Još malo o tramvajima

22 srpnja 2009



Moram izraziti svoje oduševljenje novim zagrebačkim tramvajima. Zapravo više bi to bilo oduševljenje životom u Zagrebu tijekom ljeta i pri tome koristeći nove tramvaje. Dok vani prži 30 i nešto i dok očarano buljim u onaj display koji pokazuje za koliko minuta stiže slijedeći tramvaj, prava je milina ući u klimatizirani tramvaj i to na savršeno pogođenu temperaturu. Niti je prevruće, niti doživite toplinski udar prilikom izlaska na ulicu. Čak niti ljudi ne smrde po znoju. Gotovo da vam dođe žao kada stigne vaša stanica i morate izaći. A najbolje od svega, od kada su prestale škole i fakulteti i pola Zagreba se preselilo na more, slobodno mjesto za sjedenje može se pronaći i u vrijeme najveće špice. Istina, riječ špica pomalo gubi smisao tijekom ljetnih mjeseci, jer je u polupraznom gradu više niti nema.

Stvarno uživam vozeći se tramvajima. Svugdje lako i brzo stignete i još k tome na savršeno udoban način. Zanimljivo je sjediti i promatrati svijet u tramvaju i svijet koji prolazi izvan tramvaja. Zanimljivo je promatrati ljude i pokušati dokučiti tko su i što su, odakle idu, kamo idu, čeka li ih netko, jesu li sretni ili nesretni. Zanimljivo mi je promatrati mlade, savršeno skockane cure u najkraćim mogućim haljinicama kako zadubljeno čitaju svoje knjige. Zanimljivo mi je promatrati bakice i djedice koji se vraćaju s placa ili putuju nekom starom prijatelju na susret uz kavu na Jelačić placu. Mislim ono, zanimljivo mi je baciti pogled i na nekog dobrog frajera, mada mi se nekako čini da je bolji izbor među onima koji se voze na svoja četiri kotača i na koje je tako dobar pogled iz niskopodnih tramvaja. Možda je to zbog sve one sile konja koja se nalazi između njihovih nogu?

Zanimljivo mi je i gledati sve te ljude koji svi redom čitaju samo 24 sata. Nisam nikoga vidio kako čita Jutarnji ili Večernji. Ako zanemarim moju prvu pretpostavku iz prošlog posta o inteligenciji štovatelja 24 sata, kao drugi razlog o popularnosti tih novina u zagrebačkim tramvajima palo mi je na pamet to da imaju savršeni format za čitanje u tramvaju. Onako sitne, lako ih je listati. Ali čini mi se da sam ipak otkrio pravi razlog njihove popularnosti, a to je da njihovi kolporteri ostavljaju besplatno izdanje po tramvajima pa ih može uzeti tko želi. Uđem danas u tramvaj i barem 15 ljudi ih je čitalo. Baš mi je bilo žao kad je zadnji primjerak, koji je bio meni na dohvat ruke, ispred nosa zgrabio neki djedica. A taman sam se napalio na čitanje 24 sata.

Ali možda ipak najveća prednost tramvaja je u tome da se ne morate brinuti oko parkiranja niti o tome smijete li popiti koji pivu više. Ironija je zapravo da u ovo doba godine problema s parkiranjem niti nema.

Znam da bi moje oduševljenje tramvajima sasvim nestalo da sam prisiljen koristiti ih svaki dan, tijekom cijele godine, kada su nesnosne gužve, kada se svi isparavaju zbog iznenadnog pljuska ili kada dođe do zastoja. Ovo moje gotovo pa dragovoljno prepuštanje vožnji tramvajima nema veze sa stvarnom životom. Tim više što biram samo nove tramvaje. Uzmem si dovoljno vremena, pa si mogu priuštiti taj luksuz.

Ukratko, gotovo da mi niti nije žao što u ovom trenutku nisam na moru, nego na vrućem zagrebačkom asfaltu.



Ain't he the cutest?

3 komentara:

mauro kaže...

decko bas po mojoj mjeri :-)

tdw kaže...

I meni je fora voziti se tim tramvajima tih nekoliko dana godišnje kad naletim u ZG.

Ivica kaže...

Ahhhhhhhhhhhh ta jedanaestica koja vozi na istok, znate onaj dio grada sa tri bijele kule, vide se čak iz aviona ako niste znali.

E tamo, tamo je bilo moje ljubavno gnijezdo prije xy godina.

Čudno, obožavam zagrebačke tramvaje a nisam iz Zagreba.