Savjet iskusnog … za dugu vezu

Tamo gdje su u naslovu tri točkice trebala je doći riječ «pedera». Nisam ju mogao staviti. Teško ju stavim i u tekst, a kamoli u naslov. Imam otpor prema toj riječi. Iako to rade sve rijeđe i rijeđe, ide mi na živce kada na televiziji «gay» prevedu s «peder». Istovremeno me ne smeta kada tu riječ sam upotrebljavam. Valjda što sam i sam "peder", pa mi to onda daje za pravo s njom raditi što želim i koristiti kako želim. To je slično kao i riječ «nigger». Samo ju crnci smiju upotrebljavati. Ali morati ću se prisiliti što rjeđe ju upotrebljavati, jer kako možemo od drugih tražiti da ju ne upotrebljavaju ako sami to isto ne činimo?

Još malo o riječima. Stavio sam riječ «iskusnog» u naslov. Pri tome sam mislio, iskusnog po godinama, a ne u nekom bezobraznom smislu. Nisam htio upotrijebiti riječ «starog», mada to i nije tako daleko od istine. «Iskusno» zvuči i nekako ozbiljnije, tim više što imam nešto vrlo važno za reći, a vezano je uz duge gay veze. Tu već imam nešto iskustva, pa je «iskusno» i s te strane puno bolji izbor. Ali ne radi se samo o gay vezama, nego o vezama općenito.

Imao sam postova gdje sam vas savjetovao gdje pronaći muškarca vašeg života, a sada imam i savjet kako između toliko riba u moru izabrati baš onu pravu.

Kada bih vam morao dati samo jedan savjet, barem svima vama koji ste u potrazi za onim savršenim muškarcem svog života s kojim biste htjeli provesti život, moj savjet bi bio: birajte partnera na osnovu njegova odnosa prema daljinskom upravljaču. Ta važna spoznaja mi je neki dan pala na pamet dok sam izvaljen na kauču štipao daljinski, a glava mog kućnog ljubimca mirno počivala na mom dupetu. Vjerojatno sada sumnjate da se radi o još jednom mom cinično-šaljivo-neozbiljnom postu, ali sasvim sam ozbiljan. Pokušat ću objasniti i zašto. Dobro priznajem, skoro sam sasvim ozbiljan.

Možda i postoje parovi kod kojih početna zaljubljenost, zaluđenost i uzbuđenost potraje cijeli život, ali vjerujem da su takvi u debeloj manjini. Možda oni zaista postoje samo u filmovima? Osim ako to ne skrivaju jako dobro, osobno ne poznajem niti jedan takav par, gay ili str8, svejedno. Možda sam cinik, ali smatram da možemo biti prilično sretni ako se vremenom ne popnemo jedan drugom na vrh glave i ako nam odnos barem preraste u odnos dva izuzetno bliska brata, dakle dvije osobe koje se međusobno duboko vole i poštuju, koji su toliko navikli jedan na drugoga da im njihovo zajedništvo izgleda potpuno prirodno, ali koji se, za razliku od prave braće, ponekad (češće ili rjeđe, ovisno o paru i ovisno o situaciji) i poseksaju. Eto, izraz „topla braća» dobiva svoj puni smisao.

Da se razumijemo, mog kućnog ljubimca zaista iskreno i duboko volim. Smatram se izuzetno sretnim što sam ga upoznao te uspio prevariti da sa mnom provede, za koji mjesec će biti, punih jedanaest godina. Iako smo u mnogočemu različiti, iako mi ponekad pije krv, a znam da i ja njemu, oko onih bitnih stvari imamo vrlo slične poglede i savršeno se razumijemo. Kako rekoh, uskoro slavimo jedanaestu godišnjicu i je li baš toliko strašno ako ću vam iskreno priznati da se tu više ne radi o onoj početnoj zaljubljenosti?

Upravo sam se malo zamislio. Jedanaest godina. Pa to je, koliko? U najboljem slučaju 1/8 ljudskog života? Nevjerojatno kako vrijeme leti. Čini mi se da što je čovjek stariji, to mu vrijeme brže prolazi.

