Zlatna ribica

Jeste li se ikada zapitali što biste poželjeli kada bi vam zlatna ribica ponudila ispuniti jednu želju? Ja jesam. Dobro, nisam baš proveo sate i sate u pozi „Mislilac“ razbijajući o tome glavu, ali priznajem, zna mi to često pasti na pamet. Problem je u tome što se meni čini kako se radi o teškoj dilemi, tolikoj da me nakon samo nekoliko sekundi razmišljanja o jednoj ultimativnoj želji započne boliti trbuh ili osjetim nervozu zbog kompleksnosti pitanja. Nešto slično kao kada se uhvatim kako pokušavam dokučiti pojam „beskonačnosti svemira“. Naprosto ne ide. 

Ono u što sam siguran je da moja ultimativna želja ne bi bila sebičnog karaktera. Bilo bi to nešto u stilu miss svijeta: mir na Zemlji ili da nema više gladi ili da nema više ratova ili da svi budu sretni, uglavnom pravi sam samaritanac. Ali ni to nije tako jednostavno, jer svaka od ovih želja povlači niz nedoumica. Recimo, što bi bilo da svi ljudi na svijetu budu zdravi? Kakvog bi to utjecaja imalo na brojnost svjetske populacije, a time i mogućnost prehranjivanja iste? Možda bi to za posljedicu imalo novi svjetski rat koji bi doveo do potpunog uništenja ljudske vrste? Ili recimo mir na zemlji? Je li baš moguć apsolutni mir na zemlji? Ne kosi li se to sa samom prirodom čovječanstva, možda čak i sa samom prirodom uopće? Da svi ljudi budu sretni? Između ostalog, nisu li mnoga otkrića u bilo kojim sferama ljudskog djelovanja upravo nastala zbog toga što je netko bio nezadovaljan, te time pokušao pronaći neko sretnije rješenje? Kada bismo svi bili sretni, ne bi li to dovelo u određenu letargiju, a time možda i propast svijeta?

Uglavnom shvaćate kakve me brige more i da mi nimalo nije lako. Kako se odlučiti za pravi odgovor odn. za pravu želju? Morat ću se malo ozbiljnije time pozabaviti, jer nikad se ne zna, što ako sutra naletim na zlatnu ribicu, a nemam spreman odgovor? 

Ali recimo da vam dođe zlatna ribica i ponudi vam ispunjenje jedne želje, ali da ona baš mora biti sebične naravi. Ne može mir i sreća svima, ne može zdravlje vašim najmilijima, mora biti nešto baš za vas i to baš nešto što bi vas učinilo silno sretnim, neka luksuzna i konkretna želja, ne može zdravlje, sreća, ljubav, dug život i sl., jer radi se o nekoj vrlo kompliciranoj i mušićavoj zlatnoj ribici. Što biste tada poželjeli? 

E, za takav slučaj imam spreman odgovor. Poželio bih da mogu sigurno i bez posljedica putovati kroz vrijeme. OK, to su možda dvije želje (sigurno i bez posljedica), ali neću sada sitničariti. Ribica možda je mušićava, ali nije cjepidlaka.

Ali recimo da je ribica i mušićava i zanovijetalo i da zatraži da se odlučim ili za putovanje u prošlost ili za putovanje budućnost? Bome, opet prava dilema, ali mislim da imam opet spreman odgovor. Sama pomisao da bih mogao otići u budućnost, možda je i preuzbudljiva za mene. Kao i kod beskonačnosti svemira, obuzme me neka čudna nervoza i nisam siguran bih li to mogao podnijeti, ali nije da ne bih volio. I te kako bih volio, ali izgleda da sam ipak prevelika kukavica. 

