Policija je tu zbog vas

Svake godine nakon Pride-a nađu se neki koji protestiraju zbog financijskih sredstava utrošenih na osiguranje gej parade. Tko je to vidio, u ovoj sveopćoj krizi kada se traži štednja od svih, trošiti sredstva nedužnih poreznih obveznika, koje ionako nitko ništa ne pita, na tamo neke homoseksualce? Sve to, naravno, uz obveznu ogradu kako oni nemaju ništa protiv homoseksualaca, ali da je njihovo paradiranje neukusno i u ovom trenutku neumjesno. Ali inače nemaju ništa protiv homoseksualaca.

Valjda je sto puta rečeno, ali nekima određene stvari jednostavno ne ulaze u glavu:

1. I homoseksualci su porezni obveznici. Ako je proračun RH otprilike 100 milijardi kuna i ako homoseksualaca ima oko 5% u ukupnom stanovništvu, možda bi se mogao izvesti zaključak da su homoseksualci doprinijeli proračunu s otprilike 5 milijardi kuna.
2. Osiguranje je potrebno, ne zbog razularenih homoseksualaca koji jedva čekaju napasti nedužne heteroseksualce za vrijeme parade, nego baš obratno. Kada već traže da se organizatorima Pride-a ispostavi račun, račun bi se trebao dostaviti na sasvim drugu adresu, onima zbog kojih je osiguranje nužno kako ne bi došlo do teških nereda, a to nisu homoseksualci.
3. Upravo takvi stavovi su jedan od razloga zašto je potreban Pride.

Ili recimo, koliko se godišnje utroši na osiguranje za vrijeme nogometnih utakmica? To također plaćaju porezni obveznici. Možda bi u ovo doba sveopće krize bilo pametno zabraniti nogometne utakmice? Možda bi bilo dobro točno izračunati koliko se troši na osiguranje nogometnih utakmica, neka se to podijeli po glavi svih zaposlenih i prosim lepo, ja to ne bih više plaćao. A ako baš moram, onda bih taj dio dao u humanitarne svrhe ili za nezaposlene. Ili za gej paradu. To su moji novci, mogu s njima raditi što želim.

Eto, just my 2 cents.

Klikni za ostatak posta...

Vara me

Vara me i to već, vjerojatno, dugo traje. Bankar u poslovnici u koju zalazim svaki put mi se obraduje, nasmiješi mi se od uha do uha, uvijek je jako ljubazan. Čak mi nabaci smiješak i kimne glavom čim me ugleda, dok još čekam na red. Ne znam, mislio sam da sam mu na neki način poseban, možda i simpatičan, a možda i… Pa mogu valjda malo maštati? Svaki put, prije nego bih ušao u banku, upitao bih se je li sada njegova smjena. Priznajem, malo bi me zalepršali i leptirići u trbuhu. I onda hladan tuš. Nisam to nikada primjetio, jer bih obično, čim bih zakoračio u banku, odletio ravno na sedmo nebo, ali malo sam bolje promotrio oko sebe i znate što? On je jednako ljubazan i prema svima drugima i svima se nasmiješi. Skrhan sam. Mislio sam da postoji nešto posebno među nama. Ali neka, nisam osvetoljubiv. Nadam se da će dobiti nagradu za zaposlenika mjeseca. Stvarno ju je zaslužio.

Klikni za ostatak posta...

Uz nedjeljni ručak

Mislio sam staviti dvije super pjesme za ovu lijepu nedjelju.

Manuelle - Zrinko Tutić & Jadranka Stojaković (1973.)



Lady, Lady - Bravo (1984., Eurovizija)



Ne znam kako vama, ali meni uz ove pjesme odmah zamiriše juhica, pečeno pile i krumpiri.


Nisam mogao izdržati, a da naknadno ne stavim još jednu fenomenalnu pjesmu. Ovo mi je jedna od najdražih pjesama. Automatski me katapultira u djetinjstvo, evo, sad ću još i suzu pustit (ne šalim se).

Dan ljubezni - Pepel in kri (1975., Eurovizija)



Nije li Anđa Marić ista Ditka Haberl?

Klikni za ostatak posta...

It takes one to know one

… ili sličan sličnog prepoznaje, barem ako je sudeći po rezultatima istraživanja nizozemskih znanstvenika koji su zaključili da gaydar možda uopće nije mit. Oni su uzeli grupu heteroseksualaca i homoseksualaca i dali im slike na kojima su bila prikazana veća geometrijska tijela ispunjena manjim, npr. veliki kvadrat bio je ispunjen manjim pravokutnicima. Općenito, ljudski mozak lakše registrira veće prikaze, pa će tako većina ljudi reći za kvadrat ispunjen manjim pravokutnicima da je u stvari ispunjen također kvadratima. Prema istraživanju, to je i bio slučaj kod većine heteroseksualnih muškaraca i žena, koji su davali brže, ali i netočne odgovore, za razliku od homoseksualnih muškaraca i žena koji su davali sporije, ali točnije odgovore. Homoseksualci su u većem broju točno primjetili da je kvadrat ispunjen pravokutnicima.