Sjećam se naših prvih dana, ma sjećam se u detalje i našeg prvog susreta i moje prve misli kada sam ga prvi put ugledao, a koja bi se ukratko mogla sažeti u „wow“. Od prvog dana sam imao osjećaj da bi to možda moglo biti to. Prvih nekoliko mjeseci gotovo da uopće nismo niti izlazili iz kreveta. Fizička privlačnost je važna, ali treba misliti na dulje staze jer će se nakon određenog vremena početi događati ono skoro pa neizbježno i tu do izražaja počinje dolaziti toliko važan odnos prema daljinskom upravljaču.

Krevet polako, ali sigurno, sve više počinje zamjenjivati kauč i to onaj smješten ravno ispred televizora. Sada zamislite kako bi izgledao život dvije osobe koje gaje jednaku duboku opsesivnost prema tom možda i najvećem izumu 20. stoljeća? Vjerujem da bi se u opsesiji kontrole prema daljinskom mogao pronaći uzrok brodoloma mnogih veza i brakova. E, kad oni nisu imali nekoga poput mene da ih na vrijeme savjetuje.

Netko će reći kako rješenje postoji u vidu kupnje drugog televizora, ali je li to zaista rješenje? Kakav je to brak ako svaku večer provodite u odvojenim sobama s vlastitim televizorom? Kakav je to brak ako se ne možete stisnuti jedan uz drugoga i zajedno komentirati vruće komade na televiziji? Žao mi je, ali za mene to nije brak.

I zato se smatram vrlo sretnom osobom što moj kućni ljubimac uglavnom prepušta meni upravljanje daljinskim. Sretan sam što mi on u najvećem broju slučaja dopušta terorizirati ga mojim izborom programa. Kažem u najvećem, jer treba pametno iskoristiti svoju moć nad daljinskim i ponekad mu popustiti kako vam se vlastita tvrdoglavost i sebičnost ne bi obila o glavu. Žao mi je što vam moram reći, ali uspješna duga veza nije samo gugutanje, slatki nadimci i seks koji možda i nije uzbudljiv kao prvog dana, ali je ipak seks. Uspješna veza ponekad znači i biti promišljen kako bi vam se ostvarili ciljevi, a u konačnici i kako bi se sama veza uspjela održati. I zato ponekad popustim i smilujem mu se, te mu dozvolim pogledati nešto i po njegovom ukusu, iako i u tim prilikama ne ispuštam daljinski iz ruku. Vlast je čudna stvar i treba s njome oprezno i na tašte.

Dakle, ako nađete nekoga za koga pomislite da bi s njim mogli ostvariti i nešto više od kratkotrajne veze, prije nego poduzmete kakve nepromišljene korake, moj savjet je da ga stavite pred ultimativni test: odvucite ga pred televizor i ispitajte njegovu toleranciju na vaše maltretiranje daljinskim. Naravno, taj postupak je potrebno ponoviti više puta i pratiti rekaciju kroz duži period. Ako mu je prag tolerancije nizak, moj savjet je da pobjegnete glavom bez obzira jer tu nema dugotrajne sreće.

Naravno, savjet vrijedi samo za vas opsjednute daljinskim upravljačem. Trebate se duboko zapitati spadate li u takve. Kada imate 20 i nešto godina možda vam se čini da televizija i nije tako važna, ali probajte pogledati malo u budućnost. Hoćete li za deset godina biti jednako avanturistički raspoloženi, spremni na akciju i provod ili ćete se radije ispružiti na kauču, spustiti glavu na dupe vašeg partnera i odgledati Dnevnik?

Klikni za ostatak posta...

Pinups

Sjećate li se onog benettonovog angažiranog časopisa Colors, koji je objavljivao velike fotografije s vrlo malo teksta, a svaki broj je bio tematski? Ne znam izlazi lli još, ali ne sjećam se da sam ga vidio na kioscima.

