Već su možda zamorna istraživanja koja dokazuju ovo ili ono, najčešće se radi o glupostima. No možda to i nisu takve gluposti ako se malo dublje zagrebe pod površinu. Evo jedno svježe pseudo istraživanje u kojemu su utvrdili da je puno veća vjerojatnost da gay muškarcima kosa raste obrnuto od smjera kazaljke na satu, nego što to vrijedi za heteroseksualce. Oko 25% gay muškaraca imaju kosu koja raste obratno od kazaljke na satu, nasuprot samo 8% hetero muškaraca.
Kome uopće pada na pamet istraživati takve stvari? Radi li se možda o znanstvenicima koji žele dokazati da je homoseksualnost biološki uvjetovana (u što ja inače duboko vjerujem), pa traže i najmanje razlike između gay i str8 muškaraca?
Zašto netko nije uspoređivao npr. veličinu ušne rese? Možda netko i je. Ili razlike u dužini penisa? U ovo zadnje bih se i sam rado uključio. Radio bih od jutra do sutra i to za neplaćene prekovremene sate. Nažalost, usporedba penisa je već izvršena, tako da mogu zaboraviti na promjenu karijere. Dakle, sve vas koje to zanima, a siguran sam da vas sve zanima, gay muškarci imaju prosječno deblje (12,69 cm nasuprot 12,31 cm) i duže (16,21 cm nasuprot 15,36 cm) penise od hetero muškaraca. Pa neka mi sad neki hetero frajer kaže da nisam dovoljno muško!
Iako mi je u neku drugu drago što svi ti pokazatelji (pročitajte tekst do kraja) pokazuju da postoje fizičke razlike između gay i hetero muškaraca odn. da je homoseksualnost biološki uvjetovana, dakle takvim se rodimo, to nije naš izbor, nismo mi krivi, nije utjecaj okoline bitan, ipak me sve to u isti mah i brine jer iz svega proizlaze i mnoge opasnosti. Recimo, ako je zaista “kriv” neki gen, DNA ili nešto slično, da li to znači da će se u budućnosti fetusi u maternici moći testirati na “homoskesualnost”? Koje bi bile poslijedice toga? Tema za neki drugi post.
Ali evo još malo sličnih različitosti (hm?). Statistički gay muškarci i žene imaju 50% više šanse da budu ljevaci. Hetero muškracima i lezbama je češće kažiprst kraći od naprstnjaka, dok su gay muškarcima i str8 ženama oni otprilike slične dužine ili je kažiprst čak malo duži. Gay muškarci i hetero žene imaju gušće linije na otisku palca i malog prsta lijeve ruke (nije šala). Probao sam i na sebi izvršiti ovaj posljednji znanstveni pokus, ali na žalost moram vas izvjestiti da ne vidim nikakve razlike među linijama otiska mojih prstiju.
Općenito gay muškarci imaju relativno kraće ruke, noge i dlanove u odnosu na svoju ukupno visinu. I način na koji gay muškarci, tehnički gledano, čuju i vide sličniji je ženama nego hetero muškarcima. Također i sposobnost orijenatcije u prostoru i verbalne vještine kod gay muškaraca sličniji su hetero ženama nego hetero muškarcima. Rađeno je i istraživanje govora. Rezultat je bio da je 75% gay muškaraca zvučalo gayish općoj publici koja ih je slušala. Izgleda da smo svi mi na kraju ipak obične tetke!
Zanimljivo je da što vrijedi za homoskesualce, vrijedi i za lezbijke, samo obrnuto. One su u tim stvarima sličnije hetero muškarcima nego hetero ženama, iako je seksualna orijenatcija žena puno nejasnija od one muškaraca. Neki čak tvrde da lezbijke uopće niti ne postoje, u smislu kako postoje homoseksualni muškarci. Rađena su istraživanja u kojima su prikazivane erotske i porno fotografije muškarcima i ženama i pokazalo se da se muškarci isključivo uzbuđuju na samo jedan spol, bilo da je ženski, bilo da je muški (toliko o bipsićima), dok je to kod žena puno kompleksnije i nepredljivije, što dovodi do zaključka da je ženska seksualnost puno kompleksnija od muške. No to smo svi ionako već znali.
Idemo dalje s razlikama. Drugorođeni sin ima 33% više šanse da bude homoseksualac od prvorođenog. Trećerođeni sin ima 33% više šanse da bude gay od drugorođenog, itd. Istina je, i ja i moj partner smo drugorođeni. Da to nema veze s odgojem, pokazuje činjenica da to vrijedi za djecu koja su odrasla u vlastitoj ili tuđoj (usvojeničkoj) obitelji ili domu.
