Christopher Isherwood: A Single Man

Tu sam, tu sam, samo nemam inspiracije, a nemam puno niti volje. Ne znam, možda je to ono o čemu su pričali stari blogeri da čovjek jednostavno nakon nekog vremena izgubi inspiraciju za pisanje na blogu. Kada sam ja započinjao, bilo je valjda desetak aktivnih gej blogera, a danas… Stari otišli, novi nisu došli. Valjda se mijenja moda. Možda su svi završili na Facebooku, Twitteru i tko zna gdje. Mijenjaju se vremena, mladi više nisu kao u moje vrijeme, eto, više se niti ne ustaju starijima u tramvajima. Najbolje to osjetim na svojoj koži! Čisti bezobrazluk, a tata bih im mogao biti, barem u teoriji.

A možda sam i obradio obradio sve moguće teme koje bi mogle zanimati jednog prosječnog geja? Jadan li sam ako me zanima samo ono o čemu sam ovdje pisao. Možda bih trebao promijeniti koncepciju? Možda su me zamorili dugački, dobro osmišljeni, pametni i pučni tekstovi? Možda bih se trebao prebaciti na kratke, gotovo haiku svakodnevne misli? Ali zašto se uopće time opterećivati? Ako nemam volje, onda jednostavno nemam volje. Zbog čega nešto na silu?

I radim puno u zadnje vrijeme. Dođem doma i za ništa sam. Ovaj tjedan nisam navečer niti jednom upalio komp doma. Mislim da mi se to nije dogodilo otkada imam komp, a to je valjda 15 godina.

Možda zvučim kao da sam u nekoj laganoj depri, ali zapravo se ne osjećam tako. Ne mogu niti reći da nešto posebno prštim od zadovoljstva i sreće, jednostavno, nekako sam malo usporio. Možda to i jest lagana depra? Trebao bih se malo aktivirati. Čovjek se treba potruditi, ne pada sve samo s neba.

Pročitao sam jednu super knjigu koju bih mogao ovdje spomenuti. Radi se o knjizi «A Single Man» po kojoj je ultrazgodni modni dizajner Tom Ford (slika gore) snimio hvaljeni istoimeni film s Colinom Firthom u glavnoj ulozi. Colin je bio čak nominiran i za Oscara, a film je dobio i dosta nagrada. Film nisam gledao, ali bih ga svakako volio pogledati. Na webu kažu da je film bolji od knjige, što se obično rijetko događa. 

 

Knjigu je napisao Christopher Isherwood (1904-1986), jedan od najznačajnijih gej pisaca i boraca za gej prava 20. stoljeća. Po jednoj njegovoj knjizi nastao je kultni filmski mjuzikl Cabaret. Gore na slici je Christopher (lijevo) sa svojim 30 godina mlađim ljubavnikom Bachardyjem s kojim je bio 30 godina u vezi, sve do svoje smrti u Santa Monici u 81. godini. Velika razlika u godinama ispočetka je uzrokovala podizanje obrva čak i u na svakakva čuda oguglalom Hollywoodu, ali vremenom su postali dobro poznati par s hrpom hollywoodskih zvijezda s kojima su se družili. Bachardy je postao poznati slikar, a često su ih nazivali "jedini uspješan hollywoodski par".

Kada je A Single Man prvi puta objavljen 1964., izazvala je poprilično prašine, jer to je možda bilo čak i prvi put da je glavni lik neke knjige bio homoseksualac. Nekima je bio poprilični šok da homoseksualci imaju jednake osjećaje kao i heteroseksualci. U knjizi je zapravo riječ o ljudskom biću, koje je, eto slučajno, homoseksualac.

Da se vremena nisu puno promijenila, pokazuje i to što se u Americi Fordov film snimljen po ovoj knjizi nije reklamirao kao film o gej osobi, film snimljen po djelu gej pisca, po jednom od najznačajnijih gej romana i kojeg je snimio gej režiser. A možda je to u redu. Zašto bi nekoga identificirala nečija seksualnost? Nismo li svi mi ipak samo ljudi? Ne bismo li i mi homoseksualci zapravo trebali težiti tome da se konačno shvati da smo mi kao i svi ostali i da nas ne treba trpati u nekakve ladice ili geta? Da, samo problem je u tome što kada se reklamira jedan ovakav film, onda se treba biti jako pažljiv da se ne povrijede osjećaji heteroseksualne većine, a u isto vrijeme je u redu staviti u novine naslov «Homoseksualac ubio ljubavnika». Ne sjećam se da sam ikada u crnoj kronici vidio naslov «Heteroseksualac ubio ljubavnicu».