Znanstvenici su iz toga izveli zaključak da homoseksualci imaju veću moć zapažanja, kako cjeline, tako i detalja. U svakodnevnom životu, ta sposobnost obraćanja pozornosti detaljima može im pomoći pri otkrivanju nečije seksualne orijentacije, kažu isti ti znanstvenici, dakle gaydar možda ipak postoji.

Jesam li ikad spomenuo da mnogi, barem oni koji me ne poznaju dovoljno, za mene misle da sam jako organiziran, detaljista, da prostite, i picajzla? Ja se uvijek čudom čudim kako uspijevam ljude tako zavarati, jer sam za sebe uvjeren da sam šlampav i ljenčina. Da nisam daljeko od istine, pitajte samo mog kućnog ljubimca koji dijeli to moje mišljenje.

Uglavnom, meni to istraživanje zvuči malo nategnuto. Ali zapravo u stvari i ima smisla. Bezbroj puta (otprilike… tu negdje… manje-više) sam se našao u nekom društvu gdje je bio i jedan, barem po meni, očiti homoseksualac. Naravno, ne računajući mene, ali kako sam ja ionako strašno mačo i logično je da sebe tu ne računam. Ne govorim o feminiziranim likovima, nego o onima koje odaju sitnice, neki lagani pokret ruke, glave, neke izjave (recimo, «Što ja volim salatu od rikule i mozzarelle…») i slične stvari koje kod mene odmah pale lampicu koja trepće «gej, gej, gej!». Meni se čini da samo ja primjećujem takve stvari. Viđao sam i neke cure koje su se zaljubile u, barem meni, očitog geja. Pa kako možeš, zar si slijepa?, u sebi sam govorio.

Ali meni se pali lampica «gej, gej, gej» čak i kod nekih muškaraca koje ne odaju nikakve sitnice, pa čak niti one uočljive samo mom gej-detaljističkom oku. Zapravo sam uvjeren da gaydar ipak postoji, a i znam u čemu je štos: tajna je u očima. Znate ono kad vam se sretne pogled s nekim, ponekad i s potpunim strancem, možda samo u prolazu ili za stolom u kafiću do vas, i odjednom mu se nešto promijeni u pogledu, dogodi se neki «klik», on zadrži na vama pogled dulje nego što bi to bilo uobičajeno i vi vidite u njegovim očima da vas jednostavno skida pogledom i zamišlja divlji seks do iznemoglosti nekoliko puta tijekom jedne noći ono nešto, neki divlji poziv na seks neku toplinu, zainteresiranost, neku čudnu privlačnost, seksualnu naelektriziranost, i sve to untač tomu što možda ima vjenčani prsten na ruci. Naravno, nikada nisam to išao provjerovati u praksi na način da bih nešto poduzeo, ali da je bilo jako puno tih pogleda, bilo ih je. Dobro, nabacim koji put i kakav lagani flert, koji to možda i nije nitkom drugom osim meni, možda samo koja ljubazna riječ, šala ili mali osmijeh.

Ono što me muči u toj mojoj teoriji je da sam takve poglede primjećivao samo kod meni privlačnih muškaraca, pa mi sve to skupa liči na onu: «Što je babi milo, to se babi snilo». Tim više što takve slučajne poglede nisam nikad primjećivao na ženama, iako primjetim, naravno, kada mi se neka žena upucava. Možda su zapravo ti muškarci sasvim pristojni heteroseksualci bez ikakve primjese biseksualnosti koji su samo zbunjeni mojim perverznim pogledom kojeg pokušavaju odgonetnuti? Iako, sumnjam da se o tome radi… Još se sjećam jednog mužjaka kojeg sam često viđao na ručku za vrijeme pauze u jednom yuppie-gablec-restoranu blizu posla. Alfa mužjak od glave do pete, 35-40, skockan, i svaki put kad bi nam se pogledi sreli, to je bilo to. Naravno, ja sam uvijek tražio njegov pogled, a siguran sam i on moj. I onda jednog dana (ne očekujte sada neki veliki i uzbudljivi zaplet), sretnem ga na drugom kraju grada, pred  dućanom naše susjedne zgrade, kako izlazi iz automobila sa ženom i dvije male dječice, valjda su došli nekome u posjetu. I opet su nam se pogledi sreli, ali ovaj puta mi se učinilo da sam vidio strah u njegovim očima. Zato što sam ga sreo nespremnog i ranjivog u obiteljskom okruženju? Whatever. Što je babi milo, to se babi snilo.