I zato bih izabrao prošlost. U osnovnoj školi povijest mi je bila najmrži predmet, odmah nakon hrvatskog, ali tijekom vremena me povijest počela sve više i više zanimati. Valjda to ide s onim godinama kada počnete govoriti «Eee, u moje vrijeme nije bilo tako…». Nije da sam se sada bacio na ozbiljno i studiozno proučavanje povijesti, više sam, onako, na razini zabave, kakve lagane povijesne knjige na sniženju ili živciranja kućnog ljubimca što stalno buljim u National Geographic, History, Explorer ili Discovery. Kao i kod većine dugovječnih parova, čini mi se da se polako i mi bližimo onom ključnom trenutku u životu starog bračnog para, a to je kada padne odluka da je vrijeme za drugi televizor!

I tako, da mi zlatna ribica ponudi ispunjenje jedne želje koja mora biti sebična, odabrao bih putovanje u prošlost. To mi je toliko uzbudljivo da vam ne mogu opisati. Zamislite samo da možete neprimjećeni (po mogućnost nevidljivi) prošetati bilo kojim prohujalim razdobljem? Da možete samo poželiti i da se odjednom tamo i nađete? Sve bi mi bilo jako zanimljivo i primamljivo, ali definitivno bih najviše volio otići u antiku. Znam da će zlobnici odmah reći kako je to zbog toga što su u to doba muškarci običavali trčkarati okolo u kratkim suknjicama ili čak možda i bez njih. I vjerojatno bi bili u pravu. To je sigurno jedan od elemenata koji bi utjecali na moj izbor, ali nije sigurno jedini. 

Zamislite da se možete prošetati Rimom u doba njegove najveće slave? Da možete zaviriti u neki rimski dućan? Ili u carsku palaču? Da možete sjesti u neku arenu ili rimsku galiju? Da možete vidjeti što se točno dogodilo tamo otprilike 30. godine u blizini Jeruzalema? Da možete vidjeti kako su izgledale stare olimpijske igre ili kakva je uistinu bila svakodnevica drevnih Grga? Ili još dalje u prošlost, da možete vidjeti kako je zaista izgledala palača u Knososu na Kreti? Kako je izgledala Troja? A tek Egipat? 

Sve mi je to toliko uzbudljivo da sam siguran kako bi moja sebična želja upravo bila mogućnost putovanja u prošlost. Ali to je slično kao i kod igranja Lota – da biste nešto dobili, prvo je potrebno uplatiti listić. Možda bih se i ja trebao početi baviti ribičijom? Možda bi kućni ljubimac i ja mogli vikendom početi odlaziti na izlete na okolne rijeke? Kažu da je prekrasno oko Karlovca? Bio sam nekoliko puta, i stvarno, jako je lijepo. Dok ja bacam udicu u Dobru, možda bi on mogao za svaki slučaj pristaviti čevape? I tako on ne podnosi ribu. Evo jučer, dok sam sebi spremio jednog malog brancina, on je jeo svježi sir, špek i mladi luk. Naravno da mi je, dok sam čistio tog jadnog malog brancina kojemu je sudbina odredila da završi u mom tanjuru, na pamet opet pala zlatna ribica.

p.s.

Stvarno sam imao najbolju namjeru staviti neku pristojnu sliku zlatne ribice kao ilustraciju ovog posta, ali mašta i čudne kombinacije ključnih riječi za pretraživanje slika, odvele su me u nekom sasvim drugom smjeru. Ali moram priznati da ova slika nekako neodoljivo podsjeća na kakvu zidnu sliku u kakvoj rimskoj kući kakve rimske dobrostojeće antičke obitelji, recimo možda baš u blagovaonici. Ajde, recite da nisam u pravu? Dakle, objava slike je u potpunosti opravdana i prati misao teksta. Osim toga, priznajte da ne možete maknut pogled s nje? Što je više gledam, dođe mi da pitam kućnog ljubimca jel možemo pofarbat jedan zid u dnevnoj sobi baš ovako. Ili možda u spavaćoj? Ma dajte samo si zamislite ovu sliku onako preko cijelog zida, od poda do stropa, od lijevo do desno?