Gade mi se

Kada sam već kod Pape, moram se osvrnuti na naš nedavni skandal sa svećenikom pedofilom, još jedan u nizu koji tresu katoličku crkvu posljednjih godina.

Vjerojatno ste čitali ili gledali na vijestima da je priveden svećenik s otoka Raba osumnjičen za pedefiliju nad petoricom dječaka u dobi između 10 i 12 godina. Ne bih se sada osvrtao na sam čin, valjda se svi slažu da je to zaista gnjusno i za svaku osudu. Ono što mene u cijeloj stvari najviše smeta, što mi se izuzetno gadi i čega se gnjušam, je ponovno izlaženje na vidjelo kakva je organizacija katolička crkva.

Reakcije iz crkvenih krugova su standardno bla-bla, mumbo jumbo, to je za svaku osudu, ako se dokaže njegova krivnja poduzećemo odgovarajuće mjere. Kakve mjere, pitam se? Zar nije tu sud koji treba poduzeti nekakve mjere.

Ali najviše od svega me smeta izjave koje dolaze iz crkvenih redova da nije bilo nikakvih pritužbi na dotičnog svećenika, da su oni valjda kao jako iznenađeni. I onda se počnu javljati roditelji djece iz Novalje na otoku Pagu koji kažu da je i njihovu djecu isti taj svećenik zlostavljao dok je bio župnik u Novalji, dirao po genitalijama, vodio na nudističke plaže i sl. Za to su svi u Novalji znali, slali anonimna pisma krčkom biskupu (tada je to bio Bozanić), i što je crkva napravila? Premjestila je tog svećenika u drugu župu i nije poduzela apsolutno ništa. Zapravo poduzela je nešto, omogućila mu je pristup novoj djeci u novoj župi koja još nisu imale priliku upoznati dotičnu spodobu i manijaka (pod pretpostavkom da je zaista kriv).

Ima li išta odvratnije i to od ustanove koja bi htjela biti moralni autoritet? Usude se drugima govoriti kako bi trebali živjeti, a pod tepih skrivaju vlastite gadarije. Ne samo da ih skrivaju, nego tim manijacima i dalje omogućavaju rad i pristup djeci.

I ne radi se tu uopće o tome da nisu svi svećenici takvi, pedofila ima među svima, pa i među svećenicima, tu se radi o još jednom pokušaju zataškavanja od strane crkve i to na najgori mogući način.

I onda kada se provode kojekakve ankete, Hrvati najviše vjeruju crkvi. Ovce, ništa drugo, rekao bih. Ja mogu biti vjernik, ali crkvu kao moralni uzor nikako ne bih mogao prihvatiti. I ne radi se tu samo o slučajevima pedofilije. Tu je općenito njihov pristup, propovjedam jedno, živim drugo. Koliko slučajeva ima da svećenici imaju ljubavnice, pa i djecu sa strane, a da u isto vrijeme propovijedaju da je seks prije (ili izvan) svetog braka grijeh, da ne žele pričestiti djecu kojoj roditelji nisu crkveno vjenčani, da osuđuju rastavu braka, upotrebu kondoma.... I to oni koji su se u ime Boga zavjetovali celibatom. Pa zar će mi netko takav držati propovijedi? Netko tko se Bogu zavjetovao, a ništa ne drži do tog zavjeta? A da ne pričam o BMW-ima koje voze, mutnim poslovima, gramzivost za novcem, neplaćanje PDV-a...

Koji će Bog njih kazniti?

I da, sada će opet homoseksualci biti krivi. Jer to je naravno isto, homoseksulanost = pedofilija. I onda taj naš nesretni papa donosi tamo nekakvu odluku da čak ni pritajeni homoseksualci, dakle oni koji u tajnosti drže svoju homoskesualnost, ne mogu biti svećenici. Nije mi jasna ta odluka. Po čemu oni to ne bi mogli biti svećenici? Zato što će zlostavljati djecu? Zna se da je postotak osuđenih homoseksualca pedofila jednak postotku homoseksualca među ukupnim stanovništvom. Dakle samo je 5-10 posto muških pedofila koji zlostvaljaju dječake, a ostalo su pedofili koji zlostavljaju djevojčice. Tako govore statistike osuđenih pedofila.

Osim toga, kako će u sjemeništu ili na teološkom fakultetu provjeravati je li netko homoseksualac ili nije? Možda će im prikazivati gay porniće do iznemoglosti, pa da vidimo kome će se dignuti? Kako će se provjeravati je li se nekome dignuo? Ručno? I tko će provjeravati da li se nekome dignuo? Hoće li staviti oglas za to radno mjesto na Moj-posao.net? Mogu li se i ja prijaviti? A ne, mislim da će crkva rado za sebe ostaviti tu dužnost. Oni sve vole obaviti među svoja četiri zida.

Šalu na stranu, ipak vjerujem da je postotak pedofila homoseksualaca veći među svećenstvom, jer isto tako vjerujem da homoseksualca i inače ima više među svećenstvom nego što ih ima među običnim ljudima. Mnogi homoseksualci vjerojatno razmišljaju, ionako se nikada neću oženiti, mogao bih postati svećenik. Pogotovo oni iz religioznih obitelji. Jednostavno im se to čini kao dostojan izlaz od mogućih pitanja obitelji i okoline o tome zašto se ne žene.

Ali homoseksualac isto toliko zna o poštenju, moralu, ljubavi, obitelji kao i svaki drugi muškarac koji se nikada nije ženio ili imao obitelj. I zašto onda homoseksualci ne mogu biti svećenici? Možda zato što su svi pedofili? Barem nam tako papa poručuje. I baš se on našao...

U cijeloj priči mi je jedino žao onih pravih svećenika, koji cijelim svojim tijelom i dušom žive za svoj poziv i kojima je dobrota na prvom mjestu. Nisam siguran koliko je takvih.