Karma

07 lipnja 2008

Teško se je oduprijeti utjecaju medija. Oni će iz muhe napraviti slona, iskonstruirati događaje iz slabo provjerenih informacija, bezobzirno, bespoštedno, nemoralno. I sam sam se u širem krugu ljudi u kojem se krećem imao priliku uvjeriti kako čak i običnom čovjeku mediji mogu život postaviti naglavačke, a da niste ni krivi ni dužni.

Mogu misliti što tek rade ovim nekim javnim facama. Ponekad su vam neki ljudi nesimpatični iz možda ni vama samima nerazumljivih razloga, a ako se radi o javnim osoboma, najveću ulogu u tome imaju mediji. I onda ti ljudi nešto naprave i zapitate se niste li ljude sasvim krivo sudili? Sudili u svojoj glavi i osudili ih bez ikakvih dokaza? A znate i sami da je suditi drugima grijeh.

Priznajem da nisam baš pratio život i djelo splitskog tajkuna Keruma. Znam da mu se ime povlačilo po novinama zbog kojekakvih skandala, ali sada se ne mogu sjetiti niti jednog. Prva asocijacija na njega mi je njegova čudnovata frizura. Vjerojatno i svima vama kao i svim medijima kojima je ta frizura možda i osnovni razlog da imaju nešto protiv tog čovjeka. A čovjek je jednostavno ekscentričan. I što je u tome loše?

Bez obzira kakav Kerum uistinu bio, je li loš poslodavac, izrabljuje li svoje radnike, je li stekao svoje malo carstvo na zakonit način, neki dan je učinio nešto zbog čega mu treba skinuti kapu.

Slučajno se našao u dizalu sa ženom koja je sudski tumač za gluhonijeme osobe i koja je doslovce cijeli svoj život posvetila pomaganju glohonijemimim osoboma. Iako je čovjeka prvi put u životu vidjela, žena je uvidjela priliku i ni pet ni šest, odmah u dizalu u jednoj rečenici rekla Kerumu za slučaj 23-godišnjeg gluhonijemog mladića koji ne može pronaći posao. Kerum je samo odgovorio «Nema problema» i mladić se zaposlio kao kuhar u roku 24 sata u nekom Kerumovom restoranu.

Naravno da su se odmah našli cinici koji propituju taj njegov potez. Što ima Kerum od toga? Stvaranje pozitivne slike o sebi u medijima? Olakšice za zapošljavanje invalida? Mora biti neka korist, jer je nemoguće da čovjek pomogne drugom čovjeku a da u tome ne vidi neku korist za sebe, po mogućnosti materijalnu. Rekao bih da takvo razmišljanje najviše govori o onima koji tako razmišljaju. Sude druge po sebi.

I ja znam ponekad biti cinik. I ja ponekad tražim skrivene motive iza raznoraznih donacija ili humanih gesta. Ali čak i da postoji skriveni motiv, je li to uopće bitno? Nije li bitnije da se nekome ipak pomoglo? Nije li možda bitnije to što će dobra reklama za neku tvrtku možda potaknuti njihovu konkurenciju da se i sami uključe, čime će se na kraju krajeva skupiti više novaca?

I zašto da ja ne dam mali prilog za neku humaniturnu akciju za, na primjer, neku bolnicu, samo zato što država u isto to vrijeme troši milijune za, na primjer, neke sportske dvorane za tamo neko svjetsko prvenstvo u rukometu dok u isto vrijeme postoji puno važnijih stvari? Ako budemo čekali da se političari promijene, bojim se da ćemo još dugo čekati. Uostalom, ne može se razmišljati na način da se ide redom, prvo najbitnije ili najkorisnije stvari, pa onda one manje bitne ili korisne. Jer, što je meni bitno, možda nije nekome drugome. Što je meni korisno, možda nije nekome drugome.

A ti milijuni ionako nisu pali s neba. To su naši novci, to je naša humanitarna pomoć koju svaki mjesec kroz poreze uplaćujemo. I to je u redu. Volio bih imati više utjecaja na to gdje se troše moje novci, ali znam da je to gotovo pa utopija. Najmanje što mogu učiniti je izaći na izbore. Najlakše je ne izaći na izbore i onda srati kako nam je usrana država.