I što da si sada ja mislim gledajući sve te silne statistike? Tko sam ja? Kako je to napisao jedan poznati peder, možda sam ja u stvari lezbijka s biseksualnim sklonostima zarobljena u tijelu hetero gay muškarca?
Postoje i razlike u mozgu. Utvrđeno da je INAH3 dio hipotalamusa (mali dio mozga odgovoran za ragulaciju svega i svačega, od krvnog pritiska i temperature tijela, do osjećaja gladi i reguliranja ciklusa spavanja) dvostruko veći kod hetero muškaraca nego kod gay muškaraca i hetero žena. Taj dio mozga je i posebno pod utjecajem hormona, jer pomaže kontrolu emocija i seksualnog nagona. Ova razlika potvrđena je i kod homoseksualnih ovaca. Ovce su, inače, jedna od 300 životnijskih vrsta kod kojih je do sada utvrđena pojava homoseksualnosti. Utvrđeno je da je 8% ovnova isključivo gay. Pa si vi sad mislite.
Najnovija istraživanja na gay braćom daju naslutiti da zaista i postoje genetske razlike između homoseksualca i strejtera tj. da je razlika u tzv. Xq28 dijelu ljudskog genoma. No ta istraživanja su izazvala puno kontroverzi i nisu još sa sigurnošću potvrđena. U Americi će se iduće godine provesti do sada takvo najveće istraživanje u koje će biti uključeno preko 1000 parova gay rođene braće, koje bi konačno trebalo dati odgovor je li homoseksualnost na neki način uzrokovana genima. Ono što znanstvenike zbunjuje je zašto u samo 50% identičnih jednojajčanih gay blizanaca oba brata (ili sestre) imaju istu sklonost vlastitom spolu, ako znamo da su oni genetski identični. Odgovor bi mogao biti da je uzrok homoseksualnosti zapravo način kako su geni regulirani koji se razlikuje između svake osobe, pa i kod jednojajčanih blizanaca.
Opsežan i zanimljiv članak na temu uvjetovanosti homoseksualnosti možete pronaći ovdje. Za sve odlikaše i za one koji žele saznati više, obavezno štivo, iako, kao i kod svega, treba čitati s određenom dozom podozrivosti.
No zaključak je, na kraju, da vam konačno više ne treba gaydar. Sada imate i znanstveno pokriće, ako vam netko uporno mulja i odbija priznati da je gay, a vi biste se s njim baš rado mrknuli. Više ne morate gledati mimiku tijela, kako se netko oblači, koji CD-ovi su mu u kućnoj kolekciji, jednostavno zatražite da sagne glavu i ako dlake rastu u pravom smjeru, odmah mu možete spustiti glavu još malo niže. Recimo do visine vašeg međunožja.
Drukčiji smo, rođeni smo takvi, a sada je tu i dokaz
25 lipnja 2007Juhuuu
Ne, ne radi se o onoj iritantnoj reklami za juhe, ovaj moj lagano tetkasti uzvik uzrokovan je činjenicom da je od sada Blogger dostupan i na hrvatskom jeziku. Primjetiti ćete da je okružje od sada na hrvatskom (datumi objave postova, komentari i sve ostalo). Osim toga i "unutra", u administracijskom dijelu je sve na hrvatskom. Ajde, još da nauče kako mi to točno pišemo datum, ali nema veze, i ovo je pomak. Nije da imam problema s engleskim, ali eto, jednostavno mi je drago. Ako razmišljate o pokretanju vlastitog bloga, svakako preporučam Blogger.
Musaka
18 lipnja 2007Kako možete primjetiti uveo sam rubriku “samo za 18+”. Ovo 18 ne odnosi se na centimetre (mada ni to nije loša ideja), nego na godine. Znači radi se o malo škakljivijem sadržaju, barem u vizualnom smislu. I prije sam pisao štošta, ali sam se (teškom mukom) suzdržavao od objavljivanja “bezobraznih” vizuala. Više neću. Neću ni pretjerivati, bez brige. Ovo se neće pretvoriti u porno blog.
Zapravo sam se dosta dvoumio bih li ili ne bih objavljivao “takve stvari”, ali onda na kraju je prevagnulo to da i sam volim “takve stvari”, pa zašto onda tu nešto glumatati? Ovo bi na koncu trebao biti osobni blog. Možda ne pišem puno o meni, ali sve zajedno ipak daje neku sliku tko sam i što sam.
Dakle red recepata, red kuraca i guzica, red šala, red analiziranja homoseksualaca, red homofobije u društvu, red crkve, red saune, red gelova za analni sex, red trabunjanja o svakodnevnim stvarima... prava musaka. Eto, tako sam trebao nazvati ovaj blog: GayMusaka.
