten čovjek, odmah sam to znao čim sam ga vidio. A da je Šeherezada najobičnija namiguša, šmizla, flundra i šatro dama, dokazuje i činjenica da je za vrijeme snimanja serije zavela sirotog Onura, pa su sada i u stvarnom životu oženjeni par i već imaju i dijete. Pih, flundra najobičnija naflundrana. Ali sada bar znam da je Onur, osim što je zgodan i dlakav i ima dugačkog i debelog, još uz sve to i plodan, što također na neki način doprinosi njegovom seksipilu.

Uglavnom, još malo pa će 20h, jedva čekam!

Pažnja, pažnja! Danas sam objavio dva posta. Drugi, koji se nalazi odmah ispod ovog prvog, još je važniji i zapravo bi trebao biti prvi, ali eto, tako je ispalo, i zato apeliram da ipak skrolate malo dolje i pročitate i taj drugi post.

Klikni za ostatak posta...

Televizija

A taman razmišljamo o novom televizoru...

Klikni za ostatak posta...

Sexy

Moj favorit


Pam Grier


Toni Braxton

Klikni za ostatak posta...

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane

Da ima puno istine u izreci – dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, pokazuje i moj primjer, jedino što sam ja ovdje i «jedan» i «drugi». Boris je ispao iz Farme i time se moj interes za tu emisiju u potpunosti prestao. Mislim da sam ja više razočaran od samog Borisa. To je što se tiče onoga «dok jednom ne smrkne».
Nadam se da će Nova shvatiti kakav je to dragulj i da ga neće tek tako ispustiti iz ruku. Apeliram da mu se pronađe daljnji angažman koji će biti dostojan svih njegovih atributa i koji će, po mogućnosti, i dalje uključivati što manje odjeće.

Jučer sam odgledao prvu live emisiju Hrvatska traži zvijezdu na RTL-u. Tu dolazim do dijela «drugom ne svane». Zaista sam uživao. Savršeno. Možda čak i najbolje što je RTL ikada proizveo. Dobro, Big Brother je ipak izvan svake konkurencije, on je jednostavno nedostižan.

Nisam ljubitelj tih pjevačkih reality showova, ali HTZ me oduševio. Emisija jednostavno pršti pozitivnom energijom. Počevši od nevjerojatno simpatične, spontane i duhovite Tonke, koja je po meni nešto najbolje što se dogodilo hrvatskom televizijskom eteru još tamo od Vesne Spinčić-Prelog i Željke Fattorini, preko odlično odabranog žirija u kojem je svatko na svoj način simpatičan, pa čak i Fox, do raznovrsnih kandidata od kojih svi do jednog imaju potencijal zvijezde. Odlična produkcija, režija, dinamika, bez dugačkih i nepotrebnih monologa, prekrasan mladi svijet koji odlično pjeva i koji su svi do jednog simpatični, pristojni i zanimljivi. Mislim da će mi to od sada biti omiljena emisija.

Klikni za ostatak posta...

Hvala Novoj

Jel, ta Farma… Nisam je baš pratio niti prethodne sezone, sve mi je to onak malo, kaj ja znam, bez veze i lagano dosadnjikavo, za razliku od Big Brothera kojeg upijam i koji je, mislim ono, fakat kul i zanimljiv i čovjek svašta može naučiti i koji apsolutno opravdava svaku moju sekundu koju potrošim na njega.

Ipak moram priznati, unazad nekoliko dana čak više ne gledam niti prognozu vremena na HTV1, već u 20.00h prebacujem na Farmu. Razlog mog iznenada poraslog interesa za Farmu je vrlo prozaičan i, kada sam ja u pitanju, sasvim očekivan: novi farmer (evil grin). I dok sam se samo nekoliko postova ranije naglas nadao kako bi bilo nevjerojatno prekrasno kada bi Borisa stavili u Farmu, i dok sam samo nekoliko tjedana ranije mislio da su mi sve lađe potonule jer ga nisam vidio na popisu farmera, moje molbe su ipak uslišane. Kao i u slučaju Vatikana, koji se, nakon što se ja ovdje nešto zapitam, vrlo često službeno oglasi preko svojih kojekakvih ureda za ovo ili ono i tako riješi moje nedoumice, što me zapravo sve skupa navodi na sumnju da tamo netko prati moje postove, ovaj primjer s Farmom naveo me na pomisao da i Nova TV donosi odluke na osnovu onoga što ja napišem. Ili to ili… stvarno ne znam koje bi drugo racionalno objašnjenje dolazilo u obzir. Štogod bilo, htio bih se zahvaliti Novoj TV što je uslišala mojom molbama i što nam svaki dan omogućava tako lijepe prizore.