Sjetio sam se Colorsa jer sam naletio na web site (valjda gay art) časopisa Pinups. Na prvi pogled i nemaju puno zajedničkog osim velikih fotografija i manjka teksta. Pinups ide još i dalje, te uopće nema nikakvog teksta, samo fotografije pinup modela. Izlazi tromjesečno, a cijeli broj posvećuju jednom, rijetko dvama, neklasičnim pinup modelima. Nešto kao ona Dove reklama s debeljucama, samo što se iza Pinupa vjerojatno ne krije nikakava zakukuljena namjera o većoj prodaji. Možda samo poruka ili podsjetnik svima nama, ukoliko smo zaboravili, da ovako zapravo izgledaju obični muškarci? I to prilično seksi obični muškarci koji vuku malo na medvjeđu stranu. Na njihovom site-u možete dijelom prelistati sve do sada objavljene brojeve, a imaju i popis mjesta gdje ga možete naručiti/kupiti.



Svaki broj možete rastaviti i složiti poster pinupa u stvarnoj veličini. Nekako si mislim, meni to ne treba. Imam već jednog takvog doma.

Klikni za ostatak posta...

Ugodan radni tjedan

Nažalost nije petak. Svaki petak bezbroj puta prođem kroz ono poznato:

• Ugodan vikend! - Hvala i tebi!

Ponedjeljkom nema želja za ugodom. Nitko mi nikada nije poželio ugodan radni tjedan. Ipak, svima vama koji radite, ali i svima ostalima, poželjet ću ugodan radni tjedan, ne uz pjesmu, već uz web stranicu na kojoj možete provesti više ugodnih sati u besposličarenju do mile volje. Pazite da vas šef ne vidi.

Smiješne mačke



Smiješni psi



I meni najdraži: Popularna kultura u grafikonima. Ako baš imate jako puno slobodnog vremena na poslu, možete izraditi i poslati i vlastiti dijagram. Čak su priložili i uputstva kako ga napraviti.

Klikni za ostatak posta...

Povratak nakon 20 godina

Pa dobro, zašto mi nitko nije rekao da novi album Grace Jones samo što nije izašao? Zar ja to moram zadnji saznati? Pa znate da se palim na Grace! Zar sam to morao slučajno saznati surfajući po You Tubeu? Zar ne znate da mi malo stariji više baš i ne pratimo najnovija zbivanja, top liste, najave, ne čitamo glazbene časopise, ne gledamo MTV, više baš i nismo u tijeku?



Kada sam neki dan na You Tube-u uz ime Grace Jones ugledao neke čudne nazive pjesama i još čudnije slike, srce mi je počelo brže kucati. Zar je moguće da ima novi album? Sa zebnjom sam kliknuo, prvo na jedan, pa zatim na drugi klip. Sa zebnjom, jer sam se bojao da ću ostati razočaran. Nije mala stvar vratiti se nakon 20 godina. Ali na sreću, moji strahovi se nisu obistinili, dapače, mislim da sam u ekstazi. Do sada sam poslušao, valjda 50 puta svaki klip. I svaki puta su mi sve bolji i bolji. Ovo je genijalan “This is Life” sa novog albuma “Hurricane” koji izlazi 3. studenog 2008. Volim ovaj neki klap-klap beat...



Nove pjesme čine mi se kao logičan nastavak njezinih najboljih albuma “Nightclubbing” i “Warm Leatherette» s početka 80-tih godina. Kao stvorene su za Grace, što je zapravo blesavo za reći, jer one to zaista i jesu :-). Nešto su poput, kako 80-te zvuče skoro 30 godina kasnije. A Grace je opet ona stara, sjajna, originalna i jebe joj se za sve živo.



Čudan je moj odnos s Grace, ako to mogu tako nazvati. Lud sam za njenim pjesmama, pogotovo sa ta dva već spomenuta albuma, ali ima tu i nečega puno više. Njezina glazba baca me u tinejdžersko doba, na prve taktove njezinih starih pjesama kroz glavu mi u nekoliko sekundi proleti bezbroj slika, sjećanja, asocijacija, misli, odrastanje jednog mladog pedera… A tu je i ona sama kao osoba. Mislim da je ona sve ono što bih ja želio biti, ali se nikada nisam usudio. I ne mislim tu na spol, rod, broj, padež, zanimanje, ekscentričnost, frizuru ili odijelo. Mislim na hrabrost što je neki ljudi imaju da budu svoji, da se ne obaziru na mišljenje drugih, da žive svoj život punim plućima. I ne mora to biti neki raskalašeni život, dovoljno je da to zaista bude nečiji pravi i iskreni život.