Gade mi se
17 lipnja 2007
Kada sam već kod Pape, moram se osvrnuti na naš nedavni skandal sa svećenikom pedofilom, još jedan u nizu koji tresu katoličku crkvu posljednjih godina.
Vjerojatno ste čitali ili gledali na vijestima da je priveden svećenik s otoka Raba osumnjičen za pedefiliju nad petoricom dječaka u dobi između 10 i 12 godina. Ne bih se sada osvrtao na sam čin, valjda se svi slažu da je to zaista gnjusno i za svaku osudu. Ono što mene u cijeloj stvari najviše smeta, što mi se izuzetno gadi i čega se gnjušam, je ponovno izlaženje na vidjelo kakva je organizacija katolička crkva.
Reakcije iz crkvenih krugova su standardno bla-bla, mumbo jumbo, to je za svaku osudu, ako se dokaže njegova krivnja poduzećemo odgovarajuće mjere. Kakve mjere, pitam se? Zar nije tu sud koji treba poduzeti nekakve mjere.
Ali najviše od svega me smeta izjave koje dolaze iz crkvenih redova da nije bilo nikakvih pritužbi na dotičnog svećenika, da su oni valjda kao jako iznenađeni. I onda se počnu javljati roditelji djece iz Novalje na otoku Pagu koji kažu da je i njihovu djecu isti taj svećenik zlostavljao dok je bio župnik u Novalji, dirao po genitalijama, vodio na nudističke plaže i sl. Za to su svi u Novalji znali, slali anonimna pisma krčkom biskupu (tada je to bio Bozanić), i što je crkva napravila? Premjestila je tog svećenika u drugu župu i nije poduzela apsolutno ništa. Zapravo poduzela je nešto, omogućila mu je pristup novoj djeci u novoj župi koja još nisu imale priliku upoznati dotičnu spodobu i manijaka (pod pretpostavkom da je zaista kriv).
Ima li išta odvratnije i to od ustanove koja bi htjela biti moralni autoritet? Usude se drugima govoriti kako bi trebali živjeti, a pod tepih skrivaju vlastite gadarije. Ne samo da ih skrivaju, nego tim manijacima i dalje omogućavaju rad i pristup djeci.
I ne radi se tu uopće o tome da nisu svi svećenici takvi, pedofila ima među svima, pa i među svećenicima, tu se radi o još jednom pokušaju zataškavanja od strane crkve i to na najgori mogući način.
I onda kada se provode kojekakve ankete, Hrvati najviše vjeruju crkvi. Ovce, ništa drugo, rekao bih. Ja mogu biti vjernik, ali crkvu kao moralni uzor nikako ne bih mogao prihvatiti. I ne radi se tu samo o slučajevima pedofilije. Tu je općenito njihov pristup, propovjedam jedno, živim drugo. Koliko slučajeva ima da svećenici imaju ljubavnice, pa i djecu sa strane, a da u isto vrijeme propovijedaju da je seks prije (ili izvan) svetog braka grijeh, da ne žele pričestiti djecu kojoj roditelji nisu crkveno vjenčani, da osuđuju rastavu braka, upotrebu kondoma.... I to oni koji su se u ime Boga zavjetovali celibatom. Pa zar će mi netko takav držati propovijedi? Netko tko se Bogu zavjetovao, a ništa ne drži do tog zavjeta? A da ne pričam o BMW-ima koje voze, mutnim poslovima, gramzivost za novcem, neplaćanje PDV-a...
Koji će Bog njih kazniti?
I da, sada će opet homoseksualci biti krivi. Jer to je naravno isto, homoseksulanost = pedofilija. I onda taj naš nesretni papa donosi tamo nekakvu odluku da čak ni pritajeni homoseksualci, dakle oni koji u tajnosti drže svoju homoskesualnost, ne mogu biti svećenici. Nije mi jasna ta odluka. Po čemu oni to ne bi mogli biti svećenici? Zato što će zlostavljati djecu? Zna se da je postotak osuđenih homoseksualca pedofila jednak postotku homoseksualca među ukupnim stanovništvom. Dakle samo je 5-10 posto muških pedofila koji zlostvaljaju dječake, a ostalo su pedofili koji zlostavljaju djevojčice. Tako govore statistike osuđenih pedofila.