Nevjerojatna slučajnost (obzirom na temu ovog mog posta, pa ju zgodno ovdje mogu ukomponirati) je i to što sam baš danas čitao članak na web-u kako „prvi pogled“ kod muškaraca iznosi oko 8 sekundi, jer je jedno istraživanje pokazalo da nam je upravo toliko potrebno da se u nekoga zaljubimo na prvi pogled odn. da shvatimo da nam se neka osoba zaista sviđa. Pretpostavljam da svako pravilo ima izuzetak, pa je tako meni trebala jedna nano-sekunda kada sam prvi puta ugledao Borisa u golim vijestima. Znam da sam već X-puta ovdje svečano objavljivao kako sam se zaljubio, ali ovaj puta to zaista i mislim. Zaljubljen sam do ušiju! Kada ga ugledam na ekranu, leptirići u trbuhu i sve to. I što je najbolje od svega, moj kućni ljubimac dijeli moje mišljenje pa sam već počeo smišljati kojekakve lukave planove kako bih bio spreman kada Boris jednog dana, nadajmo se što kasnije, ipak izađe iz Farme.

I onda jučer, hladan tuš. Komentirajući svoj budući dvoboj s Renmanom, kaže, vjerojatno najzgodniji Hrvat koji je ikad živio - Boris: „Ne bojim ga se, pa one je starac!“ (parafrazirano) Ako me tada nije kap, ne znam kada će! Kućni ljubimac i ja samo smo se hladno pogledali i kiselo nasmiješili. Mislim ono, mali je lagano cocky, kak bi rekli Englezi, ne? He's a bit cocky for my liking, kaže rječnik. Za mene nitko ne može biti previše cocky (još jedan evil grin).

Inače, možete li povjerovati da Boris ima samo 20 godina? Ja bih mu dao bar 23! Pa, mislim ono, kako u samo 20 godina može stati sva ta silna ljepota? Činjenica da bismo mu obadvojica (teoretski!) tate mogli biti, zapravo nam je otvorila još jednu mogućnost. Predložio sam kućnom ljubimcu da ga jednostavno usvojimo. Olakšavajuća okolnost je što je kandidat punoljetan pa možemo preskočiti socijalne službe, administrativne i zakonske prepreke i slične sitnice.

Pa mislim ono, čovjek valjda smije malo gledati i maštati, ma kako to bilo neprimjerno njegovim godinama, situaciji, svemu…? Pa makar bio i samo „starac“ koji slini po mladom mesu. Mislim ono, nije da se prijetim, ali i vi ćete ubrzo stići u te godine...

Klikni za ostatak posta...

Nevina zabava uz TV u kasne sate

Čitam kako je sada, nakon što mu se ostvario san da vodi Gole vijesti, hrvaču Borisu slijedeća životna želja nastupiti u Farmi. Gledam tako jučer Borisa kako se skida i mislim si – „Mali,...“- iz milja govoreći, ali zapravo se radi o kontrastnom tepanju – "…da se mene pita, ti si itekako zaslužio ući na Farmu!“. Čak mi je palo na pamet otvoriti i neku FB grupu podrške njegovim težnjama. Ali onda sam se sjetio koliko imam godina i kako bi mi pametnije bilo baviti se nekim drugim stvarima, a posebno me deprimirala pomisao kako bih mu (teoretski) i otac mogao biti, te da kako me samo u tim godinama uopće nije niti sram o takvim stvarima razmišljati. Ali onda opet, kao da su godine važne i kao da one išta znače ili govore o nekome? Uostalom, ne pokazuje li upravo ovaj blog svu silinu moje infantilnosti, unatoč godinama?