Imate li vi naviku pomagati drugima? Uplatite li koju kunicu u dobrotvorne svrhe? Ja uplatim. To je najmanje što mogu učiniti. I koja je moja korist od toga? Jednostavno se osjećam dobro, gotovo ponosnim na sam sebe. Volim se zamišljati kao svecem i samom suštom dobrotom. Znam da to nije dobro i nastojim smanjiti doživljaj. Pokušavam se uvjeriti da to činim iz moje čiste humanosti i suosjećajnosti, da ja od toga nemam ništa. Zapravo je to poprilično zajebana stvar, ako malo bolje promislim…

Nastojim ne suditi. Dat ću prosjaku koju kunu na križanju bez obzira što će to on možda potrošiti na rakiju na prvom uglu. Pa nije čovjek valjda dobrovoljno izabrao biti prosjak? Tko zna kakve su ga životne situacije primorale na to. Nismo svi jednaki, nemamo svi jednake mogućnosti. Netko je sposobniji, netko manje sposoban, netko je odgovorniji, netko manje odgovoran. Netko se zna boriti u životu, netko jednostavno ne zna. Netko se trudi, netko ide linijom manjeg otpora jer drugačije ne zna. Netko je radišan, netko se jednostavno rodio kao ljenčina. Tko sam ja da im sudim? Možda se to i meni dogodi, možda i ja sutra završim na cesti? Možda se rodim kao prosjak u drugom životu? I zato treba sada raditi na svojoj dobroj karmi. Eto vam dobrog skrivenog motiva!

Zastrašujuće je koliko ima jada i mizerije na ovom svijetu.

9 komentara:

količar kaže...

ja uvijek dajem isto za dobrotovrne priloge,bolnice, djecje radionice,znam cesto biti spoznor i mentor,sta ja znam, ja sam imao jedan period zivota di sam bio doma nakon faksa, nisam se mogo zaposliti, doslovno sam u dreku bio, nisam imo svoje love i sjecam se kako je to gadno bilo, da nemas posteno za jest, starci, buraz svi su sve ulozili u moju firmu,a ona nikak da krene, fakat je bio uzas taj period,neplaceni racuni dok nije krenulo, tak da znam kak je to kad nemas iz nekog razloga. sta ja znam uvijek mislim, kak imam puno,previse cak za svoja osobna shvacanja i mislim si ako ja sebi mogu priustiti svake godine zimovanje i skijanje u austriji, ljetovanje negdje vani,mada to nikad nisam radio, draze mi je nase more, onda imam dosta da i nesto dam onome ko nema iz nekog razloga koji uopce nije bitan.

RAFFA-BCN kaže...

Sudeci po komentarima ova tema bas I nije popularna. Cesto se nadem u poziciji kad pokusavam objasniti prijateljima cime se to bavim i sto je “social entrepreneurship”. Zakljucak je uglavnom isti – “vidi se da si odrastao u doba komunizma”. Kako obicno (potiho ) uzivam u tvojim postovima onda evo malo za daljnje razmisljanje.

“Charity consoles but does not question. 'When I give food to the poor, they call me a saint, and when I ask why they have no food, they call me a communist.' Unlike solidarity, which is horizontal and takes place between equals, charity is top-down, humiliating those who receive it and never challenging the implicit power relations. In the best of cases, there will be justice someday, high in haven. Here on earth, charity doesn't worry injustice, it just tries to hide it." Eduardo Galeano

Jonasy kaže...