Kao da je bilo jučer, sjećam se kada sam u Jugotonovom dućanu ugledao Nightclubbing na polici. Nikad do tada nisam čuo za Grace Jones, ali omot mi se toliko svidio da sam na slijepo kupio ploču. Došao sam doma i u početku sam bio malo zbunjen. Nakon toga, nisam ju skidao s gramofona mjesecima. Bukvalno sam svaku noć zaspao uz zvukove Grace Jones koji su tiho dopirali iz zvučnika. To mi je i danas najdraži album. Od prve do zadnje sekunde, savršenstvo. Tada, naravno, nisam imao pojma kako ju upravo homoseksualci najviše vole. Kada sam to jednom pročitao u nekim novinama, to mi je bio završni dokaz da mi nema spasa. I od tada nikome ne pričam da sam lud za Grace, da me fascinira, kako njezina glazba, tako i ona sama.

To ne znači da imam sve njezine albume, da znam sve o njoj, da nosim njezinu sliku u novčaniku. Zapravo imam samo jedan njezin album, «Nightclubbing», ali ovaj najnoviji «Hurricane» sam već naručio. Jednostavno me je uvijek intrigirala, uvijek sam sa zanimanjem pročitao nešto o njoj kada bih naletio na kakav članak u novinama ili vijest na internetu. Ali da sam visio na You Tube-u i pregledavao njezine spotove, live nastupe, pa čak i intervjue, kriv sam, jesam. Stariji spotovi su joj čudan spoj jednostavnosti i minimalizma u, s tehničke strane, gotovo amaterskim i nedovršenim uracima, ali koji vjerojatno takvi i moraju biti kako bi došla do izražaja sva savršenost pojave Grace Jones. Za mene je ona hodajuće umjetničko djelo. Stavite ju pred kameru, neka samo otvara usta i koji put mrko pogleda u kameru ili se izbelji, i ništa više nije potrebno. Žena živi u nekom svom svijetu i ne obazire se što drugi o tome mislili. Sretni su oni koji mogu tako.

Na svojoj stranici kaže:

Ako postojiš, ranjiv si. Ljudi u životu radije nestanu, radije potiskuju svoju osobnost. To nije življenje, to je umiranje. Viđam ih po svuda, hodajući mrtvaci.

«Corporate Cannibal» s novog albuma «Hurricane»

Grace Jones - Corporate Cannibal


Nekako se slaže s tjeskobom koja nas sve vjerojatno ovih dana muči. Savršenstvo na monstruozan način. Zamislite samo da su ovo prikazali ljudima prije 100 godina? A tek prije 200? Da ne idem dalje u prošlost... Što bi si oni mislili? Bi li mislili da je došla kataklizma ili da je došao sam nečastivi? Bi li pobjegli glavom bez obzira vrišteći od užasa? Nešto poput projekcije filma braće Lumiere u kojem vlak ulazi u stanicu pri čemu su neki neki gledatelji pobjegli misleći da će ih vlak pregaziti. Znam, znam, ima sigurno i danas ljudi koji bi isto napravili, barem kada je Coorporate Canibal u pitanju... Sigurno ih ima i među vama...
Možda je Baba Vanga bila u pravu. Treći svjetski rat se bliži i izvanzemaljci su itekako već odavno s nama. A pjesma Corporate Cannibal je idealna podloga za to.



Još puno Grace nakon klika.



Grace Jones, američka pjevačica, glumica, manekenka i jedna od najvećih gay ikona. Rođena je na Jamajci 1948. g., odrasla u Americi. Ako malo računate, vidjeti ćete danas ima 60 godina! Nevjerojatno. Ako pogledate njene fotografije, izgleda skoro potpuno jednako zadnjih 30-tak godina, koliko joj traje glazbena karijera.




