Popularizacija gay osoba u politici

Članak iz Slobodne Dalmacije, za kojeg mislim da ga je vrijedno u cijelosti prenijeti:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Svijet/tabid/67/articleType/ArticleView/articleId/87274/Default.aspx

49 % Amerikanaca smatra da treba "prihvatiti" homoseksualnost kao i 80 % Francuza, Nijemaca i Španjolaca

Svjetski mediji su vijest o imenovanju islandske premijerke popratili naslovom: "Island ima prvog svjetskog gay lidera". Svi, osim islandskih. Oni nisu spominjali seksualnost Johanne Sigurdardottir, i to sve dok nisu shvatili koliku su pažnju čitavog svijeta privukli upravo tom činjenicom.

Bivša stjuardesa Sigurdardottir (67) postala je s vremenom osoba u koju stanovnici ove države imaju najviše povjerenja. Naravno, bila je gay, 2002. godine registrirala je svoje partnerstvo s drugom ženom. Međutim, Islanđani to nisu primjećivali.

Direktorica tamošnjeg Instituta za politiku Margret Bjornsdottir objašnjava kako biti gay na Islandu nije pitanje "koje traži pažnju". Ohrabreni ovakvim liberalnim stavovima, piše američki magazin Time u novome broju, političari u zapadnoj Europi "izlaze iz ormara" (javno govore o svojoj seksualnosti) i zauzimaju najviše pozicije u državama. Jedanaest gay muškaraca i žena članovi su britanskog Parlamenta, uključujući i dva člana vlade.

Lani je Nicolas Sarkozy postavio Frédérica Mitterranda, gay TV voditelja, za ministra kulture. Pariški gradonačelnik Bertrand Delanoë, za kojega kažu da će se kandidirati za predsjednika 2012., također je gay.

Guido Westerwelle (na slici s desne strane, s partnerom Michaelom Mronzom), šef njemačkih liberala, dobro se snalazi kao ministar vanjskih poslova, kao i ‘njegova prethodnica' gradonačelnici Berlina i Hamburga, dvaju najvećih gradova Njemačke.

Klaus Wowereit, berlinski gradonačelnik, kaže kako je njegov izlazak u javnost pred izbore 2001. godine pod pritiskom tabloida ojačao njegovu kampanju.

- Moje priznanje možda je pridonijelo mojoj popularnosti -  kaže - jer mnogi ljudi cijene iskrenost.

Ovako tolerantna klima daleko je od one koja vlada u većem dijelu SAD-a, gdje - unatoč nedavnom izboru gay žene Annise Parker za gradonačelnicu Houstona, četvrtog po veličini grada u toj zemlji - iskrenost još uvijek može prekinuti karijeru političara.

 

Od 511.000 izabranih političara u SAD-u - od školskih odbora do predsjednika - samo njih 450 javno su se deklarirali kao gay.

Jaz između SAD-a i Europe nije samo na vrhu: 49 % Amerikanaca smatra da treba "prihvatiti" homoseksualnost.

Suprotno tome, takvo mišljenje ima 80 % Francuza, Nijemaca i Španjolaca. Samo konzervativni katolici Poljaci pokazali su da im je ideja o gay političarima neugodna koliko i Amerikancima.

Narasla homofobija ohrabrila je borce za gay prava i buduće političare.

- Iz ormara su izašli ljudi koji to inače nikada ne bi učinili. Ovo je probudilo i naše heteroseksualne prijatelje i obitelji -  kaže Britanac Michael Cashman, laburistički zastupnik u EU parlamentu, treba li dodati - gay.

Prozivke su se pokazale posve nedjelotvornima, jer političar koji otvoreno govori o svojoj seksualnoj orijentaciji doživljava se u 21. stoljeću kao oličenje iskrenosti i autentičnosti. A sve one koji od toga prave pitanje javnost doživljava kao - primitivne zlobnike.

Seksualnost kao oružje

Kada je konzervativni kandidat Adrian Rogers napao svog protivnika Bena Bradshawa da je gay, što je "sterilno, bolešću vođeno i od boga odbačeno zanimanje", birači su odgovorili podrškom Bradshawu. I to golemom.

 

- On je pokušao upotrijebiti moju seksualnost kao političko oružje i ono je eksplodiralo njemu u lice - kaže Bradshaw, aktualni ministar kulture u kabinetu Gordona Browna.

- Od tada živimo u novom svijetu - dodaje.