Možda bih mogao biti „sugar daddy“? Ali bojim se da i za to imam jedan veliki nedostatak u vidu bankovnog računa. Džizus, sada sam opet u depresiji.

Link na klip.

Klikni za ostatak posta...

Wishful thinking

Ako se netko pitao gdje sam bio, nisam nigdje bio. Jednostavno – opet sam se zaljubio. Znate ono kad vam po trbuhu lete leptirići, ne možete jesti niti piti, stalno vam je pred očima izmaglica u kojoj se nazire njegov lik? O uzročno-posljedičnoj vezi gubitka interesa za pisanje na blogu da i ne govorim.





Uglavnom, ime mu je Jon Hamm i glumi u seriji Momci s Madisona koja ide ponedjeljkom navečer na HTV2. Što da vam kažem, bila je to ljubav na drugi pogled. U prvoj odgledanoj epizodi bio mi je, onako, zgodan ali nisam bio baš sasvim siguran. U drugoj odgledanoj epizodi sam definitivno odlučio, sviđa mi se i to jako. Da sam se zaljubio do ušiju, potvrdila mi je činjenica da sam otrčao na Internet i proguglao ga. I opet se pokazala točnom moja ranija tvrdnja da ako se meni nešto sviđa, onda je to definitivno stvar općeg sviđanja široj gay populaciji. Što ću kad sam predvidljiv.

Da sad previše ne filozofiram i ne mučim i sebe i vas tražeći moguće razloge, na internetu sam pronašao zbog čega je serija postala toliko popularna među gay populacijom i to iz usta, ni manje ni više, nego Jona Hamma:

Well, it's a very high-drama show, and it's very stylish. Three things that the gay community responds to are attitude, sexiness, and style. We're a prime property for a big gay following - I love it.

Vjerojatno mu je sama sušta skromnost zaboravila spomenuti najvažniji razlog, a to je on sam. Meni je na prvom mjestu, naravno, seksipil glavnog glumca, ali fakat nije loša serija. Radi se o svijetu marketinške industrije u 60-tim godinama kada su svi bili elegantni, pušili cigaretu za cigaretom i kada se još smjelo štipkati za dupe kolegice na poslu. Moda štipkanja kolega je došla nešto kasnije... ili će tek doći, nisam više siguran. Serija je dobila i hrpu nagrada, Zlatni globus, Emmy… Uglavnom, svakako preporučam, tim više što je na Jon malom ekranu puno seksipilniji nego na ovim fotkama.

























A Jon, pa što reći, zgodan, 37 godina i već 10 godina u vezi sa osobom ženskom spola, ali ne dam se ja tako lako zavarati. Da mi ga je odvući u Trenutak istine pa da vidimo misli li i on da se u krevetu bolje razumiju dva muškarca nego muškarac i žena. Wishful thinking.

Klikni za ostatak posta...

You go honey!

Jednostavno obožavam Amerikance. Mislim da je to zbog toga što sam deep down u duši i sam nothing but Amerikanac, u onom lošem meaning of the word… (sunčanim naočalama u 4. minuti i 20. sekundi bih sve oprostio)

Jedan od razloga zašto volim CNN je novinar Anderson Cooper, moja tiha patnja. Anderson je, inače, pravi izdanak njujorške aristokracije, tata pisac, a mama bogata nasljednica. Anyway, ima Anderson u sebi nešto što mi je strašno attractive, a bojim se da se tu stvara i određeni pattern jer ako bolje pogledam vidim rather big sličnost sa certain plesačem u certain mom favorite TV showu.