Radnja se odvija u 1960.-tima i pratimo jedan običan dan u životu Georgea, sredovječnog gej profesora engleskog jezika. George se bori nastaviti normalno živjeti, nakon što mu je dugogodišnji partner nedavno poginuo. Knjiga je izvrsno napisana, životna, osjećajna, duhovita, tužna, uvuče vas u radnju, poistovjetite se s likovima. Christopher dotiče neke izuzetno važne stvari u životu gej osoba, pogotovo onih koji su već dobrano zagazili u određene godine, a najviše taj neki osjećaj izdvojenosti, gotovo usamljenosti koju sigurno i mnogi od vas osjećate, iako ste cijelo vrijeme okruženi ljudima. Možda zbog toga knjigu ne bih preporučio mlađariji, njih zanimaju neke druge teme. Možda je to tako i dobro. Svima ostalima, ako možete, knjigu pročitajte.

Klikni za ostatak posta...

Nadam se da ste svi čuli za Sade

Ne znam je li to ono što zovu proljetni umor, ali ja sam stvarno umoran ovih dana, iako proljeće zapravo još nije počelo i iako je današnji dan više nalikovao kakvom tmurnom i kišovitom jesenjem danu. Ovih dana gotovo svaki dan zaspim pred televizoram već tamo negdje oko 21h. Neki put me kućni ljubimac probudi prije nego ode spavati, obično neuspješno, jer ne diraj lava dok spava, a najčešće me pokrije i ostavi da se sam probudim u neko gluho doba noći i odvučem za njim u krevet. I tako svako dan. Radim od 9-5, ravno doma, nešto jedem, dok se okrenem i već je 9 sati… Neki dan na radiju pričaju kako što smo stariji to nam treba manje sna. Kod mene je sve naopako.

Nadam se da je to proljetni umor. A sjećam se da sam ranije, kada bi netko spomenuo proljetni umor, u sebi potiho mislio, ma daj, pričaš gluposti. I evo sada, vratilo mi se s kamatama. I nije to prvi put da mi se takve stvari događaju. Mislio sam ja tako da ljudi lupetaju kada govore kako ih boli glava ako ujutro ne popiju kavu, kako ih muči jesu li isključili peglu, sjećam se kako sam mislio kako netko može biti toliko glup pa da padne godinu na faksu! Svašta sam mislio, a treba itekako paziti što se misli. Nikako da to naučim.

Sade se vratila nakon 10 godina i to odmah u prvom tjednu prodaje ravno na 1. mjesto Billboardove top liste najprodavanijih albuma. Sjećam se kao da je jučer bilo kada sam prvi puta čuo Sade i to kako pjeva Smooth Operator, ali ovaj put se zaista sjećam. Pomislio sam, nevjerojatno kako dobra pjesma, nevjerojatno dobar zvuk, produkcija, sve mi je nekako baršunasto zvučalo, ali zaista se sjećam da sam to pomislio, a bilo je to prije 25 godina. Evo nove pjesme. Spot je po običaju izvrstan, a najviše mi se sviđa kada Sade kaže It's a wild, wild west, I'm doing my best, tamo negdje oko 0:45 min.

Sade : Soldier Of Love (Official Video) HQ
Uploaded by wonderful-life1989. - Explore more music videos.

Naravno da sam proteklih sat vremena, čekajući da vešmašina izvrti svoje, preslušavao stare Sadeine hitove na You Tube-u. Nekako mi je u ovo doba najbolje legla Feel No Pain. Bez obzira na pesimistične stihove, ritam naprosto tjera guzu na lagano njihanje u ritmu.

Sad još moram objesiti veš da se suši. Skoro će dva ujutro, a ja još budan!

Klikni za ostatak posta...

Ako me sad nije kap

… onda ne znam kada će. Možete li vjerovati da je ova pjesma stara 25 godina? Upravo sam to pročitao! A sjećam se kao danas kada sam je prvi puta čuo na radiju… ili sam je prvi puta ipak vidio na televiziji? Izgleda da se ipak ne sjećam baš tako dobro, godine su u pitanju… Uglavnom, sjećam se da sam pomislio Koja jebeno dobra pjesma, nešto tog tipa. Ili sam možda pomislio Koji jebeno dobar spot? Uglavnom, sigurno je samo to da sam nešto pomislio i da mi se pjesma odmah svidjela i to strahovito. Što bi rekli naši stari, više ne rade ovako dobre pjesme.