Osim toga, kako će u sjemeništu ili na teološkom fakultetu provjeravati je li netko homoseksualac ili nije? Možda će im prikazivati gay porniće do iznemoglosti, pa da vidimo kome će se dignuti? Kako će se provjeravati je li se nekome dignuo? Ručno? I tko će provjeravati da li se nekome dignuo? Hoće li staviti oglas za to radno mjesto na Moj-posao.net? Mogu li se i ja prijaviti? A ne, mislim da će crkva rado za sebe ostaviti tu dužnost. Oni sve vole obaviti među svoja četiri zida.
Šalu na stranu, ipak vjerujem da je postotak pedofila homoseksualaca veći među svećenstvom, jer isto tako vjerujem da homoseksualca i inače ima više među svećenstvom nego što ih ima među običnim ljudima. Mnogi homoseksualci vjerojatno razmišljaju, ionako se nikada neću oženiti, mogao bih postati svećenik. Pogotovo oni iz religioznih obitelji. Jednostavno im se to čini kao dostojan izlaz od mogućih pitanja obitelji i okoline o tome zašto se ne žene.
Ali homoseksualac isto toliko zna o poštenju, moralu, ljubavi, obitelji kao i svaki drugi muškarac koji se nikada nije ženio ili imao obitelj. I zašto onda homoseksualci ne mogu biti svećenici? Možda zato što su svi pedofili? Barem nam tako papa poručuje. I baš se on našao...
U cijeloj priči mi je jedino žao onih pravih svećenika, koji cijelim svojim tijelom i dušom žive za svoj poziv i kojima je dobrota na prvom mjestu. Nisam siguran koliko je takvih.
Papa ima dečka
I to kakvog! Pravog pastuha!
Čudi me da se kod nas o tome nije već pisalo, ili možda je, samo je meni promaklo, ali već se neko vrijeme po raznoraznim bjelosvjetskim novinama piše o papinom dečku. Čak i ozbiljne novine poput New York Times-a, Guardiana i bezbroj talijanskih novina i časopisa, objavljuju šaljive članke na račun Pape i njegovog osobnog sekretara, pravog macho frajera po imenu Georg Gänswein kojeg su u Italiji prozvali lijepi Giorgio.
Šale su uglavnom popraćene gornjom fotografijom, gdje lijepi Georg namješta mikrofon (falusni simbol) Papi tijekom njegova govora na trgu Sv. Petra u Vatikanu.
Kada je Papa nedavno išao u Njemačku, lijepi Georg prvi puta mu se pridružio i u papamobilu, pa su novine više pisale o njemu i zbijale šale na račun papinog "dečka", nego što su pratile ono što Papa govori. Što je to trebalo Papi, pitaju se novinari, kada je uz njega lijepi Georg nitko ga više ne gleda niti sluša što govori.
Georg, 49-ogodišnji njemački svećenik, tako je u Italiji postao prava zvijezda kojeg uspoređuju s Georgeom Clooneyem. Uvijek je iskvarcan, stratsveni je igrač tenisa, odličan je skijaš, a ima čak i pilotsku dozvolu. Prati modu, nosi Pradu i Gucci, čak su ga optužili da je zbog njega i Papa počeo nositi dizajnersku odjeću, trendi naočale i skupe satove.
Novine se pitaju zašto se Papa okružuje sa tako zgodnim muškarcima, jer nije u pitanju samo lijepi Georg, iako je on najistaknutiji primjer i Papin najbliži suradnik od kojeg se ne odvaja, desna ruka Pape. Desna ruka za što, pitaju se neki. Čak su lijepog Georga počeli po novinama nazivati “Gey.org”.
Novinari su sve to počeli povezivati sa Papinom velikom netrpeljivosti prema homoseksualcima, znate ono teoriju po kojoj su najveći homofobi zapravo pritajeni homoseksualci. Ima nešto u tome. Tko se prvi javlja, tome kuća gori. Otuda tračevi, otuda šale i tako je Papa u novinama dobio dečka.
Jedan kolumnist piše:
Nema dokaza da je Benedikt ikada prekršio svoje zavjete kreposti, ali isto tako nema niti dokaza da je heteroseksualac. Kada ste Papa koji kaže da čak niti pritajeni homoseksualci ne mogu postati svećenici, onda ste stvarno hrabri noseći Prada odjeću, oblažući papamobil u luksuznu Natuzzi talijansku bijelu kožu i okružujući se osobnim sekretarom koji izgleda kao da je izašao časopisa L’Uomo Vogue.
Vodite ljubav, a ne rat
14 lipnja 2007Svi vi tj. mi koji kažemo da treba voditi ljubav, a ne rat, konačno bi mogli doći na svoje. Točnije, zamalo da nismo došli na svoje.