Jedino što mi nije jasno kod ovih nizozemskih znanstvenika, ako su već htjeli istraživati postoji li gaydar, ne bi li bilo jednostavnije da su uzeli jednu heteroseksualnu i jednu homoseksualnu skupinu ljudi i onda im pokazivali ljude različite seksualne orijentacije i dali zadatak da otkriju tko je gej? I onda tko ih više otkrije taj pobjednik i čiča miča gotova je priča?

Klikni za ostatak posta...

Hero para siempre

Posjetite Tonija. Ima 20 godina i čini mi se da ima stila. Posjetite ga, podržite ga, komentirajte, nemojte biti škrti..

Klikni za ostatak posta...

Maslinovo ulje

Inače, jako volim Anu. Ne znam zašto, jednostavno mi je simpatična i volio bih biti njezin prijatelj. Samo pitam se, je li potrebno da u svako jelo stavi deci ili deci i pol ulja, ili čak dva, pa makar ono bilo i maslinovo? Danas je pravila šparoge. Pa to je sve plivalo...

Volim ja i maslinovo ulje, dapače, od svih masnoća najviše ga koristim, i kao začin i za prženje ili pečenje. Znam da je zdravo, znam da je dobro i kao lijek i kao prevencija mnogim bolestima, ali zar baš mora deci ili još i više? Ima li ovdje neki nutricionist da me razuvjeri? Postoji li kakva preporuka?

Kućni ljubimac ne voli Anu. Ne voli niti maslinovo ulje.

Klikni za ostatak posta...

Homofobija

Zanimljivio je kako neki ljudi okreću stvari naopačke i optužuju druge za ono što se odnosi upravo na njih same. Tako jedan komentator u u svojoj kolumni u jednim dnevnim novinama pod naslovom članka «Homoseksualnost je bolest» kaže:

Borba protiv diskriminacije ima smisla sve dok sama ne postane diskriminatorska, zahtijevajući cenzure i kaznene progone za sve koji drukčije misle. Svjetski dan borbe protiv homofobije i transfobije podsjeća upravo na takvu perverziju.

Svetko ima slobodu misliti što želi, ali djela i riječi su nešto sasvim drugo, pogotovo ako pozivaju na mržnju. Sloboda i pravo mišljenja ne uključuje pozivanje na diskriminaciju određenog dijela društva. Borci za prava homoseksualaca ne traže oduzimanje ili smanjivanje bilo čijih prava, nego se isključivo zalažu za prava homoseksualaca. S druge strane, homofobi i autori sličnih tekstova, upravo se zalažu protiv ljudskih prava određenog dijela društva.

Boriti se za svoja prava je legitimno, poželjno, ali kršiti i osporavati time prava roditelja da odgajaju svoju djecu, pa i na spolnom području, u skladu s vlastitom savješću, te religijskom i vrijednosnom tradicijom, znači ozbiljan udar na ljudska prava i odgojni pluralizam.

Pitam se, ako nečija savjest, te religijska i vrijednosna tradicija, nalaže da svoju djecu odgaja u duhu da žene ili crnci nisu jednakopravni njima samima, je li napad na takve stavove također udar na ljudska prava i odgojni pluralizam? U istoj kolumni, a sve u istom stilu okretanja stvari naglavačke, iznose se i potpune neistine:

Tako je u Švedskoj 2004. godine na mjesec dana zatvora osuđen protestantski pastor jer je, na temelju Biblije, govorio protiv legalizacije istospolnih brakova. Citirajući Isusa (Mt 19, 3-6) koji govori o braku od početka svijeta kao zajednici muškarca i žene koji postaju “jedno tijelo”, švedski je pastor završio u “prdekani”.

Ake Green, navedeni pastor Švedske pentekostalne crkve, nije završio u zatvoru odašiljajući poruke mira i oprosta svojim vjernicima i skrušeno citirajući Isusa, nego zato što je za vrijeme propovijedi grmio s oltara slijedeće: «Homoseksualnost je abnoramalni, užasni kancerogeni tumor u tijelu društva». Možda dotični kolumnist poznaje Bibliju jako dobro, pa je pronašao u njoj i te riječi Isusa.

Zmislite da netko kaže: «Crnci (žene, invalidi, Hrvati, Srbi, Madžari, Romi, muslimani, birajte po volji) su abnormalni, užasni kancerogeni tumor u tijelu društva.». Nekima očito nisu jasni pojmovi slobode, demokracije, diskriminacije i prava na slobodu mišljenja.

Klikni za ostatak posta...