Les Rita Mitsouko: Marcia Baila

Ponekad mi je teško shvatiti da se pjesme moje mladosti sada vrte, čak niti ne na VH1, nego na VH1 Classic! Za neke današnje klince ta glazba je kao što su za mene bili recimo Beatlesi. Gdje su prohujale te godine?

Evo još jedne super stvari iz tog vremena, slične, samo još jače izlomljenog ritma. I ovu sam pjesmu jako volio, i još je volim. Upravo je nevjerojatno koliko su Siouxsie imali super pjesama… Vrijedi odvojiti kojih pola sata na YouTube-u.

Siouxsie & The Banshees:  Peek-A-Boo

I dalje baš nemam inspiracije, a bolje mi je da ju dobijem što prije, jer danas ja kuham ručak. Još moram do placa skočiti, a već je skoro 11h!. Siguran sam samo u to da ćemo imati finu domaću juhicu, a ostalo, vidjet ću što danas nude kumice. Možda dobijem kakvu ad-hoc inspiraciju. Možda napravim i neki kolač? Možda neki jako fini? Želim vam ugodnu ovu snježnu zimsku nedjelju.

Klikni za ostatak posta...

Koje ste religije?

Sigurno ste popunjavali kojekakave profile na webu gdje se od vas tražilo da označite i koje ste religije. Ako ništa drugo, onda barem na stranicama za upoznavanje. Istina, nisam siguran sadrže li tu rubriku Gaydar i slične stranice namjenjene samo gej populaciji. Ali uostalom, zašto i ne bi mogle sadržavati?

Zbog čega gej osoba ne bi mogla biti vjernik? Zbog čega gej osoba ne bi mogla biti, na primjer, dobar katolik? Zato jer jer netko rekao da živjeti gej životom i katoličanstvo (ili bilo koja druga vjera) ne idu zajedno? Tko je tu osobu uopće ovlastio da nešto tako ustvrdi? Ne bi li duhovnost i religija ipak trebali biti nešto osobno? Nisu li sva ta sveta pravila i svete knjige svih religija zapravo napisali sasvim obični ljudi, ljudi kao što smo vi i ja? Tko je napisao Bibliju, Kuran, Toru? Jesu li one, eto tako, jednostavno pale s Neba?

Ako slijepo i bez razmišljanja pratiš "pravila" određene religije, koja to možda čak i nisu, nego si je netko dozvolio tumačiti ih na način koji njemu/njoj odgovara, i ne dozvoljavaš bilo kakvo drugačije mišljenje, zar sami time ne dovodiš u pitanje "božanstvenost" te iste religije?

Za mene, religija bi trebala biti nešto sasvim osobno, nešto što će ti možda pomoći biti boljom osobom i pomoći razmišljati vlastitom glavom, a ne nešto čime ćeš dijeliti moralne lekcije drugima. Ne bismo li svi mi trebali živjeti mir i toleranciju bez obzira na naša religijska uvjerenja, bez obzira bili mi vjernici, agnostici ili ateisti? Nije li nam zapravo svima isti cilj?

Priznajem da sam malo sumnjičav kad je napredak čovječanstva u pitanju. Ako zanemarimo tehnološki napredak, čini mi se da se ljudi u svojoj biti ništa nisu promijenili od kada postoji pisana povijest. Možda živimo duže, putujemo brže, lakše dolazimo do hrane, barem u određenim dijelovima svijeta, ali i dalje nas najvećim dijelom gone osnovni nagoni. Jedino što nas spriječava da se ne pretvorimo u neljude, jesu zakoni. Kada nam crne kronike u novinama izgledaju tako kako izgledaju, zamislite kako bi tek izgledale da nema zakona, da vlada bezvlašće?

Tu zapravo i vidim najveću ulogu religije, a to je da nas na određeni način drži na "uzdi", jer nama je kontrola očito potrebna. Problem je, naravno, što oni koji su se, pod okvirom religije, našli pozvani drugima dijeliti moralne lekcije, potpuno obični ljudi kao svi mi, ništa više ili manje sveti, a ponekad i vrlo sumnjiva morala.

Evo dva on-line upitnika gdje možete provjeriti, ukoliko do sada niste bili sigurni, koliko se vaši stavovi podudaraju ili razlikuju od stavova određene religije.