Svaka čast Raffa.
Da, zanimljiv citat koji otvara brojna pitanja i koji vjerojatno govori istinu, no bojim se da svijet nije idealan i da nikada to neće niti biti. Komunizam u svojoj ideji uopće nije loš, no tu je problem ljudske prirode koja je takva kakva jest, a to je da nismo svi isti i onda je veliko pitanje što je to pravedno a što nije.
Koliko ja vidim, ljudi se u svojoj biti nisu pomakli unaprijed, kroz cijelu povijest, niti jedan jedini milimetar.
Ali to ne znači da ne treba ustrajati napraviti neku razliku. I takvima svaka čast.
Tko zna, možda i u meni ima nekog potencijala? Možda i ja jednog dana sazrijem? Za sada sam samo na top-down, ali daleko od toga da sam ja top.

mauro kaže...

bas osvjezis poneko sumorno popodne svojim postom. s uzitkom te se cita.jesam human ali vjeruj ponekad sam cijeli dan u gradu na ulici u autu i u zadnje vrijeme najcesce odmahnem glavom jer nisam Kerum ni Todoric a semafora je svakim danom sve vise :-)

količar kaže...

hej, da se nadovezem na RAFFA-BCN i na tebe jonasy, ne znam zasto svi kenjaju protiv komunizna/socijalizma, to je jedan ustroj isto kao i kapitalizam, koji je u svojoj teoriji odlican, no u praksi je neizvediv ili poluizvediv zbog obicne ljudske prirode, citajte pohlepe za materijalnim, ne vidim nista lose u pokusaju jednakosti, no naravno komunizam kakav je bio u ex yu i u sssr-u nije bio dobar,zato sto je za sobom povuko negativne posljedice kao negiranje Boga i nedopustanje izjasnjavanja nacionalnih pripadnosti, no to nije bio komunizam kao komunizam, nego su to vise bile odredbe koje je netko nametnuo. ovaj u kini danas se sve vise pretvara u kapitalni komunizam . sve ovisi kako ce taj komunizam biti ustrojen i po kojem principu. demokraciji i kapitalizmu se isto moze naci sto i jedna zamjerka, svaki ustroj i sustav ima svoje pozitivne i negativne strane, no naravno svekoliko hr pucanstvo to ne vidi jer ne do bog da neko pomisli da si komunist. a do jucer su skoro svi veliki hrvati bili u partiji. najvece zamjerke komunizmu su negiranje boga, ne izjasnjavanje nacionalnoj pripadnosti, prisile u razno razna udruzenja tipa pionira, omladinaca i partije, no to nije onaj goli komunizam nego je to nesto dodatno sto je nametnuto od strane vlasti gradjanima. kapitalizam ima sto i jednu svoju manu kojima smo i sami svjedoci, samo kaj to niko nece priznat.
ako sad i neko pomisli da sam komunist, zivo me zaboli, jer ako zivimo u demokaratskom kapitalistickom drustvu mozes biti kaj oces, mislim SAD je imao lov na komuniste, tada je jedna kapitalisticka demokratska zemlja po meni bila u istom rangu kao i jedan komunisticki sssr kojeg su prozivali za progone i sta ti ja znam, a oni su upravo napravili istu stvar pod okriljem demokracije, proganjali su ljude zbog necega sto im je zajamceno bilo ustavom i na sto su imali pravo. ustroj i sistem nije problem nego su problem ljudi koji upravljaju tim sustavom.

kvadry kaže...

a komunizam, nije uspio ni u francuskoj revoluciji (jednakost, bratstvo, sloboda), utopija je nedostižna, ostaje činjenica da u ovoj zemlji vlada održava humanitarke da bi pomogla samoj sebi, dakle; rajo daj još jer nisi dala dosta, ZG ima prirez od 18%, grade se raznorazni betonski gutači novca, a lova od humanitarnih doprinosa se oporezuje, s njom se pere ''crna lova'', a i donirani lova nestane u voznom parku negdje na Pantovščaku...ah, kaj ćeš, Kerum je zaposlio gluhonijemog kuhara...dan prije je u novinama bio par slabovidnih koji žele svoju sreću, a 15% građana ove zemlje su osobe s nekim invaliditetom...

Jonasy kaže...

U Kvadry, ubi me tvojim komentarom. Dođe mi da obrišem post "all together"!

količar kaže...

jonasy ne uzbudjuj se, malo mu je crno ovih dana, ljubav ga muci pa mu sve crno.

kvadry kaže...

tek sad vidjeh tvoj koment na moj Jonasy...ma moj koment je samo nadovezan na tvoj, apsolutno ti držim stranu :) bez frke:)