La Vie En Rose iz 1977. godine

U sedamdesetim godinama snimala je, a što drugo nego disko pjesmuljke od kojih je većina, barem za mene, gotovo neslušljiva, iako i među njima ima odličnih poput „Do or Die“ ili obrade „La Vie En Rose“. U to vrijeme postaje i muza Andya Warhola s kojim postaje inventar Studija 54, legendarnog kluba i ozloglašenog mjesta razvrata u New Yorku-u 70-tih godina.


Fenomenalan spot za fenomenalnu Pull Up To The Bumper, za mene jednu od najseksipilnijih pjesama svih vremena. Čisti seks! Poslušajte samo tekst.


Walking in the Rain, također s NightClubbinga

Početkom 80-tih izdaje dva fenomenalna albuma Warm Leatherette (1980) and Nightclubbing (1981) na kojima se nalaze sve sama remek djela, klasici za sva vremena poput Walking In The Rain, Pull Up To The Bumper, Use Me, Nightclubbing, Art Groupie, I've Seen That Face Before (Libertango), Feel Up, Demolition Man, I've Done It Again, Warm Leatherette, Private Life… Ne mogu izabrati koja mi je najdraža.


I've Seen That Face Before (Libertango), s Nightclubbinga


Private Life s albuma Warm Leatherette i odličan My Jamaican Guy s albuma Living My Life iz 1982.



U isto vrijeme, gradila je i svoj visokostilizirani jedinstveni imidž, kockaste frizure, androgeni izgled, gruba prevelika odijela, po čemu je, uz stalno podgrijavanje javnosti skandalima, možda čak i bila poznatija nego po svojoj glazbi. Nikada nije uspjela ugurati se u glazbeni mainstream, iako joj to nikada nije niti bio cilj. U Europi je još nekako prolazila po mainstream radio stanicama i top listama, ali u konzervativnoj Americi nikako. Ali je zato još od 70-tih pa sve do danas žarila i palila po gay klubovima.



U osamdesetim snimila je još nekoliko albuma s osrednjim uspjehom, ali s nekoliko velikih hitova kao što su Slave to the Rythm, I'm Not Perfect (But I'm Perfect for You), Love on Top of Love itd. Prije ovog najnovijeg Hurricane, zadnji objavljeni album bio joj je Booleth Proof iz 1989.


Slave To The Rhythm iz 1985.

Od 1989. godine do 2008. objavila je veliki broj kompilacija, njezine pjesme su remiksirane i remastezirane u bezbroj varijanti, tu i tamo bi se negdje pojavila, napravila kakvu suradnju, gostovala u mnogim filmovima, serijama, TV showovima, modnim revijama, održavala bezbroj koncerata, najčešće po gay klubovima, ali i po mnogim drugim mjestima i velikim skupnim koncertima, te redovito za svoje live nastupe dobivala ovacije kako kritike, tako i publike. Ipak, najviše od svega, gdje god bi se pojavila, provocirala je svojom ekstravagantnom pojavom.

Za Grace se svi slažu da ima jedinstveni i visokostilizirani glas. Ima raspon od dvije i pol oktave, a najčešće ide u dvije krajnosti, od dubokog i monotonog govora kao u npr. "Walking in the Rain" ili novoj pjesmi «This is Life» do gotovo soprana u "La Vie en Rose".


Nightclubbing, nemam riječi koliko je ovo meni dobra stvar.


Izvrstan Feel Up (Danny Tenaglia Remix) s Nightclubbing albuma

I za kraj:


Još jednom Pull Up To The Bumper, ovaj puta uživo s koncerta u Londonu 2008. Pogledajte samo tetke kako skaču na pozornicu.