Belief-O-Matic

Evo kako sam ja prošao.

1.	Neo-Pagan (100%)
2.	Unitarian Universalism (98%)
3.	New Age (93%)
4.	Liberal Quakers (92%)
5.	Mahayana Buddhism (81%)
6.	Secular Humanism (80%)
7.	Reform Judaism (77%)
8.	Mainline to Liberal Christian Protestants (70%)
9.	Scientology (69%)
10.	Taoism (68%)
11.	Jainism (66%)
12.	Theravada Buddhism (66%)
13.	New Thought (65%)
14.	Sikhism (62%)
15.	Baha'i Faith (59%)
16.	Orthodox Quaker (55%)
17.	Hinduism (54%)
18.	Nontheist (52%)
19.	Orthodox Judaism (50%)
20.	Christian Science (Church of Christ, Scientist) (49%)
21.	Islam (44%)
22.	Mainline to Conservative Christian/Protestant (26%)
23.	Church of Jesus Christ of Latter-Day Saints (Mormons) (24%)
24.	Seventh Day Adventist (22%)
25.	Eastern Orthodox (14%)
26.	Roman Catholic (14%)
27.	Jehovah's Witness (12%)

Which is the right religion for you?

Moji rezultati:

You Scored as Agnosticism

You scored as agnosticism. You are an agnostic. Though it is generally taken that agnostics neither believe nor disbelieve in God, it is possible to be a theist or atheist in addition to an agnostic. Agnostics do not know or claim to know whether or not God exists, but could admit that someone else might know. An intellectually honest agnostic would have to take that position, as he has no more evidence of the impossibility of knowing God than he has of the existence of God. Agnosticism is a philosophy that God's existence is not proven. Some say it is possible to be agnostic and follow a religion; however, one cannot be a devout believer if he or she does not truly believe.

Dijagram toka

A za vas koji ne volite popunjavati upitnike, evo vrlo jednostavne i duhovite sheme pomoću koje lako možete saznati kojoj vjeri biste trebali pripadati.

Klikni za ostatak posta...

Obračun kod O.Gay. Coralla

Gledamo jučer stari vestern film Obračun kod O.K. Coralla i izgleda da sam ja jedini na svijetu koji u tom filmu vidi gej podkontest u odnosu Wyatta Earpa (Burt Lancester) i Doc Hollidaya (Kirk Douglas). Bilo je valjda 5-6 scena gdje sam prokomentirao nešto u stilu «Pa ovo je gori pederluk od Brokeback Mountaina!», naravno kada se uzme u obzir da je film snimljen 1957. Kućni ljubimac nije komentirao, što sam ja shvatio kao njegovo odobravanje mojih tvrdnji.

Ne budi mi teško, bacio sam se na malo istraživanje na internetu ne bih li pronašao potvrdu mojih sumnji, ali uzalud. Izgleda da sam stvarno jedini na svijetu kojem tu nešto smrdi. Pitam se, ne bi li to trebalo nešto govoriti o meni? Ili sam najoštroumniji čovjek na svijetu ili sam možda pak najopterećeniji? Preletio sam čak i biografije Wyatta i Doca, Burta i Kirka, tražio bilo kakve naznake pederluka, išao sam provjeriti da režiser ili možda scenarista nisu neke stare hollywoodske tetke, ali rezultat mog istraživanja je ništa, zero, nada. Pa čak ni tetke na blogovima ni da zucnu, ali pretpostavljam da je tome razlog to što ovaj žanr filmova i nije nešto posebno popularan među njima (nama). No svejedno, i dalje sam uvjeren da je tu kakva tetka umiješala prste i podvalila pederluk pod mačo priču sa Divljeg zapada. Pa pogledajte samo Burta i Kirka, ne bi li oni bili idealan par? Baš si nekako pašu zajedno. Ako ništa drugo, siguran sam da je barem casting tim sumnjiv.

Inače, volim vesterne, još tamo od malih nogu. Rado se sjećam nedjeljnih popodneva uz kakav dobar vestern, a i sada baš mi fino legne kad nas neka televizija iznenadi sa kakvim bezvremenskim klasikom, kao što je to jučer bilo s Obračunom kod O.K. Coralla.

Klikni za ostatak posta...

Husbear

Nekako u zadnje vrijeme i nemam baš previše inspiracije za napisati koju riječ na blogu. Nije da nemam vremena, jednostavno se radije ušuškam uz mog kućnog ljubimca i gledamo TV, kuhamo, jedemo, spremamo stan, peremo veš, čitamo, pijemo čaj, mazimo se, pa onda kud to već ponekad zna odvesti.