Dakle, za Andersona američki mediji već godinama nagađaju da je gay, a časopis Out ga je stavio na drugo mjesto nautjecajnijih gay osoba u SAD. Da je predmet mnogobrojnih šala, ne treba ni spominjati. Anderson sve to muški podnosi, zajebava se i simply odbija komentirati svoj privatan život, a u eteru često nabaci nevini flert, kako s ženskim, tako i s muškim kolegama. Gospodin hot sa slike je čak izjavio da je puna dva mjeseca bio Andersonov dečko. Isn't he adorable? I još je k tome trener životinja u nekom vodenom parku u Kaliforniji. Anderson svakako ima dobar ukus, ali i njuh za gold diggere, jer mu je upravo on dao nogu, kako javljaju američki gay mafia izvori.

Najnoviji dokaz Andersonove gejstvenosti, oko kojeg su američki mediji went nuts, je ovaj ovaj mali klipić u kojemu mu je, dok je razgovarao sa svojom dobrom prijateljicom Ellen o svom omiljenom reality TV showu, pobjegla poštapalica «Oh, honey», koja je uz «fabulous» vjerojatno krunski dokaz nečije gejstvenosti.



Anyway, meni je to sve skupa terribly simpatično i još jedan prilog mojem običaju obrađivanja važnih tema nedjeljom. Mogao bih to nazvati «Jonasy's Sunday Preach», ali zvuči mi malo prepompozno i pretenciozno.

Klikni za ostatak posta...

Spektakl

Nije mi jasno kako se do sada još nisam osvrnuo na moju omiljenu emisiju Ples sa zvijezdama. Meni je u toj emisiji sve super, od glazbe i plesa, do voditelja i žirija. Da o količini šljokica niti ne govorim.

Prošle subote dodatna vrijednost je bila i napetost kao u kakvom dobrom trileru. Mislim da sam živcirajući se izgubio nekoliko godina života. Moji favoriti, Martina i Robert dobili su najmanje bodova od žirija i bio sam uvjeren da će izletiti iz show-a. Na sreću, to se nije dogodilo jer su ih gledatelji svojim glasovima spasili. Kako vjerujem da su bakice najvjerniji glasači Plesa sa zvijezdama, zabrinuo sam se da one neće primjetiti najveću vrijednost ovog para, a to su Robetova bedra i dupe. A o kakvom se samo dupetu i bedrima radi. Rekao bih, spektakularno dupe i svjetska bedra. I zato, hvala vam drage bakice što niste žalile potrošiti koju kunu za glasovanje iz one mizerije koju neki nazivaju i mirovinom, vidim da vas srce i vid još uvijek dobro služe.



Klip slabe rezolucije s YouTube-a ne uspijeva dočarati sve Robertove kvalitete i vjerujte mi, to se mora vidjeti na televizijskom ekranu kako bi se u potpunosti moglo uživati. A i inače mi je Robert zanimljiv i simpatičan, miran i samozatajan, skroman i pristojan, čini mi se dobar čovjek. Ima nešto u njemu. You go Robert!

Osim njih, u igri je još nekoliko zanimljivih parova. Zlata i Ištvan, a što da kažem o njima. Ovo o «njima» je samo reda radi, svi znamo da mene zanima samo jedna polovica para. Ištvan je ono, unatoč svim mojim pravilima i osobnim preferencijama, mmm. Već sam već prošle godine rekao kako izgleda kao iz nekog BelAmi pornića, te i dalje stojim iza tih riječi. Kako taj tip filmskih umjetnika i nije nešto po mom ukusu, stvarno me čudi što vidim u njemu. Valjda to što je sav tako nekako napet, savršeno ošišan, čist, sjajan, okretan, savitljiv, što ima seksi perverzan pogled i što onako vrckavo vrti dupetom, ma sav je nekako kao džepna Venera, ili možda bolje džepni Venerko. Da, točno tako, upravo mi je sinulo, radi se o muškoj inačici Kylie Minogue.

Ana i Mister Mario, ne znam što da mislim o misteru. Nesumnjivo ima sve potrebne fizičke kvalitete koje jedan mister treba imati, ali svjedno nešto me kod njega ipak smeta. Radi li se o tome što mi se čini kako u svakom trenutku pazi kako izgleda, kakav mu je izraz lica, kako se nastoji svidjeti i biti simpatičan?. A možda se i varam, možda sam sasvim nepravedan i u krivu, jer on možda u stvarnosti i je simpatičan?