I ja bih to tako rado. Zapravo mi je jedna od maštarija otići na koncert Grace Jones u društvu s, neću pretjerivati, ali jedno četvoricom polugolih mišićavih frajera i trljati se uz njih uz Pull Up To The Bumper! Ili možda još bolje, onako u slow motionu, uz Nightclubbing lagano ih dodirivati, vrhom jezika oblizivati njihova savršena i od plesa oznojena tijela, povući usnama rinčicu na bradavici, zavući jezik u uho.... I sve to u uzavreloj atmosferi kakvog prepunog gay kluba. A kućni ljubimac, pitate se? Pa rekao sam da je to samo maštarija...

Klikni za ostatak posta...

Cajke

Neću se preseravati i praviti fin. Gade mi se cajke, cajkani i sve što ide uz tu sub-kulturu, ako se to uopće tako može nazvati. Oduvijek je tako bilo i uvijek će tako i biti. Stvarno moraš imati poseban sklop u glavi da bi se u to smeće mogao uživiti.

Ali ponekad, stvarno samo ponekad, požalim što i sam nisam cajka.

Klikni za ostatak posta...

Još jedna wunderschöne nedjelja

Jesam li već možda koji put spomenuo da najviše na svijetu volim ne-djelju? Jesam li već možda koji put spomenuo da mi obavezno imamo pravi nedjeljni ručak? Domaća juha, picek, krumpir iz pećnice, zelena salata sa češnjakom i desert? Ili neku sličnu nedjelji tipičnu varijaciju? Jesam li već spomenuo da nedjeljom obavezno slušamo Radio Sljeme? Radio Sljeme je vjerojatno najbolji radio. Njihov program je idalan za nedjeljni ručak, a danas popodne su nadmašili i sami sebe. Gdje igdje drugdje možete čuti ovako nešto?

Austrijski folk band Global Kryner i polka verziju Sex Bomb!



Svakako poslušajte i nakon prvih minutu i 30 sekundi.



Ili fantastične nijemce Die Wildecker Herzbuben?



Ako posjetite njihov web site, među puno zanimljivih stvari, tamo možete saznati i da je:

Wilfried Gliem rođen 1946. u Obersuhlu u znaku djevice, žena mu se zove Elke, imaju četvero djece i osmero unučadi. Najviše uživa u miru, sigurnosti i harmoniji svoje obitelji. Skuplja poštanske markice i igra stolni tenis.



Wolfgang Schwalm rođen 1954. u Görzhain u znaku lava. Ženu ne spominje (ne čudim se), ali ima troje djece i dvoje unučadi. Najviše od svega voli jesti (ideš), igrati stolni nogomet i biti u društvu svoje obitelji.



Moj kućni ljubimac kaže da ga podsjećaju na nas dvojicu!



Ajmo sad' svi zajedno:

In meiner kleinen Kneipe
fhl' ich mich wie zu Haus.
Pack' die Sorgen ein und das Akkordeon aus.
Singe und lache mein allerschönstes Kind
dann bleiben die Sorgen da wo sie sind.

Klikni za ostatak posta...

Malo drugačija web stranica za upoznavanje

Znam da je teško naći onog nekog posebnog, nekoga u koga ćete se zaljubiti i po mogućnosti s kime ćete provesti cijeli život. Pogotovo nama, istospolno usmjerenima, je to teško. Kud nam je izbor 90% manji nego heteroseksualcima, k tome se i velika većina preostalih 10% skriva po mišjim rupama, a neki čak i po tamnim parkovima i iza lažnih on-line profila. Osim toga, mnogi među nama su i izuzetno izbirljivi. Ponekad tražimo puno više nego što sami imamo ponuditi.

Svi smo mi prošli kroz razne web stranice za pronalaženje partnera, svi smo mi chatali, svi smo mi barem jednom kreirali negdje svoj profil nadajući se da ćemo uspjeti pronaći onog savršenog u koga ćemo se zaljubiti i s kojim ćemo sretno proživjeti ostatak života. Ili barem pronaći onog nekog koji je, ako zažmirimo na jedno oko, sasvim podnošljiv za jednonoćnu avanturu nakon koje će se vratiti u svoju mišju rupu, svom dečku ili možda čak svojoj ženi i djeci.