I onda si mislim, bolje da objavim ovdje kakvu zgodnu slikicu koja će vam uljepšati ovu nedjelju, nega da meljem gluposti i mrljam nešto na silu. I tako, baš dok sam tražio na internetu koja je najbolja marka za bušilice i borere, neki čudni putevi me odveli na stranicu Ti-šrtova Ajaxx63. Da odmah neke preduhitrim, naravno da nikad ranije nisam čuo za tu marku, ali izgleda da je poprilično popularna među gej populacijom, zapravo isključivo je i namijenjena gejevima.

Radi se o američkoj marki koja postoji već skoro 15 godina, a o popularnosti svjedoči i to da osim svoje originalne američke web stranice imaju i stranice posebno namijenjene za azijsko, češko, englesko i njemačko tržište, barem koliko sam ja uspio istražiti.

Ono što ih razlikuje od (većine) drugih sličnih marki, su provokativni i dvosmisleni natpisi nesumnjivo gej konotacije, tako da mi se čini da je potreban izvjesna doza hrabrosti da neku njihovu majicu obučete u javnosti, barem ovdje kod nas.

U tom moru majici, našao sam i jednu za koju mislim da bi savršeno pristajala mom kućnom ljubimcu, barem da ju doma nosa dok se mazimo. Možda mu je i naručim za rođendan.

Zanimljiva mi je ta riječ «husbear», već sam na nju i ranije znao naletiti, naravno također dok sam po internetu tražio alate i autodijelove. Dolazi od «husbe» + «bear», gdje je prva naziv za životnog partnera ili mušku osobu s kojom netko živi u dugotrajnoj ljubavnoj vezi, a da nisu oženjeni, a «bear», valjda je svima jasno tko su to medonje. Iz svega toga valjda je opet ponovno jasno da «husbear» označava osobu u, naravno, gej dugotrajnoj vezi koja je uz to i «bear» ili poprilično dlakav.

Moram priznati da mi dobro zvuči: husbear! Nekako mi je ta riječ seksi. Husbear! Probajte ju izgovoriti, onako, pomalo grubim RTL-Televizija, ali i lagano ljutitim u jednu, a maznim u drugu ruku, glasom? Hus-bear! Je, definitivno je seksi, uopće nemam dvojbe. Taman za mog kućnog ljubimca.

Možda bih ovdje mogao mog kućnog ljubimca početi zvati husbear? Ali onda opet, možda i ne bih trebao. Nastojim koristiti što je moguće manje stranih riječi. Nisam pri tome fundamentalist, ali ipak se nastojim kontrolirati. Kada bi barem postojao nekakav dobar prijevod riječi husbear? «Muž» + «Medo»? Mudo? «Muž» + «Medonja»? Mudonja? Onak, šta-ja-znam? Pa i nije baš nešto? Nije da meni nešto vezano uz muda a-priori ne bi trebalo biti seksi, ali ipak «mudonja»? Ma zapravo, seksi je «mudonja», ali, šta-ja-znam, i nije baš prikladan izraz za nekoga s kime dijelite život? Više je to izraz kojeg možete upotrijebiti, šta-ja-znam, kad se npr. ujutro probudite i prvo što vidite je golo dupe vašeg husbeara koji pokraj kreveta, tik ispred vašeg nosa, oblači gaćice, pa mu mazno kažete "Dobro jutro mudonjo", ili, ne-znam, ležite na nekoj osamljenoj prekrasnoj šljunčanoj uvalici na moru, uhvatite svog husbeara za muda i kažete mu "Hajde mudonjo, diži se idemo u vodu", ili recimo idete spavati, uđete u kupaonicu gdje se vaš husbear upravo briše u kadi nakon tuširanja, lagano se sagnete i poljubite ga nježno u glavić i kažete "Laku noć mudonjo"... Mislim kužite, ima bezbroj situacija i prilika gdje možete svog husbeara zvati "mudonja", ali mislim da ovo nije jedna od njih.

Osim natpisa, druga stvar što Ajaxx63 razlikuje od (većine) drugih sličnih marki, su i zanimljive marketinške kampanje. Slika na vrhu posta je dio najnovije kampanje za novu kolekciju, a još koja sličica slijedi, kao po običaju, nakon klika.

Klikni za ostatak posta...