I na kraju još su ostali samo Danijela i Nicolas. Da nisam tako nevjerojatno plitak i da ne stavljam jednu mušku guzicu, istina nevjerojatno spektakularnu mušku guzicu na jednako spektakularnim muškim nogama, ispred svih drugih, normalnim ljudima, važnijih stvari, oni bi definitivno bili moji favoriti. Danijela je kao i uvijek fenomenalna u svemu što radi na televiziji, izuzetno je simpatična, duhovita, a ni Nicolasu ne nedostaje simpatičnosti. Dapače.

I tako, sada sam na sto muka. Za koga navijati, pitanje je sad? Da li da poslušam razum koji mi govori da pobjedu apsolutno zaslužuju Danijela i Nicolas, najsimpatičniji i najveseliji par koji vjerojatno tamo i najbolje plešu, ili pak da poslušam svaki atom moga tijela koji mi govori da bi bila velika nepravda da onakvo dupe i onakve noge ne budu okrunjene lovorikama pobjede?

Kako sam uvjeren da ogromna većina ljudi (na sreću) nisu plitki kao ja, i kako znam da pobjedu ipak zaslužuju Danijela i Nicolas, bojim se da Roberta nećemo imati prilike još dugo gledati. Tko zna, možda je ova subota zadnja prilika.

Stoga apeliram na sve vas koji znate cijeniti dobro dupe kada ga vidite, nemojte u subotu propustiti Pleas sa zvijezdama jer je vrlo vjerojatno, osim ako se ne dogodi čudo, da će Martina i Robert napustiti show, a nisam siguran da će se jedno ovako dobro dupe skoro opet pojaviti na televiziji. Nadam se samo da Robert neće obući frak.

I da nastavim u istom revijalnom ritmu, iza klika slijedi nekoliko spektakularnih guzica.




























Jedno mi se mora priznati, dobro sam se pripremio za ovaj post.

Klikni za ostatak posta...

Australija – zemlja obećana

Nedjeljom običavam pisati o vrlo važnim stvarima. Niti danas nije iznimka.

Mislim da sam konačno pronašao sport koji bih sa zanimanjem mogao pratiti na televiziji. Jučer tako malo surfam po TV programima i na programu Yacht&Sail naletim na program Surf Boat Pro Tour. Radi se o takmičenju u Australiji, koje se održava još od 1900. i neke, u kojem se u velikim čamcima na vesla takmiče posade spasioca na plažama tko će brže oploviti oko neke plutače na valovitom australijskom moru.





Čamci su inače relikvija prošlosti i nekad su ih spasioci zaista i koristili kako bi brže došli do onih kojima je potrebna pomoć. Danas se koriste još samo za ova takmičenja. Članovi posada mogu biti isključivo aktivni spasioci dobrovoljci, u dobroj formi, odlučni i vješti, barem tako kaže službena stranica natjecanja. Takmičenja se održavaju tijekom ljetnih mjeseci, od studenog do ožujka, dakle upravo je prava sezona.





Nekima posebno zanimljiv detalj je što takmičari obično nastupaju samo u uskim kupaćim gaćicama koje uvuku u dupe. Razlog tome nije veće zadovoljstvo nas gledatelja, nego što golo dupe na sjedalici čamca pruža veći otpor od tkanine kupaćih gaćica.



Najuzbudljiviji dijelovi programa Surf Boat Pro Tour nisu same utrke, koje na svu sreću traju vrlo kratko, nego start i cilj kada spasioci iskaču iz čamaca a kamere hvataju najzanimljivije dijelove.



Pregled programa za Yacht&Sail možete pogledati ovdje, a koliko vidim Surf Boat Pro Tour epizode emitiraju se skoro svakog dana, pa eto, ukoliko vam nedostaje ljeto i imate ovu TV stanicu, te vam se program čini zanimljivim… Sami ocijenite je li sve skupa vrijedno 30 minuta vašeg slobodnog vremena.

Nakon klika mali klipić i još nekoliko fotkica.

Klikni za ostatak posta...