Na žalost, iz jednog internetskog profila ili kratkog on-line chata teško zaista možemo saznati kakav je tko. Svi se mi uvijek nastojimo prikazati u najboljem svjetlu, a osim toga i često kalkuliramo, skrivamo, igramo igrice, tajanstveni smo… To je i razumljivo jer većinu nas je zapravo strah.

Ipak nije sve tako crno. Postoje site-ovi za upoznavanje gdje i prije prvog kontakta, u samom profilu, možete saznati pravo ime i prezime, adresu, datum rođenja, visinu, težinu, boju očiju, rasu, mjesto rođenja, horoskopski znak, HIV status, što ta osoba traži od potencijalnih kandidata, da li samo prijateljstvo, seks ili nešto više, možete pročitati koji su mu hobiji, interesi, a kao da sve to nije dosta, možete pogledati i njegovu pravu fotografiju. Kako bi profil bio savršen, nedostaje samo jedna stvar: veličina 8===D.

Možda vam zvuči predobro da bi bilo istina? I u pravu ste. Uz sve nabrojano, u profilu se nalazi još jedan bitan podatak: zbog čega je osoba u zatvoru. I sama adresa u profilu nije baš prava kućna adresa, nego adresa zatvora u kojem se osoba nalazi i na koju mu možete pisati.

Netko se dosjetio, iz tko zna kojeg razloga, i napravio site Gay Prisoners USA gdje dotični, dakle gay zatvorenici, mogu poslati svoj profil i nadati se da će pronaći kakvu srodnu dušu za dopisivanje ne bi li im vrijeme zatočeništva brže prošlo.



Ako ste po prirodi sumnjičavi i paranoični, ako sumnjate da se iza svakog on-line gay profila krije kakva laž ili klopka, na ovom site-u ste prilično sigurni. Ovdje možete biti sigurni da se iza svakog profila krije, ako ne manijak, onda barem teški kriminalac ili ubojica, pa se barem o tome više ne morate brinuti. A izbor je zaista veliki. Ako vas pale zločesti dečki, ovdje možete upoznati ubojice, pljačkaše, silovatelje, otmičare, zlostavljače, pedofile, lopove, dilere, prevarante, a sve to u svim mogućim oblicima i bojama, od mišićavih nasilnika, ubojica dječjih lica, intelektualno-filozofskih faca, pa sve do travestita. Za svakog ima ponešto.

Ako vas netko od tih slatkiša privuče, nemojte previše vjerovati onome što mnogi od njih napišu, a to je obično nešto u stilu «Nemojte da vas moje optužbe spriječe bolje me upoznati jer ja sam vrlo topla i suosjećajna osoba, imam odličan smisao za humor i uživam nasmijavati ljude». Vlasnici site-a preporučuju oprez prije nego li pošaljete namirisano pismo ispisano na ružičastom papiru. Na Read First stranici se nalazi čitav niz korisnih savjeta kako postupati s ovim opasnim frajerčinama, jer, zamislite, netko od tih finih momaka mogao bi vas htjeti iskoristiti.

Sve je to divno i krasno, ali ipak ste i dalje sumnjičavi jer platonske veze nisu za vas, a većina njih će biti u zatvoru još jako dugo, ako ne i do kraja života. I za to postoji rješenje. Preporučam da se koncentrirate na zatvorenike koji služe kaznu u nekom od kalifornijskih zatvora. Naime, kalifornijski vrhovni sud odlučio je izjednačiti prava homoseksualnih i heteroseksualnih zatvorenika, pa tako sada i homoseksualci imaju pravo na posjete svojih partnera, pa čak i na mogućnost cjelonoćnog vrućeg provoda u posebnoj prostoriji. Idealno bi bilo pronaći kakvog pljačkaša banke u Kaliforniji. Možda je sakrio nešto novaca, pa vam i plati avionsku kartu. Kako su u Kaliforniji ozakonjeni i homoseksualni brakovi, tko zna, možda vam se posreći pa i stanete pred matičara.



Eto, uživali ste u seriji Oz, palio vas je Chris Meleni, aka Chris Keller, i tko je uopće mogao pomisliti da ćete ikada imati priliku pronaći svog Chrisa?

Klikni za ostatak posta...