Popularizacija gay osoba u politici

Članak iz Slobodne Dalmacije, za kojeg mislim da ga je vrijedno u cijelosti prenijeti:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Svijet/tabid/67/articleType/ArticleView/articleId/87274/Default.aspx

49 % Amerikanaca smatra da treba "prihvatiti" homoseksualnost kao i 80 % Francuza, Nijemaca i Španjolaca

Svjetski mediji su vijest o imenovanju islandske premijerke popratili naslovom: "Island ima prvog svjetskog gay lidera". Svi, osim islandskih. Oni nisu spominjali seksualnost Johanne Sigurdardottir, i to sve dok nisu shvatili koliku su pažnju čitavog svijeta privukli upravo tom činjenicom.

Bivša stjuardesa Sigurdardottir (67) postala je s vremenom osoba u koju stanovnici ove države imaju najviše povjerenja. Naravno, bila je gay, 2002. godine registrirala je svoje partnerstvo s drugom ženom. Međutim, Islanđani to nisu primjećivali.

Direktorica tamošnjeg Instituta za politiku Margret Bjornsdottir objašnjava kako biti gay na Islandu nije pitanje "koje traži pažnju". Ohrabreni ovakvim liberalnim stavovima, piše američki magazin Time u novome broju, političari u zapadnoj Europi "izlaze iz ormara" (javno govore o svojoj seksualnosti) i zauzimaju najviše pozicije u državama. Jedanaest gay muškaraca i žena članovi su britanskog Parlamenta, uključujući i dva člana vlade.

Lani je Nicolas Sarkozy postavio Frédérica Mitterranda, gay TV voditelja, za ministra kulture. Pariški gradonačelnik Bertrand Delanoë, za kojega kažu da će se kandidirati za predsjednika 2012., također je gay.

Guido Westerwelle (na slici s desne strane, s partnerom Michaelom Mronzom), šef njemačkih liberala, dobro se snalazi kao ministar vanjskih poslova, kao i ‘njegova prethodnica' gradonačelnici Berlina i Hamburga, dvaju najvećih gradova Njemačke.

Klaus Wowereit, berlinski gradonačelnik, kaže kako je njegov izlazak u javnost pred izbore 2001. godine pod pritiskom tabloida ojačao njegovu kampanju.

- Moje priznanje možda je pridonijelo mojoj popularnosti -  kaže - jer mnogi ljudi cijene iskrenost.

Ovako tolerantna klima daleko je od one koja vlada u većem dijelu SAD-a, gdje - unatoč nedavnom izboru gay žene Annise Parker za gradonačelnicu Houstona, četvrtog po veličini grada u toj zemlji - iskrenost još uvijek može prekinuti karijeru političara.

 

Od 511.000 izabranih političara u SAD-u - od školskih odbora do predsjednika - samo njih 450 javno su se deklarirali kao gay.

Jaz između SAD-a i Europe nije samo na vrhu: 49 % Amerikanaca smatra da treba "prihvatiti" homoseksualnost.

Suprotno tome, takvo mišljenje ima 80 % Francuza, Nijemaca i Španjolaca. Samo konzervativni katolici Poljaci pokazali su da im je ideja o gay političarima neugodna koliko i Amerikancima.

Narasla homofobija ohrabrila je borce za gay prava i buduće političare.

- Iz ormara su izašli ljudi koji to inače nikada ne bi učinili. Ovo je probudilo i naše heteroseksualne prijatelje i obitelji -  kaže Britanac Michael Cashman, laburistički zastupnik u EU parlamentu, treba li dodati - gay.

Prozivke su se pokazale posve nedjelotvornima, jer političar koji otvoreno govori o svojoj seksualnoj orijentaciji doživljava se u 21. stoljeću kao oličenje iskrenosti i autentičnosti. A sve one koji od toga prave pitanje javnost doživljava kao - primitivne zlobnike.

Seksualnost kao oružje

Kada je konzervativni kandidat Adrian Rogers napao svog protivnika Bena Bradshawa da je gay, što je "sterilno, bolešću vođeno i od boga odbačeno zanimanje", birači su odgovorili podrškom Bradshawu. I to golemom.

 

- On je pokušao upotrijebiti moju seksualnost kao političko oružje i ono je eksplodiralo njemu u lice - kaže Bradshaw, aktualni ministar kulture u kabinetu Gordona Browna.

- Od tada živimo u novom svijetu - dodaje.

Klikni za ostatak posta...