Čitam (link) da je Air Force u Americi priznao da su neki njihovi istraživači biološkog naoružanja ozbiljno razmatrali 1994. godine, pa čak i zatražili 7.5 milijuna $ za proizvodnju “Gay bombe” koja bi trebala kemijski izmjeniti mozak neprijatelja i prisiliti ih da radije između sebe vode ljubav, a ne da se bore. Bomba je trebala sadržavati snažne afrodizijake koji bi vojnike trebala odmah pretvoriti u seksom opsjednute homoseksualce. Američko Ministarstvo obrane prijedlog je odbilo. Nažalost, dodajem ja. Na stranu to da je nekome uopće palo na pamet da neka kemijska supstanca može promijeniti nečiju seksualnu orijentaciju, a da i ne govorim da iz svega proizlazi zaključak da gay muškarci nisu sposobni za vojsku jer misle samo na sex.
No poruka, zatuci neprijatelja nepodnošljivom seksualnom željom, a ne oružjem, sasvim dobro zvuči.
Zamislite samu tu scenu, ljuti ratnici spremni na smrt, bomba pada, svi odjednom odbacuju oružje, trgaju si međusobno odjeću i prepuštaju se divljim orgijama ma gdje se u tom trenutku zatekli. “Exclusive live coverage” na CNN-u bi dobio sasvim novi smisao, u svakom slučaju puno zanimljivije nego bombardiranje Bagdada. Koje li sreće za sve one koji fetiširaju (jeli to uopće riječ?) osobe u uniformi, a svi znamo da je među gay populacijom takvih puno. Ja nisam jedan od njih, ali daleko od toga da mi pogled rado ne odluta na neki dobar primjerak u uniformi. Istina je zapravo da meni pogled uvijek rado odluta bez obzira na ambalažu.
A zamislite tek da takva bomba dođe u nečije nepoćudne ruke? Na primjer moje. Dođi zgodni malo bliže, daj pomiriši ovo što imam u bočici.
Iako je iz Amerike, previše je.
Kuhajte sa mnom: Canelloni s gljivama, sirom i mljevenom svinjetinom
10 lipnja 2007
Rijetki su petki da ja nešto skuham, ali danas mi se zalomilo. Istina nedjelja je, no nema veze.
Neki dan na poslu nisam imao vremena otići van nešto pojesti, pa sam naručio dostavu. Canellone. Bili su super. Ne preobilno, taman onako da smirite želudac i da se ne prežderete, pa da ostatak dana ne morate ulagati nadljudske napore ne bi li držali oči otvorenima.
Odmah sam otišao na web pronaći neki recept i pronađoh. Canelloni s gljivama i sirom. Originalan recep vam je ovdje, ali ja sam ga malo preuredio dodavši mljevenu svinjetinu. Junetinu ne volim jer mi je slatka. Način pripreme pratio sam po originalnom receptu.
Ukupno od sastojaka sam koristio:
1 paket Barilla Canellona (prvo sam ih minutu-dvije kuhao u vodi da omekšaju)
1 paketić svježih šampinjona iz dućana
1 konzerva pelata rajčice
25 dag sira Podravca
Sve ostalo kao u originalnom receptu. Savjet: bešamel potražite u nekim normalnim dućanima. U fu&%#ng Konzumu nećete ga pronaći, jer znate da su reducirali Dukatove proizvode.
Meso sam dodao prije gljiva, malo propržio, pa tek onda dodao gljive. Dodatno sam još naribao sira preko canellona kada su već bili posloženi u tepsiji, nakon što sam ih prelio s ostatkom bešamela i umaka koji je ostao od pravljenja smjese za punjenje.
Na kraju je izgledalo baš ovako kao na slici (osim dekoracije). Bilo je vrlo ukusno. Čak se ni moj dragi nije previše bunio, iako je alergičan na kojekakve recepte. On više voli zdravo seljačku hranu, a ja, kao svaka tetka, volim kada se malo eksperimentira s hranom. Istina preferiram da drugi eksperimentiraju, a ja da samo jedem, ali u nuždi ponekad i sam navučem pregaču. Osim toga, pregača mi dobro stoji (vidi sliku gore).
Iako stoji da se radi o predjelu (originalan recept je bez mesa), ako kao ja dodate i meso, sasvim lijepo može poslužiti i kao glavno jelo. Uglavnom, ako nemate nikoga da vam kuha, a htjeli biste nešto za promjenu, preporučam. Napravite i zelenu salatu s maslinovim uljem i češnjakom. Mljac...
Ponadao sam se i nekom vrućem desertu u dvoje, čak sam se i otuširao, ali kako je moj dragi malo cugnuo prije i poslije ručka, eno ga hrče. Tak da od deserta, ne bu niš danas...
